<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Pastrva je odličan izvor esencijalnih ribljih ulja, uključujući omega-3 masne kiseline. Bogat je izvor proteina koji su potrebni za rast i razvoj.</para></blockquote><para>Pastrva je plemenita riba brzih potočnih voda ili hladnih jezera. Pripada obitelji <emphasis>Salmonidae</emphasis> koja se vrlo uspješno uzgaja.</para><para>Na koži ima karakteristične crveno-crne točkice na podlozi različitih boja. Prosječno je dugačka oko 40 cm, a ovisno o vrsti može narasti i dulja od jednog metra. Živi u slanoj i slatkoj vodi, ali i na prijelazu iz jedne u drugu, u tzv. bočatim vodama.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Pastrva je zdrava i hranjiva namirnica koja zauzima važno mjesto u uravnoteženoj, pravilnoj prehrani. Nutricionisti preporučuju 2-3 obroka ribe tjedno, od kojih bi se jedan trebao sastojati od ribe bogate višestruko nezasićenim masnim kiselinama.</para><para>Meso ribe po svojoj strukturi spada u dijetetske namirnice jer ima manje masnoće, manje kolesterola i manje zasićenih masti, što istovremeno znači i manju energetsku vrijednost. Prosječna energetska vrijednost iznosi 140 kcal na 100 g namirnice.</para><para>Pastrva je odličan izvor esencijalnih ribljih ulja, uključujući omega-3 masne kiseline. Bogat je izvor proteina koji su potrebni za normalan rast i razvoj.Odličan je izvor fosfora, selena i vitamina B12, B6, niacina i pantotenske kiseline, a dobar izvor vitamina A i B1.<pio:linebreak/>Osrednji je izvor željeza, kalcija, magnezija, cinka, bakra i vitamina B2, C i folata.</para><para>Prema kemijskom sastavu možemo uočiti da se, ovisno o vrsti pastrve, udio bjelančevina kreće od 16 do 20 g, masti od 5,49 do 10 g, a energije od 498 kJ / 119 kcal na 100 g ribe. Zavidan je i udio esencijalnih aminokiselina (koje su našem organizmu neophodne, a sam ih ne može proizvesti). Pastrva je dobar izvor omega-3 masnih kiselina (1,1 g na 120 g mesa), a sadrži malo zasićenih masnoća. Ova riba bogata je vitaminom B12, a ujedno sadrži više od 10% preporučenih dnevnih potreba željeza.</para><para>DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>RDA – <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Zbog visokog udjela omega-3 masnih kiselina, pastrve pripadaju vrlo poželjnim namirnicama u prehrani.<pio:linebreak/>Omega-3 masne kiseline višestruko su nezasićene masne kiseline koje djeluju na stanične membrane cijelog organizma, a to je i mjesto zbivanja svih biokemijskih reakcija, pa tako i u krvnim žilicama.</para><para>Povoljno djelovanje omega-3 masnih kiselina na organizam:</para><itemizedlist><listitem><para>Smanjuju razinu ukupnih masnoća u krvi i na taj način sprječavaju stvaranje masnih naslaga koje se talože u žilicama.</para></listitem><listitem><para>Smanjuju razinu kolesterola u krvi, koji uzrokuje stvaranje masnih naslaga.</para></listitem><listitem><para>Kao izrazito bioaktivne tvari, produžuju vrijeme grušanja krvi.</para></listitem><listitem><para>Imaju pozitivan utjecaj na upalne promjene te pospješuju staničnu obranu tkiva i zarastanje rana.</para></listitem><listitem><para>Imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i raka.</para></listitem><listitem><para>Djeluju kao lijek za sprječavanje srčanih bolesti, osobito srčanog udara.</para></listitem><listitem><para>Bitne su za razvoj moždanih struktura i očne mrežnice kod djece.</para></listitem></itemizedlist><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježe pastrve uvijek kupujte u specijaliziranim ribarnicama svježe ribe bilo da su zasebne prodavaonice ili dio većih supermarketa.</para><para>Pri kupnji obratite pozornost na čvrstoću tkiva ribe te sluz koja na koži ribe treba biti prozirna, a ne suha. Oči ribe trebaju biti bistre i izbočene, a miris ugodan. U hladnjaku je čuvajte u cjediljki s posudom na +4 °C, ali ne duže od jednoga dana.</para><para>Pastrvu možete kupiti i duboko zamrznutu, cijelu ili filetiranu, no tada je vakumirana ili u prikladnoj ambalaži s istaknutim datumom zaleđivanja i zadnjim danom mogućeg korištenja. Kada odledite pastrvu, potrošite je istoga dana.</para><para>Sušenu odnosno dimljenu pastrvu također možete naći na našem tržištu i obično je u vakumiranoj ambalaži, a čuvajte je u hladnjaku nekoliko dana.</para><heading2>Priprema jela s pastrvama</heading2><para/><para>Meso pastrve smatra se delikatesom jer je vrlo tečno i lako probavljivo. Najbolje su kuhane, no izvrsne su i pržene ili pečene.</para><para>Ako ih kuhate na plavo, nakon pranja ih posušite papirnatim ručnikom pazeći da s kože ne skinete sloj sluzi koji će kuhanjem postati plavkast.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Pastrva je plemenita riba brzih potočnih voda ili hladnih jezera. Pripada obitelji koja se vrlo uspješno uzgaja.</para></blockquote><para>Pečete li pastrve u tepsiji bez folije, pokrijte ih povrćem i podlijevajte vinom, a ako pri istoj termičkoj pripremi koristite foliju, prelijte pastrvu ribljom juhom i vinom.</para><para>Za prženje, pastrve samo prethodno uvaljajte u brašno. Kod pohanja, pastrvama trebate odvojiti meso od kosti i kože kako biste dobili filete. Kod takvog načina pripreme po želji možete filete pastrva marinirati limunovim ili narančinim sokom te sokom grejpa ili limete, Vegetom Twist riba, mentom, korijandorom, bijelim paprom, bosiljkom i dr.</para>

Pastrva trout Salmo trutta fario; Salmo gairdneri pastrmka, pastrvka ingredient Kuhate li pastrve na plavo, nakon pranja ih posušite papirnatim ručnikom pazeći da s kože ne skinete sloj sluzi koji će kuhanjem postati plavkast. Pecite ih u tepsiji bez folije, pokrijte povrćem i podlijevajte vinom. Pastrva je dobar izvor omega-3 masnih kiselina, bogata je vitaminom B12, a sadrži i više od 10% preporučenih dnevnih potreba željeza. Opis i podrijetloPastrva je odličan izvor esencijalnih ribljih ulja, uključujući omega-3 masne kiseline. Bogat je izvor proteina koji su potrebni za rast i razvoj.Pastrva je plemenita riba brzih potočnih voda ili hladnih jezera. Pripada obitelji Salmonidae koja se vrlo uspješno uzgaja.Na koži ima karakteristične crveno-crne točkice na podlozi različitih boja. Prosječno je dugačka oko 40 cm, a ovisno o vrsti može narasti i dulja od jednog metra. Živi u slanoj i slatkoj vodi, ali i na prijelazu iz jedne u drugu, u tzv. bočatim vodama.Energetska i nutritivna vrijednostPastrva je zdrava i hranjiva namirnica koja zauzima važno mjesto u uravnoteženoj, pravilnoj prehrani. Nutricionisti preporučuju 2-3 obroka ribe tjedno, od kojih bi se jedan trebao sastojati od ribe bogate višestruko nezasićenim masnim kiselinama.Meso ribe po svojoj strukturi spada u dijetetske namirnice jer ima manje masnoće, manje kolesterola i manje zasićenih masti, što istovremeno znači i manju energetsku vrijednost. Prosječna energetska vrijednost iznosi 140 kcal na 100 g namirnice.Pastrva je odličan izvor esencijalnih ribljih ulja, uključujući omega-3 masne kiseline. Bogat je izvor proteina koji su potrebni za normalan rast i razvoj.Odličan je izvor fosfora, selena i vitamina B12, B6, niacina i pantotenske kiseline, a dobar izvor vitamina A i B1.Osrednji je izvor željeza, kalcija, magnezija, cinka, bakra i vitamina B2, C i folata.Prema kemijskom sastavu možemo uočiti da se, ovisno o vrsti pastrve, udio bjelančevina kreće od 16 do 20 g, masti od 5,49 do 10 g, a energije od 498 kJ / 119 kcal na 100 g ribe. Zavidan je i udio esencijalnih aminokiselina (koje su našem organizmu neophodne, a sam ih ne može proizvesti). Pastrva je dobar izvor omega-3 masnih kiselina (1,1 g na 120 g mesa), a sadrži malo zasićenih masnoća. Ova riba bogata je vitaminom B12, a ujedno sadrži više od 10% preporučenih dnevnih potreba željeza.DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).RDA – Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostZbog visokog udjela omega-3 masnih kiselina, pastrve pripadaju vrlo poželjnim namirnicama u prehrani.Omega-3 masne kiseline višestruko su nezasićene masne kiseline koje djeluju na stanične membrane cijelog organizma, a to je i mjesto zbivanja svih biokemijskih reakcija, pa tako i u krvnim žilicama.Povoljno djelovanje omega-3 masnih kiselina na organizam:Smanjuju razinu ukupnih masnoća u krvi i na taj način sprječavaju stvaranje masnih naslaga koje se talože u žilicama.Smanjuju razinu kolesterola u krvi, koji uzrokuje stvaranje masnih naslaga.Kao izrazito bioaktivne tvari, produžuju vrijeme grušanja krvi.Imaju pozitivan utjecaj na upalne promjene te pospješuju staničnu obranu tkiva i zarastanje rana.Imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i raka.Djeluju kao lijek za sprječavanje srčanih bolesti, osobito srčanog udara.Bitne su za razvoj moždanih struktura i očne mrežnice kod djece.Kupovanje i čuvanjeSvježe pastrve uvijek kupujte u specijaliziranim ribarnicama svježe ribe bilo da su zasebne prodavaonice ili dio većih supermarketa.Pri kupnji obratite pozornost na čvrstoću tkiva ribe te sluz koja na koži ribe treba biti prozirna, a ne suha. Oči ribe trebaju biti bistre i izbočene, a miris ugodan. U hladnjaku je čuvajte u cjediljki s posudom na +4 °C, ali ne duže od jednoga dana.Pastrvu možete kupiti i duboko zamrznutu, cijelu ili filetiranu, no tada je vakumirana ili u prikladnoj ambalaži s istaknutim datumom zaleđivanja i zadnjim danom mogućeg korištenja. Kada odledite pastrvu, potrošite je istoga dana.Sušenu odnosno dimljenu pastrvu također možete naći na našem tržištu i obično je u vakumiranoj ambalaži, a čuvajte je u hladnjaku nekoliko dana.Priprema jela s pastrvamaMeso pastrve smatra se delikatesom jer je vrlo tečno i lako probavljivo. Najbolje su kuhane, no izvrsne su i pržene ili pečene.Ako ih kuhate na plavo, nakon pranja ih posušite papirnatim ručnikom pazeći da s kože ne skinete sloj sluzi koji će kuhanjem postati plavkast.Pastrva je plemenita riba brzih potočnih voda ili hladnih jezera. Pripada obitelji  koja se vrlo uspješno uzgaja.Pečete li pastrve u tepsiji bez folije, pokrijte ih povrćem i podlijevajte vinom, a ako pri istoj termičkoj pripremi koristite foliju, prelijte pastrvu ribljom juhom i vinom.Za prženje, pastrve samo prethodno uvaljajte u brašno. Kod pohanja, pastrvama trebate odvojiti meso od kosti i kože kako biste dobili filete. Kod takvog načina pripreme po želji možete filete pastrva marinirati limunovim ili narančinim sokom te sokom grejpa ili limete, Vegetom Twist riba, mentom, korijandorom, bijelim paprom, bosiljkom i dr. 

Pastrva

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Srdela je riba vitkog tijela, velikih i tankih ljuski koje se lako skidaju. Ima uske i sitne peraje. Gornja je polovina tijela zelenkastomaslinaste boje, a donja je srebrnkasta. Ona spada u sitne ribe, pa tako ne prelazi dužinu od 21 cm i težinu od 60 grama.</para><para>Srdela je pelagička riba koja živi u većim i manjim jatima u Sredozemlju i od Kanarskih otoka do norveške obale na sjeveru. U Sredozemlju se mrijesti cijele godine, a u drugim morima u proljeće i ljeto.</para><para>Ona pripada obitelji sleđeva (<emphasis>Clupeidae</emphasis>). To je najvažnija riba u našem morskom ribolovu. Srdela, zajedno s inćunima, papalinama i nekim drugim ribama, spada u skupinu poznatu pod zajedničkim imenom "sitna plava riba".</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para/><para>Danas kad se sve veća pozornost pridaje uravnoteženoj, pravilnoj prehrani, riba je namirnica koja je zbog svoje nutritivne vrijednosti izvrstan izbor. Nutricionisti preporučuju 2–3 obroka ribe tjedno, od kojih bi jedan trebao biti riba bogata omega-3 masnim kiselinama, a među njih – uz losos, tunu, skušu i haringu – spada i srdela, često neopravdano podcjenjivana u odnosu na druge ribe.</para><para>U 100 grama svježe srdele ima 73,8 g vode, 5,18 g masti, 18,4 g bjelančevina i 0 g ugljikohidrata.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U mediteranskom stilu srdele možete umotati u lišće vinove loze, preliti bijelim vinom i peći u pećnici.</para></blockquote><para>Iznimno je važan izvor bjelančevina, koje se u usporedbi s mesnim bjelančevinama odlikuju lakšom probavljivošću (sadrže manje kolagena), boljom iskoristivošću i povoljnijim aminokiselinskim sastavom. Uz makronutrijente, srdela je iznimno bogata i nekim vitaminima i mineralima: vitamini B skupine, vitamin A, vitamin D, kalcij i željezo, a u manjim količinama sadrži i fosfor, magnezij, jod i selen.</para><para>Energetska vrijednost svježe srdele iznosi 135 kcal na 100 g. Konzervirana srdela u ulju sadrži oko 260 kcal na 100 g.</para><para>Jedan obrok srdela osigurava: 10% od ukupnih dnevnih potreba za željezom, 40% od ukupnih dnevnih potreba za kalcijem i 20% od ukupnih dnevnih potreba za vitaminom D.</para><para>Veoma je značajna kombinacija kalcija i vitamina D, što je dragocjeno za razvoj male djece, za žene u klimakteriju i održavanje skeleta kod starijih osoba.</para><para>Srdela je bogata željezom, mineralom kojega također često nedostaje u hrani žena, a važan je pri stvaranju crvenih krvnih stanica i prijenosu kisika.</para><para>Srdela u konzerviranom obliku – sardina – također je visokovrijedna namirnica jer tijekom procesa konzerviranja ne dolazi do gubitka hranjivih tvari zbog termostabilnosti namirnice.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Srdela spada u jednu od najjeftinijih namirnica, ali isto tako i u namirnicu bogatu hranjivim i dragocjenim tvarima.</para><para>Srdele su izrazito bogate omega-3 masnim kiselinama (1,5% ukupne težine ili 13% od ukupne masti). To su višestruko nezasićene masne kiseline koje se u organizmu ne mogu sintetizirati, a prijeko su mu potrebne za održavanje dobrog zdravlja:</para><itemizedlist><listitem><para>spuštaju razinu ukupnih masnoća u krvi reducirajući "sirovinsku" osnovu za stvaranje masnih plakova u krvnim žilicama; </para></listitem><listitem><para>spuštaju razinu kolesterola u krvi, osobito LDL frakcije; </para></listitem><listitem><para>kao izrazito bioaktivne tvari, produžuju vrijeme grušanja krvi; </para></listitem><listitem><para>imaju pozitivnog utjecaja na upalne promjene (kod artritisa i drugih reumatskih bolesti) i staničnu obranu tkiva te zarastanje rana; </para></listitem><listitem><para>imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i karcinoma; </para></listitem><listitem><para>pozitivno djeluju na neke oblike depresije; </para></listitem><listitem><para>važna su nutritivna komponenta za rast i razvoj djece (razvitak moždanih struktura i retine). </para></listitem></itemizedlist><para>Kosti sardina dobar su izvor kalcija jer osiguravaju 10% dnevnih potreba tog minerala. On pomaže u izgradnji kostiju i održavanju normalnog krvnog tlaka te rada srca. Osim kalcija sadrže i D vitamin. Kalcij i vitamin D bitni su za jake zube i kosti.</para><para>Bogate su B-kompleksom, koji je neophodan za normalno funkcioniranje živčanog sustava. Nedostatak B-vitamina rezultira umorom, depresijom i slabljenjem imunološkog sustava.</para><para>Velika nutritivna vrijednost srdela jest upravo kombinacija kalcija i D vitamina, što je neophodno za rast i razvoj djece, za žene u klimakteriju i održavanje skeleta kod osoba u starijim godinama. To možemo postići rijetko kojom drugom namirnicom.</para><para>Ovu namirnicu treba konzumirati obavezno dva puta tjedno, i to se odnosi na sve dobne skupine, od djece do starijih osoba.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Srdele možete kupiti svježe i zamrznute. Svježe se kupuju u dobro opskrbljenim ribarnicama pohranjene u kašetama s ledom ili bez njega. Svježa riba mora imati bistre oči, čvrstu i sjajnu kožu, žarko crvene škrge i blagi miris mora. Nakon kupnje, ribe treba iskoristiti u razdoblju od 24-48 sati.</para><para>U nedostatku svježih, možete kupiti zamrznute srdele u dobro opskrbljenim prodavaonicama, bez obrade ili panirane, s istaknutim datumom uporabe i načinom čuvanja. Neobrađene srdele treba odmrznuti i odmah termički obraditi (nikako ih ne ponovno zamrzavati), dok obrađenu ribu možete pripremati bez prethodnog odmrzavanja.</para><para>Srdele se kupuju i konzervirane u ulju (sardine) ili usoljene. Slane srdele možete kupiti cijele, s glavom ili bez nje, ili očišćene od kostiju i kože u obliku fileta. Čuvajte ih u hladnjaku u maslinovu ulju.</para><heading2>Priprema jela sa srdelom</heading2><para/><para>Svježim srdelama treba ostrugati ljuske, odvojiti glave i utrobe. Najjednostavniji je način pripreme da ih uvaljajte u brašno ili krušne mrvice te pržite u ulju. </para><para>Možete ih odmah konzumirati ili staviti u jednu od mnogih marinada na bazi octa, bijelog vina, maslinova ulja, luka, ružmarina, lovora i sl. Tako ih možete čuvati i nekoliko dana.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Jedan obrok srdela osigurava: 40% od ukupnih dnevnih potreba za kalcijem i 20% od ukupnih dnevnih potreba za vitaminom D.</para></blockquote><para>Ljeti vrlo jednostavan, ekonomičan i izvrstan obrok bit će srdele pripremljene na gradelama, koje jako dobro idu uz salate od raznog svježeg povrća. U pećnici ih možete pripremati s dodatkom rajčica, bijelog vina, krušnih mrvica ili puniti nadjevima na bazi ljutike, šampinjona, svježeg začinskog bilja, feta sira, maslina ili kapara. U mediteranskom stilu srdele možete umotati u lišće vinove loze, preliti bijelim vinom i peći u pećnici.</para><para>Sardine u ulju možete konzumirati kao samostalan obrok, ali i kao dio miješanih ili složenih salata te u kombinaciji s maslacem i sirom kao namaz.</para><para>Slani fileti imaju vrlo široku primjenu: u pogačama i kruhu, ribljim i mesnim namazima, povrtnim, mesnim i ribljim salatama, u hladnim umacima na bazi majoneze, u toplim umacima za riblja ili mesna jela.</para>

