Da postoji tarot karta s crtežom upaljene pećnice, sigurno bi značila "obećanje". Pretpostavljam da je istu ulogu u životima naših predaka imala vatra u ognjištu.
Ovog ljeta sam sebi svečano obećala da ću se slušati, u smislu, koliko je moguće slijediti svoj instinkt! I imajući na umu da samoosluškivanje nije jednostavna stvar, moram se pohvaliti da sam već nakon kratkog vremena, naročito u ovim prijelaznim godišnjim dobima, uvidjela koliko sam, zapravo, pametna?!
Čim su dugi sunčani dani
prepustili mjesto maglovitim jutrima, vjetru, mračnim večerima, osim što sam odmah
posegnula za svojom najdražom jaknom od perja i pomaknula odlazak na spavanje u
deset i pol, počela sam zazirati od hladne, sirove, vodenaste hrane. Drugim
riječima, viljušku sam zamijenila žlicom, mojim najvećim saveznikom protiv
hladnoće, virusa i melankolije. Ona mi je i inače najdraži dio pribora za jelo,
tajanstveno oruđe u kojem se možeš ogledati, s jedne strane naglavačke, a s
druge ispravno.
Viljuška i žlica su poput dana i noći, ljeta i zime. Zastanite
na trenutak i osvijestite čin hranjenja žlicom i vilicom. Osim različitih jela
za koje ih koristimo, oni zahtijevaju pokretanje različitih mišića lica. Za
žlicu vezujemo glagole poput srkanja, gutanja, klizanja niz grlo.
Uvjerena sam
da tu ljubav dijelim s većinom svojih sunarodnjaka. (Mama kaže da je praprababa
imala svoju "privatnu" žlicu koju je držala u traverši. Ne znam da li zato jer
se bojala da bi je mogli uzeti ili zamijeniti ili tek iz prevelike ljubavi?!)
Kad je vani mraz ili snijeg, od povrća uspijeva samo ono koje raste naopačke, ne iz zemlje, nego u zemlju.
Nastavljajući s praksom samoosluškivanja, počela sam žudjeti za jačom hranom, masnijom, pikantnijom, složenijom. Stručnjaci tvrde da u hladnim dijelovima godine imamo potrebu za većom količinom energije, drugim riječima, kalorija. Radi se o otprilike 10% dnevnog unosa kalorija više nego ljeti. Također kažu da ih je bolje unijeti u "tekućim" jelima, poput gustih i bistrih juha od mesa, povrća, mahunarki, žitarica, jer tekućine duže zadržavaju toplinu u tijelu. Ali, to mi, žlicofilni narod, već odavno znamo iz iskustva.
Zimi treba kuhati, kuhati i kuhati. Ponekad ulovim samu sebe kako ne pečem iz potrebe za hranom ili želje za određenim jelom, već iz neke dublje utjehe koju mi pruža upaljena pećnica, njena toplina i miris. Da postoji tarot karta s crtežom upaljene pećnice, sigurno bi značila "obećanje". Pretpostavljam da je istu ulogu u životima naših predaka imala vatra u ognjištu.
Razvila sam neku svoju teoriju prema kojoj količinu energije koju unesemo u pripremu hrane, u ovom slučaju u obliku topline, jedenjem prenosimo u organizam. Zato zimi dajem prednost jelima koja se dugo pripremaju, kao variva i gulaši, sarme, juhe, bosanski lonac (new entry na mojoj zimskoj top-listi zahvaljujući Coolinarici i Coolinaričarima), pa dalje zelje, istarska jota, grah sa suhim mesom i kobasicama. I naravno, palenta, moj omiljeni comfort food!
Kad je vani mraz ili snijeg, od povrća uspijeva samo ono najžilavije poput kupusa, karfiola, bundeva, prokulica, kelja te ono koje raste naopačke, ne iz zemlje, nego u zemlju. Zimsko povrće je ono s kojeg otpadaju grumeni zemlje kada ga kupite te ga obavezno treba guliti ili barem izribati čvrstom četkom. Krumpir, luk, cikla, pastrnjak, repa, celer, rotkve.
Specijalno mjesto na zimskim jelovnicima ima vitamin C, kojeg nam priroda nudi u obliku agruma – naranči, mandarina, limuna, ali i kivija te kiselom zelju i repi. Oni su naši saveznici u borbi protiv prehlada i sličnih sezonskih boleština.
Tekućine duže zadržavaju toplinu u tijelu pa je zimi bolje pripremiti juhe od mesa, povrća, mahunarki ili žitarica.
Moji makrobiotički gurui pišu (a nadam se, i kuhaju) da zimi svijetom dominira Ying, pa da bi ostvarili ravnotežu, mi na svojim stolovima moramo posluživati namirnice Yang. One koje nas štite i griju. Poput zagrljaja. Savjetuju da se hranimo zimskim povrćem od kupusa i kelja do cikle i mrkve. Od žitarica trebamo birati one koje griju, prvu prije svega, heljdu u obliku kaše, dodatka juhama, kruha i kolača (naravno uz prirodne zaslađivače).
Nisam zaboravila ni bilje, koje smo brali i sušili u proljeće i ljeto, majčinu dušicu, metvicu, sljez, stolisnik, matičnjak. A ako to ljeti niste imali prilike raditi, u šalicu s kipućom vodom uronite vrećicu omiljenog crnog, zelenog, bijelog. Čaja, naravno!
:(Još nema komentara