PUTOVANJE U DOBA POST-KORONE /NESVRSTANI-1.dio/

                              Kada sam odlučila pisati blog o našim putovanjima ideja mi je bila da ne pišem o našim pojedinačnim putovanjima, već da pronađem i napišem o nečemu što je zajedničko za više putovanja. Ideje mi do sada ne manjkaju.

Putujući širom svijeta, od Kine do Kube, Jordana do Skandinavije jedno od prvih pitanja je bilo : Where are you from? Na naš odgovor : We are from Croatia. Veoma često smo na temelju pogleda zaključili da nisu sigurni odakle smo. Tada smo znali obzirom gdje smo se nalazili i pojašnjavati da smo iz Croatie, Kroatien, Croacia, Croazia, Хорватия. Uzvikujući ranije Šuker, a u zadnje vrijeme Modrić većinom su sve nedoumice bile riješene .

Tijekom zadnjeg putovanja u Egipat saznali smo nešto za što vjerujem da se u Hrvatskoj ne zna. Bivša predsjednica Kolinda zbog svog navijanja na SP u Moskvi izuzetno je popularna u Egiptu. Vodič nam je rekao da je tijekom prvenstva bila najviše tražen pojam na tražilici Googla.

Na Kubi , Kini, Jordanu, Maroku ...Irskoj i u skoro svim drugim zemljama dovoljno je bilo reći Tito, i odmah se znalo odakle dolazimo.

Kod nas u Hrvatskoj nije popularno govoriti o Titu , nesvrstanima jer taj dio našeg života najbolje bi bilo zaboraviti... O ovome se vani daleko pozitivnije priča....

                     Tema ovog bloga su nesvrstani, odnosno glavni gradovi zemalja koje su pripadale tom pokretu, a koje smo mi posjetili...Havana, Rabat, Aman, Kairo i Bagdad...

Što su to "Nesvrstani "'?

                   Odgovorit ću u par rečenica. Taj termin prvi put uporabio je Džavaharlal Nehru i to 1954.odine. Pod njim smatra 5 principa miroljubive koegzistencije između zemalja / da svaka zemlja poštuje teritorijalni integritet i suverenitet, da se zemlje ne napadaju, da se ne miješaju u unutrašnje poslove duge zemlje, da su jednakost i uzajamna korist i miroljubiva koegzistencija temelj odnosa između zemalja.

Za Pokret nesvrstanih bitne su godine:

                    -1955. kada je održana konferencija u Bandungu/Indonezija / Svjetski nesvrstani narodi su izrazili svoju želju da ne budu uvučeni u ideološke sukobe Istoka i Zapada u Hladnom ratu

                     -1956. godine potpisivanjem Brijunske izjave, Pokret nesvrstanih službeno je postao Svjetska organizacija. Na sastanku su nazočili Tito , Naser i Nehru.

                      - u rujnu 1961.godine u Beogradu održana je Prva službena konferencija nesvrstanih. Sudjelovali su Tito, Naser, Nehru, Sukarno , Kwane Nkrumah i mnogi drugi. Sudjelovalo je 25 nesvrstanih država i tri države kao promatrači. Temeljna misao vodilja je bila očuvanje svjetskog mira i međusobno pomaganje zemalja u razvoju.

Pokret je počeo gubiti kredibilitet sedamdesetih godina, naročito zbog Fidela Kastra i njegovih odnosa sa SSSR. Rat u Afganistanu imamo je utjecaja na Pokret, obzirom da su neke zemlje stale na stranu SSSR, a mnoge na stranu Afganistana.

                        Do danas je održano 14 konferencija (posljednja 2006. na Kubi – kao gost je sudjelovao hrvatski predsjednik Stjepan Mesić), a danas pokret broji 114 zemalja.

                    Saša i ja smo sudionici tog vremena. Dobro se sjećam obzirom da sam stanovala u studentskom domu da je dosta studenata bilo iz nesvrstanih zemalja. Sjećam se susjeda, prijatelja a i Saša spada u taj krug tada mladih stručnjaka inženjera -tehničara koji su išli u Treće zemlje i tamo gradili tvornice, ceste, mostove, bolnice i dr.

Zemlje nasljednice Jugoslavije pokazale su malo zanimanja za Pokret.

Malta i Cipar kada su ušle u EU prestale su biti članice Pokreta. Iz Europe u Pokretu je samo Bjelorusija.BiH je odbijena u svojim zahtjevima za članstvo u Pokretu nesvrstanih.

A sada na red dolazi nešto konkretno....

                                HAVANA

Na popisu naših želja Kuba je zauzimala visoko mjesto. Kod te želje bilo je bitno da posjeta bude u vrijeme dok je Fidel Castro živ. Ispunjenje te želje bilo je 2009.godine, a tad je Fidel imao 83 godine /umro je 2016./

6.10.2009. iz Zračne luke Zagreb avionom na liniji AF2055/Air France/ poletjeli smo prvo prema Parizu,a nastavak leta u 13,50 na liniji AF474 / Air France/ nastavili smo prema Havani. Letjeli smo preko Atlanskog oceana ne onako kako mi laici smatramo najkraćim putem već prateći Golfsku struju . Spuštali smo se niz obalu Floride.

                    Prelijećući preko Kariba uživali smo u pogledu na mnogobrojne otočiće.

U Havanu smo sletjeli 17,35 minuta / mjesno vrijeme / te se može izračunati da je let trajao negdje 8,30 sati.