Srdela pilchard Sardina pilchardus (Walbaum) sardela ingredient Nutricionisti preporučuju 2–3 obroka ribe tjedno, od kojih bi jedan trebao biti riba bogata omega-3 masnim kiselinama, a srdela je vrlo ekonomičan izbor. Ona pripada obitelji sleđeva zajedno s inćunima, papalinama i nekim drugim ribama. Poznata je pod zajedničkim imenom "sitna plava riba", a njezino osobno ime je srdela. Opis i podrijetloSrdela je riba vitkog tijela, velikih i tankih ljuski koje se lako skidaju. Ima uske i sitne peraje. Gornja je polovina tijela zelenkastomaslinaste boje, a donja je srebrnkasta. Ona spada u sitne ribe, pa tako ne prelazi dužinu od 21 cm i težinu od 60 grama.Srdela je pelagička riba koja živi u većim i manjim jatima u Sredozemlju i od Kanarskih otoka do norveške obale na sjeveru. U Sredozemlju se mrijesti cijele godine, a u drugim morima u proljeće i ljeto.Ona pripada obitelji sleđeva (Clupeidae). To je najvažnija riba u našem morskom ribolovu. Srdela, zajedno s inćunima, papalinama i nekim drugim ribama, spada u skupinu poznatu pod zajedničkim imenom "sitna plava riba".Energetska i nutritivna vrijednostDanas kad se sve veća pozornost pridaje uravnoteženoj, pravilnoj prehrani, riba je namirnica koja je zbog svoje nutritivne vrijednosti izvrstan izbor. Nutricionisti preporučuju 2–3 obroka ribe tjedno, od kojih bi jedan trebao biti riba bogata omega-3 masnim kiselinama, a među njih – uz losos, tunu, skušu i haringu – spada i srdela, često neopravdano podcjenjivana u odnosu na druge ribe.U 100 grama svježe srdele ima 73,8 g vode, 5,18 g masti, 18,4 g bjelančevina i 0 g ugljikohidrata.U mediteranskom stilu srdele možete umotati u lišće vinove loze, preliti bijelim vinom i peći u pećnici.Iznimno je važan izvor bjelančevina, koje se u usporedbi s mesnim bjelančevinama odlikuju lakšom probavljivošću (sadrže manje kolagena), boljom iskoristivošću i povoljnijim aminokiselinskim sastavom. Uz makronutrijente, srdela je iznimno bogata i nekim vitaminima i mineralima: vitamini B skupine, vitamin A, vitamin D, kalcij i željezo, a u manjim količinama sadrži i fosfor, magnezij, jod i selen.Energetska vrijednost svježe srdele iznosi 135 kcal na 100 g. Konzervirana srdela u ulju sadrži oko 260 kcal na 100 g.Jedan obrok srdela osigurava: 10% od ukupnih dnevnih potreba za željezom, 40% od ukupnih dnevnih potreba za kalcijem i 20% od ukupnih dnevnih potreba za vitaminom D.Veoma je značajna kombinacija kalcija i vitamina D, što je dragocjeno za razvoj male djece, za žene u klimakteriju i održavanje skeleta kod starijih osoba.Srdela je bogata željezom, mineralom kojega također često nedostaje u hrani žena, a važan je pri stvaranju crvenih krvnih stanica i prijenosu kisika.Srdela u konzerviranom obliku – sardina – također je visokovrijedna namirnica jer tijekom procesa konzerviranja ne dolazi do gubitka hranjivih tvari zbog termostabilnosti namirnice.LjekovitostSrdela spada u jednu od najjeftinijih namirnica, ali isto tako i u namirnicu bogatu hranjivim i dragocjenim tvarima.Srdele su izrazito bogate omega-3 masnim kiselinama (1,5% ukupne težine ili 13% od ukupne masti). To su višestruko nezasićene masne kiseline koje se u organizmu ne mogu sintetizirati, a prijeko su mu potrebne za održavanje dobrog zdravlja:spuštaju razinu ukupnih masnoća u krvi reducirajući "sirovinsku" osnovu za stvaranje masnih plakova u krvnim žilicama; spuštaju razinu kolesterola u krvi, osobito LDL frakcije; kao izrazito bioaktivne tvari, produžuju vrijeme grušanja krvi; imaju pozitivnog utjecaja na upalne promjene (kod artritisa i drugih reumatskih bolesti) i staničnu obranu tkiva te zarastanje rana; imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i karcinoma; pozitivno djeluju na neke oblike depresije; važna su nutritivna komponenta za rast i razvoj djece (razvitak moždanih struktura i retine). Kosti sardina dobar su izvor kalcija jer osiguravaju 10% dnevnih potreba tog minerala. On pomaže u izgradnji kostiju i održavanju normalnog krvnog tlaka te rada srca. Osim kalcija sadrže i D vitamin. Kalcij i vitamin D bitni su za jake zube i kosti.Bogate su B-kompleksom, koji je neophodan za normalno funkcioniranje živčanog sustava. Nedostatak B-vitamina rezultira umorom, depresijom i slabljenjem imunološkog sustava.Velika nutritivna vrijednost srdela jest upravo kombinacija kalcija i D vitamina, što je neophodno za rast i razvoj djece, za žene u klimakteriju i održavanje skeleta kod osoba u starijim godinama. To možemo postići rijetko kojom drugom namirnicom.Ovu namirnicu treba konzumirati obavezno dva puta tjedno, i to se odnosi na sve dobne skupine, od djece do starijih osoba.Kupovanje i čuvanjeSrdele možete kupiti svježe i zamrznute. Svježe se kupuju u dobro opskrbljenim ribarnicama pohranjene u kašetama s ledom ili bez njega. Svježa riba mora imati bistre oči, čvrstu i sjajnu kožu, žarko crvene škrge i blagi miris mora. Nakon kupnje, ribe treba iskoristiti u razdoblju od 24-48 sati.U nedostatku svježih, možete kupiti zamrznute srdele u dobro opskrbljenim prodavaonicama, bez obrade ili panirane, s istaknutim datumom uporabe i načinom čuvanja. Neobrađene srdele treba odmrznuti i odmah termički obraditi (nikako ih ne ponovno zamrzavati), dok obrađenu ribu možete pripremati bez prethodnog odmrzavanja.Srdele se kupuju i konzervirane u ulju (sardine) ili usoljene. Slane srdele možete kupiti cijele, s glavom ili bez nje, ili očišćene od kostiju i kože u obliku fileta. Čuvajte ih u hladnjaku u maslinovu ulju.Priprema jela sa srdelomSvježim srdelama treba ostrugati ljuske, odvojiti glave i utrobe. Najjednostavniji je način pripreme da ih uvaljajte u brašno ili krušne mrvice te pržite u ulju. Možete ih odmah konzumirati ili staviti u jednu od mnogih marinada na bazi octa, bijelog vina, maslinova ulja, luka, ružmarina, lovora i sl. Tako ih možete čuvati i nekoliko dana.Jedan obrok srdela osigurava: 40% od ukupnih dnevnih potreba za kalcijem i 20% od ukupnih dnevnih potreba za vitaminom D.Ljeti vrlo jednostavan, ekonomičan i izvrstan obrok bit će srdele pripremljene na gradelama, koje jako dobro idu uz salate od raznog svježeg povrća. U pećnici ih možete pripremati s dodatkom rajčica, bijelog vina, krušnih mrvica ili puniti nadjevima na bazi ljutike, šampinjona, svježeg začinskog bilja, feta sira, maslina ili kapara. U mediteranskom stilu srdele možete umotati u lišće vinove loze, preliti bijelim vinom i peći u pećnici.Sardine u ulju možete konzumirati kao samostalan obrok, ali i kao dio miješanih ili složenih salata te u kombinaciji s maslacem i sirom kao namaz.Slani fileti imaju vrlo široku primjenu: u pogačama i kruhu, ribljim i mesnim namazima, povrtnim, mesnim i ribljim salatama, u hladnim umacima na bazi majoneze, u toplim umacima za riblja ili mesna jela. 

Srdela

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Svježi oslić prepoznaje se po čistim i bistrim očima, svježe crvenim i dobro prianjajućim škrgama te po napetoj i sjajnoj koži.</para></blockquote><para>Oslić je morska riba sive boje i snažnih čeljusti. Može imati težinu veću od 10 kg i dužinu do 1,25 m. Živi u morskim dubinama (od 100 do 300 m) sjevernog Jadrana, zapadnog dijela Atlantika do Islanda te uz afričku i sjevernoameričku obalu.</para><para>Oslić ima bijelo mekano i sočno meso, izvrsna okusa i lako probavljivo.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Riba je jedna od najznačajnijih namirnica u ljudskoj prehrani, a morska riba ujedno je prepoznatljivo temeljno obilježje mediteranske prehrane kao modela zdrave prehrane.</para><para>Po svojoj strukturi spada u dijetetske namirnice jer ima malu količinu masnoće, a time i manju energetsku vrijednost. Zbog toga se može uklopiti u bilo koju vrstu dijete, kao i u bolesničku prehranu. Energetska vrijednost oslića iznosi 88 kcal / 368 kJ na 100 g svježe namirnice.</para><para>U 100 grama svježeg oslića nalazi se 80% vode, 0,85 g masti, 17,2 g bjelančevina, 0 g ugljikohidrata i 0 g vlakana.</para><para>U nutritivnom pogledu riba je iznimno važan izvor bjelančevina, koje se u usporedbi s bjelančevinama mesa odlikuju lakšom probavljivošću (sadrže manje kolagena), boljom iskoristivošću te povoljnijim aminokiselinskim sastavom (posebice kad su u pitanju esencijalne aminokiseline).</para><para>Uz makronutrijente, oslić je iznimno vrijedan izvor nekih vitamina i minerala: vitamina B1, vitamina B2, kalija, kalcija, fosfora; odličan je izvor fosfora (30% RDA po obroku); vitamina B2 (25% RDA po obroku) i dobar je izvor vitamina B1 (13% RDA po obroku) te kalija (13% RDA po obroku).</para><para>ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/> RDA – <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježi oslić prepoznaje se po čistim i bistrim očima, svježe crvenim i dobro prianjajućim škrgama te po napetoj i sjajnoj koži. Najbolje ga je pripremiti istoga dana kada je i kupljen.</para><para>U suprotnom može se očišćen zamrznuti, a najvažniji preduvjet za zamrzavanje ribe jest da ona bude svježa. Oslić se može kupiti i duboko zamrznut bez glave ili u obliku fileta.</para><heading2>Priprema jela s oslićem</heading2><para>Za uspješno pripremanje svakog ribljeg jela od oslića vrlo je važno čišćenje: odrezati peraje, očistiti ribu od krljušti, odstraniti joj utrobu i crnu trbušnu kožicu, zatim je oprati pod mlazom tekuće vode. Nakon toga oslića treba posušiti i sa svih strana obilno poprskati limunovim sokom. Na taj se način vezuje miris ribe, a meso ostaje bijelo i čvrsto. Po površini oslića lagano utrljajte sol i mješavinu začina, a zatim ga kuhajte, pecite ili pržite.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U nutritivnom pogledu riba je iznimno važan izvor bjelančevina, koje se u usporedbi s bjelančevinama mesa odlikuju lakšom probavljivošću</para></blockquote><para>Zbog laganog filetiranja i odvajanja kostiju, oslić možete koristiti za pripremu ribljih salata u kombinaciji s maslinovim uljem ili uz dodatak umaka na bazi majoneze. Osim toga, izvrsno pristaje uz svježe i kuhano povrće.</para><para>Oslić se vrlo brzo priprema, a zbog svog kvalitetnog mesa dobra je osnova za razne riblje juhe, bistre ili guste. Filete oslića možete pohati na uobičajen način, a panirati na dva: brašno – jaja ili brašno – jaja – krušne mrvice (ili ga jednostavno umočiti u pivsko ili neko drugo tijesto i pržiti). Koliko se ova riba jednostavno priprema paniranjem, toliko se zbog svog nježnog mesa većinom ne koristi za roštilj.<pio:linebreak/>Poširani fileti i kuhana cijela riba preporučljiva je hrana za dijete i posebne oblike prehrane uz dodatak odgovarajućeg povrća.</para>

Oslić hake Merluccius merluccius L. ingredient Oslić se vrlo brzo priprema, a zbog svog kvalitetnog mesa dobra je osnova za razne riblje juhe, bistre ili guste. Filete oslića možete pohati na uobičajen način a poširani fileti i kuhana cijela riba preporučljiva je hrana za dijete i posebne oblike prehrane. Svježi oslić prepoznaje se po čistim i bistrim očima, svježe crvenim i dobro prianjajućim škrgama te po napetoj i sjajnoj koži. Najbolje ga je pripremiti istoga dana kada je i kupljen. Opis i podrijetloSvježi oslić prepoznaje se po čistim i bistrim očima, svježe crvenim i dobro prianjajućim škrgama te po napetoj i sjajnoj koži.Oslić je morska riba sive boje i snažnih čeljusti. Može imati težinu veću od 10 kg i dužinu do 1,25 m. Živi u morskim dubinama (od 100 do 300 m) sjevernog Jadrana, zapadnog dijela Atlantika do Islanda te uz afričku i sjevernoameričku obalu.Oslić ima bijelo mekano i sočno meso, izvrsna okusa i lako probavljivo.Energetska i nutritivna vrijednostRiba je jedna od najznačajnijih namirnica u ljudskoj prehrani, a morska riba ujedno je prepoznatljivo temeljno obilježje mediteranske prehrane kao modela zdrave prehrane.Po svojoj strukturi spada u dijetetske namirnice jer ima malu količinu masnoće, a time i manju energetsku vrijednost. Zbog toga se može uklopiti u bilo koju vrstu dijete, kao i u bolesničku prehranu. Energetska vrijednost oslića iznosi 88 kcal / 368 kJ na 100 g svježe namirnice.U 100 grama svježeg oslića nalazi se 80% vode, 0,85 g masti, 17,2 g bjelančevina, 0 g ugljikohidrata i 0 g vlakana.U nutritivnom pogledu riba je iznimno važan izvor bjelančevina, koje se u usporedbi s bjelančevinama mesa odlikuju lakšom probavljivošću (sadrže manje kolagena), boljom iskoristivošću te povoljnijim aminokiselinskim sastavom (posebice kad su u pitanju esencijalne aminokiseline).Uz makronutrijente, oslić je iznimno vrijedan izvor nekih vitamina i minerala: vitamina B1, vitamina B2, kalija, kalcija, fosfora; odličan je izvor fosfora (30% RDA po obroku); vitamina B2 (25% RDA po obroku) i dobar je izvor vitamina B1 (13% RDA po obroku) te kalija (13% RDA po obroku).ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA. RDA – Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)Kupovanje i čuvanjeSvježi oslić prepoznaje se po čistim i bistrim očima, svježe crvenim i dobro prianjajućim škrgama te po napetoj i sjajnoj koži. Najbolje ga je pripremiti istoga dana kada je i kupljen.U suprotnom može se očišćen zamrznuti, a najvažniji preduvjet za zamrzavanje ribe jest da ona bude svježa. Oslić se može kupiti i duboko zamrznut bez glave ili u obliku fileta.Priprema jela s oslićemZa uspješno pripremanje svakog ribljeg jela od oslića vrlo je važno čišćenje: odrezati peraje, očistiti ribu od krljušti, odstraniti joj utrobu i crnu trbušnu kožicu, zatim je oprati pod mlazom tekuće vode. Nakon toga oslića treba posušiti i sa svih strana obilno poprskati limunovim sokom. Na taj se način vezuje miris ribe, a meso ostaje bijelo i čvrsto. Po površini oslića lagano utrljajte sol i mješavinu začina, a zatim ga kuhajte, pecite ili pržite.U nutritivnom pogledu riba je iznimno važan izvor bjelančevina, koje se u usporedbi s bjelančevinama mesa odlikuju lakšom probavljivošćuZbog laganog filetiranja i odvajanja kostiju, oslić možete koristiti za pripremu ribljih salata u kombinaciji s maslinovim uljem ili uz dodatak umaka na bazi majoneze. Osim toga, izvrsno pristaje uz svježe i kuhano povrće.Oslić se vrlo brzo priprema, a zbog svog kvalitetnog mesa dobra je osnova za razne riblje juhe, bistre ili guste. Filete oslića možete pohati na uobičajen način, a panirati na dva: brašno – jaja ili brašno – jaja – krušne mrvice (ili ga jednostavno umočiti u pivsko ili neko drugo tijesto i pržiti). Koliko se ova riba jednostavno priprema paniranjem, toliko se zbog svog nježnog mesa većinom ne koristi za roštilj.Poširani fileti i kuhana cijela riba preporučljiva je hrana za dijete i posebne oblike prehrane uz dodatak odgovarajućeg povrća. 

