Tiho... nešto glasnije... pa onda još jače – čuje se zvuk iz daljine – kao da korača - snažno, odlučno! Nestrpljivi smo – osluškujemo! Dolazi nam Proljeće!
I mirisom, i bojama i svojim zvukovima budi nas iz zimske uspavanosti. Tko ga nečuje? Možda ga netko ne vidi? Ili ga ne osjeti? Teško je to povjerovati, jer svake godine proljeće nas „udari“ vrlo snažno svojim dolaskom! Odmah zapazimo njegove prve vjesnike – visibabe, jaglace, ljubičice, narcise...Oni su onaj najsitniji kotačić u prirodi kojima buđenje započinje.
Zato je naša Riječka cool-ekipa odlučila pozdraviti Proljeće na svoj način – svojom budnicom! Tiho, najprije najavom, pa diskusijama, a onda, u nestrpljivom očekivanju TOG dana i početka buđenja! Okupili smo se u privatnom prostoru koji nam je ljubazno ponudila, a mi, naravno, prihvatili – naša MiraK.Prostor koje smo imale samo za sebe -imale smo "svoj mir" u njemu.Pokretač i inicijator Animoda sve je lijepo osmislila – svatko donijeti slatko ili slano jelo, kolače il´ torte, čak i naša odjeća – sve treba biti u znaku proljeća. Naravno, kitica proljetnog cvijeća neizostavni je znak kojim se treba ukrasiti stol!
I bi tako – i slano i slatko i odjeća
i dekoracije na stolu i cvijeće – sve je odisalo mirisima i bojama Proljeća!Na stolu su se odjednom našle: torte- Monte paradiso, proljetna i morčić, rolada od kupina i i ružice s nadjevom od jabuka, kiflice od bundeve,hurmašice,pita od oraha i čokolade,kuglice od maruna, breskvice,rolipop, integralni keksi, nezaobilazne kobasice,namaz od vrganja...U dobrom raspoloženju, vesele i nasmijane, uz pozdrave i zagrljaje, najprije smo se prihvatile fotografiranja hrane!
Svaka sa svojim aparatom obilazile smo oko stola – čulo se samo“škljoc, škljoc“ i zvuk pokoje pomaknute stolice koja nam se našla na putu, pa smo je nervoznim pokretom pomicale! Dolazak svake članice popračen je srdačnim zagrljajima i pozdravima, a Jagoda je ušla za velikim buketom mimoza – svaku od nas je obradovala jednom grančicom ovih predivnih žutih cvjetića. Smijeh i podosta glasno pričanje odlučila sam prekinuti govorom: „ Drage moje prijateljice – obzirom da nam je naša Animoda spriječena, a ja, kao njena zamjenica....“ a tko bi se sjetio nastavka – nazdravile smo što smo se okupile i zaželjele Animodi što brži oporavak. Naime, naša animatorica za okupljanje, naša „domaćica“ , zbog bolesti nije mogla prisustvovati ovom cool-druženju, pa smo joj jednim „čin“ poslale najbolje želje i pozitivne misli. Ani – brz oporavak želimo i čekamo te na slijedećem „(dvo)boju“!
Došla nam je i posebna gošća – MooCow- naša Sanja
– kreatorica, vesela i nasmijana prijateljica. Posebna! Divna i draga osoba i vjerujem da svatko tko je upoznao Sanju zna o čemu govorim! Srce vam zaigra od radosti dok se nalazite u njenom društvu. Sanjo, hvala ti, veliko HVALA što si nas počastila svojim dolaskom, što si se družila sa nama, što smo te osobno upoznale. A Sanja je za nas priredila i divno iznenađenje – svaka od nas izabrala je jednu od njenih minijatura – divne sličice napravljene enkaustikom. Predivan poklon za uspomenu!
Nije samo Sanja bila poseban gost – pridružio nam se i Zvonko.
A, on je priča za sebe – sve su cure bile malo suzdržane na njegov dolaka, ali uskoro nam je Zvonko, svojom beskrajnom suzdržljivošcu, dao dovoljno prostora da se na njegov račun dobro zabavimo. Nećemo o pojedinostima, samo ću napomenuti da je Zvonko sve „stojećki“ podnio iako je došao nakon završetka napornog dana, a već ga i sutra čeka težak radni dan.
Nije bilo samo zabave – imali smo i „ozbiljan“ dio našeg druženja – za Sabirnicu bake Todebo imale smo razmjenu biljčica, sjemenja i cvijeća. Karamela12 donijela je cijelu košaru sa grančicama lavande i ružmarina za koje je vladao popriličan interes. Ma, znamo mi biti i vrlo ozbiljne kada je to potrebno, a rezultate ćete moći vidjeti u naznačenoj grupi.
Naizostavno je bilo i dogovaranje i razgovor za okupljanje u Koprivnici. Načele smo temu, ali dogovor za odlazak biti će utanačen na forumu ili preko poruka – no, želja za dolaskom na jubilarni rođendan Coolinarike vrlo je velika!
Naš susret imao je i humanitarnu gestu – jedan veći dio hrane sa našeg proljetnog stola otišao je u dom za beskućnike na Kozali. Nismo sve same pojele – darovale smo i potrebite.
I naravno da je opet vrijeme učinilo svoje – predaleko je otišlo, a nama još nije dosta. Da, tako uvijek biva kada ti društvo odgovara – još bi malo, pa još malo pričale. A sutra je novi radni dan, pa se ipak moramo rastati – naravno, uz napomenu za skoro cool-okupljanje!
*- znam da se ne piše velikim slovom, ali u ovom članku Proljeće je dobilo poseban pozdrav – sa velikim P!
:(Još nema komentara