Moj profil

Bundeva, buča, tikva, tikvica

Sve su bundeve, buče, tikve i tikvice vjerojatno porijeklom iz Amerike, iako se za neke pretpostavlja da bi mogle biti i iz Azije i Afrike. U Meksiku su se uzgajale prije više od 6 000 godina i jele na sve moguće načine, kao i danas.

Starosjedioci Novog Svijeta uzgajali su bundeve, kukuruz i grah – zajedno. Na istom polju rastao je kukuruz, grah bi se u strasnom zagrljaju penjao po njemu, a na zemlji bi kraj njih stajala bundeva. Te biljke gotovo da su dostatne za zdravu prehranu i normalan život.

Bundeva, uzgojena 2002. godine, ušla je i u Guinnessovu knjigu, a imala je - pazite sad - 606, 7 kg!

Bundeve su jedna od onih sretnih biljaka koje možemo pripremati na najrazličitije načine. Što god im radili - pohali, pekli, pirjali, probadali ili punili, neće se naljutiti. Sve se više koristi i cvijet tikvica, koji se puni i potom prži u dubokom ulju ili poha. Već su se počele i uzgajati male tikvice koje imaju veliki, lijepi, žuti cvijet.

Jedan od najvažnijih proizvoda koji se dobiva od bundeve je ulje. Najvrjednije je bučino ulje u sirovim sjemenkama, ali i ono koje je nastalo hladnim prešanjem. Sadrži ljekovite esencijalne masne kiseline i, što je još važnije, nezamjenjivo je u "grah šalati".

Tikvice su posebna priča. Dugo su prije svega bile dio mediteranske kuhinje, ali posljednjih desetljeća sve više se šire. Nisko su kalorične, a mogu se prirediti na mnogobrojne načine. Kuhane, pečene, sirove ili pohane, podjednako su zanimljive. Mogu se i kiseliti, a dobro podnose i zamrzavanje ako se prethodno blanširaju.

I ove će godine, umjesto da ih pojedu, mnogi od bundeva raditi lampaše. Halloween, taj uvozni poganski običaj, sve više se širi uz svesrdnu pomoć trgovaca i uvoznika. Navodno se većina bundeva u Sjedinjenim Državama uzgaja samo zbog Halloweena!

Čorba od bundevskog simena

U vrijeme kad "zdrava hrana" svakim danom dobiva sve više pristalica, nužno se osvrnuti i u našoj gastronomskoj prošlosti potražiti jela koja su zasigurno zdrava, a ne kupuju se u skupim trgovinama i ne nose japanska imena. Takvi su i recepti zapisani u selu Otok pokraj Vinkovaca. Zapisao ih je Josip Lovretić sredinom 19. stoljeća.

"Utucano sime poliju vrelom vodom i ocide. Pristave, da kuva voda, koja je sa simena ociđena. Ne začinjaju, nego samo posole i ukuvaju rezance". Ista se čorba može napraviti i "na kiselo", s dodatkom brašna, soli, papra i octa.

I za bundeve postoje divni, stari recepti:

  1. "skuvaju se, zakisele i zaprže na masti i brašnu";
  2. "kuvaju se u mliku, pa se brašnom začine";
  3. "kuvane zakisele se, pa se jajcem začine";
  4. "skuvaju se, zakisele i začine kajmakom";
  5. "skuvaju se, naliju se sosom i onda se zaprže mašću i brašnom".

Kao što kaže bajka o Pepeljugi, dobra je vila od bundeve časkom napravila veličanstvenu kočiju, koja će se poslije ponoći ponovno vratiti na staro. Velika je to bila bundeva, možda kao i ona koju je uzgojio Charles Houghton. Ta je bundeva, uzgojena 2002. godine, ušla i u Guinnessovu knjigu, a imala je - pazite sad - 606, 7 kg!

Šest stotina šest cijelih sedam kilograma! Kako mu je uspjelo, nije jasno. Nadamo se da nije s vragom tikve sadio, da mu se ne bi o glavu obile.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.