Oslić

Kiseli kupus ingredient Kiselo zelje nastaje fermentacijom. Potrebno je samo zelje i sol. Izvrsna hranjiva i ljekovita svojstva čine ga neizostavnom zimskom namirnicom koju možete pripremiti u kombinaciji sa svježim svinjskim krmenadlima, uz domaće krvavice, žgance ili krumpir narezan na ploške. A tek novogodišnja sarma!
 Kiselo zelje nastaje fermentacijom. Potrebno je samo zelje i sol. Izvrsna hranjiva i ljekovita svojstva čine ga neizostavnom zimskom namirnicom koju možete pripremiti u kombinaciji sa svježim svinjskim krmenadlima, uz domaće krvavice, žgance ili krumpir narezan na ploške. A tek novogodišnja sarma!
 

Kiseli kupus

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Škarpina (<emphasis>Scorpaena scrofa</emphasis>) pripada obitelji bodeljki (<emphasis>Scorpaenidae</emphasis>). Nalazimo je uz hrvatsku obalu gdje je poznata pod više regionalnih naziva (škrpina, logrnja, skrpina...).</para><para>Tijelo škarpine je krupno s velikom glavom i velikim ustima. Njena glava je tema posebnih gurmanskih priča, neprimjereno je velika u odnosu na ostali dio tijela, puna raznih resica, čvorova, bodlji i šiljaka. Boje je ružičastocrvene do crvene, sa smećkastim točkama po tijelu. Pigment na njenoj koži ima sposobnost promjene šara u skladu s okolinom u kojoj živi. Zato ulovljene škarpine možemo naći u raznim nijansama.</para><para>Kod naših ribara i ljudi škarpina je najpoznatija po svojim otrovnim bodljama. Otrov joj se nalazi u leđnoj peraji te na škržnim poklopcima, a razgrađuje se na visokim temperaturama prilikom kuhanja i pečenja. Po otrovnosti njenih uboda škarpinu možemo svrstati na drugo mjesto odmah iza ribe pauka.</para><para>Najveća joj je težina 6 kg, a maksimalno je dugačka 66 cm. Živi na svim vrstama dna, ali preferira stjenovita i šljunkovita dna do 100 metara dubine. Zna zaći do čak 400 metara u dubinu. U jesen i proljeće je bliže obali dok ostali dio godine provodi na većim dubinama. Hrani se rakovima, mekušcima i ribom. Uglavnom živi uz morsko dno uz koje i prilagođava boju svojeg tijela. Mrijesti se krajem proljeća. Osim Jadranskog mora škarpina obitava i u Mediteranu i Atlantskom oceanu.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježe škarpine iznosi 92 kcal/385 kJ. Od toga sadrži 0% ugljikohidrata, 1% masti i 20% proteina.</para><para>Od minerala škarpina ima u manjim količinama kalcij (27 mg što čini 3,4% RDA), željezo (0,9 mg što čini 6,4% RDA), magnezij (31 mg što čini 8,3% RDA), fosfor (162 mg što čini 23% RDA), cink (0,5 mg što čini 5% RDA) i selen (36,5 mg što čini 66% RDA).</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Škarpina pripada obitelji bodljikavih riba.</para></blockquote><para>Od vitamina škarpina sadrži tiamin (0,07 mg što čini 6% RDA), vitamin B6 (0,3 mg što čini 21% RDA), pantotensku kiselinu (0,75 mg što čini 12,5%RDA) i vitamin A (435 mcg što čini 5% RDA).</para><para>Škarpina sadrži i u manjoj količini omega 3 masne kiseline, EPA 0,027 g, DPA 0,01 g i DHA 0,22 g.</para><heading2>Ljekovita svojstva</heading2><para>Redovito konzumiranje ribe ima brojne zdravstvene prednosti, mnogi nutricionisti preporučuju najmanje dva obroka tjedno kako bi se maksimalno iskoristio ljekoviti učinak ribe na zdravlje. Kako bi sačuvali i iskoristili najkvalitetnije sastojke ribe preporučamo peći ili roštiljati, ali ne pržiti.</para><para>Prije svega škarpina je kao i ostale vrste riba dobar izvor proteina, uz nadopunu da joj je prednost što ima mali udio zasićenih masti.</para><para>Utvrđeno je da djeca koja redovito konzumiraju ribu rjeđe obolijevaju od astme. <pio:linebreak/>S obzirom da je škarpina izvor i omega-3 masnih kiselina, češćom konzumacijom možemo doprinijeti zdravlju mozga. Brojna istraživanja pokazala su da u starijoj dobi mogu doprinijeti usporavanju pojava raznih oblika demencije uključujući i Alzheimerovu bolest. Zatim se pokazalo da mogu djelovati na psihičko zdravlje, oboljeli od depresije imaju nizak udio omega-3 masnih kiselina.</para><para>Pokazalo se da bebe dojene majčinim mlijekom od majki koje konzumiraju ribu imaju bolji vid. Također riba nam pomaže u borbi protiv pojave makularne degeneracije, glaukoma i sindroma suhog oka.</para><para>Neka istraživanja preporučuju konzumiranje ribe kako bi se prehranom koliko je moguće reducirao rizik od pojave raka, to se osobito odnosi na rak usne šupljine, debelog crijeva, dojke, maternice i prostate.</para><para>Obrok ribe barem dva puta tjedno pomaže u smanjenju rizičnih faktora za oboljenje kardiovaskularnog sustava na način da djeluje na smanjenje nastanka ugrušaka u krvi, potiče elastičnost krvnih žila, snižava krvni tlak i razinu masti u krvi.</para><para>Redovita konzumacija ribe pomaže kod ublažavanja upalnih stanja, kao što su simptomi reumatoidnog artritisa, psorijaza i autoimune bolesti.</para><para>Studija provedena na Sveučilištu Georgija pokazala je da riblje ulje s DHA, jednom od omega-3 masnih kiselina, može smanjiti nakupljanje masti u organizmu. Preliminarna ispitivanja su utvrdila da uzimanjem kapsula ribljeg ulja uz redovito vježbanje značajnije doprinosi gubitku masti nego samo vježbanje.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježa jadranska škarpina je rijetkost u svakodnevnoj ponudi ribarnica no kada je kupujete obratite pažnju na oči koje moraju biti bistre, odnosno ne smiju biti upale i suhe, ispod peraja meso mora biti žive ružičasto crvene boje, koža mora biti sjajna, a meso ribe čvrsto. Svježa riba treba mirisati na more pa je najbolje da dopustite svom nosu da vas vodi.</para><para>Svježa škarpina s Mediterana te s marokanskog priobalja je sve prisutnija u ponudi specijaliziranih prodavaonica ribom i ribljim proizvodima.</para><para>Zamrznuta atlantska škarpina je dostupna tijekom cijele godine i prisutna je u svim prodavaonicama koje nude zamrznute morske namirnice i proizvode.</para><para>Svježe kupljenu škarpinu je poželjno upotrijebiti jedan do dva dana nakon kupnjek, a zamrznutu treba upotrijebiti unutar 24 sata nakon odmrzavanja.</para><heading2>Priprema jela sa škarpinom</heading2><para>Škarpina je jedna od najcjenjenijih riba, a ime je dobila po grčkoj riječi <emphasis>scorpios</emphasis> što znači škorpion. Naravno ime je povezano s njezinim bodljama koje se nalaze po tijelu. Bodlje na leđima sadrže toksične tvari koje kod čovjeka mogu izazvati jak, dugotrajan bol. Zbog toga prilikom čišćenja treba biti oprezan, a ako ste početnik  čistite škarpinu u rukavicama. Najprije sa škarama možete odrezati peraje, a potom ispod laganog mlaza vode ostružite krljušti pa izvadite škrge i iznutrice.</para><para>Njezin okus najviše dolazi do izražaja  ako ju kuhate u juhi ili brudetu, no fina je pečena u pećnici s krumpirom, kuhana u bijelom vinu, ili pak u umaku od mediteranskog bilja i rajčica.</para><para>Škarpina lešo je jednostavno fino jelo. Za kilogram ribe na maslinovom ulju pirjajte jedan manji luk, 100 g narezane mrkve, 100 g korijena celera, 100 g korijena peršina, dodajte ribu u komadu pa ulijte vode tik da prekrije ribu. Zatim dodajte, 100 ml bijelog vina, 50 ml maslinova ulja, 1 list lovora, papra i soli pa kuhajte dvadesetak minuta. Dobit ćete finu juhu, a ako dodate i krumpira na ploške kojeg će ova juha oplemenit imat ćete i fini prilog uz kuhanu škarpinu.</para><para>Ako ste kupili manje škarpine od 300 do 500 g pripremite ih na buzaru. U tavi na malo ulja popecite ribu, koji ste uvaljali u brašno s obje strane. Odlijte suvišnu masnoću pa dodajte umak od pelata i  malo bijelog vina. Nakon desetak minuta kuhanja dodajte svježe nasjeckanog peršina, žlicu do dvije maslinova ulja i po potrebi soli i papra. Poslužite uz široke rezance ili svježe kuhanu palentu.</para>

Škarpina grooper Scorpaena scrofa škrpina, crveni škrpun, logrnja, skarpina, skrpina ingredient Ova bijela riba je ružičastocrvene do crvene, sa smećkastim točkama po tijelu. Naraste do 65 cm, a može težiti i do 5 kg. Najviše se koristi u pripremi brudeta, ali i za pripremu ribljih juha ili jednostavno pečena s krumpirom. Svježe kupljenu škarpinu poželjno je upotrijebiti jedan do dva dana nakon kupnje, a zamrznutu treba upotrijebiti unutar 24 sata nakon odmrzavanja.
 Opis i podrijetloŠkarpina (Scorpaena scrofa) pripada obitelji bodeljki (Scorpaenidae). Nalazimo je uz hrvatsku obalu gdje je poznata pod više regionalnih naziva (škrpina, logrnja, skrpina...).Tijelo škarpine je krupno s velikom glavom i velikim ustima. Njena glava je tema posebnih gurmanskih priča, neprimjereno je velika u odnosu na ostali dio tijela, puna raznih resica, čvorova, bodlji i šiljaka. Boje je ružičastocrvene do crvene, sa smećkastim točkama po tijelu. Pigment na njenoj koži ima sposobnost promjene šara u skladu s okolinom u kojoj živi. Zato ulovljene škarpine možemo naći u raznim nijansama.Kod naših ribara i ljudi škarpina je najpoznatija po svojim otrovnim bodljama. Otrov joj se nalazi u leđnoj peraji te na škržnim poklopcima, a razgrađuje se na visokim temperaturama prilikom kuhanja i pečenja. Po otrovnosti njenih uboda škarpinu možemo svrstati na drugo mjesto odmah iza ribe pauka.Najveća joj je težina 6 kg, a maksimalno je dugačka 66 cm. Živi na svim vrstama dna, ali preferira stjenovita i šljunkovita dna do 100 metara dubine. Zna zaći do čak 400 metara u dubinu. U jesen i proljeće je bliže obali dok ostali dio godine provodi na većim dubinama. Hrani se rakovima, mekušcima i ribom. Uglavnom živi uz morsko dno uz koje i prilagođava boju svojeg tijela. Mrijesti se krajem proljeća. Osim Jadranskog mora škarpina obitava i u Mediteranu i Atlantskom oceanu.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost 100 g svježe škarpine iznosi 92 kcal/385 kJ. Od toga sadrži 0% ugljikohidrata, 1% masti i 20% proteina.Od minerala škarpina ima u manjim količinama kalcij (27 mg što čini 3,4% RDA), željezo (0,9 mg što čini 6,4% RDA), magnezij (31 mg što čini 8,3% RDA), fosfor (162 mg što čini 23% RDA), cink (0,5 mg što čini 5% RDA) i selen (36,5 mg što čini 66% RDA).Škarpina pripada obitelji bodljikavih riba.Od vitamina škarpina sadrži tiamin (0,07 mg što čini 6% RDA), vitamin B6 (0,3 mg što čini 21% RDA), pantotensku kiselinu (0,75 mg što čini 12,5%RDA) i vitamin A (435 mcg što čini 5% RDA).Škarpina sadrži i u manjoj količini omega 3 masne kiseline, EPA 0,027 g, DPA 0,01 g i DHA 0,22 g.Ljekovita svojstvaRedovito konzumiranje ribe ima brojne zdravstvene prednosti, mnogi nutricionisti preporučuju najmanje dva obroka tjedno kako bi se maksimalno iskoristio ljekoviti učinak ribe na zdravlje. Kako bi sačuvali i iskoristili najkvalitetnije sastojke ribe preporučamo peći ili roštiljati, ali ne pržiti.Prije svega škarpina je kao i ostale vrste riba dobar izvor proteina, uz nadopunu da joj je prednost što ima mali udio zasićenih masti.Utvrđeno je da djeca koja redovito konzumiraju ribu rjeđe obolijevaju od astme. S obzirom da je škarpina izvor i omega-3 masnih kiselina, češćom konzumacijom možemo doprinijeti zdravlju mozga. Brojna istraživanja pokazala su da u starijoj dobi mogu doprinijeti usporavanju pojava raznih oblika demencije uključujući i Alzheimerovu bolest. Zatim se pokazalo da mogu djelovati na psihičko zdravlje, oboljeli od depresije imaju nizak udio omega-3 masnih kiselina.Pokazalo se da bebe dojene majčinim mlijekom od majki koje konzumiraju ribu imaju bolji vid. Također riba nam pomaže u borbi protiv pojave makularne degeneracije, glaukoma i sindroma suhog oka.Neka istraživanja preporučuju konzumiranje ribe kako bi se prehranom koliko je moguće reducirao rizik od pojave raka, to se osobito odnosi na rak usne šupljine, debelog crijeva, dojke, maternice i prostate.Obrok ribe barem dva puta tjedno pomaže u smanjenju rizičnih faktora za oboljenje kardiovaskularnog sustava na način da djeluje na smanjenje nastanka ugrušaka u krvi, potiče elastičnost krvnih žila, snižava krvni tlak i razinu masti u krvi.Redovita konzumacija ribe pomaže kod ublažavanja upalnih stanja, kao što su simptomi reumatoidnog artritisa, psorijaza i autoimune bolesti.Studija provedena na Sveučilištu Georgija pokazala je da riblje ulje s DHA, jednom od omega-3 masnih kiselina, može smanjiti nakupljanje masti u organizmu. Preliminarna ispitivanja su utvrdila da uzimanjem kapsula ribljeg ulja uz redovito vježbanje značajnije doprinosi gubitku masti nego samo vježbanje.Kupovanje i čuvanjeSvježa jadranska škarpina je rijetkost u svakodnevnoj ponudi ribarnica no kada je kupujete obratite pažnju na oči koje moraju biti bistre, odnosno ne smiju biti upale i suhe, ispod peraja meso mora biti žive ružičasto crvene boje, koža mora biti sjajna, a meso ribe čvrsto. Svježa riba treba mirisati na more pa je najbolje da dopustite svom nosu da vas vodi.Svježa škarpina s Mediterana te s marokanskog priobalja je sve prisutnija u ponudi specijaliziranih prodavaonica ribom i ribljim proizvodima.Zamrznuta atlantska škarpina je dostupna tijekom cijele godine i prisutna je u svim prodavaonicama koje nude zamrznute morske namirnice i proizvode.Svježe kupljenu škarpinu je poželjno upotrijebiti jedan do dva dana nakon kupnjek, a zamrznutu treba upotrijebiti unutar 24 sata nakon odmrzavanja.Priprema jela sa škarpinomŠkarpina je jedna od najcjenjenijih riba, a ime je dobila po grčkoj riječi scorpios što znači škorpion. Naravno ime je povezano s njezinim bodljama koje se nalaze po tijelu. Bodlje na leđima sadrže toksične tvari koje kod čovjeka mogu izazvati jak, dugotrajan bol. Zbog toga prilikom čišćenja treba biti oprezan, a ako ste početnik  čistite škarpinu u rukavicama. Najprije sa škarama možete odrezati peraje, a potom ispod laganog mlaza vode ostružite krljušti pa izvadite škrge i iznutrice.Njezin okus najviše dolazi do izražaja  ako ju kuhate u juhi ili brudetu, no fina je pečena u pećnici s krumpirom, kuhana u bijelom vinu, ili pak u umaku od mediteranskog bilja i rajčica.Škarpina lešo je jednostavno fino jelo. Za kilogram ribe na maslinovom ulju pirjajte jedan manji luk, 100 g narezane mrkve, 100 g korijena celera, 100 g korijena peršina, dodajte ribu u komadu pa ulijte vode tik da prekrije ribu. Zatim dodajte, 100 ml bijelog vina, 50 ml maslinova ulja, 1 list lovora, papra i soli pa kuhajte dvadesetak minuta. Dobit ćete finu juhu, a ako dodate i krumpira na ploške kojeg će ova juha oplemenit imat ćete i fini prilog uz kuhanu škarpinu.Ako ste kupili manje škarpine od 300 do 500 g pripremite ih na buzaru. U tavi na malo ulja popecite ribu, koji ste uvaljali u brašno s obje strane. Odlijte suvišnu masnoću pa dodajte umak od pelata i  malo bijelog vina. Nakon desetak minuta kuhanja dodajte svježe nasjeckanog peršina, žlicu do dvije maslinova ulja i po potrebi soli i papra. Poslužite uz široke rezance ili svježe kuhanu palentu. 

