Izrael

Geografski položaj

Izrael je država u jugozapadnoj Aziji na istočnoj obali Sredozemnog mora, površine oko 21.600 km². Ima oko 7.000.000 stanovnika, a glavni grad je Jeruzalem. Na oko 60% teritorija proteže se pustinja Negev, a jedini stalni vodeni tok je rijeka Jordan. Uz obalu prevladava sredozemna klima, u unutrašnjosti polupustinjska, a na jugu pustinjska, pa su ljeta suha i vruća, a zime blage.

Zahvaljujući klimatskim uvjetima, ali i umjetnom natapanju obradivih površina kojih je najviše u ravnici uz morsku obalu, u dolini rijeke Jordan i i Jezreeelskoj dolini, Izrael se može pohvaliti i poljoprivredom. U poljoprivredi prevladavaju mali privatni posjedi kibuci i mošavi, a najvažniji je uzgoj voća koje se i izvozi te povrća, kikirikija, suncokreta, sezama i cvijeća.

Izraelci uživaju u piknicima na kojima se jede , , ali i američki s roštilja te primjerice i

Povijesni razvoj

Izraelski narod se u Palestinu naseljava između 1900. g. i 1700. g.pr.Kr., a oko 1020. g.pr.Kr. stvara se država koja se širi pod kraljem Davidom. Nakon smrti njegova sina Salomona ona se raspada i dolazi pod vlast Perzije, a potom i Aleksandra Makedonskog. 323. g.pr.Kr. priključuje se seleukidskoj državi koja zabranjuje židovsku vjeru i započinje njihov progon. 143. g.pr.Kr. Izraelci osnivaju državu Judeju, koju 63. g.pr.Kr. osvajaju Rimljani i također raseljavaju Židove. Nakon pada Rimskog carstva Palestina potpada pod Bizant, pa pod Perziju, a 640 g. pod vlast kalifa Omara I. Nakon što je 1099. g. osvajaju Križari, Palestina dolazi pod vlast egipatskih mameluka, a 1516. g. priključuje se Otomanskom carstvu. 1884. g. započinje cionistički pokret kojem je cilj osnivanje židovske države u Palestini. Krajem 19. stoljeća započinje veći, a 30-ih godina zbog nacističkog progona, i intenzivni povratak prognanih Židova u Palestinu, koji se omasovljuje nakon što je 14. V. 1948. godine konačno proglašena neovisna država Izrael.

Multi-kulturalna kuhinja

Kako ne postoji tipični Izrael, tako ne postoji ni tipična izraelska kuhinja. Ona je šarolika i zanimljiva mješavina ukusnih jela koja dolaze iz različitih dijelova svijeta. Stjecajem povijesnih okolnosti razvijala se pod utjecajem prehrambenih navika brojnih podneblja i kultura u kojima su Židovi tijekom svog vjekovnog progonstva živjeli. Ona je jedinstveni "miks" izvorno židovskih i tuđih jela koje su Židovi preuzimali te više ili manje prilagođavali svojim specifičnostima. Stoga se u izraelskoj kuhinji osjećaju okusi prastarih i suvremenih kultura i civilizacija istoka i zapada, sjevera i juga. Izraelska kuhinja je zapravo mješavina kuhinja doseljenika Židova koji su u svoju novu domovinu donijeli i prehrambene navike i recepte iz gotovo svih dijelova svijeta.

Izraelska kuhinja se može uvjetno podijeliti u tri velike skupine.

