Pitam se dal sam cudna kad od svog djeteta ne trazim savrsenstvo i jer mi je normalno da dijete dobi i jedinicu u skoli.....
Ne znam.... Kad sam ja isla u skolu (a to nije ni bilo tako davno), bilo je normalno da se dobije jedinica, bilo je normalno da nisu svi odlikasi i nije se s prijezirom gledalo na one koji imaju slabije ocjene.
U skoli smo uvijek sjedili zajedno u klupi bolji i slabiji ucenik, pomagali smo jedan drugome i nikad se nismo rugali nekom tko je dobio jedinicu il dvojku nego smo na dopunskoj nastavi pomagali tim istim ucenicima da isprave ocjene. Da, bolji ucenici su isli na dopunsku nastavu. Ne samo na dodatnu za bolje, nego na dopunsku. I mislim da su tamo vise naucli nego na dodatnoj.
Ne znam zasto se danas tezi tom savrsenstvu, samo su petice roditeljima dobre.
Ja recimo nikad nisam bila odlikas, prolazila sam sa cetvorkom i mojim roditeljima je to bilo sasvim dovoljno. Zavrsila sam fakultet u stranoj zemlji i bila sam u najboljih 5. Tamo me moja cetvorka nije sprjecavala da se upisem na elitni fakultet.
Znam puno ljudi koji su forsirali djecu da bude uvijek sve 5 pa su djeca jedva zavrsila srednju jer nisu isli u srednju koju su htjeli, nego koju su im nametnuli roditelji. Zasto roditelji danas ne gledaju na zelje i mogucnosti svoje djece, nego na sebe i svoje zelje?
Zasto je bitno imat sve petice, a ne znati zivjeti ili se snaci u zivotu? Sto nas uce u skoli danas?
Zivotu sigurno ne...
Sad neki dan na TV-u kazu da su nam losi rezultati, da djeca ne znaju veliko i malo slovo...
I u to sam se uvjerila kad sam jednom cetrnaestgodisnjaku nekaj pomagala, a u biljeznici nit velikog slova, nit tocke ni zareza....
I za sto onda dobivaju petice isti ti ucenici? Jer on je odlikas........
:(Još nema komentara