Škarpina

<heading2>Opis i podrijetlo </heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Brokula sadrži različite biološki aktivne sastojke (fitokemikalije), čija antioksidativna svojstva pozitivno utječu na zdravlje.</para></blockquote><para>Za brokulu se zna više od 2000 godina. U 16. stoljeću brokula je rasla u Italiji i Francuskoj. Naziv biljke potječe od talijanske riječi "brocco" što znači izdanak, mladica.</para><para>Na hrvatsko je tlo donesena iz Italije, najprije na obalu i neke otoke.<pio:linebreak/> I danas se najviše uzgaja u Dalmaciji.</para><para>Brokula je vrlo popularno povrće iz porodice kupusnjača kojoj još pripadaju prokulica, kupus, koraba, cvjetača, kelj i dr. Smatra se izvornim oblikom karfiola, a uzgaja se radi središnjeg i postranih zelenih cvjetnih izdanaka smještenih na razgranatoj i mekanoj stabljici.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost svježe brokule iznosi samo 34 kcal na 100 g. U 100 grama svježe brokule nalazi se 89 posto vode, 0,37 g masti, 2,8 g bjelančevina, 6,6 g ugljikohidrata, 1,7 g šećera i 2,6 g dijetalnih vlakana. </para><para>Uz makronutrijente, brokula je iznimno vrijedan izvor vitamina i minerala - vitamina C, provitamina A, vitamina B6, pantotenske kiseline, riboflavina, kalcija, magnezija, željeza, fosfora i kalija.</para><para>Brokula je odličan izvor vitamina C (97% od RDA po obroku) koji je topljiv u vodi i djeluje kao snažni antioksidans. Ujedno je dobar izvor folata (14% od RDA po obroku), vitamina A (12% od RDA po obroku), pantotenske kiseline (10% od RDA po obroku), vitamina B6 (12% od RDA po obroku).</para><para>Usporedba sadržaja nutrijenata u svježoj i zamrznutoj brokuli (računato na 100 g namirnice) pokazuje određene razlike. Zamrznuta brokula sadrži manje količine luteina i zeaksantina, vitamina (osim vitamina A i E) i veće količine beta-karotena.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/> RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Osim obilja hranjivih tvari, brokula sadrži i različite biološki aktivne sastojke (fitokemikalije), čija antioksidativna svojstva pozitivno utječu na zdravlje, smanjujući rizik obolijevanja od nekih oblika karcinoma i srčanih bolesti.</para><para>Brokula je zahvaljujući svojem specifičnom sastavu i svojstvu nutraceutika postala žarištem znanstvenih istraživanja - sadrži aktivne tvari koje sadrže sumpor - <emphasis>indol karbinol</emphasis> i <emphasis>sulforafan</emphasis>.</para><para><emphasis>Sulforafan</emphasis> potiče prirodne obrambene mehanizme organizma u borbi protiv nekih vrsta karcinoma (karcinom želuca i debelog crijeva).<pio:linebreak/> Isto tako <emphasis>sulforafan</emphasis> uništava bakteriju <emphasis>Helicobacter pylori</emphasis> koja može pridonijeti pojavi čira i karcinoma na želucu čak i kad je otporna na uobičajene antibiotike.</para><para>Preliminarna laboratorijska istraživanja pokazala su da <emphasis>indol karbinol</emphasis> koji se prirodno nalazi u brokuli, zelju i prokulicama može napasti <emphasis>Herpes simplex</emphasis> virus i spriječiti faktore koji pomažu reprodukciji virusa.</para><para>Kao odličan izvor vitamina C omogućuje zaštitu LDL kolesterola od oksidativnog oštećenja. Vitamin C potreban je za formiranje kolagena, "ljepila" koje jača mnoge dijelove tijela poput mišića i krvnih žila. Ima i važnu ulogu u zacjeljivanju rana te djeluje antialergijski.</para><para>Ovaj vitamin potiče formiranje žuči, pomaže u obrani od virusa i detoksikaciji organizma. Iako vitamin C ima mali utjecaj u prevenciji obične prehlade, on skraćuje trajanje i ublažava simptome prehlade.</para><para>Dokazana je veća učinkovitost vitamina C prirodno sadržanog u namirnici od onog uzetog u obliku vitaminskog dodatka (suplementa), što se povezuje s međusobnim zajedničkim djelovanjem vitamina C i drugih sastojaka u namirnici.</para><para>Po djelotvornosti u liječenju i preventivi nekih vrsta karcinoma brokula je na prvome mjestu, a za njom slijede klice brokule, kelj, mladi luk i crveni kupus. Budući da potiče stvaranje antitumorskih enzima, preporučuje se konzumirati je radi povećanja otpornosti organizma na tumore te kao pomoć u borbi protiv nekih vrsta tumora.</para><para>Pripazite na vrijeme kuhanja brokule jer duljom se pripremom smanjuje sadržaj dragocjenih sastojaka u brokuli te mijenjaju organoleptička svojstva (izgled, boja i tekstura).</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Rana brokula dostupna je od sredine lipnja do početka srpnja, dok je vrh sezone kasne brokule od sredine rujna do sredine listopada.</para><para>Kada odabirete brokulu na tržnici ili u trgovini, neka glavice budu čvrsto i kompaktno povezane, ujednačene tamnozelene boje. Stabljika treba biti svijetlozelena i lako je možete probiti noktom. Izbjegavajte požutjele stapke, otvorene pupoljke te čvrste i suhe stabljike brokule.</para><para>Brokulu spremite u plastičnu vrećicu i čuvajte je u hladnjaku 2-4 dana. Možete je zamrznuti ili je kupiti zamrznutu, ali tada sadrži manju količinu nekih mikronutrijenata. Kuhanu brokulu možete čuvati u hladnjaku u čvrsto zatvorenoj posudi 2-3 dana.</para><heading2>Priprema jela s brokulom</heading2><para/><para/><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Brokula je odličan izvor vitamina C (97% od RDA po obroku) koji je topljiv u vodi i djeluje kao snažni antioksidans.</para></blockquote><para>Sirovu brokulu možete kombinirati s ostalim povrćem u salatama ili je poslužite uz <emphasis>relish</emphasis>.</para><para>Cvjetove brokule odvojite tako da budu podjednake veličine, a stapke po želji ogulite. Stavite ih u cjediljku i dobro operite pod mlazom vode. Zatim ih kuhajte 10-ak minuta u kipućoj slanoj vodi ili na pari. Vodu svakako posolite kako bi se sačuvala zelena boja, a kratkim kuhanjem sačuvat će se svi hranjivi sastojci. Kuhanu brokulu možete napraviti na salatu ili kao prilog s mrvicama i sirom.</para><para>Za prilog preko kuhane brokule stavite žlicu maslaca u koji ste umiješali žlicu limunova soka ili maslinovo ulje. Brokulu možete poslužiti i kao prilog u kombinaciji s kuhanim cvjetovima cvjetače i <emphasis>baby</emphasis> mrkve.</para><para>Kako biste sačuvali vrijedne nutritivne sastojke, brokulu možete i kuhati na pari do sedam minuta. Brokulu možete i pirjati; najprije je popecite na ulju do dvije minute, zatim dodajte malo temeljca ili vode, pokrijte posudu i pirjajte oko pet minuta.</para><para>Od brokule možete pripremiti <emphasis>souffle</emphasis>, nabujak ili je gratinirati. Podjednako odgovara uz mesna i riblja jela, tjestenine, a juha od brokule uz dodatak pršuta ili sira posebna je poslastica.</para>

Brokula broccoli Brassica oleracea var. italica brokola ingredient Po djelotvornosti u liječenju i preventivi nekih vrsta karcinoma brokula je na prvome mjestu, a za njom slijede klice brokule, kelj, mladi luk i crveni kupus. Potiče stvaranje antitumorskih enzima, pa se preporučuje radi povećanja otpornosti organizma. Brokula odgovara mesnim i ribljim jelima, tjesteninama, a juha od brokule uz dodatak pršuta ili sira posebna je poslastica. Opis i podrijetlo Brokula sadrži različite biološki aktivne sastojke (fitokemikalije), čija antioksidativna svojstva pozitivno utječu na zdravlje.Za brokulu se zna više od 2000 godina. U 16. stoljeću brokula je rasla u Italiji i Francuskoj. Naziv biljke potječe od talijanske riječi "brocco" što znači izdanak, mladica.Na hrvatsko je tlo donesena iz Italije, najprije na obalu i neke otoke. I danas se najviše uzgaja u Dalmaciji.Brokula je vrlo popularno povrće iz porodice kupusnjača kojoj još pripadaju prokulica, kupus, koraba, cvjetača, kelj i dr. Smatra se izvornim oblikom karfiola, a uzgaja se radi središnjeg i postranih zelenih cvjetnih izdanaka smještenih na razgranatoj i mekanoj stabljici.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost svježe brokule iznosi samo 34 kcal na 100 g. U 100 grama svježe brokule nalazi se 89 posto vode, 0,37 g masti, 2,8 g bjelančevina, 6,6 g ugljikohidrata, 1,7 g šećera i 2,6 g dijetalnih vlakana. Uz makronutrijente, brokula je iznimno vrijedan izvor vitamina i minerala - vitamina C, provitamina A, vitamina B6, pantotenske kiseline, riboflavina, kalcija, magnezija, željeza, fosfora i kalija.Brokula je odličan izvor vitamina C (97% od RDA po obroku) koji je topljiv u vodi i djeluje kao snažni antioksidans. Ujedno je dobar izvor folata (14% od RDA po obroku), vitamina A (12% od RDA po obroku), pantotenske kiseline (10% od RDA po obroku), vitamina B6 (12% od RDA po obroku).Usporedba sadržaja nutrijenata u svježoj i zamrznutoj brokuli (računato na 100 g namirnice) pokazuje određene razlike. Zamrznuta brokula sadrži manje količine luteina i zeaksantina, vitamina (osim vitamina A i E) i veće količine beta-karotena.DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba (RDA). ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba (RDA). RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostOsim obilja hranjivih tvari, brokula sadrži i različite biološki aktivne sastojke (fitokemikalije), čija antioksidativna svojstva pozitivno utječu na zdravlje, smanjujući rizik obolijevanja od nekih oblika karcinoma i srčanih bolesti.Brokula je zahvaljujući svojem specifičnom sastavu i svojstvu nutraceutika postala žarištem znanstvenih istraživanja - sadrži aktivne tvari koje sadrže sumpor - indol karbinol i sulforafan.Sulforafan potiče prirodne obrambene mehanizme organizma u borbi protiv nekih vrsta karcinoma (karcinom želuca i debelog crijeva). Isto tako sulforafan uništava bakteriju Helicobacter pylori koja može pridonijeti pojavi čira i karcinoma na želucu čak i kad je otporna na uobičajene antibiotike.Preliminarna laboratorijska istraživanja pokazala su da indol karbinol koji se prirodno nalazi u brokuli, zelju i prokulicama može napasti Herpes simplex virus i spriječiti faktore koji pomažu reprodukciji virusa.Kao odličan izvor vitamina C omogućuje zaštitu LDL kolesterola od oksidativnog oštećenja. Vitamin C potreban je za formiranje kolagena, "ljepila" koje jača mnoge dijelove tijela poput mišića i krvnih žila. Ima i važnu ulogu u zacjeljivanju rana te djeluje antialergijski.Ovaj vitamin potiče formiranje žuči, pomaže u obrani od virusa i detoksikaciji organizma. Iako vitamin C ima mali utjecaj u prevenciji obične prehlade, on skraćuje trajanje i ublažava simptome prehlade.Dokazana je veća učinkovitost vitamina C prirodno sadržanog u namirnici od onog uzetog u obliku vitaminskog dodatka (suplementa), što se povezuje s međusobnim zajedničkim djelovanjem vitamina C i drugih sastojaka u namirnici.Po djelotvornosti u liječenju i preventivi nekih vrsta karcinoma brokula je na prvome mjestu, a za njom slijede klice brokule, kelj, mladi luk i crveni kupus. Budući da potiče stvaranje antitumorskih enzima, preporučuje se konzumirati je radi povećanja otpornosti organizma na tumore te kao pomoć u borbi protiv nekih vrsta tumora.Pripazite na vrijeme kuhanja brokule jer duljom se pripremom smanjuje sadržaj dragocjenih sastojaka u brokuli te mijenjaju organoleptička svojstva (izgled, boja i tekstura).Kupovanje i čuvanjeRana brokula dostupna je od sredine lipnja do početka srpnja, dok je vrh sezone kasne brokule od sredine rujna do sredine listopada.Kada odabirete brokulu na tržnici ili u trgovini, neka glavice budu čvrsto i kompaktno povezane, ujednačene tamnozelene boje. Stabljika treba biti svijetlozelena i lako je možete probiti noktom. Izbjegavajte požutjele stapke, otvorene pupoljke te čvrste i suhe stabljike brokule.Brokulu spremite u plastičnu vrećicu i čuvajte je u hladnjaku 2-4 dana. Možete je zamrznuti ili je kupiti zamrznutu, ali tada sadrži manju količinu nekih mikronutrijenata. Kuhanu brokulu možete čuvati u hladnjaku u čvrsto zatvorenoj posudi 2-3 dana.Priprema jela s brokulomBrokula je odličan izvor vitamina C (97% od RDA po obroku) koji je topljiv u vodi i djeluje kao snažni antioksidans.Sirovu brokulu možete kombinirati s ostalim povrćem u salatama ili je poslužite uz relish.Cvjetove brokule odvojite tako da budu podjednake veličine, a stapke po želji ogulite. Stavite ih u cjediljku i dobro operite pod mlazom vode. Zatim ih kuhajte 10-ak minuta u kipućoj slanoj vodi ili na pari. Vodu svakako posolite kako bi se sačuvala zelena boja, a kratkim kuhanjem sačuvat će se svi hranjivi sastojci. Kuhanu brokulu možete napraviti na salatu ili kao prilog s mrvicama i sirom.Za prilog preko kuhane brokule stavite žlicu maslaca u koji ste umiješali žlicu limunova soka ili maslinovo ulje. Brokulu možete poslužiti i kao prilog u kombinaciji s kuhanim cvjetovima cvjetače i baby mrkve.Kako biste sačuvali vrijedne nutritivne sastojke, brokulu možete i kuhati na pari do sedam minuta. Brokulu možete i pirjati; najprije je popecite na ulju do dvije minute, zatim dodajte malo temeljca ili vode, pokrijte posudu i pirjajte oko pet minuta.Od brokule možete pripremiti souffle, nabujak ili je gratinirati. Podjednako odgovara uz mesna i riblja jela, tjestenine, a juha od brokule uz dodatak pršuta ili sira posebna je poslastica. 

Brokula

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Dimljeni losos idealan je u kombinaciji s kiselim jabukama i agrumima dok je narezan i pirjan uz dodatak maslaca i vrhnja odličan uz tjesteninu.</para></blockquote><para>Odrasli losos riba je koja živi u morskoj, a mrijesti se u riječnoj ili jezerskoj vodi, ima blistavo bijeli trbuh, srebrnaste bokove, a leđa su mu sivkastosmeđe boje. Europski losos dugačak je 60 cm, a rijetko može narasti i do 1,5 m. Težak je 6 do 8 kg, ali katkad može težiti i do 50 kg.</para><para>Meso mu je nježno ružičaste ili narančastocrvene boje i izvanredno finog okusa. Njegova ikra koristi se za izradu "crvenog" kavijara, odnosno kao zamjena za izvorni ruski tip <emphasis>beluga</emphasis>, koji se priprema isključivo od jesetrine ikre.</para><para>Na tržište dolazi u svježem stanju, smrznut, konzerviran, a kao posebna delikatesa može se naći dimljen.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Svježi losos u 100 g sadrži: 76 g vode, 20 g proteina i 3,5 g masti. Energetska vrijednost lososa iznosi 116 kcal na 100 g svježe namirnice. </para><para>Osim što je izvor visokokvalitetnih bjelančevina, losos sadrži značajne količine važnih nutrijenata, primjerice fosfor, selen, kalij, tiamin, niacin, pantotensku kiselinu, vitamin B6 i B12 i riboflavin; dok su ostali zastupljeni u manjim količinama. </para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Losos kao i tuna, sardina, skuša i haringa sadrži obilje omega-3 masnih kiselina dragocjenih za zdravlje, zbog čega je potrebno osigurati njihovu zastupljenost u prehrani, a nutricionisti preporučuju najmanje jednom tjedno jesti ribu bogatu omega-3 masnim kiselinama. </para><para>To su višestruko nezasićene masne kiseline koje imaju različite pozitivne učinke na ljudski organizam: </para><itemizedlist><listitem><para>Spuštaju razinu ukupnih masnoća u krvi, a osobito LDL frakcije, reducirajući "sirovinsku" osnovu za stvaranje masnih plakova u krvnim žilicama.</para></listitem><listitem><para>Spuštaju razinu kolesterola u krvi.</para></listitem><listitem><para>Kao izrazito bioaktivne tvari, produžuju vrijeme grušanja krvi.</para></listitem><listitem><para>Imaju pozitivnog utjecaja na upalne promjene (kod artritisa i drugih reumatskih bolesti) i staničnu obranu tkiva te zarastanje rana.</para></listitem><listitem><para>Imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i karcinoma.</para></listitem><listitem><para>Pozitivno utječu na neke oblike depresije.</para></listitem><listitem><para>Važna su nutritivna komponenta za rast i razvoj djece (razvitak moždanih struktura i retine).</para></listitem></itemizedlist><para>Losos konzerviran u vodi bogatiji je omega-3 masnim kiselinama u odnosu na losos konzerviran u ulju. Najbolji način unošenja omega-3 masnih kiselina jest redovito konzumiranje riba koje ju sadrže. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Pri kupnji lososa najvažnije je da riba bude svježa. Kako je riba veoma osjetljiva na nestručno skladištenje, pazite gdje ju kupujete. Losos mora ležati na ledu ili u rashladnoj vitrini na temperaturi od -1 do +2°C. </para><para>Ako je cijeli, svježeg ćete lososa prepoznati po jasnom sjajnom oku, ispupčenom poput polukugle, po svježim crvenim i vlažnim škrgama, po glatkoj i sjajnoj koži koja nije sluzava te po čvrstom mesu. </para><para>Najbolje je lososa kupiti istoga dana kad ga želite pripremiti, pa neka bude u hladnjaku do pripremanja. Ako već morate, čuvajte ga najviše 24 sata na temperaturi do + 2°C. </para><para>Losos se može kupiti u nekoliko oblika - zamrznuti losos, cijeli ili u odrescima; dimljeni file lososa narezan na tanke ploške naći ćete u vakumiranom, zamrznutom pakiranju; te veoma cijenjen i skup, dimljeni i sušeni losos, naravno bez kosti i s kožom samo s jedne strane. </para><heading2>Priprema jela s lososom</heading2><para/><para/><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Losos kao i sardina i skuša sadrži obilje omega-3 masnih kiselina dragocjenih za zdravlje, zbog čega je potrebno osigurati njihovu zastupljenost u prehrani.</para></blockquote><para>Sušeni, dimljeni losos se poslužuje hladan s limunom, hladnim umacima od majoneze, maslacem, tučenim slatkim i kiselim vrhnjem na prepečenom kruhu ili krekerima. U svečanijim prilikama iznimno su omiljeni kanape sendviči od lososa posluženi uz šampanjac.</para><para>Svježi ili svježe zamrznuti losos, obično narezan na odreske debljine oko 2-3 cm, može se poširati na pari, kuhati u blago zakiseljenoj vodi s povrćem ili bez njega, peći na roštilju ili u pećnici umotan u aluminijsku foliju. Dimljeni zamrznuti losos idealan je u kombinaciji s kiselim jabukama, agrumima svih vrsti dok je narezan na rezance i pirjan uz dodatak maslaca i vrhnja odličan u tjesteninama i valjušcima od krumpira.</para>

