Dok neki moderni običaji "nalažu" da se bundevi izrezbari neko strašno lice, starinski običaji moga kraja ponešto su drugačiji. Blagdan Svih Svetih je u sezoni branja kupusa, pa se korjen izdubljen iz glavica kupusa pripremljenih za kiseljenje koristio kao poseban svijećnjak za tu prigodu. Ujedno se time prizivao blagoslov da kupus bude što bolji... Uobičajeno, svijećnjaci od kupusovog korjena bili su zadatak za djecu..
Kastavština, ili po domaći - Kastafšćina, kraj je u kojem se ljudi i danas drže nekih starih tradicija. No, pred navalom nekih novih običaja, stari se običaji i ovdje polako zatiru. Blagdanski su dani, bilo koje vrste, vrijeme kada stari običaji u nama potaknu i sjetu i radost, vrijeme kada je obitelj na okupu. Blagdan Svih Svetih jedan je od važnih dana u godini za cijelu obitelj.
Nekada je blagdan Svih Svetih ili Si Sveti bio tužan dan. Žaljenje za dragima koji više nisu s nama osjećalo se na svakom koraku. Toga dana nisu se obilazili susjedi, nije bilo uobičajenog druženja uz ćakulu i žmuj. Već uvečer uoči Svih Svetih, na viliju Seh Sveteh, palili su se lumini za pokojne duše - u čašu se ulijevalo vino i ulje, pa se na tankom plutenom postolju palio žižak koji je gorio sve dok u čaši ima ulja. Lumini su gorjeli čitavu noć, na sam dan Svih Svetih, kao i drugi dan, Sehdušdan. Lumini i sijeće palili su se na dan Seh Sveteh na grobovima. Grobovi okićeni cvijećem i svijećama posjećivani su cijelog dana, osobito u ranim popodnevnim satima kada je iz crkve došla procesija, svečana povorka predvođena svećenikom, pa se tada molilo za sve pokojne. Do zalaska sunca groblja su utihnula u svom veličanstvenom blagdanskom osvjetljenju jer su o Zdravomariji svi već bili u svojim kućama.
Objedovalo se toga dana vrlo skromno, tek salata od kupusa i malo krumpira, dok je na stolu gorjela svijeća. Za večerom je bilo osobito tiho, nije se razgovaralo. Čak su i djeca te večeri morala biti tiho. a nakon večere palile su se male svijeće, jednake veličine - koliko ukućana, toliko svijeća. Najstarija žena u kući predvodila je molitvu Ružarija.
Svijeća na sredini stola stajala je u svijećnjaku. No malene svijeće imale su posebne, samo za tu prigodu izrađene "svijećnjake". Blagdan Svih Svetih je u sezoni branja i kiseljenja kupusa. Ljudi su tada koristili ono čega su imali najviše i nastojali spojiti život i rad s blagdanskim običajima. Tako se u Kastafšćini, kraju u kojem se većinom uzgajao kupus, običavalo dubiti korjene kupusa u koje se utaknula mala svijeća. Zadatak dubljenja tih posebnih "kupusovih svijećnjaka" pripadao je djeci, kojima je to ujedno bila neka vrsta zabave, roditeljski trik kako bi djecu te posebne večeri zadržala mirnima i tihima. Osim što su svijeće bile upaljene na čast pokojnika, na taj su način stari Kastafci zazivali Božji blagoslov, da im kiseli kupus bude što bolji.
A tada, kad je već bio mrkli mrak, kad su svijeće bile na svom mjestu, svi bi utihnuli... Pala je noć u kojoj duše pokojnih dolaze obići žive i nagovijestiti tko će prvi k njima... Noć sudbine... Čija će svijeća prva dogorjeti?
:(Još nema komentara