Ovo, naravno, nisam ja napisala, nisam tako literalno nadarena. Prije neki dan mi je poslala jedna meni draga osoba koja je igrom slučaja na nju nabasala nakon jedne mučne situacije koja joj je izmamila suze na oči. Bila je to, kako bi se reklo, igra sudbine da baš u tom trenutku, nakon takvog stresa pročita ovo. Mene se jako dojmila, inače to je kako sam čula, u nastavnom programu učenika petog razreda. Nisam dalje istraživala, nije ni važno, ja želim da bude utjeha svima koji prolaze kroz teške trenutke, pa ako netko u njoj nađe utjehu, ja ću biti sretna...
TVOJA STAZA
Čuj,kad ti je jako teško,
kad te nešto mući
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući
odmahni rukom
i odlučno,čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza
al, znaš, to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Ako ipak nekad negdje
na lud kamen zakoračiš
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš
već molim te junak budi
ko da ništa bilo nije
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kad ti je zbilja dobro
kad pomisliš da si snažan
smiri malo svoju snagu
nemoj praviti se važan
i nastavi svojom cestom
niti lijevo niti desno
po širokom hodaj usko
a napni se kad je tijesno.
Jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa
al ćeš znati što si,tko si
i koliko zbilja vrijediš
Da si netko samo zato
što jedino svoj put slijediš.
:(Još nema komentara