Losos salmon Salmo salar ingredient Priuštite si s vremena na vrijeme lososovo meso zbog njegova nutritivnog sastava koji obiluje visokovrijednim bjelančevinama, vitaminima B kompleksa, fosforom i selenom te omega-3 masnim kiselima koje višestruko povoljno djeluju na zdravlje. Ružičasto ili narančastocrveno meso lososa, svježe, zamrznuto ili dimljeno, pripremljeno na različite načine uvijek je delicija. Opis i podrijetloDimljeni losos idealan je u kombinaciji s kiselim jabukama i agrumima dok je narezan i pirjan uz dodatak maslaca i vrhnja odličan uz tjesteninu.Odrasli losos riba je koja živi u morskoj, a mrijesti se u riječnoj ili jezerskoj vodi, ima blistavo bijeli trbuh, srebrnaste bokove, a leđa su mu sivkastosmeđe boje. Europski losos dugačak je 60 cm, a rijetko može narasti i do 1,5 m. Težak je 6 do 8 kg, ali katkad može težiti i do 50 kg.Meso mu je nježno ružičaste ili narančastocrvene boje i izvanredno finog okusa. Njegova ikra koristi se za izradu "crvenog" kavijara, odnosno kao zamjena za izvorni ruski tip beluga, koji se priprema isključivo od jesetrine ikre.Na tržište dolazi u svježem stanju, smrznut, konzerviran, a kao posebna delikatesa može se naći dimljen.Energetska i nutritivna vrijednostSvježi losos u 100 g sadrži: 76 g vode, 20 g proteina i 3,5 g masti. Energetska vrijednost lososa iznosi 116 kcal na 100 g svježe namirnice. Osim što je izvor visokokvalitetnih bjelančevina, losos sadrži značajne količine važnih nutrijenata, primjerice fosfor, selen, kalij, tiamin, niacin, pantotensku kiselinu, vitamin B6 i B12 i riboflavin; dok su ostali zastupljeni u manjim količinama. LjekovitostLosos kao i tuna, sardina, skuša i haringa sadrži obilje omega-3 masnih kiselina dragocjenih za zdravlje, zbog čega je potrebno osigurati njihovu zastupljenost u prehrani, a nutricionisti preporučuju najmanje jednom tjedno jesti ribu bogatu omega-3 masnim kiselinama. To su višestruko nezasićene masne kiseline koje imaju različite pozitivne učinke na ljudski organizam: Spuštaju razinu ukupnih masnoća u krvi, a osobito LDL frakcije, reducirajući "sirovinsku" osnovu za stvaranje masnih plakova u krvnim žilicama.Spuštaju razinu kolesterola u krvi.Kao izrazito bioaktivne tvari, produžuju vrijeme grušanja krvi.Imaju pozitivnog utjecaja na upalne promjene (kod artritisa i drugih reumatskih bolesti) i staničnu obranu tkiva te zarastanje rana.Imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i karcinoma.Pozitivno utječu na neke oblike depresije.Važna su nutritivna komponenta za rast i razvoj djece (razvitak moždanih struktura i retine).Losos konzerviran u vodi bogatiji je omega-3 masnim kiselinama u odnosu na losos konzerviran u ulju. Najbolji način unošenja omega-3 masnih kiselina jest redovito konzumiranje riba koje ju sadrže. Kupovanje i čuvanjePri kupnji lososa najvažnije je da riba bude svježa. Kako je riba veoma osjetljiva na nestručno skladištenje, pazite gdje ju kupujete. Losos mora ležati na ledu ili u rashladnoj vitrini na temperaturi od -1 do +2°C. Ako je cijeli, svježeg ćete lososa prepoznati po jasnom sjajnom oku, ispupčenom poput polukugle, po svježim crvenim i vlažnim škrgama, po glatkoj i sjajnoj koži koja nije sluzava te po čvrstom mesu. Najbolje je lososa kupiti istoga dana kad ga želite pripremiti, pa neka bude u hladnjaku do pripremanja. Ako već morate, čuvajte ga najviše 24 sata na temperaturi do + 2°C. Losos se može kupiti u nekoliko oblika - zamrznuti losos, cijeli ili u odrescima; dimljeni file lososa narezan na tanke ploške naći ćete u vakumiranom, zamrznutom pakiranju; te veoma cijenjen i skup, dimljeni i sušeni losos, naravno bez kosti i s kožom samo s jedne strane. Priprema jela s lososomLosos kao i sardina i skuša sadrži obilje omega-3 masnih kiselina dragocjenih za zdravlje, zbog čega je potrebno osigurati njihovu zastupljenost u prehrani.Sušeni, dimljeni losos se poslužuje hladan s limunom, hladnim umacima od majoneze, maslacem, tučenim slatkim i kiselim vrhnjem na prepečenom kruhu ili krekerima. U svečanijim prilikama iznimno su omiljeni kanape sendviči od lososa posluženi uz šampanjac.Svježi ili svježe zamrznuti losos, obično narezan na odreske debljine oko 2-3 cm, može se poširati na pari, kuhati u blago zakiseljenoj vodi s povrćem ili bez njega, peći na roštilju ili u pećnici umotan u aluminijsku foliju. Dimljeni zamrznuti losos idealan je u kombinaciji s kiselim jabukama, agrumima svih vrsti dok je narezan na rezance i pirjan uz dodatak maslaca i vrhnja odličan u tjesteninama i valjušcima od krumpira. 

Losos

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Ukoliko tunu termički obrađujete,  pripazite da vam se ne prekuha jer pri tome postaje suha i sivkaste boje. </para></blockquote><para>Tuna pripada obitelji tunjeva (<emphasis>Thunnidae</emphasis>) i najpoznatija je krupna plava riba. Kako je njeno meso jako ukusno, u zadnjih je 20-ak godina postala jedna od najtraženijih i najcjenjenijih riba u svijetu uopće. Postoje razne vrste tune, ali najčešće su plavorepa (za koju kažu da je najbolja), žutorepa (nju preferiraju Japanci), <emphasis>skipjack</emphasis> ili prugasta tuna i <emphasis>albacore</emphasis>, koja ima vrlo svijetlo meso pa je još zovu i bijela tuna ili morska piletina. </para><para>Tijelo joj je mišićavo i snažno, vretenastog oblika ali u srednjem djelu uočljivo zaobljeno. Leđa i rep tamnoljubičaste su boje, gotovo crne dok boja nadolje i prema glavi postaje sivosrebrnasta. Meso joj je tamno crvene boje, a oko trbuha nježno rumeno. </para><para>Iako u manjim prostorima nije osobito okretna, tuna je iznimno brzi plivač i može dostiči brzinu od preko 70 km/h. Može narasti do 4 metra dužine i 600 kg težine, a največi ulovljeni primjerak imao je 458 cm i 684 kg. U Jadranu srednja lovna težina tune ne prelazi 12 kg. Živi do 15 godina mada se smatra da može doživjeti i do 30 godina. </para><para>Tuna ima staništa na području cijelog Jadranskog mora. Iako se misli da je tuna riba velikih oceana, ima je dosta u Mediteranu pa i u Jadranu na svim dubinama. U proljetnoj i jesenskoj sezoni zalazi u sve kanale i zaljeve čak i u one najzabitije kao što su Novigradsko more i Prokljansko jezero. Najrjeđe zalazi u zapadnoistarske vode, a najpoznatija su lovišta u Riječkom zaljevu, području Crikvenice, oko cijelog Kvarnerića, te oko Kvarnerskih i Zadarskih otoka. </para><para>Neke od većih vrsta tune, kao što su plavoperajne tune, mogu povisiti svoju temperaturu krvi iznad temperature vode kroz mišićnu aktivnost. Ova mogućnost omogućuje im da žive u hladnijim vodama i da opstanu u širokom rasponu morskih sredina. Tuna je jedan od najvećih predatora u ribljem svijetu. </para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježe tune sa žutom perajom iznosi 108 kcal / 452 kJ, od toga sadrži 23% proteina i 0,9% masti. </para><para>Od mineralasvježatuna sadrži kalij (444 mg), fosfor (191 mg), magnezij (50 mg), selen (36,5 μg), kalcij (16 mg), željezo (0,7 mg), cink (0,5 mg), bakar (0,06 mg) i mangan (0,02 mg). </para><para>Od vitamina svježa tuna sadrži vitamine B kompleksa, tiamin (0,4 mg), riboflavin (0,05 mg), niacin (9,8 mg), pantotensku kiselinu (0,75 mg), vitamin B6 (0,9 mg), kolin (65 mg), vitamin B12 (0,5 μg), vitamin E (0,5 mg).</para><para>Tuna sadrži i omega-3 masne kiseline, u 100 g svježe tune nalazi se 0,2 g DHA (dokosaheksaenoična kiselina) i 0,04 g EPA (eikosapentaeoična kiselina). </para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Tuna je nutritivno vrlo bogata namirnica, dobar je izvor proteina, minerala i vitamina B kompleksa, a poznata je i po izvoru esencijalnih omega-3 masnih kiselina. </para><para>Proteini su u tuni vrlo kvalitetni, sadrže obilje esencijalnih aminokiselina. Lako su probavljivi i odgovaraju ljudima svih dobi, a uz to tuna ima manje masnoće od govedine, peradi ili svinjetine. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Tuna se, osim u svježem ili zamrznutom obliku, najčešće kupuje konzervirana u ulju ili vodi. </para></blockquote><para>Tuna je odličan izvor omega-3 masnih kiselina, u koje se ubrajaju EPA (eikosapentaeoična kiselina) i DHA (dokosaheksaenoična kiselina). Ljekovito je djelovanje omega-3 masnih kiselina predmet brojnih znastvenih radova.</para><para>Najviše se ispitivanja bavilo pozitivnim učinkom na zdravlje srčano-krvožilnog sustava. Utvrdilo se da mogu sniziti rizik od srčanih oboljenja, poboljšati ritam srca i reducirati rizik od drugog srčanog udara jer smanjuju mogućnost stvaranja ugrušaka u arterijama (najčešći uzročnik srčanog udara). Poboljšavaju omjer dobrog, HDL kolesterola i lošeg, LDL kolesterola, njihov nepovoljan omjer utječe na povećen udio triglicerida u krvi. Visok je udio triglicerida jedan od rizičnih faktora metaboličkog sindroma, a ostali su faktori visok krvni tlak, visok šećer u krvi, povećana težina i nizak udio HDL-a. Redovito konzumiranje kozervirane, pečene ili kuhane tune, ali ne i pržene, može utjecati i na sniženje rizika od moždanog udara.</para><para>Na zdravlje srca povoljno utječe i vitamin B6 koji snižava razinu homocisteina koji ima štetno djelovanje na stijenke arterija, a i rizični je čimbenik ateroskleroze.</para><para>Studija <emphasis>Međunarodnog društva za istraživanje masnih kiselina i lipida </emphasis>otkrila je da omega-3 masne kiseline pomažu u regulaciji tjelesne težine i poboljšavaju odgovor tijela na inzulin tako što potiču izlučivanje <emphasis>leptina</emphasis>, hormona koji regulira unos hrane, tjelesnu težinu i metabolizam, a izlučuje se u masnim stanicama.</para><para>Pozitivno djelovanje omega-3 masnih kiselina na kognitivne funkcije također je dobro istraženo. Ispitivanje objavljeno u stručnom časopisu <emphasis>Archives of Neurology</emphasis> pokazuje da osobe s visokim udjelom DHA i EPA u krvi imaju manji rizik pojave Alzheimerove bolesti i starosne demencije.</para><para>Rezultati studije objavljene 2008. godine u stručnom časopisu <emphasis>American Journal of Clinical Nutrition </emphasis>pokazuju da konzumiranje ribe povoljno djeluje na raspoloženje i ublažava simptome depresije zahvaljujući sadržaju omega-3 masnih kiselina<emphasis>.</emphasis></para><para>Konzumiranje ribe pomaže i kod ublažavanja upalnih procesa, naime nedavno je identificirna mast resolvin koja nastaje iz EPA.</para><para>Tuna je osim toga bogata i selenom, sastavnim dijelom antioksidansa koji pomaže u održavanju zdravlja jetre. Selen također pomaže u sprečavanju raka i srčanih oboljenja.</para><para>Manji je broj studija pokazao da konzumiranje ribe pomaže u zaštiti organizma od poznatih oblika raka. </para><para>Ljekovito djelovanje obuhvaća i zdravlje očiju. Naime, ljekoviti sastojci pomažu u zaštiti od makularne degeneracije i djeluju na smanjenje rizika od sindroma suhih očiju. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježa se tuna prodaje u ribarnicama cijela ili u obliku odrezaka. Cijela bi tuna trebala biti uronjena u led dok se odresci polažu na ledenu površinu. Ovisno od sorte, boja mišića tune može biti od izrazito bež, preko ružičaste do tamnocrvene. Osim boje svježinu ribe određuje i čvrstoća i kompaktnost mesa. Izbjegavajte kupnju tune koja ima suhe ili smeđe mrlje po tijelu, na presjeku jaku promjenu boje oko središnje kosti ili pojavu smeđe boje preko cijele površine odreska. Pri odabiru, osim vidljivih promjena kvarenja, veliku ulogu ima i miris. </para><para>Iako je hladnjak dobro mjesto za čuvanje svježe tune, ipak je njegova temperatura nešto viša od idealne za pohranjivanje ribe. Stoga dobro zamotanu svježu tunu stavite u malo dublju posudu ili zdjelu koja je napunjena ledom. Led mijenjajte <pio:linebreak/>1-2 puta tijekom dana. Ovisno o tome kada je riba ulovljena možete je čuvati od <pio:linebreak/>1-3 dana. Kako biste joj produljili trajnost, tunu možete zamotati u plastičnu foliju ili pospremiti u plastične vrećice te zamrznuti i čuvati 2-3 tjedna. </para><para>Tuna se osim u svježem ili zamrznutom obliku najčešće kupuje konzervirana u ulju ili vodi.</para><heading2>Priprema jela s tunom</heading2><para>Prije pripreme tunu dobro isperite ispod mlaza tekuće vode, a zatim je dobro posušite kuhinjskim papirom. </para><para>Svježu sirovu tunu možete narezati na vrlo tanke ploške, preliti maslinovim uljem i <emphasis>acetom balsamicom</emphasis> te uz dodatak kapara poslužiti poznato talijansko predjelo - <emphasis>carpaccio</emphasis>. Ukoliko pak tunu termički obrađujete, pripazite da vam se ne prekuha jer pri tome postaje suha i sivkaste boje. Stoga je pecite na jakoj vatri oko 2 minute sa svake strane ili pirjajte na laganoj vatri uz dodatak sastojaka koji će joj održati vlažnost poput rajčica ili paprika. Izvrsna je pripremljena na roštilju, ali ju je dobro prije toga marinirati u mješavini začinskog bilja, začina i vina. Ukoliko želite pripremiti tuna odreske na roštilju s daškom azijske kuhinje lagano ih premažite mješavinom <emphasis>wasabija</emphasis> i sojinog umaka. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Ovisno od sorte, boja mišića tune može biti od izrazito bež, preko ružičaste do tamnocrvene.</para></blockquote><para>Na meksički način možete popečenu tunu narezanu na kocke pomiješati s krumpirom, maslinovim ulje, vrhnjem, majonezom i začinima te ovim nadjevom napuniti velike <emphasis>ancho</emphasis> čili paprike koje ste prethodno namočili oko jedan sat u mješavini prokuhane vode, octa, šećera, štapića cimeta i soli. Na taj način paprike neće imati izvornu ljutinu. Na talijanski način pripremite umak od rajčica s dodatkom kapara i bosiljka, u njega stavite popečene odreske tune, kratko prokuhajte i odmah poslužite. Zanimljiva je i kombinacija tune s graškom i <emphasis>cherry</emphasis> rajčicama u umaku od vrhnja koji se poslužuje uz <emphasis>fetuccine</emphasis>, a na vrh dolaze na maslacu popečene krušne mrvice s limunovom koricom. I klasičnu <emphasis>pizzu</emphasis> s tunom i lukom možete probati za promjenu pripremiti s tanim ploškama svježe tune, <emphasis>mozzarelle</emphasis> i bosiljka. Tunu narezanu na kocke možete naizmjenično slagati s paprikom i kuhanim krumpirom na štapiće za ražnjiće pa pečenu poslužiti s umakom od rajčica uz dodatak paprika i šunke na španjolski način. Fino narezanu tunu također možete pomiješati s lukom, kaparama, senfom i začinima, oblikovati u pljeskavice i ispeći. Na narezanu mediteransku pogaču ili kruh stavite malo tapenade, zatim tuna burger, ploške rajčica i luka, rikulu i prekrijte drugim dijelom pogače ili kruha. </para><para>Konzervirana se tuna koristi u pripremi salata, sendviča i umaka. Za nutritivno vrijedan i brzo pripremljen sendvič možete pomiješati tunu u ulju s mariniranim artičokama i bosiljkom te njima napuniti <emphasis>baguette</emphasis>. Za talijanske <emphasis>crostine</emphasis> pripremite namaz od tune u maslinovom ulju, slanih inćuna, češnjaka, kapara, limunova soka i majoneze te poslužite s popečenim i narezanim paprikama. U pripremi namaza od tunjevine za sendviče možete probati majonezu zamjeniti maslinovim uljem, limunovim sokom i senfom. U salatama se nježan okus tune dobro slaže s različitim sastojcima. Izvrsno će pristajati s maslinama, čili papričicama, porilukom, komoračem i orasima, a uz kuhane mahune i krumpir sastavni je dio poznate francuske <emphasis>Salad Nicoise</emphasis>. Od tune u ulju s dodatkom mekanog tofua, naribane mrkve, protisnutog luka, peršina, kapara i limunova soka pripremite neuobičajan dip koji poslužite s krekerima ili svježe narezanim povrćem na štapiće. I svakako, u nizu navedenih prijedloga, ne zaboravite isprobati zanimljivu kombinaciju kuhane teletine u umaku od tunjevine, poznati talijanski specijalitet - <emphasis>Vitello tonnato</emphasis>.</para>