• Kuhinja Židova Aškenaza koji potječu iz srednje i istočne Europe, Amerike, južne Afrike i Australije temelji se na jelima iz njihovih bivših domovina, Njemačke, Francuske, Nizozemske, Poljske, Mađarske, Litve, Rusije i zemalja Bliskog istoka. Židovi Aškenazi su izraelsku kuhinju obogatili juhama, ribama, gulašima, složencima, ukiseljenim povrćem, musakama, šniclama, pečenjem, piroškama i slično.
• Sefardski Židovi, potomci Židova protjeranih s pirinejskog poluotoka u 15. stoljeću, koji su se u Izrael doselili iz južne Europe, sjeverne Afrike i Amerike, izraelskoj su kuhinji dali pečat kulinarske tradicije Španjolske, Italije, Grčke, Turske, Egipta, Indije, Maroka, Libije i primjerice Tunisa.
• Orijentalni Židovi doseljeni iz muslimanskih država sa sobom su donijeli prehrambene navike iz Jemena, Iraka, Irana, Afganistana te primjerice zemalja iz nekadašnje sovjetske središnje Azije. Za razliku od jela Ažkenaza koja se nudi samo u tradicijskim restoranima, kuhinja sefardskih i orijentalnih Židova je mnogo zastupljenija te prevladava u izraelskim domovima, restoranima i zalogajnicama. Zahvaljujući sefardskim i orijentalnim Židovima, na izraelskim jelovnicima su mediteranska i orijentalna jela, salate od nasjeckanog povrća, jela od slanutka i patlidžana, meso s roštilja, jela od tankog tijesta začinjena kuminom, sezamom, metvicom, peršinom, češnjakom i maslinovim uljem. No, bez obzira na porijeklo jela, kako se čak 93% potrebe za hranom zadovoljava iz vlastitih resursa (uvozi se nešto žita i mesa te kava, kakao i šećer), kuhinja Izraela temelji se na kvalitetnim i svježim domaćim namirnicama.

Izrael se zahvaljujući podneblju i razvijenom sistemu navodnjavanja može pohvaliti s različitim sortama povrća, posebno južnog i ostalog voća. Uz datulje, naranče, limun, grejp, mandarine, banane, stolno grožđe, avokado, kiwi, smokve, datulje i nar, u Izraelu uspijevaju i žitarice, kikiriki, suncokret, sezam i masline. Zbog podneblja u kojem je čista i pitka voda prije bila rijetkost, važne namirnice su i mlijeko i mliječne prerađevine od kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka te meso, od kojeg se za vlastite potrebe uglavnom uzgaja perad, a na sušnim područjima ovce i koze. Ribe se konzumiraju uglavnom uz obalno područje, dok plodove mora tradicionalni i ortodoksni Židovi ne jedu.

Jede se kosher

U Izraelu se mnogi, posebno konzervativni i ortodoksni Židovi u svakodnevnom životu strogo pridržavaju vjerskih pravila koja se odnose i na hranu koja mora biti kosher. Koscher hrana (kosher-pripremljeno) je hrana koju dopušta Tora i koja je pripremljena u skladu sa židovskim vjerskim zakonom. Kaschruth zakon o jelu propisuje što se može, kada, kako i na koji način spremati, kuhati i u kojim kombinacijama jesti. Primjerice, među dopuštenim kosher namirnicama je meso životinja sisavaca i biljoždera, goveda, koza, ovaca, bivola i jelena, zatim meso peradi, kokoši, purana, pataka i gusaka, dok je meso svinja te ptica grabežljivica i njihovih jaja zabranjeno.

Zahvaljujući klimatskim uvjetima, ali i umjetnom natapanju obradivih površina, Izrael se može pohvaliti i poljoprivredom.

Tora dopušta konzumaciju riba koje imaju peraje i ljuske kao što su brancin, pastrva, šaran, bakalar i losos, ali i tunu, dok su školjkaši, mekušci, jastozi i rakovi te morski sisavci zabranjeni. Kako ni većina insekata nije kosher, povrće, voće i salatu treba prije jela dobro pregledati i očistiti. K tome, da bi dopušteno meso bilo kosher, ono se mora spremiti prema zapovijedima Tore, pa se u tu svrhu životinje kolju vrlo oštrim nožem kako bi uginule u trenu, a potom se pregledavaju njihovi unutarnji organi koji ne smiju imati nikakve anomalije. S mesa se uklanjaju vene i masnoće, a ono se prekriva solju i ostavlja da sva krv iscuri jer je njena konzumacija također zabranjena. Među zabranama je i istovremena konzumacija, te zajedničko čuvanje, pripremanje i kuhanje mesa i mlijeka, pa obitelji imaju po dva seta posuđa, tanjura i pribora, te dva hladnjaka. Voće koje rodi na stablima u tijeku tri godine od sadnje nije kosher i ne smije se jesti, baš kao ni plodovi koji su izrasli na njivi koja je bila obrađivana tijekom sedme godine, godine odmora za zemlju. Između ostalog Tora zabranjuje kuhanje, te općenito upotrebu vatre u subotu.

