Podstanari

Imala sam 11 godina, sestra 10, stariji brat 14, a mama je bila trudna s
mlađim bratom. Gazadarica nas je izbacila iz malene kućice na velikoj livadi u Cirkovcima,  u travnju  mjesecu.  Jednostavno je došla i rekla hladno :" Selite se, prodala sam kuću" ..

Umro joj je muž, požurila se i prije ostavinske rasprave, da njegova djeca iz prvog braka ništa ne dobiju, prodala je veliku  livadu i malenu kućicu, u kojoj smo mi tada živjeli. Tada se to  moglo.
Moji su bili prisiljeni iseliti i tražiti stan za nas 5-oro. Nitko nas nije htio. Bilo je komentara u stilu: "Je gospica draga, da imate 3 pesa, svezali bi ih lepo u dvorište, ali troje dece...gospica, pa deca uništavaju namještaj, parkete i štokove..."(namještaj!!?? - sve se doslovce  raspadalo po tim rupama koje smo obilazili... )

Naišli smo napokon, na donekle prikladnu kućicu u Podsusedu, bolje rečeno, samo tu su nas htjeli primiti.

Kućica je bila sićušna, ružičnjak i veliki vrt su je okruživali, sastojala se od nikad završene i u niskom roh-bauu kupaonice, dvije sobe, kuhinje i hodnika, koji je služio umjesto predsoblja i  umjesto blagavaonice.

U jednoj sobi će par dana biti gazda i gazdarica, a onda će u Slavoniju k svojima. Nemaju djece sa sobom, kćer se udala, a sin nesretno poginuo na autobusnoj stanici.. Nisu mi se sviđali, ona je bila stalno loše volje, a vidjelo se da on pije...

Polako se uselismo- sestra i ja s roditeljima u jednu sobu, brat u tu hodnik-blagavaonicu, a gazda i gazdarica u drugoj sobi.

Bilo je te zime /zima '78 / tako hladno, da smo spavali kompletno obučeni- samo sam traperice skidala.
Led se stvarao na vodi, koju smo zalijevali u wc školjku, kad bismo obavili nuždu, jer nije bilo kotlića. Kad bi moja mama išla razgrnuti veš vani, ja bih je uvijek pratila, bilo mi je je žao, trudna je razgrtala teške korpe na ruke opranog veša, skupa smo ga oprale, ispirale u hladnoj vodi, zima mi je ledila prste i lijepila ih za taj veš. 
Ja bih rastresla ručnik ili plahtu, a onda bih pričvrstila kvačice, a taj komad robe bi
bio odjednom potpuno tvrd -kao kost... ne znam više, ne sjećam se, zašto smo uopće razgrtali veš na tu
zimu! ?? Nije se sušio.. ledio se samo..

-----

Jedne noći čula se strašna lomljava, vika, vriska i plač, brat je plačući i tresući se od straha ,
došao k nama u sobu, a gazda je gazdaricom u blagavaonici doslovno meo pod. Tata ga je trgnuo od nje, za kragnu ga držeći, dignuo ga objema rukama prilično od poda i skoro ga udavio... dok je gazda lamatao nogama po zraku, moj tata mu je tiho i strašno šaptao:  .. " nikada više da nisi dignuo ruku na nju!! Dok sam ja tu sa ženom i djecom, pazit ćeš se jako!! " 
Taj div, taj debeli, okrugli i zadrigli gazda se raspao i rasplakao pred tatom.." ti.-.ti.. ti i ne znaš tko sam ja.. ja sam jad i bijeda, smeće ljudsko- bio sam "janjičar", došnik policije... prokazivao sam ljude..." raspao se i ridao kao da ga netko kida.. gadio mi se i žalila sam ga tada u isti tren.

Mama se požalila susjedi, koja joj je rekla : " ..znate, mi se svi čudimo da ste tu došli, taj je čovjek svoju vlastitu kćer zlostavljao i ona je rano pobjegla od kuće. Čudim se, susjeda draga, fini ste ljudi, vi imate dvije kćerkice... Više puta su uzimali podstanare pod izlikom da će otići, ali nikada nisu otišli, uvijek su ostali i podstanari bi ih hranili, ..." - baš kao i mi što ih sada hranimo! Ja sam čak jednom upitala mamu, jesu li oni naši podstanari?

Nikada više nisam smjela iz škole ući u
kuću, ni brat, ni sestra, morali smo čekati na ogradi, ili kod susjede, dok mama ili tata ne dođu s posla.

Iz te kuće smo otišli vrlo brzo u svoj vlastiti stan, susjeda nas je koji put posjetila, ali nikada više nisam ništa čula o gazdi i gazdraici,  puno puta sam prošla uz ulicu u kojoj je ta kuća, puno puta preko tjedna, na povratku s posla prođem uz tu ulicu, pa i danas sam prošla, misli su proletjele tuda,  sjećanja su bljesnula nakratko,  ali nisam poželila nikada svratiti i pogledati kako sada izgleda...

Imam slike mojeg 12. rođendana... ja sjedim u žutoj haljinici pod plavim nebom, okružena gomilama ruža iz vrta te kuće... tako lijepa slika za uspomenu.