Moj profil

Ručni radovi

Mali kolaž i pričica kako sam zavoljela ručne radove, pomalo zaboravljene hobije ...

Potrebno vam je

  • puno dobre volje
  • dosta slobodnog vremena
  • raznih shema iz časopisa
  • raznobojinih konaca za ručni rad
  • tupe iglice za ručni rad, razne veličine
  • platno za ručni rad panama (aida) i leakril

ili

  • razni konci za heklanje
  • igle za heklanje raznih debljina
  • sheme iz časopisa
  • i nekoga tko će vas podučiti 🙂

Naše učiteljice od 1. do 4. razreda u osnovnoj školi radile su s nama poklone za naše mame učeći nas raditi ručne radove. Sjećam se tog prvog rada; bila je to široka vrpca poput jutene vreće na kojoj smo velikim crvenim križićima izvezli dio uz rub kako se ne bi parao. Nalijepili smo ljepilom blokić za zabilješke i napravili od Runolist konca dio za koji se je rad objesio. U višim razredima imali smo predmet domaćinstvo gdje smo također učili šivati, cure i dečki, svatko je morao svojim rukama nešto sašiti. Ja sam napravila pregaču od materijala koji je ostao od posteljine koju je baka sašila. Sjećam se učiteljice kojoj je bilo žao što sam baš od tog materijala napravila moju pregaču.

Štrikanje

Mama nam je štrikala vestice, čarape i rukavice pa su tako i moje barbike dobile pletene vestice i šalove koje sam im naštrikala kako im ne bi bilo hladno. Mama je isplela sestri vestu s pletenicama pa je i moja barbika od mene dobila istu. Naravno mama mi je pomagala kod dodavanja i oduzimanja očica jer je to bio teži dio. Onda sam ja dobila zelenu vestu s rupicama, a moja barbika takav prsluk od iste vune koja je ostala.

Križići

Baka je voljela raditi stolnjake, tabletiće tehnikom križića pa sam i ja nasljedila ljubav prema ovom starinskom hobiju. Prvi radovi bili su kopiranje bakinih radova, naravno kako bi se moji razlikovali od njezinih promijenila sam boju konca. Najlakše je bilo raditi s Runolist koncem jer ga nije trebalo odvajati, kakav je takav je. Bakini cvjetovi bili su svijetlo plavi, a moji ljubičasti jer sam tada bila u fazi najdraže ljubičaste boje. Nisam znala kako obrubiti nadstolnjak i napraviti resice pa me baka malo podučila. Posebni su mi bili konci koji su se preljevali od svijetlije do tamnije boje. Onda sam počela raditi s Ljubica koncem kojem su se niti odvajale zavisno od platna na kojem sam vezla. Nakupovala sam ih hrpu raznih boja. Ode moja sva ušteđevina!  Poseban gušt bio je raditi tabletiće i nadstolnjake u bakinoj sobi gdje je svaki ormarić, stol ili stolić bio prekriven jednim krasnim radom. Ispod televizora je bio jedan takav rad stavljen da sa špicom visi preko stola. TV je bio crno-bijeli, a ispred sebe je imao stalak u kojem je stajalo staklo u duginim bojama. Nigdje nisam vidjela tako nešto pa sam se osjećala važno... Moje kćerke su htjele da ih naučim raditi križiće, malo su vezle sitne motive, najviše srca i riječi. Nakrižala sam puno slika rođenja svojoj rodbini tj. mojim nećacima, morati ću ih poslikati i obajaviti u mojem prvom članku.

Heklanje

Heklanju me naučila mama, a ponešto sam vidjela u časopisima. Gledala sam mamine heklane radove i činilo mi se jako kompliciranim za napraviti. Kako smo ljeta provodili kod bake (mamine mame) u Hercegovini tamo su cure puno heklale. Moja starija sestra znala je doći s nekim malim heklanim tabletićem, a ja bi samo gledala s divljenjem takvo umjetničko djelo. Naravno ja nisam mogla u njezino društo cura koje heklaju jer sam bila premala (zar je razlika od 2,5 godine tako velikaaaaa!?!?). Heklati sam počela tek zamislite, kad sam prestala pušiti. Kuda bi drugo s rukama i mislima. Prvo je bilo prelabavo, a zatim prečvrsto heklanje, a onda je uslijedio val oduševljenja, konačno sam naučila heklati. Ali još uvijek veličina mojih radova nije odgovarala napisanoj veličini iz časopisa. Ma kajgod to je bila savršena veličina, svaki put, baš prema mojem namještaju.

Ostalo
Window color. Njime me zaludila šogorica. Prvo sam crtala sve obrube, a zatim nakon par sati sušenja nanosila unutrašnje boje, miješala čačkalicama prelaze i šare. Dugo me držao window color, a kasnije su moje kćerke nastavile mojim stopama. Ja jednostavno volim boje i one me čine sretnom!

Salvetna tehnika. E sad, boje, salvete, boje za raspucavanje, razne kutijice, kuglice i jaja od stiropora kupila sam odmah. Trebalo mi malo duže da počnem ali i to me je jako veselilo. Opet su moje cure nastavile tamo gdje sam ja stala.

Goblene sam također radila ali stvarati slike križićima je ipak nešto posebno.

Crtanje na svili nisam radila ali su moje cure napravile prekrasne slike.

Nisam tip za igranje igrica na kompu pa me svaki hobi, rad, djelo koje mogu napraviti svojim rukama jako veseli. Ovaj kolaž je samo jedan dio mojih radova (ima koji mamin, od mojih kćeri, a biti će i pokoji bakin uskoro).


:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.