Sinoć smo bili na svadbi. Bajamini su, primjerice, bili savršeni, a za njima nije zaostajao ni suhi kolač od smokve, pojela sam nekoliko komada, prije nego sam shvatila da mi je previše.
Sinoć smo bili na svadbi. Udavala se kćer člana uprave njegove firme, pa je sam poziv Davoru puno značio. Nije mi se išlo. Osjetio je moje raspoloženje i rekao da shvatim to kao nešto što se mora odraditi.
U hotelu, koji je najprestižnije mjesto u gradu za događaje te vrste, okupilo se tristotinjak ljudi, koji se međusobno površno ili uopće ne poznaju, nabrajanjem njihovih imena mogao bi se popuniti dio knjige "Tko je tko u Hrvatskoj", jedan popularni pjevač je sa svojim bendom zabavljao goste, mladenka je imala skupocjenu vjenčanicu i velike umjetne nokte koji su joj oduzeli svu nevinost, a mladoženja širok osmijeh na licu, koji se ubrzo pretvorio u grč. Sve ono što ne volim bilo je na jednom mjestu. Nije to bila svadba, nego demonstracija moći.
"Ti znaš kako bi bio protumačen naš nedolazak. Osim članova uprave i predsjednika, pozvana su još samo četiri direktora odjela. To je zato što će jedan od nas petorice uskoro biti promoviran u novog člana uprave, a ne zna se još uvijek koji, pa smo onda, zbog dobrih odnosa u budućnosti, pozvani sva petorica."-govorio mi je dok smo se vozili prema hotelu, a ja sam se osjećala poput malog djeteta kad ga tjeraju jesti špinat.
Zna da je to za njegovo dobro, ali svejedno ga mrzi.
Shvatila sam tada da Davor nije kao ja, koja bih priželjkivala da ne budem izabrana. On smatra da mu to mjesto pripada i što god treba učiniti, ne predstavlja mu problem. Zato sam se prestala duriti i odlučila da ću te večeri dati sve od sebe, samo da budem dostojna supruga budućeg člana Uprave.
Čitavu večer sam se smješkala, kao osoba na kojoj je učinjena lobotomija, davala sam komplimente ženama za stolom i pravila se da slušam ono što pričaju, iako me stvarno nije zanimalo gdje planiraju na zimovanje i koje su tretmane ljepote odradile posljednjih mjeseci. Gađenje prema sebi uspješno sam suzbila uzimanjem velikih količina hrane, koje sam obilato zalila crnim vinom. Davor ne voli plesati, a ja sam iza ponoći postala svjesna da mi nije uputno započinjati s tim, mogla bih početi izvoditi pokrete koji će samo meni biti privlačni. Zato sam i dalje sjedila za stolom, dok je on bio udubljen u muške razgovore, i probala sve kolače koji su posluženi. To je stvarno bio doživljaj. Nisam se mogla odlučiti između voćnih i kremastih i suhih tradicionalnih kolača, mlada je porijeklom iz Dalmacije, pa ih je bilo svih vrsta.
Bajamini su, primjerice, bili savršeni, a za njima nije zaostajao ni suhi kolač od smokve, pojela sam nekoliko komada, prije nego sam shvatila da mi je previše. Ostatka večeri se ne sjećam, osim trenutka kad se mlada presvukla u nešto što ne želim opisivati, pa su pred polupijanim gostima izveli ples koji su mjesecima uvježbavali kod plesača iz "Plesa sa zvijezdama", koji se s njima nije proslavio. Tada me Davor uzeo za ruku i odveo kući, a ja sam mahala ljudima za stolom, koji su mi zbunjeno odmahivali. Bože, koja blamaža!
Medeni kolačići
Posljedice te večeri nisu bile samo mamurno buđenje i glavobolja. Nisam imala volju kuhati ručak niti praviti kolače, željela sam šutjeti i piti čaj od kruške. Ipak sam pristavila teleću juhu, to će nam danas dobro doći, pire i salatu ću brzo zgotoviti. Tada je nazvala moja mama.
"Gdje ste vi? Zvala sam već tri puta, nitko se ne javlja."-rekla je preglasno.
"Znaš da smo bili na svadbi, maloprije sam ustala, Davor još spava."-shvatila sam da mi još uvijek zuji u ušima.
"Zašto se djeca ne javljaju na telefon?"-upitala je prijekorno.
"Zato što znaju da ti zoveš."-došlo mi je da odgovorim.
Provirila sam u dnevni boravak, Igor je igrao igrice, a Nora je bila u svojoj sobi, pretpostavljam da je na facebooku, pa nije ni čula zvonjavu.
"Ne čuju zvono."-rekla sam nevoljko.
"Jesi li popila kavu? Napravila sam medenjake, pa ću navratiti."-rekla je i dovršila, ne čekajući odgovora.
Nisam još popila kavu i bilo mi je drago što je donijela medenjake, oni nikome nisu na vrhu najdražih kolača, a rijetki su oni koji ih ne vole.
Prepričavala sam joj fragmente večeri, koji su bili bizarni i nepovezani, a ona me slušala i pila kavu, povremeno ispuštajući zvukove koji su bili nalik na odobravanje.
"Ti se toliko bojiš uspjeha, da bi najradije minirala i Davora, kao što to godinama činiš sebi."-rekla je odjednom.
"Ako je uspjeh u životu kičasta svadba, takvog se uspjeha grozim. Priznajem."-rekla sam i probala medenjak.
Bio je točno onakav kakve pamtim iz najranijeg djetinjstva, kada sam vikendima s mamom pravila kolače, a tata je uglavnom bio negdje na putu.
"Da tvoj otac nije bio uspješan i da ti nismo priuštili toliko toga, bila bi ambiciozna i željna svega. Praznina bi imala drugačiji predznak."-rekla je i uzela medenjak u usta, a ja sam je preneraženo pogledala.
"Ljudi moraju ostvariti u životu ono za što su predodređeni. Tu nema mjesta strahu, niti se razmišlja o cijeni. Ona se plati u svakom slučaju."-rekla je i progutala medeni kolač. Onda mi se nasmješila.
Znala sam da ona i Davor misle isto, ali ona to kaže na puno bolniji način. Odnijela sam Igoru i Nori medenjake i čaj na pladnju. Njihov me miris raznježio do te mjere da sam joj bila spremna sve oprostiti.
:(Još nema komentara