Maslina ima intenzivno zelenih, sivkastih, smeđih, crvenkastih, crnih. Osim toga, razlikuju se i po obliku, od sitnih poput lješnjaka, okruglih ili dugoljastih, do divovskih poput oraha. O različitostima u okusu da i ne govorimo.
Netko ih svrstava u voće, netko u povrće, ali bez obzira na vašu kategorizaciju, složit ćete se da su masline čaroban plod. Osim što od njih dobivamo ulje, masline se u kuhinji koriste za hladna predjela, kao dodatak umacima za tjesteninu, povrću, mesu, ribi. Njihovu univerzalnost treba prvenstveno zahvaliti različitim sortama i načinu konzerviranja.
Počnimo od boje. Maslina ima intenzivno zelenih, sivkastih, smeđih, crvenkastih, crnih. Osim toga, razlikuju se i po obliku, od sitnih poput lješnjaka, okruglih ili dugoljastih, do divovskih poput oraha. O različitostima u okusu da i ne govorimo. Svijet maslina je beskonačan.
sitne crne francuske masline koriste za pripremu namaza od maslina.
Osnovna razlika između zelenih i crnih maslina je u stupnju zrenja ploda. Zelene su ubrane sa stabla još nezrele, nakon otprilike 6 mjeseci, prije nego započne mijenjanje boje. Općenito, one imaju kompaktnije i sočnije meso, a po okusu su svježije i nekako slađe. Crvenkaste masline su ubrane točno u trenutku zrenja, a crne bismo zapravo mogli nazvati prezrelima. Što su masline tamnije to im je meso mekše, a okus intenzivniji i gorči.
Osim podjele po bojama, tj. stupnju zrenja, masline se razliku i po načinu konzerviranja. Najčešći način je konzerviranje u salamuri (mješavini vode i soli) ili u maslinovom ulju. Međutim masline se mogu staviti u sol, kako bi im se oduzela vlažnost ili se mogu lagano ispeći u pećnici (dok se ne naboraju), pa nakon toga staviti u ulje.
MAZANILLA – su najpoznatije zelene masline koje se tradicionalno uzgajaju u Andaluziji, Španjolska. Neutralnog su okusa, pa time pogodne kao dodatak velikom broju jela. Najčešće ih možemo naći punjene paprikom, inćunima, bademima.
Uz aperitiv se poslužuju "začinjene" češnjakom, chilijem, začinskim biljem. Od njih se također dobiva tzv. "tapenade", namaz od maslina. Neizostavan su sastojak sicilijanske "caponate" i talijanskih "olive ascolane", tj. maslina punjenih mljevenim mesom te nakon toga pohanih i prženih.
CERIGNOLA – su velike zelene masline koje se uzgajaju na jugu Italije. Naročito su cijenjene zbog svog svježeg i trpkog okusa. Koriste se u pripremi kruha s maslinama. Odlično se slažu sa svježim sirevima.
Crvenkaste masline su ubrane točno u trenutku zrenja, a crne bi zapravo mogli nazvati prezrelima.
GAETA – se tradicionalno uzgajaju u talijanskom mjestu Gaeta, južno od Rima. Sitne su i crvenkasto-smeđe boje te se teško odvajaju od koštice. Drže se u salamuri (mješavini vode i soli) osam mjeseci. Uglavnom se ne koriste u hladnim predjelima, već ih je najbolje dodati umacima za tjesteninu, salatama, mesu i ribi. Tradicionalno se koriste u receptima s bakalarom i tzv. telećim šniclima "alla pizzaiola" (u umaku od rajčica i kapara).
KALAMATA – su poznate grčke masline, koje su dobile ime po gradu u kojem se uzgajaju i proizvode. Radi se o crnim maslinama bademastog oblika, koje se konzerviraju u maslinovom ulju i octu, nakon što ih se lagano vertikalno prereže. Prodaju se sa i bez koštice. Mekane su i imaju specifičan intenzivan okus. Neizostavni su sastojak grčke salate, ali i ostalih u kojima se koristi svježe ljetno povrće. Također su odličan dodatak ribi iz pećnice. Mogu poslužiti i uz aperitiv, tako da ih se lagano preprži u suhoj tavi i pospe peršinom.
NICOISE – su francuske sitne crne masline, koje se uzgajaju u Provansi. Slađeg su okusa, što je neuobičajeno za crne masline. Postale su poznate kao neizostavni sastojak salate pod istim imenom – Nicoise. Također se koriste za pripremu tapenade, tj. namaza od maslina.
:(Još nema komentara