Postoje sladoledne kuće (ma ne kuće od sladoleda, nego one specijalizirane za sladoled), sladoledne torte, cijeli restorani posvećeni sladoledu, a i mi smo odlučili ispričati vam "sladolednu priču".
Charles I. bio je toliko oduševljen "smrznutim snijegom", da je vlastitom sladoledaru ponudio doživotnu mirovinu kako ne bi otkrio "svetu" recepturu.
Ima li zabavnije poslastice od sladoleda? Ovako na brzinu ne bih se mogla sjetiti niti jedne. Ne mora se kuhati, uvijek može stajati u hladnjaku i čekati pravi trenutak, ne iziskuje naporno žvakanje i može se jesti bilo gdje, a ne nužno za stolom tijekom formalnog obroka. Kada bolje razmislim, ne poznajem baš nijednu osobu koja sladoled ne voli.
Današnje druženje utoliko je važnije i ugodnije što će vam omogućiti usvajanje tajne pripremanja najukusnijeg sladolednog pripravka - sladolednog kupa. Recept je vrlo jednostavan i ostavit ćemo ga za nešto kasnije, a sada ćemo ispričati priču o tome kako je sladoled stigao do naših domova.
Njegov nastanak nije u potpunosti poznat, a ni ova priča ne mora u potpunosti odgovarati istini, no svejedno, zabavna je i simpatična, a može se prepričavati u svim "sladolednim situacijama" i tako dodatno uljepšati događaj (jedino nije zgodno istim ljudima ispričati priču više od dvaput).
Legenda kaže da je Marco Polo slučajno ugledao sladoled na svom putu u Kinu te je ponio recept u Italiju. Za posjeta Katarine de Medici Italiji, povodom njezina vjenčanja za vojvodu od Orleansa, kraljica se zaljubila (ali ne u svog muža, nego) u sladoled te naložila svom talijanskom kuharu da se dočepa recepture. Odatle sladoled u Francuskoj. No, ni tu priči nije kraj. Charles I. bio je toliko oduševljen "smrznutim snijegom", kako ga je on nazvao, da je vlastitom sladoledaru ponudio doživotnu mirovinu kako ne bi otkrio "svetu" recepturu, misleći tako zadržati sladoled isključivo plemićkom privilegijom.
Priča koju smo vam ispričali nastala je tijekom 19. stoljeća i nema joj baš nikakvih dokaza, ali niti onih koji govore suprotno. Ono što je gotovo sigurno jest da svoje korijene sladoled vuče iz Kine, no kako je i kada stigao na Zapad – prepuštamo vašoj mašti (ukoliko našu priču ne prihvatite kao apsolutnu istinu).
Nakon "sladoledne priče" ništa ne stoji na putu da napravite vlastiti sladoledni kup. I bit će dobar baš kao onaj iz nafinije slastičarnice. Slijedite upute iz recepta i prisjetite li se što su sve činili plemići kako bi njegovu recepturu zadržali tajnom, kup će biti još slađi. Uživajte u pripremi i sladolednom kupu.
:(Još nema komentara