Prva "Rimska noć u Naroni" bila je savršena.
U Naroni tj. u selu Vidu kod Metkovića održana je 29.7.2011. prva "Rimska noć u Naroni". Mojoj je malenkosti pripala čast da sudjelujem u organizaciji - naravno s rimskom hranom.
I nakon tjedan dana nikako da sredim sve dojmove te večeri koja me je oduševila. Kako se spontano desilo da sam na neki način uspjela prisustvovati pri većini takvih rimskih događanja (npr. Dani Andautonije, Sepomaia Viva, Dani Ad Turresa, Dani Dioklecijana) koji su svaki za sebe posebni i uvijek me ispunjaju zadovoljstvom što sudjelujem, bila sam izuzetno znatiželjna kako će se sve odvijati i u Naroni.
Ono što sam doživjela u Vidu ne postoji nigdje drugdje. Dogodilo se jedno jedinstvo muzeja, arheologije i samog sela Vida. Jednostavo se pokazalo koliko su stanovnici Vida ponosni na svoju baštinu i svoje selo. Svi su donirali i sudjelovali koliko su mogli. Neko kilom meda ili bocom vina, kolačem, kruhom ispod peke, neko svojim radom ili samom prisutnošću. Zajednički su se brinuli zbog lošeg vremena koje je prijetilo pokvariti sve što se danima (bolje rečeno tjednima) pripremalo. Vrijeme se promijenilo i dozvolilo nam da prezentiramo javnosti što smo pripremili.
A pripremilo se: dječje igre, radionicu mozaika koju su djeca savršeno prihvatila, radionicu rimske keramike, kovačnicu, klesarsku radionicu, triklinij, rimsku hranu i izložbu rimskih začina, stupanje rimske vojske koji su ulovili odbjegle barbare, a ja sam prilično sigurna da je i Dioniz negdje šetao. Vidjela sam ga, zaista! Pogledajte slike uostalom:
ttp://www.vidonjac.com/foto-2011/arheoloski-muzej/Rimska-noc_13.html
Moj skromni doprinos je bio uvećan pomoći koju sam dobila od gospođa i nekoliko gospodina iz Vida. Pomogli su mi pripremiti hranu (globos, libum, gastris) i vino (conditum paradoxum i mulsum), posluživati na štandu, peći kobasice (lucanicae), a imala sam i mlade pomagače koji su vrlo revno učili latinske nazive začina i drobili ih u tarioniku.
Uz rimsku hranu nudilo se i nevjerojatno fine kolače koju su se za ovu priliku ispekli i ne znam koliko vrsta raznih rakija i likera. No najčešće sam čula riječ višnjevača - bila je zaista dobra.
Na kraju me je oduševio lonac nertljanskog brudeta (sa žabama i jeguljama) doniran za nas koji smo sudjelovali u organizaciji.
Zbog svega ovoga, a ponajviše zbog jedinstvenog entuzijazma jedva čekam slijedeću godinu!
:(Još nema komentara