Lude dane karnevala začinite i sa slasnim fritulama, izvana hrskavim, a iznutra mekim, malim okruglim pokladicama, koje su se u Veneciji počele peći u razdoblju renesanse.
Iako nam male, okrugle i zarazno slasne fritule, izvana hrskave (pržene u dubokoj masnoći!) i obilato posute šećerom u prahu, a iznutra meke i pune okusa, prijaju tijekom cijele godine, bez njih nam je nezamislivo razdoblje karnevala.
Izvorne fritule u riječkom zaleđu nazivaju se i ulenjaci, a na Korčuli pršurate.
Stoga su fritule najvjerojatnije nastale u Veneciji u kojoj su već stoljećima kraljice tamošnjeg karnevala, a odakle su, jednako tako vjerojatno dospjele i udomaćile se, na radost sladokusaca, i na našoj obali i otocima.
Fritule su od renesanse kraljice maskenbala u Veneciji
Doista, iako se peku diljem Mediterana i Italije, među najpoznatijim na svijetu su one kojima se odavna slade i krijepe sudionici jednog od najstarijih i najoriginalnijih karnevala na svijetu, onog u Veneciji. No, iako počeci karnevala sežu u 11 stoljeće, fritule (talijanski frittelle ili još točnije, venecijanski fritole!) pojavile su se tek u doba renesanse, kao dobrodošla i odmah prihvaćena delicija na ionako već bogatom meniju karnevala koji je nekad trajao mnogo dulje, te je za sudionike bio mnogo raspojasaniji pa tako i zahtjevniji i naporniji.
Iako je svaka kuća imala svoj recept koji je uključivao i tajni sastojak, za Venecijanske fritule, su se osim neizostavnih brašna, mlijeka, kvasca i šećera, ovisno o društvenom položaju, koristili samo najfiniji sastojci, grožđice, kandirano voće, cimet, vanilija, pinjoli i primjerice likeri, a njihovoj primamljivoj žutoj boji kumovao je i jedan od najskupljih začina na svijetu, šafran.
Zanimljivo je da su od 17. pa sve do kraja 19. stoljeća fritule nudile na ulicama i trgovima diljem Venecije, na posebnim štandovima zvanim caselo, na kojima su ih pekli i prodavali majstori fritoleri, koji su bili udruženi u poseban ceh.
Na našoj obali i otocima fritule su bile omiljena blagdanska slastica
Naravno, slasne fritule su već odavna i na stolovima u Dalmaciji, Istri i Kvarneru te na otocima i u zaleđu, odatle su se kasnije proširile i po kontinentalnom dijelu naše domovine. Duž obale i u zaleđu, te na otocima su bile tako omiljene da se nisu pekle samo za dane karnevala sve do Pepelnice ili Čiste srijede, već i ranije za Sve svete, Dan mrtvih, te za Badnjak i Božić, ali i za različite obiteljske svečanosti, poput primjerice svadbi.
Ovisno o mjestu življenja, selu ili gradu, te imućnosti bile su ili vrlo jednostavne ili bogatije. Primjerice, u Dalmaciji su bile posebno bogate i mirisne, u tijesto su se, baš kao i danas, stavljali žumanjci, naribane jabuke, ali i kuhani krumpir, te grožđice, korica limuna i naranči, kandirano voće i rakija od ruže. U zaleđu su pak bile mnogo jednostavnije i spremale su se uglavnom samo od brašno, mlijeka, kvasca, šećera i domaće rakije, najčešće lozovače.
U vrijeme mesopusta, u zaleđu Rijeke i Kvarneru domaćice su ih obavezno pekle za sudionike maskirane povorke, zvončare, koji su se umorni od hodanja i ludovanja, osim krepkim jelima tradicionalno sladili i fritulama.
Zanimljivo je da se izvorne fritule u riječkom zaleđu nazivaju i ulenjaci, na Korčuli pršurate, te da se u Istri one osim prženjem u ulju, spremaju i na pari. Naravno, danas se fritule osim s uvijek dobrodošlim tradicionalnim sastojcima, ovisno o mašti domaćica obogaćuju s doista različitim sastojcima. Primjerice sa suhim šljivama i marcipanom, čilijem i kakaom, te različitim začinima i vinom.
:(Još nema komentara