Danas je odlučeno da će se neke stvari riješiti tek DNK analizom. Dječji se smijeh i zadovoljstvo ne mjeri nikakvim analizama. Spontan je i najveća nagrada svakom trudu.
Sephia, Izka, BamBaulo, moja malenkost, NonaZ (iz daleka) i Kumababa1 (na kratko), te moja starija princeza sačinjavale su cool jezgru današnjeg druženja u Dječjem domu A. G. Matoš. Pojačanje su dobile od Hrvatskog saveza arheologa mladih kolega koji su osmislili program s ciljem da se napokon pojasni tko je Sv. Juraj, te moje kolegice iz Instituta za arheologiju u pratnji dviju princeza.
Prvo su nam ispričali sve o Juri Zelenom iz perspektive jednog etnologa, zatim smo saznali o Svetom Jurju u umjetnosti. Nakon toga je došao sv Juraj vitez koji je spasio princezu i ubio strašnog zmaja, ali ne prije nego je jedno dijete izvučeno ždrijebom tako da je zmaj zapravo sit nadrapao.
Zmaj je bio strašan i borio se srčano i smjelo, no ipak je Juraj pobijedio. Tako i legenda kaže da je bilo.
Ali, na kraju je došao još jedan Sv. Juraj - Rimljanin iz 5.st. I tvrdio da je upravo on Sv. Juraj a da su ove sve priče došle kasnije. I pitali su djecu da presude: "Šta vi mislite tko je pravi?"
Djeca u 21. st. jednostavno su im odgovorili: "Pa napravite DNK analizu!"
Nakon priče o Sv. Jurju uslijedio je slatki dio, zamislite si sve arome srednjeg vijeka na jednom, anis, jabuke, rabarbara, med, mak, orasi, bademi, cimet, grožđice... Teško je utvrditi koji kolač je bio najbolji, svaki poseban (neki s krivim pekmezom doduše, ali i taj se pojeo).
Mislim da nas je sve oduševila zmajska pita koju je napravila BamBaulo.
Meni se učinilo u jednom trenutku da sam vidjela crni krilati lik kako leti u nepoznatom pravcu, no možda me samo ponijela atmosfera...
:(Još nema komentara