Vlasnicima izuzetno osjetljivog nepca za morske delicije nema dileme - divlja svakako zauzima prvo mjesto. No koje su točno razlike i po čemu prepoznati jednu od druge?
Koja je zdravija? Koja je ukusnija? Koja je dostupnija?
Na žalost, mnogi nisu bili niti u prilici probati obje pa da sami mogu procijeniti. Ali vjerujem da se dosta ljudi pitalo po čemu je ona orada na tržnici za koju prodavači tvrde da je divlja toliko drugačija od one iz dućana da je cijena i po tri puta veća?
Krenimo od okusa. Bila uzgojena ili divlja, što je svježija, to je bolja. Razlika u okusu dakako postoji i oni koji preferiraju divlju ribu platiti će za isti broj zalogaja mnogo veći iznos od onih kojima je ta razlika nebitna. Je li ta razlika proporcionalno veća kao i cijena? Nije. Ali za one koji teže zdravoj prehrani i vrhuncu ugođaja za nepce je izuzetno bitna.
Tržnica petkom ujutro, prepuna ljudi i raznih krasnih primjeraka za neki fini posni ručak. Naravno, svi prodavači tvrde kako je njihova riba još do prije sat vremena trzala po kašeti, friškija ne bi bila ni da ste je sami netom uhvatili. I pred Vama stoji krasna kilašica po cijeni od vrtoglavih 140 kn (a cijena zna biti i daleko paprenija, pogotovo na moru u srce turističke sezone). Znate da želite baš taj krasan okus mora u ustima koji se stapa sa nekim krasnim vinom koje čuvate samo za posebne prilike. To je to, krasan početak vikenda. Odlučeno je, kraljica ide sa Vama. I onda se u glavi vrti pitanje... "A kako da znam da nije iz uzgoja? Jel me ovaj tu mulja? 140 kn. Za to mogu kupiti skoro 3 kilograma "obične"."
Uz poznavanje znakova svježine ribe, postoje bitne karakteristike po kojima možete sami procijeniti o kojoj se radi. Divlje ribe predatore obilježavaju velike i pravilno razvijene peraje i rep koji su im neophodni za lov, ali i za bijeg od većih predatora. Za razliku od uzgojenih, divlje nemaju zube kao da svakoga tjedna posjećuju stomatologa, pa se nađe krivih i polomljenih zubiju. Divlje orade vuku na zlatnu boju, dok one iz uzgoja djeluju više sivkasto. Na nekim ribama vidljivi su i znakovi lova (rupa od osti, harpuna, udice) i to je odličan pokazatelj da se radi o divljem primjerku. Primjerci koji su morali svoj plijen ganjati po beskrajnome plavetnilu su u daleko boljoj formi od ovih koji su hranjeni svakodnevno iz ljudske ruke pa ako uzmete od divlje i uzgojene po primjerak jednake težine, primjetiti ćete zapanjujuću razliku u njihovoj dužini i debljini. Na kraju, želite li biti sigurni da je ova koju ste izabrali zaista slobodno plivala morem, provjerite iznutrice. Kod divlje orade iznutrice su prirodnih boja (vuku više na crvenkasto smeđu boju), dok su kod uzgajanih gotovo u potpunosti roze. Naravno, tu su i ostaci hrane koje po opipu možete prepoznati kojoj pripadaju (kod divlje ribe razaznaju se ostaci školjkaša, kamenčića i sl.).
Za kraj, želim Vas podsjetiti kako je ribe u našem Jadranskom moru sve manje i manje, te Vas kao ljubitelj riba i ribolova molim da NE KUPUJETE PRIMJERKE ISPOD 20 CM DULJINE koji su zakonom zabranjeni za lov jer je riječ o mladim primjercima koji bi trebali plivati, hraniti i razmnožavati se, a ne postati raspadnuta kaša s tave ili gradela puna kostiju.
:(Još nema komentara