Morske ribe i drugi plodovi mora svakako spadaju u laganu i zdravu (niskokaloričnu) hranu pa kada se adekvatno pripreme, nemaju ograničenja u pogledu korištenja kod male djece pa čak i dojenčadi iznad 8 mjeseci. Druga je stvar naviknuti dijete na specifičan (riblji) miris i okus. No ostaje činjenica da su roditelji prilično zbunjeni kada treba konkretno pripremiti obroke i odlučiti se što je najbolje iz bogate morske ponude? Koja vrsta ribe?
Ostali plodovi mora (glavonošci, školjkaši) nisu neophodni u prehrani djece, premda nema zapreke da se adekvatno pripremljeni koriste u njihovoj prehrani (primjerice, krepka juha).
Zatim, ostaje pitanje da li svježa riba pripremljena u kuhinji ili gotovi (prerađeni) riblji proizvodi iz samoposluge? I tu naravno, odmah možemo dati precizan odgovor; za djecu je uvijek bolja svježe pripremljena riba od gotovih industrijski pripremljenih proizvoda uz nekoliko izuzetaka - tuna u komadićima i riblja pašteta.
Pedijatri se općenito slažu da se djeci bijela morska riba može davati daleko prije plave ribe.
Prednosti jela od morskih plodova
Zašto plodovi mora imaju prednost u dječjoj prehrani u odnosu na ostale namirnice? Zbog sadržaja dragocjenih hranjivih tvari i maksimalne čistoće. Osim toga, valja dodati da ribe (ali i ostali morski proizvodi) sadrže nekoliko elemenata kojih drugdje nema. Prije svega, tu su lako probavljivi proteini koji sadrže obilje esencijalnih aminokiselina i masnoće bogate u omega-3 masnim kiselinama koje su izuzetno važne za razvoj dječjih moždanih struktura. Naravno, mora se spomenuti sadržaj joda i drugih mikrominerala kojima ostala hrana oskudijeva. I konačno, kada se radi o izboru, ovdje imamo paradoks; što je riba skuplja, bogatija je proteinima, ali siromašnija dragocjenim masnoćama i obrnuto, najjeftinija riba (npr. srdela) je najbogatija neophodnim masnim kiselinama, ali relativno siromašna kvalitetnim proteinima.
Pripremate li školjkaše za djecu, točno morate znati njihovo podrijetlo i provjeriti kulinarsku pripremu.Jednostavna preporuka glasi - treba koristiti i jedne i druge. Ako se takvi obroci od ribljeg mesa pripremaju 2-3 puta tjedno, to je sasvim dovoljno da se podmire sve dječje potrebe, a ako se k tome pridoda bolja riblja pašteta na kruhu, zadaća je uspješno završena. Ne treba zaboraviti na izvanrednu ulogu električne sjeckalice pomoću koje se prethodno pripremljeno riblje meso uz dodatak začina može pretvoriti u pire i potom njime hraniti djecu.
Treba li spominjati da je vrlo zdrava i izdašna juha od ribe koju djeci treba davati kad god se za to ukaže prilika. Riblje masnoće nisu potrebne samo kao sirovina za građu centralnog živčanog sustava, već i za formiranje hormona, nekih gradivnih elemenata kože, kao nosači vitamina A, D, E i K vitamina i dr.
Ostali plodovi mora (glavonošci, školjkaši) nisu neophodni u prehrani djece premda nema zapreke da se adekvatno pripremljeni koriste u njihovoj prehrani (primjerice, krepka juha). Pored visokog sadržaja minerala (jod, selen) oni imaju dovoljno proteina, ali ne i masnoća tipa omega-3, a sadrže i visok sadržaj kolesterola. Pripremate li školjkaše za djecu, točno morate znati njihovo podrijetlo i provjeriti kulinarsku pripremu, no uvijek ostaje otvoreno pitanje alergije. Preosjetljiva djeca će reagirati osipom (koprivnjačom) i tada odmah treba prekinuti s davanjem takvih jela.
Ujedno se posljednjih godina naveliko u stručnim krugovima razmatra opasnost od metil žive i drugih kontaminanata (PCB, dioksin) u ribama i drugim plodovima mora. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je odredila limite onečišćenja poglavito za ribe grabežljivice (morski psi, sabljarke i štuke) no u našim uvjetima realna opasnost od takvog zagađenja još uvijek ne postoji osim na rijetkim lokalitetima kao što je primjerice Riječki i Kaštelanski zaljev. A što se tiče domaće ili uvozne tune, kontaminanti su u mesu nazočni, ali to je još uvijek ispod opasnih granica.
Ako ne postoji navika konzumiranja ribe i drugih plodova mora (a nažalost mi smo predzadnja zemlja po potrošnji ribe u EU), onda nema ni prehrane djece ribljim proizvodima što svakako nije dobro.
Komentari (6)
Veseli činjenica da će se vrtićki jelovnici od sljedeće godine raditi na državnoj razini i na pametniji način, pa će možda djeca ponešto naučiti i svoje mame o raznolikosti prehrane.
Imam troje djece i sve troje ako imaju izbor da biraju riba ili nesto drugo, svi se najprije opredijele za ribu .
Imala sam problema dok su bili mali, nisam smjela proci kraj ribarnice ako nisam imala namjeru kupiti ribu ili skoljke, dok druga djeca placu za bobmonama moji bi poceli plakat za musulama, kozicama….cak i jastozima ,ne da su ih jeli svaki dan ,vec samo za specijalne prilike :),ali dovoljno da upamte okus :)
Tako kada bih isla po ribu, zavisno koliko bi mi moj novcanik dopustao, obicno bih isla sama .
Moji su nauceni jesti ribu od kada god su poceli jesti kasice i to svakakve vrste ribe .Za to mi nije nikada bilo zao potrositi, pa ako i nisam imala za sebe za njih sa imala.
Jako je dobro da vaše dijete obožava ribu i mogu vam reći da riblju paštetu ne morate izbjegavati. Naime, riblja pašteta je proizvod koji se radi sukladno odgovarajućem Pravilniku o kvaliteti mesnih proizvoda. Riblja pašteta nije ni bolja ni lošija od čajne paštete koju vjerovatno konzumirate u vašoj prehrani. Ne morate pretjerivati s količinom, ali jednom dnevno bez problemu možete namazati šnitu Vašem sinu. Kao što znate riblja pašteta ima karakterističnu aromu koju netko voli a netko ne voli. Po mom mišljenju kad se čovjek navikne, to je vrlo ugodna aroma koja se obilato koristi u kulinarstvu. Sve što je iz mora zdravo je.
dr sc I. Kulier