                   Naš prvi kontakt sa Kubom i njenim pravila života susreli smo se na samom aerodromu.

                  Međunarodna zračna luka Jose Marti nalazi se 15 km jugozapadno od Havane . Ona je središte za rusku aviokompaniju Aeroflot za cijelo područje Latinske Amerike . Ovaj naziv zračne luke je od 1930.godine, a ranije je to bilo Columbia uzletište .

                    Zračna luka nije velika. Kada se preuzme prtljaga svi putnici prolaze jednu posebnu kontrolu. U redu jedan po jedan s putovnicom u ruci mora se stati pred "kućicom" u kojoj sjedi "strogi" policajac . Staje se na jednu označenu crtu i mora se pogledati uvis u pravcu jedne kamere. Kamera"škljocne", ti onda prilaziš policajcu, daješ mu putovnicu, on uporedi slike / s putovnice i snimljenu / i dobivaš jedan kartončić kojeg moraš čuvati jer bez njega ne možeš izaći iz Kube. Ako ga izgubiš imat ćeš problema, a morat ćeš ga i platiti 30 dolara.

                     Havano, stigli smo .

Sjedamo u autobus i pravac hotel .

                               Hotel Tryp Habana Libre jedan je od većih hotela na Kubi. Smješten je u dijelu Havane koji se zove Vedad. Ima 25 katova sa 572 sobe . Hotel je veoma impresivan.

                Gostima pruža usluge: casina, šest restorana i barova, ogroman večernji klub, kongresne sadržaje, vanjski bazen, dvije podzemne garaže u koje može stati 500 vozila .

                   Nad cijelim cijelim ulazom nalazi se ogroman mozaični mural Amelije Pelaez.

                     Ovo je hotel sa bogatom poviješću:

                     - njegova izgradnja završena je početkom 1958. neposredno pred Revoluciju. Izgrađen je u sklopu koncerna Hilton pod pokroviteljstvom predsjednika Batiste. Nakon ulaska Fidela Castra 8.siječnja 1959. hotel je postao njegovo sjedište, a boravio je u sobi 2324. Danas se taj apartman čuva kao muzej.

                        - 1961. hotel je nacionaliziran i preimenovan u Hotel Habana Libre. Za napomenuti je da je prva sovjetska ambasada u Havani bila na prva dva kata hotela. U hotelu je  odsjedala Valentina Terješkova. XVII Šahovska olimpijada na kojoj su sudjelovali Bobby Fischer i Boris Spassky održana je u njemu. U njemu je odsjedao Salvadore Allende, papa Ivan Pavle II .

                      1996-1997 hotel je temeljito obnovljen i u sklopu je španjolskog koncerna Guitart.

                     Izlaskom iz autobusa, ugledali smo hotel, veliki i impozantan. Naredne četiri noći spavat ćemo u njemu. Nakon što se zadužili sa sobama, ugodno smo se iznenadili komforom u sobi i veličinom sobe.

                     Sišli smo ponovo do recepcije da razmijenimo dolare u njihov novac. Suočili smo sa nečim novim sa čime do sada nismo se susretali.Na Kubi postoje novci za domaće ljude i novci za turiste. Za turiste novci su zvani CUC/ peso cubano convertible , a za domaće novci zvani CUP/ moneda nacional/. Na ovo treba paziti jer novci za strance imaju 11 puta koliko se sjećam veću vrijednost . Osim toga rečeno nam je da postoje dućani za lokalce i tu se kupuje samo sa CUP /novcima za domaće ljude/

                     Poslije večere otišli smo u sobe, bili smo umorni obzirom na razliku vremena / na Kubi su 22 sata, a kod nas 3 sata ujutro /. Vjerujem da je to bio razlog da smo se Saša rano  probudili i da smo zoru dočekali budni.

                    Pogled sa hotelskog prozora na Havanu u zoru.

                       A sada nešto o Havani .

                     Havana je glavni grad Kube . Ima oko 2,1 milijuna stanovnika i po tome je najveći grad na Karibima. Osnovana je 1515 .godine, a u XVII stoljeću postala je glavni grad tadašnje španjolske kolonije. Njeno značenje kao luke veliko je jer to je područje gdje djeluju uragani, tako da se brodovi mogu sakriti u luku. U XVIII stoljeću dolazi do priliva afričkih robova na ovaj teritorij . Havanom su upravljali Španjolci , Britanci pa Ameri .1.siječnja 1959. dolazi na vlast Fidel Castro koji umire 2016. godine. 1962 . godine bila je velika kubanska kriza koja je pretila svjetskom miru.

                        Havana kao grad dosta je nazadovala od 1959.godine pa do do kraja dvadeestog stoljeća . 1991.godine kada dolazi do razdruživanja u SSSR, Kuba koja je do tada zavisila od njih, proživljava kolaps. Nakon Fidela Castra sada je na vlasti njegov brat Raul. Kuba se pomalo otvara, u turizam ulazi strani kapital i to naročito iz Španjolske.

                     Naziv Havana nije sigurno od kuda dolazi . Kažu, možda je to izvedenica od Habaguanex, imena indijanskog poglavice koji je kontrolirao to područje. Legenda kazuje da je  Habana  bilo ime Habaguanexove lijepe kćeri, ali ne postoje povijesni izvori koji bi tu verziju potvrdili.

