Moj profil

Likeri od A do Ž

Alkohol+šećer+arome+boje (eventualno), pojednostavljena je formula likera. Likeri su gusti, slatkasti i mirisni. Arome koje se koriste za pripremu likera su najraznovrsnije, od biljaka, voća, mirodija, sjemenki, suhog voća, pa sve do jaja, kave, vrhnja i čokolade.

Alkohol+šećer+arome+boje (eventualno), pojednostavljena je formula likera. Kako bismo ih razlikovali od ostalih jakih alkoholnih pića koja se dobivaju destilacijom, poput rakije, votke, whiskeya, gina ili digestiva poput pelinkovca i amara, važno je naglasiti ulogu šećera i aroma. Likeri su gusti, slatkasti i mirisni. Postotak alkohola varira im od 20% do 40%.

Prvi likeri počinju se proizvoditi u srednjem vijeku kao lijekovi.

Arome koje se koriste za pripremu likera su najraznovrsnije, od biljaka, voća, mirodija, sjemenki, suhog voća, pa sve do jaja, kave, vrhnja i čokolade.
Kod pripreme likera aromatični sastojci moraju odstajati u alkoholu određeno vrijeme, tzv. proces maceracije, a nakon toga idu u bačve na odležavanje mjesec ili dva, a neki i više godina. Postotak šećera ne smije biti manji od 100 g na 1 litru alkohola.

Prvi likeri počinju se proizvoditi u srednjem vijeku kao lijekovi. Nemoguće je pronaći začetnika ili izumitelja likera, već bi ispravnije bilo govoriti o postupnoj evoluciji ljekovitih preparata ili eliksira. S otkrićem Amerike i novih puteva do Indije i Kine, u Europu stižu dotad nepoznati začini i voćke. Tako se u 19. stoljeću likeri, osim za zdravlje, počinju piti i iz užitka.

Evo popisa najpoznatijih:

ALKERMES – je izrazito crvene boje, a dobiva se od različitog ljekovitog bilja i začina, između ostalog cimeta, klinčića, vanilije, muškatnog oraščića i kardamoma. Neobičan naziv dolazi od arapske riječi "al-qirmiz", koja znači "crveno". Možemo ga zahvaliti franjevcima iz samostana Santa Maria Novelle iz Firenze. Koristi se skoro isključivo u pripremi slastica, poput talijanske zuppe inglese.

AMARETTO – je izraz koji se koristi kako za kekse, tako i za liker od badema. U pripremi se osim slatkih badema koriste i koštice marelice, koje imaju okus gorkih badema. Koristi se u pripremi slastica i raznih koktela, ali i kao samostalno piće uz dodatak leda. Po prvi puta se spominje početkom 16. stoljeća u talijanskom gradiću Saronno.

ANGOSTURA – je gorak liker koji se dobiva infuzijom kore južnoameričkog drveta Cusparia Febrifuga te različitih mirodija poput klinčića, korijena encijana, kardamoma te ekstrakta gorke naranče.
Izumitelj Angosture je pruski liječnik Johann Siegert, koji je u prvoj polovici 19. stoljeća njime liječio vojnike sa želučanim i probavnim teškoćama. Naziv je dobio po istoimenom gradu, u kojem je liječnik djelovao, a koji se danas naziva Ciudad de Bolivar u Venezueli. Zbog svog okusa i visokog postotka alkohola, Angostura se uglavnom koristi u žličicama kao lijek te u pripremi koktela poput Manhattana.

Arome koje se koriste za pripremu likera su najraznovrsnije, od biljaka, voća, mirodija, sjemenki, suhog voća, pa sve do jaja, kave, vrhnja i čokolade.

ANISETTE – je liker s okusom anisa (Pimpinella anisum). Sjemenke se najprije stavljaju u alkohol, dok ne puste svoju karakterističnu aromu. Odležavanje se obavlja u željeznim posudama, koje mu daju prepoznatljiv okus. Priprema se u gotovo svim sredozemnim zemljama te Južnoj Americi. U Francuskoj je poznata Anisette Marie Brizard, u Italiji Anisetta Meletti, Mistra' i Sambuco, u Grčkoj Ouzo, u Turskoj Raki, na Bliskom istoku Arrak, u Španjolskoj Anis del Mono, u Meksiku Anis Mico. Često se pije pomiješan s vodom, kad se dobije bjeličasta mutna tekućina. Također, i kao "mali" dodatak kavi. U Rimu je omiljen "sambuca con la mosca" (liker Sambuco s mušicom), tj. u čašicu likera se stavlja zrno pržene kave, koje se gricka, dok se pijucka liker.

BAILEYS – miriše na karamel, kakao i vaniliju, a okus podsjeća na lješnjake i bademe. Gotovo 80% sastojaka ovog likera je irskog porijekla, mješavina triju whiskeya iz "The Old Midleton Distillery" iz Corka te vrhnje sakupljeno od domaćih krava najviše 36 sati nakon mužnje. Pojavio se na tržištu 1974. godine, a ime je dobio po istoimenom proizvođaču R.A.Baileys iz Dublina.

BENEDECTINE – se naziva također "elexir de Sante", tj. eliksir zdravlja. Okus mu daje 27 različitih orijentalnih začina i različite vrste lokalnog bilja, poput anđelike, kleka, smirne, šafrana, matičnjaka, timijana. Odležavanje u bačvama traje čak dvije godine. Prvi ga je pripremio fratar Bernardo Vincelli 1510. godine u samostanu Fecamp u francuskoj Normandiji. Originalni recept je još uvijek tajna, a postoje samo tri sačuvane kopije na tri različita mjesta u svijetu.

