Od svih morskih bića, riba, rakova i školjkaša jedino školjkaši kad ih kupujete moraju biti živi. Bilo bi lijepo da je i riba živa, ali to je nemoguće. Bilo bi dobro da su i rakovi živi, ali to je sve teže i teže. Školjkaše koji se, kad ih dodirnete, ne zatvore, ostavite na miru.
Školjkaši i rakovi imaju nešto što ribe nemaju. Oklop, školjku koju treba otvoriti, oklop u koji treba ući. I glavonošci nemaju nešto što ribe imaju, nemaju kosti. Taj komadić "plastike" iz lignje ili taj komadić "stiropora" koji služi papigama da oštre kljunove, nema nikakve veze s kostima.
Školjkaše se redovito spominje kao jak afrodizijak. Jedan od razloga bi mogao biti i taj što se iza tvrde, kamene ljušture nalazi slastan zalogaj. Česta je zbrka oko imena školjkaša. Na jednom dijelu Jadrana se zovu ovako, a na drugom onako. Zato treba putovati i učiti...
Kamenica je po izgledu neugledna, ali zato po hranjivom sastavu svog mesa zauzima prvo mjesto.
Dagnje imaju sličnu sudbinu kao i šampinjoni tj. plemenite pečurke. Ovaj ukusan i kvalitetan školjkaš kao da je podcijenjen. Svi bi zabranjene prstace ili prnjavice, kunjke, a kao da nešto nedostaje dobroj staroj "pidoči". Gomile su priča oko toga kad se trebaju vaditi dagnje. Za punog mjeseca, bez mjeseca... Jedno je sigurno, na punoću dagnji utječe više faktora nego što to mi mislimo.
Kamenica je iz obitelji najpoznatijih i najraširenijih jestivih školjkaša u svijetu. Po izgledu je neugledna, ali zato po hranjivom sastavu svog mesa zauzima prvo mjesto. Svuda u svijetu je delikatesna i zdrava hrana. Pretežno se jede u svježem stanju s malo limunovog soka. Najukusnije su u zimskim mjesecima. Najpoznatije su iz Malostonskog zaljeva i Limskog kanala.
Jakopska kapica je ukusan školjkaš koji je dobio ime po sv. Jakovu, čiji je atribut, i u svim europskim jezicima ima neke veze sa sv. Jakovom ili hodočasnicima (saint Jaques). Simbol je Santiaga de Compostele, grada na sjeverozapadu Španjolske koji je nakon Jeruzalema najvažnije mjesto hodočašća zapadnih kršćana. Hodočasnici su na kapi nosili školjku kao znak da su došli iz daleka.
Kunjke ili mušule imaju debele, izbrazdane i nesimetrične školjke. Daleko su najbolje na žaru, zapravo na vatri. Imaju na sredini kao mali poklopac koji se elegantno otvori da bi se došlo do ukusnog mesa. Neki će reći da im je žilavo. Gluposti! Pa čemu služe zubi? Kunjka je moj najdraži školjkaš. Prnjavice su okruglaste i naborane, dok su kućice koje Talijani zovu vongole, glatke i manje.
Rakovi su druga priča. Naša dva najveća raka su jastog i hlap. Jastog nema kliješta, hlap ima. Samo toliko. Pravi znalci uvijek će se prije odlučiti za škampe, no oni najizbirljiviji će reći da je najfiniji rak, grmalj, kosmej. Ima malo mesa, ali taj je miris i okus nezamjenjiv.
Škampu je znanstveno ime "norveški" rak, ali nema do našeg velikog pravog kvarnerskog škampa ulovljenog u vršu. Lov vršama je jedini "kulturni" način lova. Veliki škampi su ulovljeni, a mali ostavljeni da narastu.
Svi vole lignje. Od kontinentalaca koji ih vole zato što nemaju kostiju do turista koji znaju da s porcijom pohanih liganja i pommes fritesa neće ostati gladni. Pa makar na cjeniku pisalo "tinten fish", riba tinta. Osnovna jela s lignjama svima su znana: rižoto, na gradele, frigane, lešo ili s krumpirima.
Na većoj su cijeni manje sipe jer su velike žilavije. Ako odlazite u lov sipa ostima, morate znati za jednu zanimljivost. Mužjak je vidno manji od ženke. Kad se mužjak i ženka nađu zajedno, ostima treba tući najprije mužjaka. Postupi li se obratno, mužjak će pobjeći, a ženka ne.
Hobotnica je uvijek bila poznatija po svom izgledu, legendama o strahovitoj snazi i veličinama nego po vrijednosti svog mesa. Cijelo joj je tijelo jedan mišić. Ribari su nekad mislili da rakovi umiru od straha kad se nađu s hobotnicom ulovljeni u vršu. Ipak radi se o papagajskom kljunu i otrovu koji ubija rakove, a boli i kad ugrize nesmotrenog čovjeka.
Hobotnica nije uvijek bila jednako tražena i cijenjena. Izgleda da joj u vrijeme dijeta i zdrave hrane cijena raste.
:(Još nema komentara