                      Havana, kao i većina Kube, uživa ugodnu tropsku klimu koja je ublažena pozicijom otoka u pojasu pasatnih vjetrova i toplim morskim strujama. Prosječne temperature kreću se od 22 °C u siječnju i veljači do 28 °C u kolovozu. Temperatura rijetko pada ispod 10 °C, dok je najniža zabilježena bila 2 °C u Santiago de las Vegas . Padaline su najintenzivnije i lipnju i listopadu, a najslabije od prosinca do travnja, s prosječno 1200 mm godišnje. Uragani povremeno pogađaju otok, ali uglavnom južnu obalu, te je šteta u Havani manja nego u drugim dijelovima zemlje. Obzirom na klimu na Kubu nama koji dolazimo iz drugačijih krajeva najveći problem na Kubi je velika vlažnost u zraku.

                    U srpnju 2005., južna predgrađa grada direktno je pogodio uragan Dennis, s vjetrovima brzine 160 km/h. Listopada 2005. obalna područja doživjele su teške poplave nakon uragana Wilme.

                Havana ima tri dijela :Staru Havanu, Vedado i novi dio. Mi smo bili smješteni u dijelu Vedado.

                 Prvi dan na Kubi. S prozora hotela gledamo na školsko dvorište. Djeca se okupljanju. Obučena su u radne kute različitih boja. Pretpostavljam da svaki razred ima svoju boju. Djeca se postrojavaju. Ispred svakog stroja je jedan učenik. Svi su u mirnom stavu. Kubanska himna se čuje. Nakon toga, kolone jedna po jedna mirno ulaze u školu.

                  Sišli smo iz sobe . Gledamo hotel. Baš je veliki. Ispred ulaza čudnovati žuti autići . Kažu to su "coco taxi" . Vodič nam kaže da s njima idemo u grad. Razgledavamo ih. Radi se o prerađenim trokolicama .Saša ih je dobro razgledao i kaže mi da je to "piaggio" trokolica, proizvedena u Indiji, a od plastike da je napravljena karoserija u obliku kokosa. Pored vozača, otpozadi sjedamo nas dvoje. Super. Krećemo.

                     U Havani, a i izvan nje odmah smo primijetili da je nešto u prijevozu neobično. Prolaze kamioni,a na prikolicama ljudi stoje. Vidimo da ljudi u nekakvim uniformama zaustavljaju auta, kombije i kamione i da putnici ulaze u njih. Tijekom putovanja po Kubi i naš autobus bio je zaustavljen, jer se vidjelo da je poluprazan, te nakon što  je vodič rekao da smo "turisti " nitko nije ušao u naš autobus. Tada nam je vodič objasnio da je to način prijevoza, na Kubi se on  zove "collectivo " Jednostavnim riječima to znači da nitko ne može ići prazan i da se putnici moraju uzeti " u  " i "na" vozilo. Na Kubi nema javnog prijevoza. Turistička vozila su izuzeta od toga.

                   Buka.. Havana je izuzetno bučan grad. Svi trube.  Truba je obavezni dio svakog prijevoznog sredstva od auta do kamiona . Kubanci obožavaju trubiti. Trubljenje im je pozdrav, ćakula i upozorenje.

                  Pored nas prolazi dosta starih vozila jarkih boja .Za ljubitelje oldtimera ova zemlja je raj. Starih auta na svakom koraku . Godina proizvodnje auta zaustavila se na 1959.godini. Kažu da su Kubanci svjetski majstori u popravci auta, rezervne dijelove sami prave. Ta auta su zaštitni znak Kube, iako baš vožnja u njima nije posebna. Naime, mi smo naučili na klimu u vozilima, a klime u ovim vozilima nema. Temperatura na Kubi je visoka, vlažnost zraka još veća i nije baš ugodna vožnja u tim uvjetima, ali sve se mora probati radi ugođaja.

Posljednjih godina na Kubi se vide i nova vozila . Liječnici i drugi stručni kadrovi idu u inozemstvo. Pored plaće imaju mogućnost uvoza auta i tako se i nova vozila pojavljuju na ulicama Havane i drugim mjesta na Kubi.

Vozimo se poznatom ulicom Malecon.

                   Malecon je šetnica uz more duga oko 8 km. Uz šetnicu je cesta sa šest traka . Šetnica je započela sa gradnjom početkom dvadesetog stoljeća ili točnije 1901.godine.

Uz nju su predivne zgrade kojima se nakon dugog niza godina počinje vraćati stari sjaj. Vjerujem da je do danas sve obnovljeno . U vrijeme kada smo bili veći do zgrada bio je u ruševnom stanju. Malecon je u prvom redu izgrađen da se Havana zaštiti od napada s mora . Danas je to jedno od omiljenih mjesta domaćih ljudi, a i turista koji tu sjede. Zalazak Sunca tu je prekrasan. Ako tražiš savršeno mjesto za odmor i opuštanje, gdje je sve baš onako laganica, onda je to upravo ovdje. Posebno pred zalazak Sunca, kada veliki broj Kubanaca izađe napolje i lagano u društvu uživaju u savršenom pogledu.

                 Prolazimo pored Hotela Nacional.

