Bez obzira što u raznim zemljama postoje slična jela, puding je uistinu karakteristično jelo britanske kuhinje. Yorkshire, Black, Bread, Plum pudding. Kada čujem riječ pudding mogu samo dodati : It´s so British!
Puding je svima nama vjerojatno prva asocijacija na desert, na slasticu koja se proizvodi od kuhanog mlijeka i čarobnog praha iz vrećice. Nema djeteta koje ga ne voli. Različitih boja i okusa i "instant" brzine koju svaka zaposlena majka cijeni.
Ali puding ima i svoju povijest i nije ga lako definirati. Uglavnom za puding kažu da postoje dvije vrste te da je druga proizašla iz prve. Prva je vrsta starija, označava jelo čvrste, solidne mase koja se formirala od različitih namirnica, vezanih nekom namirnicom koja ima svojstva veziva kao što je to jaje, brašno, salo, krv ili žitarice. Ta je vrsta pudinga i danas uobičajeno jelo u Britaniji. Može biti pečen, kuhan ili kuhan na pari. A može biti kao glavno jelo ili prilog. Kao Yorkshire, Black, Bread ili Plum puding. Kuhani puding vjerojatno je izmišljen i bio iznimno popularan na brodovima britanske mornarice 18. i 19. st. kao uobičajeno sljedovanje brašna i masnoće.
Kažu engleski povjesničari da se ključni trenutak u povijesti pudinga zbio kad se bijeli puding, koji se radio od žitarica, počeo miješati s crnim, zvanim .
Drugu vrstu pudinga mi bismo nazvali desertom ili kolačem kao što su Christmas, Chocolate ili Rice puding. Druga je vrsta pudinga novija, a može se poslužiti i kao snack. Pripravlja se sa šećerom ili drugim vezivnim namirnicama kao što su želatina, škrob, jaja pa čak i tapioka. Bliski srodnici pudinga su i razni želei i hladetine. U Velikoj Britaniji i nekim zemljama Commonwealtha puding je danas, bez obzira na mesno porijeklo, samo uobičajeno ime za desert.
Povijest pudinga
Povijest pudinga je komplicirana, jer su se istim imenom zvala različita jela kroz povijest. Povjesničari hrane se slažu da je prvi puding zapravo proizvod u srodstvu s kobasicama. Srednjovjekovni pudinzi su mesni, a tek su od 17./18. st. slatki s brašnom, orasima i šećerom. Jer mesni je puding ustvari bio punjenje za kobasice. Pečeno ili kuhano bez crijeva u posebnim vrećicama.
Ali i slatki puding potječe iz Srednjeg vijeka i nastao je od punjenja za kolače ili pite. Jaje je oduvijek bilo poznato kao odličan vezivni materijal, koristilo se i u spravljanju boja pa i u građevinarstvu. A kad je izmišljen prašak za pecivo, jaja više nisu bila potrebna i puding kao desert se mogao početi širiti.
Zanimljivo je da su u Americi na kraju 19. st. puding promovirali kao zdravu hranu za djecu i nemoćne. Pa čak i puding od čokolade s tada modernom i posebno zdravom tapiokom. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća već je izmišljen i instant puding, čiji je pohod krenuo svijetom.
Nekad su engleski fratri protestirali kod svog kuhara zbog pudinga od graška, čestog samostanskog jela. Danas se protest zadržao samo u dječjoj pjesmici.
Puding od graška topao
Puding od graška hladan
Puding od graška u loncu
Devet dana star
Neki ga vole toplog
Neki ga vole hladnog
Neki ga vole u loncu
Devet dana star
Kažu engleski povjesničari da se ključni trenutak u povijesti pudinga zbio kad se bijeli puding, koji se radio od žitarica, počeo miješati s crnim zvanim, blood. Blood puding ili krvavi je ustvari naša krvavica. Kobasica poznata cijeloj Europi, jer ništa se od dobrog prasca ne baca. Imaju Englezi i poslovicu koja kaže da se od prasca sve jede, osim očiju i skvičanja.
Ustvari i meni je najdraži puding, krvavica. Pogotovo kad je punjena heljdinom kašom, a uz nju su i kiselo zelje i restani krumpir. Prava zimska idila.
:(Još nema komentara