Povrće napada

Nije jednostavno reći što je povrće. Gledajući iz znanstvenog kuta povrće je potpuno subjektivan pojam i više je baziran na konvenciji, prešutnom dogovoru nego na nekakvoj znanstvenoj klasifikaciji. Od davnina čovjek dijeli biljke na one koje jede i one koje ne jede. Povjesničari hrane pišu da su već Grci i Rimljani podijelili jestive biljke na dvije grupe. Kultivirane, dakle one koje se uzgajaju i one divlje koje se sakupljaju.

Mrkva se u početku uzgajala kao aromatična začinska biljka, a kao povrće se počela širiti tek u 10. st. posredstvom Arapa.

U duhu te mediteranske podjele i naše povrće raste u vrtu tj. povrtnjaku. Bliže kući i bliže kuhinji. Jer kad dobro razmislimo, biljke koje skupljamo u prirodi kao što su šparoga, bljušt, veprina ili hmelj uvijek zovemo "divlja" šparoga, "divlji" hmelj da ih razlikujemo od pitomih i uzgajanih. One koje skupljamo, a ne uzgajamo redovito, zovemo "samoniklim" jestivim biljem ili divljim povrćem, divljim zeljem. Pravo, pitomo povrće je samo ono iz vrta, povrtnjaka.

Povrće je kulinarski termin koji u raznim zemljama obuhvaća neke biljke koje u drugima ne obuhvaća. Mnogi će i gljive svrstati u povrće iako gljive nisu ni biljke nego posebno carstvo.

Izuzetaka ima mnogo, općenito za povrće je uvriježeno da nije slatko, za razliku od voća. Povrće se navodno kuha češće nego voće, ali opet se jede i sirovo, kao i voće... Uglavnom ponovno zbrka. Ali dok je ukusno i dobro pripremljeno, potpuno je svejedno.

Šetnja povijesnim putem povrća puna je zanimljivih priča. Povrće dolazi s raznih strana svijeta i širi se civilizacijama i kulturama.

Plod

Crvena se leća spominje već na prvim stranicama Biblije. U Starom zavjetu, u Knjizi postanka zapisana je priča kako je Izakov prvorođeni sin Ezav prepustio ambicioznom bratu Jakovu prvorodstvo za zdjelicu crvene leće. Kasnije Bog nadjene Jakovu ime Izrael.

Uz soju, leća ima najviše proteina, 25% od sveg povrća. Već i to govori o njenoj važnosti za uvijek gladno čovječanstvo. Crvena ili egipatska leća manja je i još se lakše skuha, uz bob, slanutak i grašak hranila je Stari svijet prije dolaska graha iz Amerike.

Grašak su arheolozi pronašli u naseobinama iz brončanog doba, 3000 godina prije Krista. Jedno je od prvih povrća koje se počelo zamrzavati i konzervirati. U znanosti se grašak proslavio i svojim pokusima franjevca iz Brna, Gregora Mendela - osnivač genetike.

List

Ime špinat u većini europskih jezika dolazi od perzijskog imena za ovu biljku, "aspanakh". U Europi se prvo upotrebljavao kao lijek za želučane tegobe, tek potom kao hrana.

Korijen

Mrkva je odavno poznata biljka, ali je interesantno da se vjerojatno ranije uzgajala zbog lista i sjemena, a ne zbog korijena. Dakle kao aromatična začinska biljka, a ne kao povrće. Kao povrće se počela širiti tek u 10. st. posredstvom Arapa.

Cvijet

Cvjetaču su prvi opisali arapski botaničari, a porijeklo joj je navodno s Cipra. Zapravo se radi o cvjetnom pupoljku jedne vrste kupusa. Ljudi su već zarana primijetili tu osobinu da se umjesto u glavicu taj kupus pretvara u cvat.

Stabljika

Od davnina je poznata ljekovitost komorača, koji posebno pomaže protiv probavnih smetnji. Uzgojene su vrste koje imaju zadebljale početke stabljike.

Dana 4. veljače 1887. vrhovni je sud Sjedinjenih Američkih Država presudio: RAJČICA JE POVRĆE. Uvoznik nije oslobođen carine. Obrazloženje je glasilo: "Jede se kao juha ili poslije juhe. S ribom, mesom kao bitan dio obroka, a ne kao voće koje se općenito jede kao desert".

Od te odluke nije prošlo ni sto godina, a rajčica je ponovno napala. Ovoga puta u filmu "Attack of the Killer Tomatoes" ("Napad rajčica ubojica"). Film su neuki kritičari proglašavali najgorim filmom svih vremena, ali on se održao i nastavio pohod u nastavcima. "Povratak rajčica ubojica" i "Rajčice ubojice uzvraćaju udarac". Pazite se!