Hotel ima i mali muzej u dvorištu, svakodnevno se nudi turističko razgledavanje hotela i muzeja uz vodiča. Hotel pokazuje kakvo je  mjesto bila Kuba u svoje “zlatno doba”. To je  hotel u kojem su odsjedale sve poznate face za posjeta  Havani, pa fotografije većine njih su po zidovima hotela. U hotelu su talijanski mafijaši imali svoje sastanke dok im je Frank Sinatra pjevao. Sama Kuba bila je preteča današnjeg Las Vegasa, oaza za sve tadašnje svjetske  "lovatore" i  "moćnike". U njemu su bili Marlon Brando, Jurij Gagarin, Aleksandar Fleming, Vinston Čerčil, a Ava Gardner i Frenk Sinatra su čak ovdje došli na medeni mjesec.

                        U gradskoj zoni Vedado gdje smo bili smješteni nalazi se Plaza de la Revolucion, a na njoj spomenik Jose Martija /Monumento Jose Marti / .

Radi se o najvećem spomeniku posvećenu jednom piscu. Izgleda kao visoka kula u obliku  zvijezde, u podnožju kule je spomenik Martija okružen sa šest stupova i vrtova. Kula je visoka 109 metara, a dizajn je tima arhitekata pod vodstvom Raula Otero de Galarraga. Spomenik je izgrađen 1953.godine. Na vrhu kule je osmatračnica do koje se može doći dizalom koje je veoma često zatvoreno. Nasuprot spomenika nalazi se zgrada Ministarstva unutarnjih poslova sa slikom Che Guevarra i njegovim čuvenim citatom “Hasta la Victoria Siempre”. Plaza je mjesto gdje se održavaju mitinzi, a njih na Kubi ima dosta.

                         Cijelim našim putovanjem po Kubi imali smo na raspolaganju jedan novi manji autobus. Novih vozila je malo, ali kako Kuba kroz turizam dolazi do deviza, to turisti imaju na raspolaganju nova i moderna vozila. U autobusu je bilo ugodno , klima je hladila. Kada bi se išlo u razgledavanje Kube, nije bilo toliko vruće, problem je bila visoka vlažnost i zraku.

Što smo još   obišli i vidjeli u Havani.

-Otići na Kubu, ne probati koktel u kojem je sastojak rum nema šanse. U svezi ruma postoji priča. Postoje dvije marke ruma: Havana Club koji je u vlasništvu kubanske vlade i i od 1993.godine francuske tvrtke Pernod Ricarda i drugi rum, marke Bacardi koji je napravljen u Puerto Ricu. Obitelj bivših vlasnika koje je Castrova revolucija potjerala iz zemlje zadržala je izvorni recept i prodala ga Bacardiju, kompaniji koja je osnovana na Kubi, ali je također nakon revolucije završila u progonstvu. Ovaj rum se prodaje pod sloganom "zauvijek kubanski "Pernod Ricard tužio je Bacardi za krađu zaštićenog brenda i prijevaru potrošača. Parnica još traje. rum se prodaje pod sloganom " najvećem tržištu tog žestokog pića.

Na Kubi ima bačvi za starenje ruma koje su u uporabi duže od šest desetljeća, koliko je na snazi američki embargo. Bačve su  zaslužne su za jedinstvenu aromu pića koja su dobiva destiliranjem šećerne trske. Na Kubi je prije 150 godina proizveden prvi svijetli rum koji se prirodnim starenjem u hrastovim bačvama, posebnom recepturom i vještinom kubanskih majstora, razvio u nježniju, tamniju verziju kakva se konzumira danas. Iako je embargo na izvor kubanskog ruma, on se prodaje cijelim svijetom.

Kod proizvodnje rum najvažniju ulogu ima "rum majstor" koji miješa sastojke. Na Kubi ih je osmero, među njima i jedna žena. Znanje se tradicionalno prenosi s koljena na koljeno. Majstor odabire i koja će mješavina u koju bačvu te koliko će ondje stariti. Na primjer, dašak vanilije počne se osjećati nakon deset godina. Najkvalitetniji rum stari u 60-godišnjim hrastovim bačvama, gdje samo kisik, vrijeme i drvo doprinose aromi.

Mi smo bili u Tvornici BOCOY RUM u samoj Havani i tom prilikom rečeno nam je da je kubanski rum najbolji jer kubansko tlo, klima , temperatura i vlaga su ono što je bitno kod uzgoja trske . Osim toga u ovom rumu nema aditiva . Ova tvornica je proizvodila poznatu marku ruma "Legendario ". 

Bivši američki predsjednik Barack Obama zatoplio je odnose s Kubom pa su porasla nadanja da će izvorni Havana Club uskoro na američko tržište. Ali se situacija promijenila s dolaskom Donalda Trumpa i toga nema ništa .

Rum, odnosno Mojito, Cuba Libre, Daiquiri i još neke izvedenice koktela s rumom, na svakom koraku, u svakom mjestu  se nude. Cijene im se kreću od oko dolara, za više nego pristojan Mojito

                    -Katedrala Havana/Catedral de San Cristobal/

nalazi se na istoimenom trgu Plaza de la Catedral. Na Kubi ima 11 katoličkih katedrala. Kažu da su u ovoj katedrali dvije godine čuvani posmrtni ostaci Kristofora Kolumba nakon čega su prebačeni u Sevilju. Katedrala ima dva barokna asimetrična zvonika. Ono što je karakteristično za ovu katedralu kao i za druge građevine u Havani je to da se u kamenim zidovima može vidjeti fosilizirana morska fauna i flora jer je sve izgrađeno od blokova korala.

                    -Dalje, jedna od važnih građevina za povijest Havane je EL TEMPLETE .