Tuna tuna Thunnus spp. ingredient Tuna je nutritivno vrlo bogata namirnica, dobar je izvor proteina, minerala i vitamina B kompleksa, a poznata je i po izvoru esencijalnih omega-3 masnih kiselina. Proteini su u tuni vrlo kvalitetni, sadrže obilje esencijalnih aminokiselina. Lako su probavljivi i odgovaraju ljudima svih dobi, a uz to tuna ima manje masnoće od govedine, peradi ili svinjetine.  Opis i podrijetloUkoliko tunu termički obrađujete,  pripazite da vam se ne prekuha jer pri tome postaje suha i sivkaste boje. Tuna pripada obitelji tunjeva (Thunnidae) i najpoznatija je krupna plava riba. Kako je njeno meso jako ukusno, u zadnjih je 20-ak godina postala jedna od najtraženijih i najcjenjenijih riba u svijetu uopće. Postoje razne vrste tune, ali najčešće su plavorepa (za koju kažu da je najbolja), žutorepa (nju preferiraju Japanci), skipjack ili prugasta tuna i albacore, koja ima vrlo svijetlo meso pa je još zovu i bijela tuna ili morska piletina. Tijelo joj je mišićavo i snažno, vretenastog oblika ali u srednjem djelu uočljivo zaobljeno. Leđa i rep tamnoljubičaste su boje, gotovo crne dok boja nadolje i prema glavi postaje sivosrebrnasta. Meso joj je tamno crvene boje, a oko trbuha nježno rumeno. Iako u manjim prostorima nije osobito okretna, tuna je iznimno brzi plivač i može dostiči brzinu od preko 70 km/h. Može narasti do 4 metra dužine i 600 kg težine, a največi ulovljeni primjerak imao je 458 cm i 684 kg. U Jadranu srednja lovna težina tune ne prelazi 12 kg. Živi do 15 godina mada se smatra da može doživjeti i do 30 godina. Tuna ima staništa na području cijelog Jadranskog mora. Iako se misli da je tuna riba velikih oceana, ima je dosta u Mediteranu pa i u Jadranu na svim dubinama. U proljetnoj i jesenskoj sezoni zalazi u sve kanale i zaljeve čak i u one najzabitije kao što su Novigradsko more i Prokljansko jezero. Najrjeđe zalazi u zapadnoistarske vode, a najpoznatija su lovišta u Riječkom zaljevu, području Crikvenice, oko cijelog Kvarnerića, te oko Kvarnerskih i Zadarskih otoka. Neke od većih vrsta tune, kao što su plavoperajne tune, mogu povisiti svoju temperaturu krvi iznad temperature vode kroz mišićnu aktivnost. Ova mogućnost omogućuje im da žive u hladnijim vodama i da opstanu u širokom rasponu morskih sredina. Tuna je jedan od najvećih predatora u ribljem svijetu. Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost 100 g svježe tune sa žutom perajom iznosi 108 kcal / 452 kJ, od toga sadrži 23% proteina i 0,9% masti. Od mineralasvježatuna sadrži kalij (444 mg), fosfor (191 mg), magnezij (50 mg), selen (36,5 μg), kalcij (16 mg), željezo (0,7 mg), cink (0,5 mg), bakar (0,06 mg) i mangan (0,02 mg). Od vitamina svježa tuna sadrži vitamine B kompleksa, tiamin (0,4 mg), riboflavin (0,05 mg), niacin (9,8 mg), pantotensku kiselinu (0,75 mg), vitamin B6 (0,9 mg), kolin (65 mg), vitamin B12 (0,5 μg), vitamin E (0,5 mg).Tuna sadrži i omega-3 masne kiseline, u 100 g svježe tune nalazi se 0,2 g DHA (dokosaheksaenoična kiselina) i 0,04 g EPA (eikosapentaeoična kiselina). LjekovitostTuna je nutritivno vrlo bogata namirnica, dobar je izvor proteina, minerala i vitamina B kompleksa, a poznata je i po izvoru esencijalnih omega-3 masnih kiselina. Proteini su u tuni vrlo kvalitetni, sadrže obilje esencijalnih aminokiselina. Lako su probavljivi i odgovaraju ljudima svih dobi, a uz to tuna ima manje masnoće od govedine, peradi ili svinjetine. Tuna se, osim u svježem ili zamrznutom obliku, najčešće kupuje konzervirana u ulju ili vodi. Tuna je odličan izvor omega-3 masnih kiselina, u koje se ubrajaju EPA (eikosapentaeoična kiselina) i DHA (dokosaheksaenoična kiselina). Ljekovito je djelovanje omega-3 masnih kiselina predmet brojnih znastvenih radova.Najviše se ispitivanja bavilo pozitivnim učinkom na zdravlje srčano-krvožilnog sustava. Utvrdilo se da mogu sniziti rizik od srčanih oboljenja, poboljšati ritam srca i reducirati rizik od drugog srčanog udara jer smanjuju mogućnost stvaranja ugrušaka u arterijama (najčešći uzročnik srčanog udara). Poboljšavaju omjer dobrog, HDL kolesterola i lošeg, LDL kolesterola, njihov nepovoljan omjer utječe na povećen udio triglicerida u krvi. Visok je udio triglicerida jedan od rizičnih faktora metaboličkog sindroma, a ostali su faktori visok krvni tlak, visok šećer u krvi, povećana težina i nizak udio HDL-a. Redovito konzumiranje kozervirane, pečene ili kuhane tune, ali ne i pržene, može utjecati i na sniženje rizika od moždanog udara.Na zdravlje srca povoljno utječe i vitamin B6 koji snižava razinu homocisteina koji ima štetno djelovanje na stijenke arterija, a i rizični je čimbenik ateroskleroze.Studija Međunarodnog društva za istraživanje masnih kiselina i lipida otkrila je da omega-3 masne kiseline pomažu u regulaciji tjelesne težine i poboljšavaju odgovor tijela na inzulin tako što potiču izlučivanje leptina, hormona koji regulira unos hrane, tjelesnu težinu i metabolizam, a izlučuje se u masnim stanicama.Pozitivno djelovanje omega-3 masnih kiselina na kognitivne funkcije također je dobro istraženo. Ispitivanje objavljeno u stručnom časopisu Archives of Neurology pokazuje da osobe s visokim udjelom DHA i EPA u krvi imaju manji rizik pojave Alzheimerove bolesti i starosne demencije.Rezultati studije objavljene 2008. godine u stručnom časopisu American Journal of Clinical Nutrition pokazuju da konzumiranje ribe povoljno djeluje na raspoloženje i ublažava simptome depresije zahvaljujući sadržaju omega-3 masnih kiselina.Konzumiranje ribe pomaže i kod ublažavanja upalnih procesa, naime nedavno je identificirna mast resolvin koja nastaje iz EPA.Tuna je osim toga bogata i selenom, sastavnim dijelom antioksidansa koji pomaže u održavanju zdravlja jetre. Selen također pomaže u sprečavanju raka i srčanih oboljenja.Manji je broj studija pokazao da konzumiranje ribe pomaže u zaštiti organizma od poznatih oblika raka. Ljekovito djelovanje obuhvaća i zdravlje očiju. Naime, ljekoviti sastojci pomažu u zaštiti od makularne degeneracije i djeluju na smanjenje rizika od sindroma suhih očiju. Kupovanje i čuvanjeSvježa se tuna prodaje u ribarnicama cijela ili u obliku odrezaka. Cijela bi tuna trebala biti uronjena u led dok se odresci polažu na ledenu površinu. Ovisno od sorte, boja mišića tune može biti od izrazito bež, preko ružičaste do tamnocrvene. Osim boje svježinu ribe određuje i čvrstoća i kompaktnost mesa. Izbjegavajte kupnju tune koja ima suhe ili smeđe mrlje po tijelu, na presjeku jaku promjenu boje oko središnje kosti ili pojavu smeđe boje preko cijele površine odreska. Pri odabiru, osim vidljivih promjena kvarenja, veliku ulogu ima i miris. Iako je hladnjak dobro mjesto za čuvanje svježe tune, ipak je njegova temperatura nešto viša od idealne za pohranjivanje ribe. Stoga dobro zamotanu svježu tunu stavite u malo dublju posudu ili zdjelu koja je napunjena ledom. Led mijenjajte 1-2 puta tijekom dana. Ovisno o tome kada je riba ulovljena možete je čuvati od 1-3 dana. Kako biste joj produljili trajnost, tunu možete zamotati u plastičnu foliju ili pospremiti u plastične vrećice te zamrznuti i čuvati 2-3 tjedna. Tuna se osim u svježem ili zamrznutom obliku najčešće kupuje konzervirana u ulju ili vodi.Priprema jela s tunomPrije pripreme tunu dobro isperite ispod mlaza tekuće vode, a zatim je dobro posušite kuhinjskim papirom. Svježu sirovu tunu možete narezati na vrlo tanke ploške, preliti maslinovim uljem i acetom balsamicom te uz dodatak kapara poslužiti poznato talijansko predjelo - carpaccio. Ukoliko pak tunu termički obrađujete, pripazite da vam se ne prekuha jer pri tome postaje suha i sivkaste boje. Stoga je pecite na jakoj vatri oko 2 minute sa svake strane ili pirjajte na laganoj vatri uz dodatak sastojaka koji će joj održati vlažnost poput rajčica ili paprika. Izvrsna je pripremljena na roštilju, ali ju je dobro prije toga marinirati u mješavini začinskog bilja, začina i vina. Ukoliko želite pripremiti tuna odreske na roštilju s daškom azijske kuhinje lagano ih premažite mješavinom wasabija i sojinog umaka. Ovisno od sorte, boja mišića tune može biti od izrazito bež, preko ružičaste do tamnocrvene.Na meksički način možete popečenu tunu narezanu na kocke pomiješati s krumpirom, maslinovim ulje, vrhnjem, majonezom i začinima te ovim nadjevom napuniti velike ancho čili paprike koje ste prethodno namočili oko jedan sat u mješavini prokuhane vode, octa, šećera, štapića cimeta i soli. Na taj način paprike neće imati izvornu ljutinu. Na talijanski način pripremite umak od rajčica s dodatkom kapara i bosiljka, u njega stavite popečene odreske tune, kratko prokuhajte i odmah poslužite. Zanimljiva je i kombinacija tune s graškom i cherry rajčicama u umaku od vrhnja koji se poslužuje uz fetuccine, a na vrh dolaze na maslacu popečene krušne mrvice s limunovom koricom. I klasičnu pizzu s tunom i lukom možete probati za promjenu pripremiti s tanim ploškama svježe tune, mozzarelle i bosiljka. Tunu narezanu na kocke možete naizmjenično slagati s paprikom i kuhanim krumpirom na štapiće za ražnjiće pa pečenu poslužiti s umakom od rajčica uz dodatak paprika i šunke na španjolski način. Fino narezanu tunu također možete pomiješati s lukom, kaparama, senfom i začinima, oblikovati u pljeskavice i ispeći. Na narezanu mediteransku pogaču ili kruh stavite malo tapenade, zatim tuna burger, ploške rajčica i luka, rikulu i prekrijte drugim dijelom pogače ili kruha. Konzervirana se tuna koristi u pripremi salata, sendviča i umaka. Za nutritivno vrijedan i brzo pripremljen sendvič možete pomiješati tunu u ulju s mariniranim artičokama i bosiljkom te njima napuniti baguette. Za talijanske crostine pripremite namaz od tune u maslinovom ulju, slanih inćuna, češnjaka, kapara, limunova soka i majoneze te poslužite s popečenim i narezanim paprikama. U pripremi namaza od tunjevine za sendviče možete probati majonezu zamjeniti maslinovim uljem, limunovim sokom i senfom. U salatama se nježan okus tune dobro slaže s različitim sastojcima. Izvrsno će pristajati s maslinama, čili papričicama, porilukom, komoračem i orasima, a uz kuhane mahune i krumpir sastavni je dio poznate francuske Salad Nicoise. Od tune u ulju s dodatkom mekanog tofua, naribane mrkve, protisnutog luka, peršina, kapara i limunova soka pripremite neuobičajan dip koji poslužite s krekerima ili svježe narezanim povrćem na štapiće. I svakako, u nizu navedenih prijedloga, ne zaboravite isprobati zanimljivu kombinaciju kuhane teletine u umaku od tunjevine, poznati talijanski specijalitet - Vitello tonnato. 

Tuna

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Ubraja se u sitnu plavu ribu, iz porodice <emphasis>Scomberomoridae</emphasis>, a pojavljuje se u jatima ispod morske površine. Skuša je riba pučine i u Jadranu je posvuda rasprostranjena. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Skuša sadrži omega-3 masne kiseline, vitamine i minerale važne za zdravlje srca, a vrlo malo štetnih zasićenih masti.</para></blockquote><para>Leđna peraja joj je izrazito račvasta. Leđa su modro zelenkasta, a prema trbuhu je plavičasto srebrna. Duž hrpta koso je isprugana. Dosiže maksimalnu dužinu od 45 cm i težinu od 0,9 kg. Hrani se sitnim morskim planktonima i sitnim ribicama. Spolnu zrelost doseže s 2-3 godine starosti, mrijesti se krajem jeseni i početkom zime i tada najviše odabire čista pjeskovita dna. Prodaje se svježa ili konzervirana na razne načine: soljenjem, sušenjem, dimljenjem ili u ulju. </para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetski sadržaj 100 g svježe skuše iznosi 205 kcal / 858 kJ. Od toga je 18% masti i 14% proteina. </para><para>Od vitamina bogata je vitaminima B-kompleksa, od čega je odličan izvor niacina (9,1 mg što čini 48% RDA), a dobar je izvor riboflavina (0,312 mg što čini 18% RDA), pantotenske kiseline (0,86 mg što čini 17% RDA), tiamina (0,17 mg što čini 12% RDA) i kolina (65 mg što čini 13% RDA).</para><para>Od minerala skuša je odličan izvor selena (44 µg što čini 63% RDA), fosfora (217 mg što čini 27% RDA), magnezija (76 mg što čini 25% RDA) i željeza (1,6 mg što čini 16% RDA).</para><para>Svježa skuša u 100 g sadrži 3,4 g polinezasićenih masnih kiselina, a od toga 2,5 g omega-3 masnih kiselina. </para><para>Energetski sadržaj 100 g kuhane skuše iznosi 262 kcal / 1096 kJ. Od toga je 18% masti i 24% proteina. </para><para>Od vitamina izvrstan je izvor vitamina B kompleksa, od čega cijanokobalamina (B12; 19 µg što čini 950% RDA), niacina (6,85 mg što čini 36% RDA), riboflavina (0,412 mg što čini 32% RDA), piridoksina (0,5 mg što čini 23% RDA), pantotenske kiseline (1 mg što čini 20% RDA), a dobar je izvor tiamina (0,16 mg što čini 10,6% RDA).</para><para>Od minerala skuša je izvrstan izvor fosfora (278 mg što čini 356% RDA), magnezija (97 mg što čini 28% RDA) i željeza (1,6 mg što čini 16 % RDA).</para><para>Kuhana skuša sadrži u 100 g 4,3 g polinezasićenih masnih kiselina, a od toga 1,3 g omega-3 masnih kiselina.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine). </para><heading2>Ljekovitost</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Konzervirana skuša u ulju može se vrlo jednostavno pripremiti u obliku namaza za sendviče ili s umakom od rajčice i širokim rezancima. </para></blockquote><para>Konzumiranje skuše je vrlo pametan i jednostavan način za održavanje zdravlja srca. Skuša sadrži omega-3 masne kiseline, vitamine i minerale važne za zdravlje srca, a vrlo malo štetnih zasićenih masti. Savjet zdravim ljudima Američkog udruženja za srce s obzirom na jake znanstvene dokaze je da se riba konzumira najmanje dva puta tjedno, jer pomaže u reguliranju krvnog tlaka, čisti nakupine u arterijama, smanjuje grušanje krvi i drugo.</para><para>Omega-3 masne kiseline djeluju na zdravlje cijelog organizma, posebno srčano-krvožilnog sustava, potiču kognitivni razvoj i ponašanje djece, usporavaju razvoj nekih oblika raka, ublažavaju upalne procese kao što je artritis.</para><para>Istraživački tim na Harvardu je otkrio mehanizam djelovanja ribljeg ulja na upalne procese kao što je artritis. Masti resolvini sprječavaju selidbu upalnih stanica do mjesta upale. Resolvini su sačinjeni od omega-3 masnih kiselina i u visokoj koncentraciji se nalaze u ribljem ulju. Amerika službeno nema preporuka za unos omega-3, ali zdravstvene službe Kanade preporučuje dnevno 1,1 g ženama, a 1,6 g muškarcima.</para><para>Koalicija udruga za zdravlje majki i beba potiče trudne žene da konzumiraju 400 g ribe tjedno, jer se time poboljšava kognitivni razvoj beba, razvoj vida, a otkriveno je da ima utjecaja i na ponašanje.</para><para><emphasis>American Association for Cancer Research </emphasis>i <emphasis>Karolinska Institutet</emphasis> u Švedskoj ispitivali su utjecaj omega-3 masnih kiselina na smanjenje rizika od pojave raka bubrega i dojke. Na Sveučilištima u Koloradu i Floridi otkriveno da je majke koje konzumiraju ribu tijekom trudnoće smanjuju rizik od pojave raka dojke kod svojih kćeri. </para><para>Vitamini i minerali iz skuše sudjeluju u metaboličkim procesima, izgradnji krvožilnog sustava, koštanog, živčanog i mišićnog tkiva.</para><para>Često su mediji izvještavali o štetnosti ribe zbog nakupljanja žive, dioksina i polikloriranih bifenila (PCB) pa je javnost stekla dojam da je riba više štetna nego korisna. Istraživanje na <emphasis>Harvard School of Public Health</emphasis> ispitalo je ovaj problem. Rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu <emphasis>The Journal of the American Medical Association</emphasis> iz 2006. idu u prilog konzumiranja ribe. Otkriveno je da se u ribi i morskim plodovima nalazi svega 9% od ukupne količine PCB i dioksina prisutnih u hrani, a oko 90% u ostaloj hrani kao što su meso, povrće, mlijeko i dr. (podaci vrijede za SAD). Studijom je utvrđeno da kozumiranjem 200 g ribe poput skuše tjedno možete smanjiti za 17% rizik od smrti uzrokovane bilo kojom bolesti i 36% rizik od smrti uzrokovane srčanim bolestima. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Ovu plavu ribu izuzetnog okusa jednostavno ćete prepoznati po glatkoj koži, gotovo bez ljuski, koja je na trbušnoj strani srebrnaste boje, a na plavkastoj leđnoj strani ima uočljive tamne pruge. Sezona skuše je u kasno proljeće i rano ljeto. </para><para>Prilikom kupovine prvo vodite računa gdje kupujete ribu. Pravilno držana svježa riba je u ograđenim prostorima na komadićima leda. Zatim obratite pažnju da je tijelo skuše glatko i čvrsto, oči bistre, a škrge crvene boje. Na prerezu ili ukoliko kupujete filete, meso ribe treba biti glatko, blijede bež boje koja prema sredini prelazi u ružičastu. </para><para>Duljina čuvanja svježe ribe ovisi o tome koliko je prošlo vremena od njena ulova. Ukoliko je riba stara samo jedan dan prije kupnje, možete je u hladnjaku čuvati do četiri dana, ukoliko je ona dulje stajala ili niste sigurni, upotrijebite je isti ili sljedeći dan. Očišćenu skušu možete i zamrznuti. Porcionirajte je u plastične vrećice i čuvajte u zamrzivaču dva do tri tjedna. </para><para>Skuša se može usoliti ili dimiti, a izvrsna je sirovina za konzerviranje, bilo u ulju ili u umaku od rajčica s povrćem. </para><heading2>Priprema jela sa skušom</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Skuša se može usoliti ili dimiti, a izvrsna je sirovina za konzerviranje, bilo u ulju ili u umaku od rajčica s povrćem.</para></blockquote><para>U nas se skuša najčešće priprema ljeti na gradele. Prvo cijelu ribu očistite i ostavite u ulju oko sat vremena. Zatim je pecite s obje strane na dobro ugrijanim gradelama ili roštilju te poslužite uz kriške limuna i umak od maslinova ulja, nasjeckanog češnjaka i peršina. <pio:linebreak/>Za dulje čuvanje i uživanje u ribi ljeti se pečena skuša može držati u ribljoj marinadi. Za marinadu se na malo ulja popeće sitno narezani mrkva i celer, malo nasjeckanog peršinova lista i luk. Zatim se u jednakim omjerima doda vode i bijelog vina, vinski ocat, list lovora, češanj češnjaka, majčina dušica, 1-2 klinčića i žličica zdrobljenog bijelog papra. Kada zakipi, marinada se kuha na laganoj vatri oko pola sata. Kada se ohladi, slaže se u redovima red ribe, zatim red marinade i tako dok ne potrošite sve sastojke. Prije konzumacije riba u marinadi mora stajati nekoliko dana. Zanimljiva je i marinada sa sjevera Europe od sokova salate, krastavca i listova peršina uz dodatak malo limunova soka, octa, soli, papra i maslinova ulja u koju se stave na tanke trake narezani fileti skuše i mariniraju se 10-20 minuta. Poslužuju se uz umak na bazi vrhnja s dodatkom kopra, naribanog hrena, kima i češnjaka te na kockice narezanih krastavaca, kuhane cikle i jabuka. </para><para>Vrlo jednostavna priprema skuše je u pećnici s krumpirom, rajčicom, ružmarinom i lovorom na grčki način, a pečene komadiće skuše s dodatkom narezanog mladog luka i rotkvica možete na meksički način poslužiti sa salsom i tortiljama. Fileti skuše mogu se peći tako da im se gornja površina premaže začinskim maslacem ili gotovom majonezom. </para><para>Pirjana skuša može se pripremati na luku s dodatkom bijelog vina, na brudet s dodatkom rajčice ili na japanski način u miso umaku s dodatkom rižine rakije (sake) i đumbira. </para><para>Kuhana skuša poslužuje se uz oštre i začinjene umake od hrena, senfa, ogrozda i slično ili pak na talijanski način na bazi luka, korjenastog povrća, komorača, rajčice i narančine korice. </para><para>Konzervirana skuša u ulju može se vrlo jednostavno pripremiti u obliku namaza za sendviče ili s umakom od rajčice i širokim rezancima, dok se dimljena skuša može koristiti u pripremi kanape sendviča, s krumpirom na salatu ili zapečena u pećnici ili s celerom i jabukom u salati s dodatkom majoneze, vrhnja i začina koju poslužite na listićima rikule.</para>