Inače, prema Tori hrana koja nije kosher ima negativan utjecaj na dušu i tijelo, dok kosher hrana ne samo da potiče duhovnost i zdravlje čovjeka, već potiče i njegov osobni razvoj, discipliniranost, moralnost i doprinosi očuvanju vjere i tradicionalnih vrijednosti.

Subotom se ne kuha

Hrana u Izraelu nije samo potreba, već i užitak pa se osim u domovima i restoranima jede i na ulicama i plažama, a stolovi uvijek natrpani hranom, stil su života i izraz velike gostoljubivosti. Za doručak se uglavnom jedu salate od nasjeckanog povrća, namazi, dipovi, sirevi, masline, pecivo i kruh te piju voćni sokovi i instant kava s mlijekom ili jaka turska kava. Glavni obrok je u podne kad se djeca vraćaju iz škole i vrlo je obilan. Za razliku od podnevnog, večernji obrok je vrlo lagan i temelji se na mliječnim proizvodima, salatama i jajima. Vrlo su popularna mala jela, posebno okruglice od slanutka (falafel) koje se jedu u lepinji (pita) s pasiranim slanutkom (hummus), pastom od sezama (tahini) te salatama ili ukiseljenim povrćem, ali i pommes-fritesom. Izraelci uživaju i u piknicima u prirodi na kojima se jede kebab, shishlik, ali i američki steakovi s roštilja te primjerice hummus i tahini, koji su obavezni na veliki praznik Dan nezavisnosti. Od napitaka su omiljeni svježe istisnuti voćni sokovi koji se prodaju na štandovima s voćem na svakom uglu. Rado se pije i rashlađeno mlijeko od naranče ili limuna, odnosno u mikseru izmiješan sok sa šećerom i mlijekom, koje se servira s ploškama voća. Piju se i različiti likeri, sabra, od čokolade i naranče te sahlab napitak od korijena orhideje koji se servira topao. Izraelci uživaju i domaćem pivu Goldstar i Maccabee, a kako se nakon 1980. godine snažno razvija vinogradarstvo, uživaju i u kvalitetnim vinima.

U Izraelu se izdaje najviše novih knjiga po glavi stanovnika, a Jeruzalem je grad u kojem se čita najviše na svijetu.

Posebna pažnja poklanja se hrani koja se sprema za blagdane tijekom godine, te svakog tjedna za Shabat, sveti dan kojim Židovi svjedoče da je Bog stvorio svijet. Dan svjedočenja, odnosno Shabat počinje u petak u predvečerje i traje do pojave zvijezda na nebu u subotu, a karakterizira ga i zapovjeđena obustava rada, pa i kuhanja u tom razdoblju. Stoga se osim za svečanu večeru, u petak kuha i za subotu jer se na Shabat ne smije ni kuhati ni paliti vatra. Uz uobičajeno pečenje, ribu, janjetinu ili perad, za svečanu večeru tradicionalno se peku i dva kruha u obliku pletenice koji se obredno, nakon molitve i blagoslova kidaju i dijele ukućanima i gostima (velika je čast da na Shabat imate goste za stolom!) koji ih namaču u sol i jedu. U petak se za subotu spremaju ona jela koja se dulje kuhaju i mogu ostati na toplom štednjaku, u vatrostalnim posudama ili kao nekad, pokrivena dekom preko noći, kao što je to cholent, tradicionalni složenac od mesa i povrća.

Od bagels peciva do tahini paste

Bagels - okruglo pecivo s rupom u sredini koje se peče premazano tučenim jajetom te posuto sezamom ili makom.

Blintzes - male, deblje palačinke s kvascem koje se jedu slane s pire krumpirom ili slatke, s voćem, tučenim vrhnjem i sirupom od jabuka.

Borekas - burek trokutasta oblika od tankog tijesta punjen špinatom, jajima, pire krumpirom začinjen lukom i peršinom te često posut sezamom.

