Šargopirgasti kamenčići

Moj prvi susret s tim neuglednim „kamenima“ imala sam 2014. godine na cool-okupljanju u Koprivnici. Tamo sam dobila od moje cool prijateljice Sephije šačicu nekih neidentificiranih „kamenčića“.

Svidjeli su mi se, ali nisam niti znala šta sam "užicala".

Kod kuće sam pretraživala po internetu i shvatila da sam dobila pravo malo bogatstvo. Naime, dobila sam sjeme jarog graha ili sikirice.

Bila sam jako znatiželjna, ali istraživanje na internetu nije dalo odgovore na sve moje nejasnoće oko jarog graha. Nigdje nisam našla u koje se vrijeme sije, na koji nači, koliko će narasti, uostalom, kako raste?

Posijala sam dobiveno sjeme i čekala šta će narasti. Kako je sjemena bilo malo, tako je i niknulo malo biljčica. Čekala sam da dozori i dobila malo više zrna nego što sam ih zasijala. Tako sam tri godine sijala, spremala sjeme i dogodine ponovno sijala. Sve je to bilo vrlo malo, ali sam bila uporna.

Tek sam prošle godine došla do malo više graha, pa sam imala i za skuhati nekoliko obroka, a da mi ostane i za sjeme. Ove sam ga godine posijala čak i u vrtu u Gorskom kotaru, no, to očito nije biljka kojoj pogoduje to podneblje, jer je urod bio vrlo siromašan, a i veći dio lipnja i srpnja je bio kišovit, što jari grah ne podnosi dobro.

Jari grah, sikirica ili sjetvena kukavičica (Lathyrus sativus L) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki. Listovi su duguljasti, završavaju jednostavnom ili razgranatom viticom.

Cvjetovi su svijetloplavi,

svijetlorozi ili bijeli, stvaraju se u pazušcima listova. Zupci čaške su stršeći. Plod je mahuna duga oko 3 cm, gornji rub joj je svinut.

Sadrži 2-5 svijetložućkaste, plosnate sjemenke nepravilnog oblika. Naziv sikirica dan je zbog sličnosti sjemenki s gornjim dijelom sjekire, a meni sjemenke sliče kamenčićima.

Ova mahunarka se najčešće uzgaja kao prehrambena biljka u Aziji i Istočnoj Africi, jer je otporna na sušu. U prošlosti se uzgajala i kod nas. Danas se prilagodila dalmatinskom podneblju (najviše u zadraskom i šibenskom), a sjeme se ne može nabaviti u poljoprivrednim trgovinama, već jedino „iz ruke u ruku“kao što sam ga i ja imala sreću nabaviti.

Kada dozore, mahune izgledaju ovako

Sjemenke su bogate proteinima i ugljikohidratima, no konzumiranje većih količina kao jedinu ili čak glavnu namirnicu ili konzumiranje sirovih sjemenki, zbog alkaloida latirina, može uzrokovati neurodegenerativnu bolest poznatog pod nazivom lathyrizam –  bolest koja uzrokuje trajnu paralizu ispod koljena kod odraslih i oštećenje mozga kod djece. No, bez bojazni, još uvijek sam normalna (jesam li?), jer umjereno konzumiranja je neškodljivo, a jari grah je jako fin.

Zrelo sjeme koristi se kuhano, najčešće s bobom, graškom, grahom ili slanutkom. Namakanjem i temeljitim kuhanjem smanjuju se toksini. Samljeveni plodovi koriste se kao napitak u umjerenim dnevnim dozama.

O jarom grahu postoje i neke čudnovate priče  – jari se grah slabo prodavao na tržnicama zbog svog neuglednog izgleda, pa su ljudi „pustili“ priču kako njegovim konzuiranjem pada šećer. Odjednom su ga počeli  prodavati kao čudotvorni lijek za dijabetes. Ima li tu istine? Liječnici su prilično sumnjičavi, ali je cijena jarog graha odjednom skočila „nebu pod oblake“. Tako čitam da mu je cijena s 15 ili 20 kuna (na početku sezone) skočila na nevjerojatnih 150 kn, ponegdje i do 200 kn za kilogram. Najviše ga kupuju Zagrebčani ili preprodavači za taj smjer. Možda netko od vas ima provjerene podatke o tome, pa će to potvrditi ili demantirati.

Imala sam sreću da sam se u pravom trenutku našla na pravome mjestu i tako sada imam neprocijenjivo fine „ šargopirgaste kamenčiće“ u svojoj zbirci u vrtu. Vjerujte mi, skupljala sam ih vrlo ljubomorno dok nisam došla do one količine kojima se, konačno, mogu i gurmanski počastiti.