Vjeruje se da je to mjesto gdje je San Cristobal de la Habana 1519.godine osnovao Havanu. Unutar ograde je poprsje Kristofora Kolumba jer je on otkrio otok . Tu se nalazi i drvo ceiba . Ovo drvo  je veoma značajno za život ljudi ovog podneblja.Vlakna od ceibe imaju dobru plovnost i lakša su od pamuka po težini.To drvo u životu mnogih naroda ima posebno značenje . Ima dugačko korijenje, krošnju , prekrasno cvijeta.

                           -ULICA LA CALLE OBISPO ili skraćeno OBISPO jedna od glavnih ulica Havane .

U vrijeme kada smo mi bili na Kubi tek su se počeli otvarati dućani sa poznatim markama. Ovo je ulica starih,rustikalnih građevina , građenih u stilu naročito art decoa, restorana , žive muzike , to je ulica gdje šetaju kako domaći ljudi tako i turisti. Obzirom da u svakoj državi koju posjetimo volim kupiti kuharicu te zemlje to sam isto pokušala i u Havani . Iako sam tražila knjižaru nigdje je nisam našla . Osim toga tražila sam kiosk u kojem bih kupila neke ženske tjedne novine . Vodič mi je rekao da kioska ni takvih novina nema . Vidjela sam jedne novine. To su novine velikog formata , crno- bijele, sa slikama "faca" Rečeno nam je da su to lokalne novine , a slike predstavljaju "zaslužne udarnike -građane". Imaju par lista i podsjećale su me ako se netko sjeća, na novine "Borba"

                         U Havani kao i na cijeloj Kubi nema , niti reklama.. gotovo nikakvog marketinga. Trgovine su isto zanimljiva priča. U Havani smo vidjeli trgovine sa rešetkama sa doslovno dva proizvoda i “normalne” trgovine sa više proizvoda, ali naravno samo jedne marke. Ovdje nema biranja, niti izbora.

                      Vidjeli smo "trgovine" ispred kojih stoje u redu Kubanci. Rečeno nam je da su u pitanju dućani-magazini gdje Kubanci dolaze po mjesečnu opskrbu. Naime, mjesečno obzirom na broj članova obitelji može se podići mjesečno sljedovanje. Koliko se sjećam , nešto šećera, brašna ,10-15 jaja, ulja i još nekih osnovnih potrepština.

                  --PLAZA VIEJA / Starogradski trg/ popularni stari trg.

Okružen je zgradama stare arhitekture. Uvijek je živ . Ženske obučene u tradicionalnu odjeću stalno plešu i traže napojnice jer od njih žive. Ako se s njima hoćeš slikati moraš platiti.

                  -Zgrada koja dominira Havanom je El Capitolio , ili Nacionalna zgrada Kapitola ( Capitolio Nacional de La Habana ).Zgrada je građena dvadesetih godina prošlog stoljeća . Prije kubanske revolucije 1959. godine u njoj je bio smještan Kongres. Ovu zgradu svi upoređuju s Capitolom u SAD . Nije replika. Metar je šira, duža i viša. Gradila se preko tri godine . Uz zgradu se nalaze vrtovi . Vrtovi su zasnovani po nacrtima europskih vrtova . Zgrada je otvorena za javnost.

 ovdje  se vidi i Nacionalno kazelište, desno od  Capitola :

                     - Ono što se odmah u Havani vidi je i Castillo de los Tres Reyes , također poznat kao Castillo del Morro ili Dvorac Morro. Ova utvrda ima veliko strateško značenje na ulazu u luku Havane. Danas u njoj nalaze se restorani, a služi i kao izložbena galerija. Tvrđava Morro svojom gradnjom prilagođena je obliku litice koja je nepristupačna je sa visinom do 20 metara. Danas je tu svjetionik.

-Ovdje je i mali brončani kip ženskog lika, La Giraldilla, koja bdije nad Havanom. Legenda kaže da ju je kipar Geronimo Martinez Pinzon napravio u sedamnaestom stoljeću po slici done Ines ,žene tadašnjeg upravitelja Kube . Kažu da se dona Ines svakoga dana penjala na osmatračnicu dok je čekala da joj se muž vrati s putovanja.Tu je prilila vijest o njegovoj smrti i tada je njoj srce puklo od tuge. Kubanski rum Havana Club ima sliku La Giraldille na svojoj etiketi.

                     - U blizini je najstariji trg Plaza de Armas- Trg oružja, okupljalište književnika i zaljubljenika u antikvitete. Svakim danom, osim nedjeljom, trg od ranog jutra postaje knjižnica i antikni sajam na otvorenome. Maleni štandovi dupkom su puni znamenja vezanih uz kubansku povijest. Likovi i djela revolucionara ovdje se mogu vidjeti na svakom koraku, bilo da krase naslovnice knjiga ili se nalaze na starim kovanicama i broševima. A kada smo mi bili nešto se slavilo.Tim trgom smo šetali, gledali knjige tražeći kuharicu ali je nismo našli.

                    -Trg Svetog Franje Asiškog    još jedan stari trg u dijeli Stare Havane. Ime je dobio po franjevačkom samostanu koji je izgrađen u XVI stoljeću. Tu se nalaze stare zgrade . Na trgu je uvijek živo.

                   -Hotel Ambos Mundos je ono što turisti posjećuju. Zgrada sa 5 katova izgrađena 1924.godine . Ono po čemu je poznata je okolnost da je u njemu Ernest Hemingway živio sedam godina. Sa krova se pruža divan pogled na grad. U funkciji je i poznato Otisovo dizalo.