Borsch - juha od cikle.

Challah - tradicionalno pecivo od dizanog tijesta s jajima u obliku okrugle ili dugoljaste pletenice različitih veličina koje se jede na Shabat i ostale blagdane.

Cholent - složenac, šolet od mesa i povrća, krumpira, graha, luka, češnjaka koji se tradicionalno jede na šabat u subotu.

Falafel - pržene okruglice od brašna slanutka s pikantnim začinima koje se jedu u lepinji (pita) s hummusom, tahinijem te salatama ili ukiseljenim povrćem, ali i pommes-fritesom.

Gefilte fiš - dugoljaste okruglice od mesa ribe (prethodno kuhane s povrćem) i sjeckanih kuhanih jaja začinjene češnjakom koje se serviraju s ploškama kuhane mrkve.

Goldene joich - kokošja juha s povrćem s knedlima ili rezancima.

Hummus - namaz ili dip od kuhanog i pasiranog slanutka začinjen tahinijem, maslinovim uljem, kuminom i peršinom kojem se ponekad dodaju i nasjeckana kuhana jaja.

Izraelska salata - salata od sitno, sitno nasjeckanog povrća među kojem su obavezno neoguljeni krastavci, začinjena maslinovim uljem, limunom, mladim lukom i peršinom, jede se kao malo jelo ili prilog.

Kebbab - okruglice od mljevenog janjećeg mesa začinjene paprom, kuminom i peršinom koje se peku na drvenim štapićima na roštilju.

Knackknick - kolač od smjese drobljenih vafla s okusom vanilije, oraha i kakaa, začinjene s vinom koji se formira u salamu, suši i reže na ploške. 

Kugel - musaka od krumpira, luka i jaja.

Maces - beskvasni kruh koji se tradicionalno sprema i jede na pesah hodočasni blagdan.

Mallabi - slatki puding s medom, bademima i vodicom ruža koji se proizvodi i kao instant proizvod. 

Pita - okrugli plosnati kruh, lepinja s kvascem koja se jede kao prilog ili bogato nadjevena. 

Schav - krem juha od kiselice s umućenim jajetom i vrhnjem začinjena limunovim sokom.

Schawarma - komadići mesa ovčetine ili puretine koji se režu s pečenja na uspravnom, rotirajućem  roštilju te najčešće s hummusom, tahinijem i salatom stavljaju u malu pita ili veliku laffa lepinju.

Shakshuka - jaja na oko pečena na podlozi od kuhanog umaka od pirea i svježih rajčica, začinjena mljevenom slatkom crvenom paprikom, paprom i češnjakom.

Shishlik - komadići janjećeg ili junećeg mesa nabodeni na drvene štapiće i pečeni na roštilju.

Tahini - pasta od prženih, mljevenih sjemenki sezama.

Jeste li znali?

• Izrael ima najviše visoko obrazovanih ljudi (135 na 10.000 stanovnika) i produciraju najviše znanstvenih radova na svijetu (109 na 10.000 stanovnika).
• Izrael ima najviše patenata po glavi stanovnika pa je tamo nastao prvi mobitel na svijetu (Motorola) i npr. prvi električni depilator Epilady.
• U Izraelu se izdaje najviše novih knjiga po glavi stanovnika, a Jeruzalem je grad u kojem se čita najviše na svijetu (68% stanovnika prosječno pročita jednu, a 33% čak tri knjige na mjesec!).
• U Izraelu je najveća koncentracija hi-tech kompanija na svijetu, ima najviše PC-ija po glavi stanovnika i stvoren je prvi anti-virus, još 1979. godine.
• U Izraelu novčanice imaju natpise na Brailu tako da ih i slijepe osobe mogu identificirati, ljepilo na markama je kosher, a najčešća prezimena su Levi i Cohen.
• U Izraelu ima najviše liječnika i primjerice in-vitro začeća po glavi stanovnika u svijetu, a postupci su besplatni.
• U Izraelu na židovski blagdan Tu Bišvat, Novu godinu drveća, djeca sade drveće, pa ne čudi što primjerice u Jeruzalemu ima čak 1578 javnih parkova i vrtova.