Što se jede u Torinu

Kuhinja se dosta razlikuje od one koju držimo tipičnom talijanskom. Ima svega: od govedine i teletine, do sireva, salama, riže i tjestenine, ali i tartufa. Ne možete pogriješiti, ali kuhari će upotrebljavati više maslac nego maslinovo ulje, a umaci će se servirati s mesom i povrćem više nego s tjesteninom.

Nedaleko od Torina je i Alba, svjetski centar tartufa, gdje se određuje kolika će im cijena biti u sezoni.

Kada se kuharima iz Torina postavi pitanje koje je jelo tipično za Pijemont, reći će vitello tonnato, brasato al Barolo i bollito misto. U tome se gotovo svi slažu. Vitello tonnato je klasično ljetno jelo koje se jede hladno. Spoj je to Mediterana i kontinenta. Tanko narezana teletina spaja se s umakom od tune, inćuna, kuhanog žumanjka, maslinovog ulja i kapara. Brasato al Barolo je klasično pijemotsko jelo poznato kao i grisini, koji su isto tako pijemontski izum. Barolo je, uz Barberu i Barbaresco, najpoznatije pijemontsko vino. Na njemu se ne smije štediti. Ne smije se zaboraviti ni bagna caoda, još jedno jelo između mora i kopna: vrući umak od inćuna, češnjaka, maslinovog ulja te hladno sirovo povrće.

Neka druga Italija

Lijepo je kad su prijatelji blizu, ali dobro je i kad su pravilno i pravedno raspoređeni po bijelom svijetu. Davno sam bio u Torinu i sjećam se divnih jela, ali odgovoriti na pitanje što se jede u Torinu, pomoći će mi prijateljica Iva. Iva je kiparica koja je u Torinu živjela desetak godina, pa zna i drugu stranu pijemontske gastronomije.

"Sve ti je drugačije u Pijemontu, posebni su oni Talijani", kaže Iva. "Da, i u Torinu su gomile pizzeria i tjestenina na svakom koraku, ali tako je i kod nas."

Tako sam iz prve ruke saznao da u Torinu vole patlidžane na gradelama s češnjakom, peršinom i maslinovim uljem, razne namaze, a obožavaju grah s rajčicama i tunom. Posebno se vesele punjenim jajima, a bollito misto s umakom od slanih srdela obožavaju. To kuhano meso mora sadržavati i govedinu i teletinu, čak i piletinu, svinjetinu i goveđi jezik. Sve se može improvizirati, ali ako nema goveđe glave, obrazine ili, kako kaže moja prijateljica, "kravlje njuške", onda se ukućani teško naljute.

Kao i obično, velika je razlika između restoranske hrane i one domaće, ali razni specijalizirani restorani i trgovine njeguju tradiciju. Mogu se nabaviti, a i probati u restoranima, budini, krvavice koje se pirjaju prelivene mlijekom. Crijevo im je veoma tanko tako da se redovito raspadnu, a jedu se uz pržene frse, paprene okruglice, zamotuljke od iznutrica. "Jako vole iznutrice", govori mi Iva.

Grad čokolade i tartufa

Torino je i grad potpuno predan čokoladi. Ta je strast uočljiva na svakom koraku. Treba probati bunet, kolač na koji su posebno ponosni, a tu je i gianduja, koja se radi od čokolade i prženih lješnjaka.

Kao i obično, velika je razlika između restoranske hrane i one domaće, ali razni specijalizirani restorani i trgovine njeguju tradiciju.

Nedaleko od Torina je i Alba, svjetski centar tartufa, točnije, bijelih tartufa (Tuber magnatum). Većina bijelih tartufa, te bezobrazno skupe gomoljače, dolazi iz Albe i okolice. Tamo postoji burza tartufa, gdje se određuje kolika će im cijena biti u sezoni. Od tartufa iz Albe napravili su zaštitni znak koji je poznat ovisnicima širom svijeta. Ali, glupo bi bilo prešutjeti istraživanje jednog američkog novinara, koji je dokazao da se zna dogoditi da i 40% tartufa iz Albe ustvari dolazi iz Istre, točnije iz Motovunske šume, najvećeg zaokruženog nalazišta bijelog tartufa na svijetu. Još se jednom treba dobro zamisliti.

Odavno smo svjedoci da olimpijska parola "važno je sudjelovati, a ne bla bla bla" ne vrijedi. Za pobjedu bi natjecatelji dali i novce i život i zdravlje, to je svima jasno. Zato je tu gastronomija koja, po tko zna koji puta, spašava obraz sportu. Sjednimo za stol pijemontskih delicija - važno je sudjelovati. Da, uistinu je važno sudjelovati.