- jedna od prvih asocijacija na Kubu su cigare.

Fabrica de Tabacos Partagas je poznata tvornica habanas cigara. Tvornica se nalazi preko puta Capitola u Havani.Zgrada je šarena i kao takva dosta je upečatljiva . Mi smo bili u jednoj tvornici duhana.

Nešto kubanskim cigaretama:

                One su dio kubanske kulture. Tradiciju pušenja cigara zabilježio je Kristofer Kolumbo. Taino indijanci su izrađivali cigare i zvali su ih cohiba. Riječ cigar dolazi od riječi sikar , to je mayanska riječ za pušenje, a odatle je u španjolskom nastala riječ cigarro. Prve cigare od kubansko duhana 1717.izrađene su u Sevilli. Odatle je sve krenulo.Američki predsjenici prakticirali su pušenje cigara i one su postale statusni simbol.

U početku kubanske cigare su bile prodavane u snopovima prekrivenim mokraćnim mjehurom od svinje, a kasnije kutijama od cedrovine. Poznate marke kubanskih cigara su : Montecristo , Havanke / pušio Churchill, naročito je volio Romeo y Julieta/ , Petit Uppmans /pušio Kennedy/.

Najviše kvalitete su one koje su ručno izrađene. Kažu da deblje cigarete imaju jači okus i puše se polaganije od tankih. Tamnije cigare kažu da su bolje. Kvaliteta cigara mjeri se i prema tome kako godri i kakvog je okusa. Kažu da su najbolje cigare starosti 6-8 godina.

Najbolji duhan dolazi s Kube, a kažu da parcela koja daje najbolji duhan nije veća od nogometnog igrališta /650 jutara/ . Sa te parcele dobiva se duhan za proizvodnju listova koji služe za zamotavanje svjetski najpoznatijih cigara.

Sjemenke se sade u listopadu. Pokrivaju se slamom koja se skida kada biljka proviri. Oko 120 dana od sadnje duhan je spreman za berbu. Listovi na dnu /libra de pie/ su nekvalitetniji , listovi na vrhu /corona / su bolji .

Umjetnost je motati cigaru. U tvornici cigara koju smo mi posjetili vidjeli smo postupak motanja.Tvornice su zadržale izgled starine . U svakoj je parola "kvaliteta je poštovanje za ljude " radnici sjede u galeras / koje nalikuju školskim drvenim klupama /. Svaki radnik ima chaveta /zaobljeni nož / kojim se ravna i reže list. Dok oni rade sa visoke stolice lector / čitač/ čita na sav glas. Ujutro se čitaju novine , a poslijepodne povijesne ili političke knjige ili kratke priče . Kažu da su popularni Dumas i njegodva novela Grof Monte Cristo, Agatha Christie, Hemingway. Čita se da bi se umanjila dosada i obrazovalo radnike.

Na ulazu u tvornicu su i slike radnika koji su imali najbolje rezultate.

               -Cafe O Reilly je kavana u Staroj Havani.

Stara rustikalna zgrada sa zavojitim stepenicama . Mi smo pili kavu na terasi . Bilo je veoma sparno , znojili smo se . Ja sam Saši brisala čelu. Preko puta nas na zidiću na cesti su sjedili domaći ljudi. Jedan od njih pogledao nas je , nasmiješio se i rekao " Buena muher "/ dobra žena /.. Svi smo se nasmijali. Kavu smo pili iz šoljica, marka "Inker"

                -Na Kubi veoma je popularan Ernest Hemingway.

On je Havanu volio , živio u je kući Fica Vigia /Vikovac Farma / naziv kući odgovara jer odatle je prekrasan pogleda prema Havani. Izgled kuće je autentičan. Ispred kuće je brod Pilar kojim je Ernest išao u ribolov . Na brod je stavio sonar i lovio njemačke podmornice po Karibima. Nije ni jedno našao. Pogled iz njegove kuće na Havanu je prekrasan. Njegova kuća je na uzvisini , uvijek vjetrić puše .

              - postoji  u Havani i  elitni dio. Miramar je taj dio. Tu su mnogobrojne vile, otprilike onakve smo vidjeli na Maleconu . Pitali smo gdje živi Fidel Castro , ali koliko se sjećam, nismo dobili odgovor na to pitanje iako smo to pitanje više puta ponovili.

          - a da ne zaboravim. Po Havani smo hodali i tražili motor kojeg je vozio Fidel Castro . I našli smo ga, naravno u muzeju vozila :

                 Hodajući i putujući Havanom vidjeli smo i sporedne ulice .

Čiste su, nisu asfaltirane . To je i normalno jer kod njih je život stao 1959. godine. Vjerujem da je sada daleko veći broj kuća, ulica renoviran i da im se vraća sjaj.

                    Šetajući Havanom svraćali smo na kavu , popiti koji koktel . Jeli smo tamo gdje nam je bilo organizirano . Da li je to tradicionalna hrana Kube ne znam. Saša i ja nismo baš ljubitelji istraživanja kuhinja na mjestima koja nam nisu sigurna i dosta smo problematični kada je u pitanju hrana.

Kuba je sigurna zemlja i ste strane mogla bih se upustiti u avanturu da putujemo u osobnoj režiji, ali ovako nam je nekako lakše i to nam odgovara.