Skuša mackerel Scomber scombrus L. ingredient Ovu plavu ribu izuzetnog okusa jednostavno ćete prepoznati po glatkoj koži, gotovo bez ljuski, koja je na trbušnoj strani srebrnaste boje, a na plavkastoj leđnoj strani ima uočljive tamne pruge. Sezona skuše je u kasno proljeće i rano ljeto.  Vitamini i minerali iz skuše sudjeluju u metaboličkim procesima, izgradnji krvožilnog sustava, koštanog, živčanog i mišićnog tkiva. Opis i podrijetloUbraja se u sitnu plavu ribu, iz porodice Scomberomoridae, a pojavljuje se u jatima ispod morske površine. Skuša je riba pučine i u Jadranu je posvuda rasprostranjena. Skuša sadrži omega-3 masne kiseline, vitamine i minerale važne za zdravlje srca, a vrlo malo štetnih zasićenih masti.Leđna peraja joj je izrazito račvasta. Leđa su modro zelenkasta, a prema trbuhu je plavičasto srebrna. Duž hrpta koso je isprugana. Dosiže maksimalnu dužinu od 45 cm i težinu od 0,9 kg. Hrani se sitnim morskim planktonima i sitnim ribicama. Spolnu zrelost doseže s 2-3 godine starosti, mrijesti se krajem jeseni i početkom zime i tada najviše odabire čista pjeskovita dna. Prodaje se svježa ili konzervirana na razne načine: soljenjem, sušenjem, dimljenjem ili u ulju. Energetska i nutritivna vrijednostEnergetski sadržaj 100 g svježe skuše iznosi 205 kcal / 858 kJ. Od toga je 18% masti i 14% proteina. Od vitamina bogata je vitaminima B-kompleksa, od čega je odličan izvor niacina (9,1 mg što čini 48% RDA), a dobar je izvor riboflavina (0,312 mg što čini 18% RDA), pantotenske kiseline (0,86 mg što čini 17% RDA), tiamina (0,17 mg što čini 12% RDA) i kolina (65 mg što čini 13% RDA).Od minerala skuša je odličan izvor selena (44 µg što čini 63% RDA), fosfora (217 mg što čini 27% RDA), magnezija (76 mg što čini 25% RDA) i željeza (1,6 mg što čini 16% RDA).Svježa skuša u 100 g sadrži 3,4 g polinezasićenih masnih kiselina, a od toga 2,5 g omega-3 masnih kiselina. Energetski sadržaj 100 g kuhane skuše iznosi 262 kcal / 1096 kJ. Od toga je 18% masti i 24% proteina. Od vitamina izvrstan je izvor vitamina B kompleksa, od čega cijanokobalamina (B12; 19 µg što čini 950% RDA), niacina (6,85 mg što čini 36% RDA), riboflavina (0,412 mg što čini 32% RDA), piridoksina (0,5 mg što čini 23% RDA), pantotenske kiseline (1 mg što čini 20% RDA), a dobar je izvor tiamina (0,16 mg što čini 10,6% RDA).Od minerala skuša je izvrstan izvor fosfora (278 mg što čini 356% RDA), magnezija (97 mg što čini 28% RDA) i željeza (1,6 mg što čini 16 % RDA).Kuhana skuša sadrži u 100 g 4,3 g polinezasićenih masnih kiselina, a od toga 1,3 g omega-3 masnih kiselina.DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDAODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDARDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine). LjekovitostKonzervirana skuša u ulju može se vrlo jednostavno pripremiti u obliku namaza za sendviče ili s umakom od rajčice i širokim rezancima. Konzumiranje skuše je vrlo pametan i jednostavan način za održavanje zdravlja srca. Skuša sadrži omega-3 masne kiseline, vitamine i minerale važne za zdravlje srca, a vrlo malo štetnih zasićenih masti. Savjet zdravim ljudima Američkog udruženja za srce s obzirom na jake znanstvene dokaze je da se riba konzumira najmanje dva puta tjedno, jer pomaže u reguliranju krvnog tlaka, čisti nakupine u arterijama, smanjuje grušanje krvi i drugo.Omega-3 masne kiseline djeluju na zdravlje cijelog organizma, posebno srčano-krvožilnog sustava, potiču kognitivni razvoj i ponašanje djece, usporavaju razvoj nekih oblika raka, ublažavaju upalne procese kao što je artritis.Istraživački tim na Harvardu je otkrio mehanizam djelovanja ribljeg ulja na upalne procese kao što je artritis. Masti resolvini sprječavaju selidbu upalnih stanica do mjesta upale. Resolvini su sačinjeni od omega-3 masnih kiselina i u visokoj koncentraciji se nalaze u ribljem ulju. Amerika službeno nema preporuka za unos omega-3, ali zdravstvene službe Kanade preporučuje dnevno 1,1 g ženama, a 1,6 g muškarcima.Koalicija udruga za zdravlje majki i beba potiče trudne žene da konzumiraju 400 g ribe tjedno, jer se time poboljšava kognitivni razvoj beba, razvoj vida, a otkriveno je da ima utjecaja i na ponašanje.American Association for Cancer Research i Karolinska Institutet u Švedskoj ispitivali su utjecaj omega-3 masnih kiselina na smanjenje rizika od pojave raka bubrega i dojke. Na Sveučilištima u Koloradu i Floridi otkriveno da je majke koje konzumiraju ribu tijekom trudnoće smanjuju rizik od pojave raka dojke kod svojih kćeri. Vitamini i minerali iz skuše sudjeluju u metaboličkim procesima, izgradnji krvožilnog sustava, koštanog, živčanog i mišićnog tkiva.Često su mediji izvještavali o štetnosti ribe zbog nakupljanja žive, dioksina i polikloriranih bifenila (PCB) pa je javnost stekla dojam da je riba više štetna nego korisna. Istraživanje na Harvard School of Public Health ispitalo je ovaj problem. Rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu The Journal of the American Medical Association iz 2006. idu u prilog konzumiranja ribe. Otkriveno je da se u ribi i morskim plodovima nalazi svega 9% od ukupne količine PCB i dioksina prisutnih u hrani, a oko 90% u ostaloj hrani kao što su meso, povrće, mlijeko i dr. (podaci vrijede za SAD). Studijom je utvrđeno da kozumiranjem 200 g ribe poput skuše tjedno možete smanjiti za 17% rizik od smrti uzrokovane bilo kojom bolesti i 36% rizik od smrti uzrokovane srčanim bolestima. Kupovanje i čuvanjeOvu plavu ribu izuzetnog okusa jednostavno ćete prepoznati po glatkoj koži, gotovo bez ljuski, koja je na trbušnoj strani srebrnaste boje, a na plavkastoj leđnoj strani ima uočljive tamne pruge. Sezona skuše je u kasno proljeće i rano ljeto. Prilikom kupovine prvo vodite računa gdje kupujete ribu. Pravilno držana svježa riba je u ograđenim prostorima na komadićima leda. Zatim obratite pažnju da je tijelo skuše glatko i čvrsto, oči bistre, a škrge crvene boje. Na prerezu ili ukoliko kupujete filete, meso ribe treba biti glatko, blijede bež boje koja prema sredini prelazi u ružičastu. Duljina čuvanja svježe ribe ovisi o tome koliko je prošlo vremena od njena ulova. Ukoliko je riba stara samo jedan dan prije kupnje, možete je u hladnjaku čuvati do četiri dana, ukoliko je ona dulje stajala ili niste sigurni, upotrijebite je isti ili sljedeći dan. Očišćenu skušu možete i zamrznuti. Porcionirajte je u plastične vrećice i čuvajte u zamrzivaču dva do tri tjedna. Skuša se može usoliti ili dimiti, a izvrsna je sirovina za konzerviranje, bilo u ulju ili u umaku od rajčica s povrćem. Priprema jela sa skušomSkuša se može usoliti ili dimiti, a izvrsna je sirovina za konzerviranje, bilo u ulju ili u umaku od rajčica s povrćem.U nas se skuša najčešće priprema ljeti na gradele. Prvo cijelu ribu očistite i ostavite u ulju oko sat vremena. Zatim je pecite s obje strane na dobro ugrijanim gradelama ili roštilju te poslužite uz kriške limuna i umak od maslinova ulja, nasjeckanog češnjaka i peršina. Za dulje čuvanje i uživanje u ribi ljeti se pečena skuša može držati u ribljoj marinadi. Za marinadu se na malo ulja popeće sitno narezani mrkva i celer, malo nasjeckanog peršinova lista i luk. Zatim se u jednakim omjerima doda vode i bijelog vina, vinski ocat, list lovora, češanj češnjaka, majčina dušica, 1-2 klinčića i žličica zdrobljenog bijelog papra. Kada zakipi, marinada se kuha na laganoj vatri oko pola sata. Kada se ohladi, slaže se u redovima red ribe, zatim red marinade i tako dok ne potrošite sve sastojke. Prije konzumacije riba u marinadi mora stajati nekoliko dana. Zanimljiva je i marinada sa sjevera Europe od sokova salate, krastavca i listova peršina uz dodatak malo limunova soka, octa, soli, papra i maslinova ulja u koju se stave na tanke trake narezani fileti skuše i mariniraju se 10-20 minuta. Poslužuju se uz umak na bazi vrhnja s dodatkom kopra, naribanog hrena, kima i češnjaka te na kockice narezanih krastavaca, kuhane cikle i jabuka. Vrlo jednostavna priprema skuše je u pećnici s krumpirom, rajčicom, ružmarinom i lovorom na grčki način, a pečene komadiće skuše s dodatkom narezanog mladog luka i rotkvica možete na meksički način poslužiti sa salsom i tortiljama. Fileti skuše mogu se peći tako da im se gornja površina premaže začinskim maslacem ili gotovom majonezom. Pirjana skuša može se pripremati na luku s dodatkom bijelog vina, na brudet s dodatkom rajčice ili na japanski način u miso umaku s dodatkom rižine rakije (sake) i đumbira. Kuhana skuša poslužuje se uz oštre i začinjene umake od hrena, senfa, ogrozda i slično ili pak na talijanski način na bazi luka, korjenastog povrća, komorača, rajčice i narančine korice. Konzervirana skuša u ulju može se vrlo jednostavno pripremiti u obliku namaza za sendviče ili s umakom od rajčice i širokim rezancima, dok se dimljena skuša može koristiti u pripremi kanape sendviča, s krumpirom na salatu ili zapečena u pećnici ili s celerom i jabukom u salati s dodatkom majoneze, vrhnja i začina koju poslužite na listićima rikule. 

