Sama riječ salata dolazi od latinskih herba salta (slano bilje) jer su trave i razno bilje stari Rimljani začinjali s mnogo soli.

Današnji okus krumpir-salate zadržao se od kraja 19. stoljeća, a recept je nastao iz britanskih i francuskih kuhinja.

Na dvorovima europskih monarhija salate su bile vrlo popularne, osobito za vrijeme renesanse, a sačinjavalo ih je i do 35 sastojaka, uključujući i neke neobične poput ružinih latica, nevena i ljubičica. U 18. stoljeću miješane salate nazivale su se salmagundi.

Prvaci u maštovitim salatama u 20. stoljeću postali su Amerikanci, a neke od salata čiji su recepti smišljeni prije stotinjak godina i danas se nalaze na jelovnicima najpoznatijih svjetskih hotela.

Od prvobitnog značenja salate kao zelenja začinjenog octom i solju, preko svježe kuhanog lišća i povrća, danas salate označavaju zdrav i lagan obrok načinjen od povrća, voća, tjestenine i svih ostalih namirnica koje nam se mogu naći pri ruci: od jednostavne zelene salate s uljem, octom i malo soli do atraktivnih kompozicija raznih tekstura i okusa dobivenih od egzotičnog bilja, južnog povrća i voća, sve do kineskih kreacija od hrskavog povrća i rezanaca obilno zalivenih sojinim umakom.

Zelene salate

Zelene salate koje se najčešće nalaze na našim stolovima su:

• Endivija – obična (eskariol) ili kovrčava, lagano je gorkastog okusa pa se najčešće koristi kao jedan od sastojaka složenih salata. Osim u svježem obliku može se konzumirati i kuhana i pirjana.
• Kristalka – hrskavih listova koji tvore velike, guste glave svjetlozelene boje; neutralnog je okusa, ali omiljena zbog pucketavih listova.
• Rimska salata – ukusnih je i hrskavih listova.
• Glavata maslenka – mekanih je listova i valovitih rubova; vrlo je sočna i osvježavajuća.
• Obična salata (slobodnih listova) – izdužene je glavice i slatkastog sočnog okusa; listovi su joj na rubovima tamnozeleni ili crvenkasti.
• Matovilac – raste i samoniklo, aromatičan je i vrlo dekorativan.
• Rukola (rikula, rikola, riga...) – specifičnog intenzivnijeg okusa, vrlo popularna u novije vrijeme te naročito zdrava.
• Radič (maslačak) – gorkastih nazubljenih listova, dodaje se miješanim salatama, sendvičima i slično. Dobar je kao diuretik i pročišćava krv.

Globe-trotterice

Sama riječ salata dolazi od latinskih herba salta (slano bilje) jer su trave i razno bilje stari Rimljani začinjali s mnogo soli.

Salata "Caesar" – originalni recept sadržavao je zelenu salatu, češnjak, krutone, parmezan, kuhana jaja, maslinovo ulje i umak worcester. Recept je smišljen 1924. u Meksiku kada je vlasnik restorana Caesar Cardini snalažljivo upotrijebio ostatke namirnica da nahrani gladne goste. Isprva se salata pripremala izravno na stolu, a listovi zelene salate služili su kao jestive žlice kojima se uzimala mješavina ostalih sastojaka. Par godina kasnije, Caesarov brat Alex (koji je bio pilot) salati je, na Caesarovo zgražanje, dodao inćune i nazvao je "pilotskom". S vremenom je među Amerikancima postalo vrlo "in" skočiti do Tijuane na "Caesar" salatu, a u trendu su prednjačile filmske zvijezde poput Clarka Gablea, Jean Harlow i ostalih... Europskom je visokom društvu čuvenu salatu predstavila Wallis Simpson (supruga engleskog princa Edwarda), a 1930. proglašena je (salata, a ne fatalna Wallis!) "najboljim američkim receptom u posljednjih 50 godina"!

Salata "Cobb" – avokado, celer, rajčice, vlasac, salata potočarka, tvrdo kuhana jaja, piletina, slanina i sir roquefort tvore ovu zasitnu salatu koja je dobila ime po svome "izumitelju", vlasniku restorana Bobu Cobbu.

Coleslaw – salata od grubo nasjeckanog sirovog kupusa i majoneze, omiljena i među Englezima.

Salata "Crab Louie" – "kraljica salata", navodno nazvana po kralju Luju XIV. poznatom po ogromnom apetitu.

Krumpir-salata – omiljena među djecom, nastala je već u 16. stoljeću kada su španjolski istraživači u Europu donijeli krumpir. Današnji okus krumpir-salate zadržao se od kraja 19. stoljeća, a recept je nastao iz britanskih i francuskih kuhinja.

Topla krumpir-salata omiljena je u Njemačkoj, miješa se sa sitnim komadićima paprike i rajčice, i poslužuje sa slaninom prelivena vrućim dressingom od octa i luka. Grci je također vole toplu, začinjenu maslinovim uljem, limunom i češnjakom. Talijani je pojačavaju salamom i ukrašavaju peršinovim lišćem, dok je francuska krumpir-salata prelivena laganim vinaigrette dressingom, uz dodatak senfa i slatkog taragona. Amerikanci je obogaćuju majonezom.

Panzanella – maslinama, inćunima, kaparima i češnjakom bogato začinjeni kruh, rajčice i povrće (krastavci, luk, paprike...) – salata stvorena iz potrebe da se iskoristi stari kruh i povrće iz vrta talijanskih domaćica, a recept je (naravno, bez rajčica, jer tada ih u Europi još nije bilo, dodane su kasnije) oko 1500. godine opisao poznati umjetnik Bronzino.

Salata "Nicoise" – nicoise je pojam koji označava priloge koji idu uz određena jela, a salata pod ovim imenom obično se sastoji od češnjaka, rajčica, inćuna, crnih maslina, kapara i limunova soka.

Salata "Olivier" (Ruska salata) – ruskoga podrijetla, ova se salata sastoji od krumpira, piletine, graška, kiselih krastavaca, mrkve i majoneze, a nastala je sredinom 19. stoljeća po zamisli francuskog kuhara Oliviera, vlasnika restorana "Hermitage" u Moskvi.

Waldorf – klasična američka salata koja se sastoji od jabuka, limunova soka, celera, oraha i majoneze. Pripisuje se Oscaru Tschirkyju, živopisnom liku i iznimno popularnom kuharu njujorškog hotela "Waldorf Astoria".

Voćna salata – njima su se sladili još u antičko doba, a podrazumijevale su sve vrste svježeg, sušenog, kandiranog i kuhanog voća. Sastojci i recepti mijenjali su se ovisno o podneblju i raspoloživim namirnicama. Ono što danas nazivamo voćnom salatom proizvod je 19. stoljeća. Voćna salata katkad se naziva i voćnim koktelom stoga što su se nekada voću dodavali šećer i alkohol.