Pitam se ...

... Pitam se kako je moguće da pored svega crnog što viđamo svaki dan dozvolimo gašenje jednog od malobrojnih tračaka svjetlosti ...?

Zar je zaista jedini domašaj „običnog“ čovjeka stajanje po strani i šutnja?

Činjenicu da politiku smatram umjetnošću laži, da aktere iste sa rezervom svrstavam u grupu ljudi sa određenim idealima koji nisu samo lični interes, sam uvijek posmatrala kao svoj lični stav koji nije nužno bitan.

E pa neka vam je na čast, o , „veliki“ umovi, „krojači“ sudbine naše djece...

Šta će djeci želje da budu poput njih, čiste djece, vođene moralnim načelima i zdravim životima koja su svojim trudom i radom postigli velike životne uspjehe...?

Bolje da žele bit kao vi, jer na koncu u ovom poremećenom svijetu takvi kao vi su „uspješni“ iako ne bih sad o tome kako je hvala Bogu, poimanje životnih uspjeha individualna stvar...

I bolje da streme ka tome da budu kao vi, jer će jednoga dana, učeći od najboljih, vas, biti u stanju potući vas na sopstvenom terenu...

...Kad vidim vas, bezglave pijune, bez mozga,stava, digniteta i bilo čega što predstavlja čovjeka, sa potpunim odsutstvom moralnih načela, pitam se po ko zna koji put, kako neko može poželjeti biti dio takvih, biti sa svim epitetima koji to prate...ne postoji fotelja ni plata koja može nadoknaditi takav gubitak samoga sebe...zar to nije najgora životna kazna...izgubiti sebe..?

Zar su „ljudi“ danas tako jeftina radna snaga?

Nije jeftina radna snaga dječak koji nosi kamenje u zemljama trećeg svijeta za 2 centa dnevno.On to radi sa dignitetom i pošteno.To mu je nažalost nametnuto ali vjeruje u sebe, svoj rad i u ispravnost istog jer ne zna za bolje i drugačije.

Jeftina radna snaga je čovjek  21 vijeka koji zaslijepljen smiješnim sjajem materijalizma, dobrovoljno, bez prisile mijenja sve vrijedno u sebi što nema cijenu za ono što svako kupiti može...Pitam se kako neko sebi može dozvoliti da plaća tako skupu cijenu i biti toliko na gubitku?