Početkom 19. st. u Londonu grupica pomodara osnovala je čak i "The Picnic Society", neformalnu udrugu u kojoj se od svakog člana očekivalo da pridonese zabavi i okrjepi. Nekad je piknik bio važan društveni običaj.
Ideja piknika je zapravo i bila da svatko doprinese druženju. Da svatko nešto donese i podijeli s drugima. Kasnije piknik više postaje izlet u prirodu, a hrana koja se donosi svodi se na nešto jednostavno. Tvrdo kuhana jaja, pečeni picek, sendviči, sol u aluminijskoj foliji, ništa komplicirano. Tako da i danas ljudi piknik razumiju na različite načine. Za jedne je piknik uživanje u prirodi uz rijeku ili potočić, čašu finog vina i brižno pripremljenu hranu. Romantično druženje, kristalne čaše, foie grass, voće. Za druge gnjavaža uz mrave, ose, mušice i tuđu djecu obližnje vesele obitelji koja viču i otimaju se za pohanu piletinu.
Svatko zna za poznati Doručak na travi Edouarda Maneta na kojoj dva muškarca ćaskaju o filozofiji, ignorirajući golu ženu i prevrnutu piknik košaru s hranom.
Povjesničari kažu da je piknik nastao u srednjem vijeku kao obrok u prirodi kao dio lovačkih aktivnosti plemstva. Tome moramo vjerovati jer je povijest i tako uvijek povijest vladajućih. Pa neće valjda biti da je piknik nastao od običaja da se u krpu zamota komad "trdog" sira i špeka kad se ide kopati u polje.
Kako posljednjih dana ne ispuštam iz ruku Bosanski Kuhar Alije Lakišića, ne mogu a da ne pogledam kako izgleda bosanski piknik, teferič, koji seže u srednji vijek. Narodna pjesma kaže za Hercega Stjepana da je vrelo uredio i vodu načinio te tu dolazio i teferičio. Inače ta porijeklom arapska riječ označava provod, zabavu, izlet u prirodu radi zabave. Naglašava se da je najvažnija razonoda, glazba i pjesma, a ne sama priroda. A nađe se tu i šiša, lonca i pečenog janjeta na ražnju. Ča je pusta Londra...
Izlet u prirodu s ponesenim doručkom ili ručkom česta je tema beletristike, a i slikarstva. Svatko zna za poznati Doručak na travi Edouarda Maneta na kojoj dva muškarca ćaskaju o filozofiji ignorirajući golu ženu i prevrnutu piknik košaru s hranom.
Claude Monet naslikao je više piknika. Kod njega su svi obučeni, a obavezno je vino, voće, neki kolač i pečena kokoš. Piknike su slikali i Cezanne i Renoir pa i Picasso. Ali on se više bavio kompozicijom i analizom povijesnih remek-djela, nego košaricama za hranu.
Film "Piknik" Joshue Logana s Williamom Holdenom i Kim Novak dobio je dva Oscara i bio nominiran za još hrpicu njih. Ta se drama odvijala za vrijeme masovnog piknika organiziranog povodom Dana rada, američkog praznika kojeg ne treba brkati s 1. svibnjem. A ustvari i 1. svibnja se isto tako s vremenom pretvorio u masovni piknik s lošim grahom. Ili da bude još jasnije, često se ideja izleta ili piknika u prošlom stoljeću pretvarala u neke vrste političkih ili polupolitičkih skupova.
Da piknik kao institucija nije i neće izumrijeti govori nam i gomila proizvoda namijenjenih za jelo u prirodi. Košare za piknik dosižu ozbiljne cijene, a u njima nema čega nema. Od tanjura, čaša, termosica do začina i salveta. Ako ne znate što bi stavili u košaru, tu su i upute za razne piknike. Od običnih, narodnih do ekskluzivnih, vegetarijanskih ili mesnih jelovnika. Prodaju se i posebne dekice za piknik te razne vrste sprejeva protiv kukaca. Postoje i stolovi i stolci na rasklapanje, a tu je i prenosivi televizor. Uglavnom sve što imamo i kod kuće, tako da nam bude udobnije i da što prije zaboravimo na potočić i ptičice. Ustvari zašto smo uopće išli na piknik?
:(Još nema komentara