Poznata je činjenica da se odrasli ljudi vrlo živo sjećaju bakine kuhinje kada su kao mala djeca očekivali posluživanje ručka. Takva asocijacija upravo počiva na prvim senzornim utiscima i začinima koji bebama omogućuju da razviju vlastiti doživljaj okusa.
O tome da su začini vrlo zdravi zbog sadržaja brojnih zaštitnih čimbenika (antioksidansa, vitamina, minerala) ne treba trošiti riječi jer to je manje više dobro poznato. Ali ipak dobro je spomenuti da su začini najviše kontaminirane namirnice, a među kontaminantima ima patogenih bakterija, teških metala i pesticida. U tom kontekstu treba gledati korištenje začina u dojenačkoj i dječjoj dobi. Naime, Indija koja je jedan od najvećih izvoznika začina na svijetu spada u najzagađenije zemlje na svijetu. Da je problem ozbiljan govori u prilog i odluka nadležnih sanitarnih institucija da se začini iz "egzotičnih" zemalja prilikom uvoza u SAD steriliziraju ionizirajućim zračenjem. Začini se tim postupkom ne oštećuju (svi zaštitni čimbenici su zadržani), ali se uništavaju sve bakterije. Prema brojnim ispitivanjima ozračeni začini nisu opasni po zdravlje, ali moraju nositi upozorenje "hladno sterilizirano".
Pri standardnoj pripremi hrane u domaćinstvu koristi se nekoliko začina (celer, peršin, crveni i bijeli luk, sol i paprika) dakle začini s naših polja koji nisu potencijalno opasni kao "egzotični začini" i djeca ih načelno mogu konzumirati, osim ako jelima nisu dodani u prevelikim količinama. Osnovni problem koji zanima mlade roditelje jest kada djeca mogu početi s konzumiranjem začina bez opasnosti po njihovo zdravlje. Ako razgovarate s pedijatrima, dobit ćete različite odgovore, ali svi će se složiti da djeca nakon navršenih 6 mjeseci života mogu jesti najveći dio jela odraslih, naravno pod uvjetom da nema pretjerivanja (jako papreno i ljuto). Inače dijete još u majčinoj utrobi dolazi u kontakt sa sastojcima hrane koje konzumira majka, a kasnije za vrijeme dojenja oni se prenose putem mlijeka. Prema tome, ako je majka za vrijeme trudnoće i dojenja konzumirala origano, vrlo je vjerojatno da će dijete imati razvijen afinitet za taj začin.
Dijete koje je dojeno sa začinima će se "upoznati" putem majčina mlijeka.
Tipovi začina
Kada je u pitanju dječja prehrana jako je važno razlikovati "jake" (vanilija, muškatni oraščić, kardamom) od "blagih" začina (majčina dušica, lovor, celer). Sasvim sigurno "jaki" začini se ne bi trebali dodavati jelima za bebe od 6 mjeseci do godinu dana, jer mogu dovesti do želučanih iritacija i alergijskih reakcija. Ali "blagi" se začini mogu koristiti praktički neograničeno. Upravo je zbog mogućnosti kontrole hranu za bebe i malu djecu najbolje pripremati kod kuće. Dodavanje spektra "blagih" začina i začinskog bilja (primjerice, pirjanje na luku vlascu) omogućuje bebama da formiraju vlastiti doživljaj okusa i razlikovanje pojedinih aroma. Poznata je činjenica da se odrasli ljudi vrlo živo sjećaju bakine kuhinje kada su kao mala djeca očekivali serviranje ručka. Takva asocijacija upravo počiva na prvim senzornim utiscima. Ako su bebe zdrave, nakon 12 mjeseci mogu postupno konzumirati sve začine koji su jelima dodani u velikom razrjeđenju. Ako se u obitelji jelo previše začinja: solju, paprom ili paprikom, naravno to nije prikladno za bebe.
Začini u bebinoj prehrani su zgodna zamjena za slatko i prilika da bebe kušaju i nešto drugo što nije slatko. Naime, gotovo 6 mjeseci jedini je okus slatko i vrlo rijetko slano pa je doživljaj svakog drugog okusa dobrodošao.
No valja reći da univerzalnog pravila glede uvođenja začina za bebe zapravo nema jer upravo spomenuta Indija, dakle zemlja "egzotičnih začina", svojoj djeci začinja hranu od rođenja. Istina, najprije blažim, ali vrlo brzo i oštrim začinima kao što je curry (smjesa oštrih začina). Ne treba zaboraviti da takve zemlje imaju i druge originalne arome kojih kod nas nema (kokos, sojino mlijeko, tamarind, lemongrass). Primjerice u Tajlandu djeci vrlo rano dodaju ljute začine pa čak i chilli (paprike ljutice). S druge pak strane ima pedijatara na Zapadu koji preporučuju začine u hrani za bebe tek nakon 8 mjeseci života jer smatraju da postoji prevelik rizik od alergijskih reakcija i napuhnutosti koja kod beba noću izaziva grčeve. Oni ocjenjuju da je to nova hrana za bebin želudac koji nema dovoljno razvijen enzimatski sustav i da ne treba prenagliti pa preporučuju pravilo "4 dana počeka". To je relativno jednostavno pravilo koje služi za procjenu koliko je neka nova vrsta hrane potencijalno alergogena. Kada se, primjerice, u prehranu bebe uvodi avokado, to se voće ne daje djetetu ponovno prije isteka 4 dana tijekom kojih se pazi da li će se kod djeteta možda pojaviti neka kožna reakcija. Dakle, nikad se ne ide istovremeno s više novih vrsta namirnica (miješanom hranom) jer se onda ne može ustanoviti koja od njih je uzročila kožni osip. Ovo se pravilo koristi kod uvođenja prve čvrste hrane u beba. Takav način prehrane mogao bi se nazvati i "eliminacijska prehrana" jer se njime "eliminira" jedna po jedna nova namirnica.
Svježi ili osušeni?
Sljedeće pitanje da li bebi dati svježe pripremljene ili osušene začine iz komercijalnog pakiranja? Naravno, sve ovisi o roditeljima, ali osobno držim da su najbolji svježi i usitnjeni začini koji se kod pripreme obroka dodaju prije termičke obrade ili se dodaju neposredno nakon toga posipanjem. Tako se kod pripreme slatkog krumpira može dodati malo cimeta, kod mrkvice majčina dušica i češnjak, kod graha češnjak, kod tjestenine origano i majčina dušica itd. Kada je riječ o listu celera i peršina, treba biti oprezan jer ovi začini mogu biti kontaminirani zbog čega se toplo preporučuje dodavati ih u jelo prije termičke obrade.
Zapravo, nakon svega što smo rekli pravila nema, osim što nije preporučljivo prerano krenuti sa začinima i koristiti jake i žareće začine. Dakle, jedino pravilo može biti postupnost i umjerenost. A začini će nesumnjivo popraviti dječji apetit...
:(Još nema komentara