Kratki izvještaj o događanjima u grupi Rimska hrana za godinu 2012.
Ove je godine grupa Rimska hrana živjela najviše zbog divnog prihvaćanja rimskog načina života upravo od dragih članova Coolinarike.
Dva su događaja bila ključna:
Događanje u Selskoj 132 koje je uspjelo zahvaljujući udruzi Hrvatski savez arheologa koji su osmislili predstavu s gladijatorima i naravno zbog angažiranosti Coolika koje su se okušale u rimskoj hrani da bi razveselile djecu. Tu su bile Sephia, nBezik, Milicza, Kumababa1, Bumblebee88, Andruil i Nonaz.
Posebno mi je drago da su se neki gladijatori pridružili Coolinarici tom prilikom.
https://www.coolinarika.com/clanak/gladijatori-u-selskoj-132/
Drugi je događaj bio nevjerojatno prihvaćanje zadatka o rimskom kvascu!
https://www.coolinarika.com/clanak/rimski-kvasac-eksperimentalni-zadatak/
Uključile su se riječju, djelom i pokusom: FataRI, BrankaI, Lilly-cool, karamela12, sephia, Umag-0180, kumababa-1, anka-1955, markovamama, kepica i izika. Ukoliko sam nekog preskočila neka se obavezno pobuni nekoliko puta sam provjeravala popis.
Cure su cijedile mošt, pisale recepte i članke, dijelile savijete i čini mi se da su uživale stvarajući kruh na rimski način. Vrlo se znanstveno pristupalo i sve se pažljivo dokumentiralo. Nije se pokleknulo pred neuspjehom i nastavljalo se s eksperimentom.
Pažljivo se biralo i grožđe i brašno. Neke ste same cijedile grožđe da bi dobile mošt, a nekima su i bolje polovice prestale njurgati jer im je manje vina ostalo nakon što ste napravile kruh.
Saznali smo da se kad se mošt pomiješa s brašnom mora se počet pjeniti - to je znak da je aktivan i da bi trebalo sve bit u redu, također da smo može tako dobiven kvasac i zamrznuti. Ako malo dulje stoji onda je kiseliji, ali svaki je kruh bio hvaljen i što je najvažnije – pojeden.
Ja sam ovih dana ponovo pročitala sve komentare pod slike, recepte i članke i moram svima na glas reći: Divne ste.
Nemoguće mi je izdvojiti najljepšu sliku jer je svaka za sebe posebna priča.
Jednostavno treba otići na grupu i pažljivo pregledati slike i pročitati barem dio komentara.
Ne znam kako da vam se drugačije zahvalim nego jednim duhovitim Marcijalovim epigramom.
Ako se sjećate odličnog članka od Sandrine o Saturnalijama onda znate da se u rimsko doba negdje oko našeg Božića (17. – 23. 12) održavala svetkovina kada se slavilo, nosila crvena kapa, održavali sajmovi, a zadnji dan se darivalo. A da nisu uvijek svi bili zadovoljni s poklonima vidjet ćete po Marcijalovoj prilično nezahvalnoj žalopojki.
https://www.coolinarika.com/clanak/saturnalije-su-pocele-io-saturnalia/
Za Satrunalije, Postumijane, prije deset godina,
poslao si mi dobar srebrni tanjur od četiri funte.
Slijedeće godine, kad nadao sam se da će otežati
(jer pokloni bi trebali ostati isti ili rasti),
dobio sam dvije funte (srebra). Treća i četvrta donijele su
manje poklone, a pete godine funtu, ali Septicijanovu funtu.
Slijedeće godine sam smanjen na osam unci tešku zdjelicu
Uskoro je to bila malena šalica srebrnih strugotina.
Sićušna kutljača od dvije unce bila je iznenađenje osme godine.
Deveta mi je donijela malu žlicu lakšu od igle
Deseta mi ne može donijeti ništa manje.
Vrati, Postumijane, moje četiri funte!
Marcus Valerius Martialis VIII, LXXI.
1 funta/libra = 12 unci= 335.9g
Septicijanova funta = 8 unci
1 unca = 28g
A ja obećajem mnogo novih rimskih (ali i drugih) avantura slijedećoj godini i sasvim sigurno neću biti kao Postumijan.
IO Saturnalia
:(Još nema komentara