CURACAO – je liker pripremljen s koricom naranči tipa Laraha, vrlo gorkih i upravo iz tog razloga nejestivih, koje uspijevaju na karipskom otoku Curacao. Njegovu proizvodnju možemo zahvaliti španjolskoj obitelji koja je prije više od stoljeća živjela na otoku. Originalni liker je bezbojan, a kasnije mu se počela dodavati umjetna plava boja, koja ga je učinila slavnim i jedinstvenim. "Blue curacao" može obojiti mokraću u plavo.

CHARTREUSE – su u 16. stoljeću prvi pripremili fratri iz samostana Grand Chartreuse, u okolici Grenoblea. U njegovoj se pripremi koristi više od 130 ljekovitih biljaka. Postoje tri podvrste (1) ljekoviti eliksir Chartreuse, prema originalnom receptu pronađenom 1602. godine, s 71% alkohola; (2) zeleni Chartreuse, boju može zahvaliti biljkama koje sadrži, s 55% alkohola; (3) žuti Chartreuse, isti sastojci, ali u drukčijem omjeru, s 40% alkohola.

COINTREAU – je francuski liker koji se proizvodi u gradiću Angers, a osmislila su ga 1849. godine braća Adolphe i Edouard-Jean Cointreau. Priprema se od kore slatkih i gorkih naranči, šećera i alkohola. Pije se hladan, ali i topao.

CASSIS – je liker koji se dobiva od crnog ribizla i alkohola, a prvi put je proizveden 1841. u francuskoj pokrajini Burgundiji. Godišnje se proizvede oko 16 milijuna boca Cassisa, uglavnom za francusko tržište. Predstavlja glavni sastojak, uz šampanjac, omiljenog francuskog koktela Kir.

CYNAR – je talijanski gorkasti liker kojem okus daje 13 različitih ljekovitih biljaka, ali prvenstveno artičoke (Cynara scolymus), kojima duguje svoje ime.

DRAMBUIE – je škotski liker koji se priprema od viskija i jabuka. Recept je djelo obitelji McKinnon, koja početkom 20. stoljeća seli s otoka Skaya u Edimburg i počinje s njegovom industrijskom proizvodnjom.  

GALLIANO – je po prvi puta proizveden 1896. u talijanskom gradu Livornu, u čast herojskih djela talijanskog kapetana Giuseppea Gallijana, koji se borio u Etiopiji. Karakterizira ga izrazito žuta boja i visoka boca piramidalnog oblika. Slatkasti okus mu daju vanilija, anis i sladić. Vrlo je popularan u Sjedinjenim Državama.

GRAND MARNIER – jedan je od najpoznatijih likera na svijetu, također i jedan od najupotrebljavanijih u kuhinji. Nastao 1880. u francuskom gradiću Neauphle-le-Chateau i djelo je Louisea Alexandera Marnier-Lapostolle. Radi se o mješavini više vrsta prvoklasnih konjaka, kojima je dodana korica naranči.

KAHLUA – je meksički liker od kave i to naročito kvalitetne arabike iz Veracruza. Osim ruma kao osnove, sadrži kavu, vaniliju i kukuruzni sirup. Bogatog je okusa, tamno smeđe boje te je gušći od uobičajenih likera.

LIMONCELLO – je nastao početkom 20. stoljeća u Napulju i okolici (Sorrento, Amalfi i Capri). Priprema se tako da se korica limuna stavlja desetak dana na maceraciju u alkohol. Nakon toga se alkoholnoj mješavini dodaje gusti sirup od vode i šećera. Posljednjih godina je postao gastronomskim ljubimcem u cijelom svijetu.

MALIBU' – je liker koji se temelji na rumu uz dodatak šećera i kokosa. Ovaj posljednji mu daje izrazito prepoznatljiv okus. Prodaje se u bijeloj boci, s naljepnicom koja priziva karipske pejzaže, s plažom, suncem i palmama.

MANDARINETTO – je tradicionalni sicilijanski liker s okusom mandarina. Priprema se stavljanjem korice zelenih mandarina (onih iz rujna i listopada) i naranči u alkohol, što mu daje karakterističan miris i boju. Često se koristi u pripremi kolača.

MARASCHINO – je poznati liker iz Dalmacije, točnije Zadra, koji koristi autohtone maraska višnje. Počinje se proizvoditi u prvoj polovici 19. stoljeća. Prema podacima iz 1869. te je godine proizvedeno 33.500 litara maraskina, od čega je izvezeno čak 32.160 litara. U maraskinu su uživali engleska kraljica Victorija, ruski car Nikola I., francuski Louis XVIII., Napoleon. Navodno se pio i na Titanicu.

PEACHTREE – je liker s mirisom i okusom breskve. Koristi se u proizvodnji slastica i likera, npr. poznatog "Sex on the Beach".

TRIPLE SEC – je još jedan francuski liker od naranče, ali s malo nižim postotkom alkohola. Proizveden u prvoj polovici 19. stoljeća, koristi gorke naranče s Haitija osušene na suncu. Starenje se odvija u posudama od bakra.

Osim toga, postoje likeri koji se proizvode u mnogim zemljama i nemaju zajedničko ime, mada su vrlo popularni. Liker od jaja, koji koristi žumanjke, te je vrlo gust i sladak, kao i likeri od čokolade, metvice, kruške, malina, samo su neki od njih.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.