                  Drago nam je što smo Kubu posjetili u vremena kada je Castro bio živ. Vjerujemo da je sada na djelu neka druga Kuba, a što smo mogli vidjeti na poluotoku Varadero .Ovo što smo mi vidjeli je nešto drugo....

          RABAT

Prije nego što skoknemo do glavnog grada malo se upoznajmo sa Marokom. Maroko je prelijepa zemlja sjeverozapadne Afrike. Ova regija zove se Magreb. Maroko zapljuskuje s jedne strane Atlanski ocean,a s druge strane Sredozemno more. Atlas je gorje u Maroku, gdje kada se putuje, obzirom na izgled kuća, ima se dojam da se putuje Švicarskom. Na višim dijelovima gorja po cijelu godinu ima snijega. Na jugu Maroka je Sahara.

Prvi stanovnici Maroka su Berberi. Od XVII stoljeća do danas Marokom upravlja dinastija Alavi.

Francuskim protektoratom postao je 1912.godine . U tim godinama sultan formalno vlada, a vlast je u rukama francuskog protektora . Maroko sve te godine teži samostalnosti i 1956. sultan Mohammed V proglašava se kraljem. Od 1961-1999. Marokom vlada kralj Hassan II, a njega nasljeđuje sin Muhamed VI koji je i danas na vlasti.

Marokanci govore arapskim jezikom , a Berberi arapskim sa svojim narječjem. Islam je državna religija. Maroko ima oko 36 milijuna stanovnika. Valuta je dirham.

              RABAT

                     Rabat je glavni grad Maroka. Njegov naziv na arapskom znači "utvrđena palača". Po broju stanovnika je iza Casablance i Fesa. Nalazi se na ušću rijeke Bou Regreg u Alanski ocean. Baš zbog taloženja mulja, Rabat je izgubio ulogu luke, ali je još uvijek središte tekstilne, prehrambene i građevinske industrije. On je poznat po obrtničkoj proizvodnji kožnih - ukrasnih predmeta, sagova i keramike.Turizam i prisutnost mnogih stranih ambasada čine Rabat jednim od najvažnijih gradova Maroka.

                     Gradovi Rabat, Sale i Temara tvore jednu cjelinu s oko 1,8 milijuna stanovnika, a sam Rabat ima oko 700 000 stanovnika.

                        Rabat je meni prekrasan grad. U njemu s jedne strane imamo utvrdu s vratima iz XII stoljeća

minaret i djelomično sačuvanu Hasanovu džamiju, a u novom dijelu tu je sultanova palača i kraljevski dvor. Sam Rabat je grad zelenila , uređenih zelenih parkova, zgrada u francuskom stilu sa širokim avenijama. S druge strane tu je Kasbah des Oudaias, utvrda s ulicama i predivnim kućicama obojanim kombinacijom plave i bijele boje, tu su i andaluzijski vrtovi.

O mnogim gradovima puno toga pročitam i znam što očekujem. Kada je u pitanju Rabat, njegova ljepota u vodičima nije dovoljna naglašena tako da većina turista budu iznenađena onim što vide. Rabat je spoj dvije suprotnosti, iznimno dobro očuvanog starog dijela i ville nouvelle nastalog za vrijeme francuskog protektorata .

Malo o povijesti Rabata:

                         Rabat je nastao nedaleko od ruševina Sala Colonia/ rimsko naselja/ i to negdje oko 250 n.e. Treći almohadski sultan Jakub al Mansur u XII stoljeću preseljava svoju prijestolnicu i naziva je Ribat al Fath / pobjednička utvrda / i odatle potječe naziv Rabata. U tim godinama razvija se ono što je danas ostalo kao Kasbah des Oudaias. Sultan započinje i gradnju džamije koja je trebala biti najveća u svijetu, ali u tijeku gradnje sultan umire. Od toga je ostao Hasanov toranj i poludovršeni Minaret.

                         Nastupa stagnacija Rabata i glavni grad se prebacuje u Fes.

                          Rabat se potom ujedinjuje sa gradom Sale nakon čega postaje utočište andaluzijskim Maurima i formira se državica nazvana Bou Regreg . Radi se o piratskoj državi koja je postala strah i trepet moreplovcima tog dijela Atlanskog oceana, pa čak i Sredozemlje.

Takvo stanje traje čak 150 godina kada je odlučnom akcijom europskih pomorskih zemalja došlo do raspada Bou Regrega i bombardiranja Rabata.

Od 1912. Maroko postaje francuski protektorat s tim da je američko ratno zrakoplovstvo preuzelo francusku zrakoplovnu bazu Rabat-Sale i držali su je radi strateških razloga. Drže je sve do 1960. godine kada je konačno napuštaju.

1956. Rabat ponovo postaje glavni grad Maroka.

Već je rečeno da kroz Rabat teče rijeka Bou Regreg koja se ulijeva u Alanski ocean. Stari grad Rabat bio je opasan zidinima.. Zidine su duge 12 km, a u zidovima zidina su rupe kako bi zidovi mogli disati.

Unutar zidina nekoliko je gradskih cjelina . Medina kao u svakom drugom arapskom gradu. Tu je i Millah /židovski kvart /. Na sjevernoj litici iznad rijeke Bou Regreg nalazi se utvrda Kasbah des Oudaias iz 17. stoljeća. Jugoistočno od starog grada je velik broj važnih povijesnih spomenika, među kojima je i Hasanov toranj s temeljima nedovršene džamije, preko puta se nalazi  Mauzolej prvog kralja neovisnog Maroka, Muhameda V. Moderni (francuski) dio Rabata, Ville Nouvelle, djelomično je izgrađen unutar gradskih zidina, uključujući Kraljevsku palaču iz 1950 .godine ,Sveučilište , kao i mnoge druge javne i upravne zgrade . Ono što se u Rabatu ne smije zaboraviti su široke ulice i mnogobrojni predivni parkovi.

