Uskrs i Uskrsni ponedjeljak

Uskrs je meni najdraži blagdan..neki kažu čak važniji blagdan od Božića , možda jer  simborlizira rađanje i u proljece pada. Pisanice (bojana jaja) se tradicionalno daju na dar. Uskrsna košarica se nosi ujutro u crkvu na blagoslov..
U prošlosti su mladići djevojkama,  i obrnuto, darivali pisanice kao znak ljubavi ili privrženosti, a korištene  su ujedno  i kao simbol izmirenja. Tako su osobe, darivajući jedne drugima pisanicu, prešutno tražile oproštenje ili ga davale.

Uskrs "oslobađa" čovjeka iz smrti, kao što jaje simbolizira rađanje,

stvaranje živog iz neživog.Tako su jaja postala znak Isusova uskrsnuća, upravo po toj svojoj usmjerenosti novom i probuđenom životu. Vjernici, ili oni koji tek drže do običaja, na veselje najmlađih ukućana, tradicionalno će ukrašavati jaja za Uskrs, a  košarice će biti pune crvenih, zelenih, plavih, žutih, šarenih pisanica ili ofarbanih u prirodnim bojama ili samo u ljuski  crvenog luka .

Pisati je, zapravo, staroslavenska riječ koja znači i slikati, pa su pisanice ili oslikana jaja. sa motivima na šaranim jajima  različiti i kreču se od likova do ornamentike,  do bojenja u prirodnim bojama ili šaranja voskom što je prava umjetnost....   

Umijeće šaranja uskrsnih pisanica danas se oživljava kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlađe generacije, u školama kroz likovne radionice, a pisanice se izrađuju u malim radionicama i kao  suvenir.

Osim pisanica, uskrsne običaje prate i motivi zečića i pilića. Možemo ih, povezati s buđenjem prirode. Žuto pile izravan je "nastavak" priče o jaju.  Zec je u našim uskrsnim običajima noviji motiv, "preuzeli" smo ga iz nekih europskih
zemalja, gdje je poznat kao pratilac staronjemačke boginje plodnosti.

Blagdan  Uskrsa je  iza nas, ali je život ispred nas. Blagoslovljen Vam Uskrsni ponedjeljak!  Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret. Znam, teško je bolesnoga, ratnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Uskršnji ponedjeljak je kršćanski blagdan. Slavi se dan nakon Uskrsa. U Hrvatskoj i mnogim državama svijeta je službeni praznik. Na ovaj dan, u crkvama se spominje put uskrslog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, dok je lomio kruh.   Nekad su uskršnje proslave trajale tjedan dana. U  19. stoljeću skratili su ga  na jedan dan poslije Uskrsa.  Uskrsni ponedjeljak je službeni praznik u gotovo svim europskim državama, u Australiji,  Novom Zelandu, Kanadi, Argentini, Čileu i u nekim državama Afrike i Srednje Amerike. U Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj postoji običaj da mladići ujutro probude djevojke prskajući ih svetom vodom, posvećenom na Uskrs. Uskrsni je ponedjeljak, dan kada se kršćani, prema Evanđelju, sjećaju prvog susreta uskrslog Isusa s učenicima.  Uskrsni ponedjeljak u Hrvatskoj je neradni dan, pa će ga mnogi iskoristiti za odlazak u neko od svetišta.

Tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva se bijeli tjedan prema odjeći koju su u počecima crkve nosili novokrštenici. Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. On je bio velik,  prorok, silan' na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći,   On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.  

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji. Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo. Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko  svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Kako i piše u Oazi života i Uskrsnom ponedjeljku T. Ivančić...toliko je lijepi tekst da sam dio lijepog teksta iz propovijedi.. prenijela ovdje. 
Sretan Vam drugi dan Uskrsa!