Puslice i roast beef!! Moj strah i trepet u kuhinji!! Nakon bezbroj pokušaja još uvijek nisam zadovoljna. A i ona dva ili tri puta kad su mi uspjeli, ne znam točno što je tomu bio razlog. Iskreno, prestala sam ih praviti. Zasad...
Jaja – naoko bezazlena, ali…Pretpostavljam da svatko ima svoje puslice i roast beefove! Postoje jela kojih se bojimo, uglavnom zato jer zahtijevaju stroga pravila, iskustvo i tehniku. Savjeti koje nam dijele knjige, prijateljice, internet najrazličitiji su, nekad čak i potpuno suprotni, tako da nas samo dodatno zbunjuju.
A koja su to jela kojih se većina neprofesionalnih kuhara plaši?
Svakako jela s jajima. Jaje izgleda krajnje bezazleno i često karijera svakog obiteljskog kuhara započne s nekim »na oko«, »utvrdo«, »umeko«. Brza su za pripremu i jeftina, pa predstavljaju savršen sastojak za treniranje.
Neka digne ruku onaj, urođeni talent među nama, kojemu je od prve uspjelo napraviti tamnozlatni, tekući, prozirni karamel?
Međutim, kad od tog jednostavnog i jeftinog čuda treba napraviti, naprimjer, souffle, majonezu, zabajon, pa čak i poširana jaja ili famozne puslice, priča se mijenja.
Zbog svoje dvostruke prirode, bijele i žute, kao i kemijskog sastava jaja su savršeni sastojak za korištenje prilično kompliciranih kuharskih tehnika. (Moj posljednji pokušaj bila je pasterizacija jaja u kori, tako da ostanu savršeno »sirova« kad ih se otvori, ha?!)
Šećer – ne boje ga se samo dijabetičari
Šećer je još jedan od sastojaka koji nas mogu preplašiti. Neka digne ruku onaj, urođeni talent među nama, kojemu je od prve uspjelo napraviti tamnozlatni, tekući, prozirni karamel?A da se istodobno nije opekao?
Ah, da, tisuću je savjeta o tome treba li dodati vode i koliko, treba li miješati i čime ili samo protresati lonac, treba li skidati kristale s rubova lonca, je li bolja jaka ili slaba vatra… a da bismo na kraju zaključili kako imamo krivi lonac, krivi štednjak, a možda i krivi šećer?
Čokolada na crnoj listi
Među sastojke s crne liste dodajem i čokoladu!! Jedina dobra stvar s čokoladom je ta da svaki uspjeli ili neuspjeli recept nađe svog »obiteljskog tamanitelja«!! Sigurna sam da smo svi mi koji smo se okušali u pripremi lava kolača netremice stajali pokraj vrata pećnice kako nam ne bi promaknuo povijesni trenutak nastanka vulkana! Kao i onaj jedini savršeni kada ga bez oklijevanja treba izvaditi i odmah, trčeći, staviti na stol!
Koliko glazuranije ispalo sjajno, koliko ih je ispalo tekuće ili pregusto, koliko smo puta u toplu tek rastopljenu čokoladu stavili hladno mlijeko jer nam se nije dalo vaditi i prljati lončić da bismo ga zagrijali, tješeći se kako se ovoga puta katastrofa neće dogoditi, kao da nas naše znanje i iskustvo u ovom slučaju stavlja u kategoriju mađioničara, a ne bedaka. Naravno da se glazura »zgrudala«!
Kad meso ulijeva strah u kosti
Na popis moram staviti i meso! Znam, mi iz mesoždernih podneblja, gdje su mesnice kultna svratišta, ne bismo se trebali bojati pilećih krilca, telećih jetrica, svinjskih kotleta. Da budem preciznija, malo me plaše veći komadi mesa, kod kojih ne mogu provjeriti stupanj pripreme (naravno da imam toplomjer, ali nikada nisam sigurna jesam li ga dobro stavila).
Izgleda da nisam jedina jer među kompliciranijim receptima nalazi se govedina Wellington, tj. meso koje se peče umotano u tijesto. Slično je i s engleskim slanim pitama koje sliče kovčezima u kojima je skriveno povrće i meso ili riba, kao i francuskim receptima koji u naslovu imaju ono zastrašujuće en croute, što znači zamotano u lisnato tijesto (sir, losos, meso, povrće).
Ne ostavljaju nas ravnodušnima ni jela koja zaslužuju spektakularni izlazak na scenu, poput flambiranih palačinki, ribe koju iskopavamo ispod kore od soli, gore spomenutog lava kolača koji mora iscuriti s prvom žličicom. Pretpostavljam, sve ono što ne možemo u potpunosti kontrolirati.
:(Još nema komentara