Što smo obišli i vidjeli :

-Mauzolejom Muhameda V– mjesto je predivno, puno ukrasa originalnih marokanskih motiva i sve odiše nekim spokojem, mirnoćom, uzvišenošću . Muhamed V bio je prvi kralj nakon ponovne uspostave nezavisnosti Maroka, a upravo na lokaciji mauzoleja 1955. kralj se obratio narodu i pozvao na zahvalu Bogu za neovisnost Maroka. Fasada je od karrara mramora. Mozaici zauzimaju površinu od 1000 m², a na kvadratnom metru se nalazi 20.000 kamenčića. U središtu mauzoleja je sarkofag sa posmrtnim ostacima Muhameda V od bijelog oniksa, a sa stropa iznad sarkofaga visi brončani luster težine 1,5 tonu. U mauzoleju je i sarkofag princa Moulaya Abdalaha-sina Muhameda V, kao i sarkofag Hasana II, oca današnjeg kralja, koji je umro 1999. godine. Stražu ispred mauzoleja drži kraljevska garda ,ljeti obučena u bijelo sa bijelo crvenom ešarpom, a zimi u tamnoplavim uniformama sa zlatom izvezenom ešarpom i crvenom pelerinom.

Nasuprot Mauzoleja je Hasanov toranj. Već sam rekla da je sultan Ya’qub al Mansur iz dinastije Almohada htio izgraditi najveću džamiju u svijetu i da je tijekom izgradnje minareta umro. Takav nedovršeni minaret ostao je do danas.

-Kasbah des Oudaias je utvrda, a prije dolaska do nje prolazi se pored židovskog groblja.

Unutar utvrde su male uličice s predivnim kućicama obojanim kombinacijom plave i bijele boje. Unutar zidina je i andaluzijski vrt. Šećući Kasbom zastala sam i jedna domaća žena kanom mi je tetovirala dio podlaktice. Dosta dugo ta tetovaža mi je bila vidljiva. Sa zidina Kasbaha gledali smo božanstveni zalazak sunca .

- Avenije Hasana II, Muhameda V i razgledavanje novog dijela Rabata, poznatog pod nazivom Ville nouvelle su ono što nas je oduševilo. Sve je ovo izgrađeno u vrijeme francuskog protektorata i taj francuski štih se osjeća na svakom koraku. Avenije, parkovi , čistoća ulica , urednost zgrada je ono što upada odmah u oči naročito onima kao nama dvoma koji su hodali i drugih arapskim gradovima, gdje tamo ovo nisu vidjeli. U blizini je katolička katedrala koja je izgrađena 1925, godine 

Kraljevska palača je opet nešto novo. Izdaleka se promatra i ima se dojam skromnosti. I tu su zelene površine , parkovi , zelenilo. Taj kompleks započeo je krajem XVIII stoljeća graditi sultan Sidi Mohamed Ben Abdulah, Njegovi nasljednici nastavili su gradnju, te je tako izgrađen cijeli kompleks zgrada koji osim prostora za život kralja ima džamiju, vojarnu i prostor za parade. 

Hasan II bio je aktivni sudionik Pokreta nesvrstanosti . To je kralj koji je Maroko modernizirao.

Njegova džamija nije u Rabatu već u Casablanci.

Zbog svoje grandioznosti i ljepote nešto malo o njoj. Džamija Hassan II., druga  po veličini džamiju u svijetu nakon Masdžid al-Haramau Meki. Završena je 1993.godine, a projektirao ju je francuski arhitekt Michel Pinseau. Džamija je nazvana po marokanskom kralju Hasanu II. Proporcije džamije su 200 x 100 metara, a sagrađena je neposredno pored mora. Minaret je visok 210 metara i najviši je u svijetu. U džamiji se nalazi škola za studiranje Kurana, hamam, velika knjižnica, muzej o povijesti Maroka i prostorija za konferencije. U dvorani za molitve može stati 20 000 osoba. Džamija je prelijepa. Užitak je bilo hodati u njoj i sve razgledati. To je jedina džamija u Maroku u koju nemuslimani mogu ući..

Što reći za Maroko? Može se puno toga reći, jedno je bitno da nas je Maroko iznenadio svojom ljepotom. Nisam znala da se zemlja u Maroku u tolikoj površini navodnjava, da je Maroko pun akumulacija, zelenila, maslinika, vinograda , da je hrana raznovrsna i puna okusa.... jednom riječju Maroko mi je duboko ostao u sjećanju..

                           EGIPAT I KAIRO

  Na sjeveroistoku Afrike nalazi Egipat i  glavni grad Kairo. Tito , Naser i Nehru su osnivači Pokreta nesvrstanih , obzirom na tu činjenicu i okolnost o velikoj ulozi Egipta u tom pokretu nužno je svratiti do Kaira.

O Kairu sam pisala u posebnom bloguhttps://www.coolinarika.com/preview/clanak/egipat-opci-dio-i-kairo-/.

Iz Afrike prebacimo se do Azije , a to u novom članku....