Skuša

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Kivi je smaragdni užitak jedinstvenog okusa koji daje dramatični tropski dašak u ove hladne zimske dane. Podrijetllom je iz Kine gdje ga zovu <emphasis>Yang Tao</emphasis> odakle su ga misionari početkom 20-og stoljeća prenijeli u Novi Zeland, a zatim se proširio na cijeli svijet. <pio:linebreak/></para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kivi sadrži enzime koji mogu poslužiti kao izuzetni "omekšivači" mesa.</para></blockquote><para>Grane sa širokim listovima, ove dvodomne biljke penjačice, mogu dosegnuti i do 7 m dužine. Plod je mesnat, jajastog oblika sa smeđim, dlakavim kožnim omotačem.</para><heading2>Energetska i nutritvna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježeg kivija iznosi 61 kcal / 255kJ, od toga sadrži 14,6% ugljikohidrata, 1,14 % proteina i 0,5% masti. </para><para>Od minerala kivi sadrži kalij (312 mg), kalcij (34 mg), fosfor (34 mg), magnezij (17 mg), željezo (0,3 mg), cink (0,14 mg) i bakar (0,13 mg). </para><para>Od vitamina sadrži vitamin A (52 mg), vitamin C (93 mg), vitamine B kompleksa: tiamin (0,03 mg), riboflavin (0,025 mg), niacin (0,34 mg), pantotensku kiselinu (0,18 mg), vitamin B6 (0,063 mg), kolin (7,8 mg), betain (0,5 mg), vitamin E (1,46 mg) i vitamin K (40,3 mcg).</para><para>Kivi u 100 g sadrži 3 g dijetalnih vlakana i 122 mcg luteina i zeaksantina.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Neki nutricionisti smatraju kivi "supervoćem". Zašto je to tako? Kivi posjeduje idealnu ravnotežu između minimalnog broja kalorija i maksimalnog ljekovitog učinka na organizam.<pio:linebreak/>Egzotični izgled i okus kriju malu riznicu raznolikih vitamina, minerala i fitonutrijenata koji udruženim djelovanjem mogu zaštiti naš organizam od mnogih bolesti suvremenog svijeta, a što potvrđuju i brojne studije.<pio:linebreak/>Kivi je pokazao sposobnost zaštite DNK od štetnog djelovanja kisika. Ovo se djelovanje ne pripisuje isključivo poznatim antioksidantima vitaminu C ili beta-karotenu, već i raznolikim flavonoidima i karotenoidima u kiviju. <pio:linebreak/>Konzumiranjem kivija organizam se opskrbljuje velikim količinama vitamina C što može reducirati rizik od pojave bolesti srčanog i krvožilnog sustava, moždanog udara ili raka. Tome u prilog ide i povoljan omjer natrija i kalija. Stručnjaci za krvožilni sustav ističu da je odgovarajući omjer natrij-kalij vrlo važan za zdravlje srca. Konzumacija kivija smanjuje i količinu triglicerida u krvi za 15%. Osim toga zahvaljujući vitaminu C kivi može pripomoći i zacjeljivanju rana, održavanju zdravlja kostiju, apsorpciji željeza i zdravlju zubi i desni.<pio:linebreak/></para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kivi usitnjen u pire iskoristite za pripremu sorbeta s dodatkom limete ili voćnih umaka koji će biti osvježavajući i dekorativan dodatak sladoledu od vanilije.</para></blockquote><para>Kivi je nadalje dobar izvor dijetalnih vlakana. Redovitom i uravnoteženom prehranom koja osigurava optimalnu količinu dijetalnih vlakana reducira se povišena količina kolesterola što u konačnici rezultira smanjenim rizikom od srčanih bolesti. Vlakna također uklanjaju toksine iz debelog crijeva što je korisno u prevenciji raka debelog crijeva. Dijetalna vlakna pripomažu i u održavanju razine šećera u krvi. <pio:linebreak/>Kivi pozitivno djeluje na zdravlje probavnog sustava i stoga jer pomaže u postizanju ravnoteže između dobrih i loših bakterija u probavi, štiti od štetnog djelovanja enzima u donjem probavnom kanalu koji mogu uzrokovati rak. </para><para>Ljekoviti sastojci kivija čine ga odličnim zaštitnikom u borbi protiv simptoma respiratornih oboljenja kao što je astma. Studija u Italiji koja je obuhvatila preko 18 000 djece od 6 i 7 godina pokazala je da djeca koja jedu 5 do 7 obroka citrusa i kivija tjedno imaju za 25 do 44% manje pojavu simptoma respiratornih bolesti nego djeca koja ovo voće jedu manje od jednom tjedno, a najveće poboljšanje primjećeno je kod djece s astmom.</para><para>Podaci objavljeni u <emphasis>Archives of Opthamology </emphasis>pokazuju da čak i 3 obroka voća dnevno mogu smanjiti rizik od starosne makularne degeneracije, glavnog uzročnika gubitka vida u starijoj populaciji. Kivi doprinosi zdravlju očiju svojim ljekovitim fitonutrijentima - ksantofilima, među njima se posebno ističe lutein koji se nalazi u retini oka. </para><para>Kivi posjeduje i antimutagena svojstva. <emphasis>In vitro</emphasis> studije pokazuju da ekstrakt kivija ima sposobnost inhibiranja melanoma (rak kože). Neke studije pokazuju da zahvaljujući klorofilu kivi pokazuje mogućnost inhibiranja raka jetre.<pio:linebreak/>Inozitol, alkoholni šećer koji se prirodno nalazi u kiviju još jedan je u nizu zanimljivih ljekovitih sastojaka. Otkriveno je da može biti koristan za liječenje depresije, nadalje igra pozitivnu ulogu u reguliranju dijabetesa i povezan je složenim procesima s hormonima i neurotransmiterima.</para><para>U Kini je proizveden energetski napitak na bazi kivija koji je dobar kao nadomjestak izgubljenih minerala tijekom treninga u vrućoj klimi, a osim toga kivi poboljšava i mišićnu aktivnost jer ih štiti od oksidativnog stresa. Može pomoći kod smirenja od stresa jer sadrži relativno visoke količine serotonina.</para><para>Međutim, za kraj ipak treba naglasiti da kivi ima i svoju lošu stranu, prevelika konzumacija kivija može uzrokovati alergiju. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Prilikom kupovine, stavite plod kivija između prsta i kažiprsta pa ga lagano pritisnite. Ukoliko je kivi blago mekan, znači da je zreo i sladak. Svakako izbjegavajte kupnju plodova koji su jako mekani, a kora im je naborana, oštećena ili sadrži tamne mrlje. </para><para>S obzirom da kivi može dozrijevati stajanjem, možete kupiti i čvrste nedozrele plodove pa ih ostaviti 3-5 dana na sobnoj temperaturi dalje od sunčeve svjetlosti i topline. Zreli kivi čuvajte u hladnjaku 2-3 tjedna. </para><heading2>Priprema jela s kivijem</heading2><para>Kivi možete jesti samostalno tako da ga ne ogulite, već mu samo oštrim nožem odrežete vrh, a zatim ga jedete žličicom, jednako kao što se to radi s mekano kuhanim jajem. Prilikom pripreme jela kora se odstranjuje malim oštrim nožem za voće. Rezanjem na ploške kivi djeluje vrlo atraktivno na tanjuru pa se na vrhuncu <emphasis>nouvelle cuisine</emphasis> koristio za ukrašavanje gotovo svakog jela kolikogod to ponekad bilo neprimjereno.<pio:linebreak/></para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Egzotični izgled i okus kivija krije malu riznicu raznolikih vitamina, minerala i fitonutrijenata.</para></blockquote><para>Oguljeni kivi možete koristiti kao atraktivan dodatak voćnim salatama, poput ananasa, kivija i naranče u šećernom sirupu s dodatkom metvice, krustadama s kremom od sira i pavlovoj. Izvrsno se slaže s tučenim vrhnjem i bijelom čokoladom, možete ga poslužiti u kombinaciji s narezanim jagodama, ananasom i kruškama prelivenima s malo šampanjca i <emphasis>zabaglione</emphasis> kremom ili s drugim voćem uz čokoladni <emphasis>fondue</emphasis>. Dodajte ga kao egzotičan dodatak uz poširane kruške ili <emphasis>crème brûlée</emphasis>. Voćni <emphasis>sushi</emphasis> možete pripremiti od riže kuhane u kokosovom mlijeku koja se ohladi i oblikuje u lađice, na njih se stavi razno voće, a poslužuje se s voćnim umakom. Za doručak ili međuobrok poslužite voćnu salatu od ananasa, manga i kivija s dodatkom meda, jogurta i granole. Kivi usitnjen u pire iskoristite za pripremu sorbeta s dodatkom limete ili voćnih umaka koji će biti osvježavajući i dekorativan dodatak sladoledu od vanilije. Neki enzimi kivija sprječavaju očvršćavanje želatine, a kod mliječnih će proizvoda izazvati zgrušavanje pa iz tih razloga nećete moći pripremiti voćne kolače s kivijem i želatinom ili sladoled od kivija. </para><para>U slanim se jelima dobro kombinira s bijelim mesom, šunkom, peradi, ribama, osobito lososom i školjkašima. Kivi sadrži enzime koji mogu poslužiti kao izuzetni "omekšivači" mesa. Natrljajte meso unutarnjim dijelom kore kivija ili stavite na svaku stranu mesa po plošku kivija i ostavite stajati oko 20 minuta. Tako omekšano meso, kao što je govedina, možete dalje pripremati na roštilju. Isti postupak možete primijeniti i na mesu sipe. Zanimljiva je kombinacija pečenih janjećih kotleta sa salsom od kivija, kruški, luka, limunova soka i sušenih brusnica. Pikantnu povrtno-voćnu salsu pripremite od kivija, dinje, krastavca, mladog luka, čili papričica i đumbira te poslužite uz pečeno ili meso s roštilja. Nesvakidašnju salatu od piletine i riže možete pripremiti uz dodatak ananasa i kivija s mladim lukom i paprikama te salatnim preljevom od sojinog umaka, ulja, protisnutog češnjaka i đumbira. </para>

Kivi kiwifruit Actinidia deliciosa ingredient Kivi se izvrsno slaže s tučenim vrhnjem i bijelom čokoladom, možete ga poslužiti u kombinaciji s narezanim jagodama, ananasom i kruškama prelivenima s malo šampanjca i zabaglione kremom ili s drugim voćem uz čokoladni fondue. Kivi posjeduje idealnu ravnotežu između minimalnog broja kalorija i maksimalnog ljekovitog učinka na organizam. Opis i podrijetloKivi je smaragdni užitak jedinstvenog okusa koji daje dramatični tropski dašak u ove hladne zimske dane. Podrijetllom je iz Kine gdje ga zovu Yang Tao odakle su ga misionari početkom 20-og stoljeća prenijeli u Novi Zeland, a zatim se proširio na cijeli svijet. Kivi sadrži enzime koji mogu poslužiti kao izuzetni "omekšivači" mesa.Grane sa širokim listovima, ove dvodomne biljke penjačice, mogu dosegnuti i do 7 m dužine. Plod je mesnat, jajastog oblika sa smeđim, dlakavim kožnim omotačem.Energetska i nutritvna vrijednostEnergetska vrijednost 100 g svježeg kivija iznosi 61 kcal / 255kJ, od toga sadrži 14,6% ugljikohidrata, 1,14 % proteina i 0,5% masti. Od minerala kivi sadrži kalij (312 mg), kalcij (34 mg), fosfor (34 mg), magnezij (17 mg), željezo (0,3 mg), cink (0,14 mg) i bakar (0,13 mg). Od vitamina sadrži vitamin A (52 mg), vitamin C (93 mg), vitamine B kompleksa: tiamin (0,03 mg), riboflavin (0,025 mg), niacin (0,34 mg), pantotensku kiselinu (0,18 mg), vitamin B6 (0,063 mg), kolin (7,8 mg), betain (0,5 mg), vitamin E (1,46 mg) i vitamin K (40,3 mcg).Kivi u 100 g sadrži 3 g dijetalnih vlakana i 122 mcg luteina i zeaksantina.LjekovitostNeki nutricionisti smatraju kivi "supervoćem". Zašto je to tako? Kivi posjeduje idealnu ravnotežu između minimalnog broja kalorija i maksimalnog ljekovitog učinka na organizam.Egzotični izgled i okus kriju malu riznicu raznolikih vitamina, minerala i fitonutrijenata koji udruženim djelovanjem mogu zaštiti naš organizam od mnogih bolesti suvremenog svijeta, a što potvrđuju i brojne studije.Kivi je pokazao sposobnost zaštite DNK od štetnog djelovanja kisika. Ovo se djelovanje ne pripisuje isključivo poznatim antioksidantima vitaminu C ili beta-karotenu, već i raznolikim flavonoidima i karotenoidima u kiviju. Konzumiranjem kivija organizam se opskrbljuje velikim količinama vitamina C što može reducirati rizik od pojave bolesti srčanog i krvožilnog sustava, moždanog udara ili raka. Tome u prilog ide i povoljan omjer natrija i kalija. Stručnjaci za krvožilni sustav ističu da je odgovarajući omjer natrij-kalij vrlo važan za zdravlje srca. Konzumacija kivija smanjuje i količinu triglicerida u krvi za 15%. Osim toga zahvaljujući vitaminu C kivi može pripomoći i zacjeljivanju rana, održavanju zdravlja kostiju, apsorpciji željeza i zdravlju zubi i desni.Kivi usitnjen u pire iskoristite za pripremu sorbeta s dodatkom limete ili voćnih umaka koji će biti osvježavajući i dekorativan dodatak sladoledu od vanilije.Kivi je nadalje dobar izvor dijetalnih vlakana. Redovitom i uravnoteženom prehranom koja osigurava optimalnu količinu dijetalnih vlakana reducira se povišena količina kolesterola što u konačnici rezultira smanjenim rizikom od srčanih bolesti. Vlakna također uklanjaju toksine iz debelog crijeva što je korisno u prevenciji raka debelog crijeva. Dijetalna vlakna pripomažu i u održavanju razine šećera u krvi. Kivi pozitivno djeluje na zdravlje probavnog sustava i stoga jer pomaže u postizanju ravnoteže između dobrih i loših bakterija u probavi, štiti od štetnog djelovanja enzima u donjem probavnom kanalu koji mogu uzrokovati rak. Ljekoviti sastojci kivija čine ga odličnim zaštitnikom u borbi protiv simptoma respiratornih oboljenja kao što je astma. Studija u Italiji koja je obuhvatila preko 18 000 djece od 6 i 7 godina pokazala je da djeca koja jedu 5 do 7 obroka citrusa i kivija tjedno imaju za 25 do 44% manje pojavu simptoma respiratornih bolesti nego djeca koja ovo voće jedu manje od jednom tjedno, a najveće poboljšanje primjećeno je kod djece s astmom.Podaci objavljeni u Archives of Opthamology pokazuju da čak i 3 obroka voća dnevno mogu smanjiti rizik od starosne makularne degeneracije, glavnog uzročnika gubitka vida u starijoj populaciji. Kivi doprinosi zdravlju očiju svojim ljekovitim fitonutrijentima - ksantofilima, među njima se posebno ističe lutein koji se nalazi u retini oka. Kivi posjeduje i antimutagena svojstva. In vitro studije pokazuju da ekstrakt kivija ima sposobnost inhibiranja melanoma (rak kože). Neke studije pokazuju da zahvaljujući klorofilu kivi pokazuje mogućnost inhibiranja raka jetre.Inozitol, alkoholni šećer koji se prirodno nalazi u kiviju još jedan je u nizu zanimljivih ljekovitih sastojaka. Otkriveno je da može biti koristan za liječenje depresije, nadalje igra pozitivnu ulogu u reguliranju dijabetesa i povezan je složenim procesima s hormonima i neurotransmiterima.U Kini je proizveden energetski napitak na bazi kivija koji je dobar kao nadomjestak izgubljenih minerala tijekom treninga u vrućoj klimi, a osim toga kivi poboljšava i mišićnu aktivnost jer ih štiti od oksidativnog stresa. Može pomoći kod smirenja od stresa jer sadrži relativno visoke količine serotonina.Međutim, za kraj ipak treba naglasiti da kivi ima i svoju lošu stranu, prevelika konzumacija kivija može uzrokovati alergiju. Kupovanje i čuvanjePrilikom kupovine, stavite plod kivija između prsta i kažiprsta pa ga lagano pritisnite. Ukoliko je kivi blago mekan, znači da je zreo i sladak. Svakako izbjegavajte kupnju plodova koji su jako mekani, a kora im je naborana, oštećena ili sadrži tamne mrlje. S obzirom da kivi može dozrijevati stajanjem, možete kupiti i čvrste nedozrele plodove pa ih ostaviti 3-5 dana na sobnoj temperaturi dalje od sunčeve svjetlosti i topline. Zreli kivi čuvajte u hladnjaku 2-3 tjedna. Priprema jela s kivijemKivi možete jesti samostalno tako da ga ne ogulite, već mu samo oštrim nožem odrežete vrh, a zatim ga jedete žličicom, jednako kao što se to radi s mekano kuhanim jajem. Prilikom pripreme jela kora se odstranjuje malim oštrim nožem za voće. Rezanjem na ploške kivi djeluje vrlo atraktivno na tanjuru pa se na vrhuncu nouvelle cuisine koristio za ukrašavanje gotovo svakog jela kolikogod to ponekad bilo neprimjereno.Egzotični izgled i okus kivija krije malu riznicu raznolikih vitamina, minerala i fitonutrijenata.Oguljeni kivi možete koristiti kao atraktivan dodatak voćnim salatama, poput ananasa, kivija i naranče u šećernom sirupu s dodatkom metvice, krustadama s kremom od sira i pavlovoj. Izvrsno se slaže s tučenim vrhnjem i bijelom čokoladom, možete ga poslužiti u kombinaciji s narezanim jagodama, ananasom i kruškama prelivenima s malo šampanjca i zabaglione kremom ili s drugim voćem uz čokoladni fondue. Dodajte ga kao egzotičan dodatak uz poširane kruške ili crème brûlée. Voćni sushi možete pripremiti od riže kuhane u kokosovom mlijeku koja se ohladi i oblikuje u lađice, na njih se stavi razno voće, a poslužuje se s voćnim umakom. Za doručak ili međuobrok poslužite voćnu salatu od ananasa, manga i kivija s dodatkom meda, jogurta i granole. Kivi usitnjen u pire iskoristite za pripremu sorbeta s dodatkom limete ili voćnih umaka koji će biti osvježavajući i dekorativan dodatak sladoledu od vanilije. Neki enzimi kivija sprječavaju očvršćavanje želatine, a kod mliječnih će proizvoda izazvati zgrušavanje pa iz tih razloga nećete moći pripremiti voćne kolače s kivijem i želatinom ili sladoled od kivija. U slanim se jelima dobro kombinira s bijelim mesom, šunkom, peradi, ribama, osobito lososom i školjkašima. Kivi sadrži enzime koji mogu poslužiti kao izuzetni "omekšivači" mesa. Natrljajte meso unutarnjim dijelom kore kivija ili stavite na svaku stranu mesa po plošku kivija i ostavite stajati oko 20 minuta. Tako omekšano meso, kao što je govedina, možete dalje pripremati na roštilju. Isti postupak možete primijeniti i na mesu sipe. Zanimljiva je kombinacija pečenih janjećih kotleta sa salsom od kivija, kruški, luka, limunova soka i sušenih brusnica. Pikantnu povrtno-voćnu salsu pripremite od kivija, dinje, krastavca, mladog luka, čili papričica i đumbira te poslužite uz pečeno ili meso s roštilja. Nesvakidašnju salatu od piletine i riže možete pripremiti uz dodatak ananasa i kivija s mladim lukom i paprikama te salatnim preljevom od sojinog umaka, ulja, protisnutog češnjaka i đumbira.  

Kivi

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para><emphasis>Quinoa </emphasis>je drevna južnoamerička biljka koje se nazivala ''zlato Inka'', jedna je od najstarijih žitarica na svijetu koja je kultivirana u Andama na području Perua, Čilea i Bolivije prije 5 000 godina. Stara civilizacija Inka prepoznala je ovu namirnicu kao izvor snage i izdržljivosti za ratnike. Legende kažu kako je kralj tog drevnog naroda svake godine posijao prvo sjeme <emphasis>quinoe</emphasis>, budući da je upravo ta žitarica bila osnovna namirnica kojom se njegov narod prehranjivao. Nazivali su je "majka žitarica".<pio:linebreak/><pio:linebreak/>O <emphasis>quinoi </emphasis>se obično govori kao o žitarici, međutim, radi se o biljci koja je srodna špinatu. Naraste na oko dva metra visine sa zeleno crvenim listovima i
cvjetićima formiranim u raznolike grozdove iz kojih kada je zrela izlaze sjemenke. Sjemenke odnosno zrna <emphasis>quinoe </emphasis>male su kuglice, sfernog oblika, promjera 1-3 mm i najčešće su žute boje, a postoje i narančaste, roze, crvene, ljubičaste i crne sorte. Listovi <emphasis>quinoe </emphasis>također su prikladni za jelo i imaju okus sličan špinatu ili blitvi, međutim, uglavnom nisu dostupni u trgovinama.  </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Topla
salata od cvjetače i može biti samostalno jelo, salata ili pak prilog uz
ribu ili bijelo meso koja se priprema vrlo jednostavno.</para></blockquote><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska
vrijednost 100 g sirove <emphasis>quinoe </emphasis>iznosi 368 kcal/1593 kJ. Od toga sadrži 64,1%
ugljikohidrata, 14,1% proteina i 6% masti.</para><para>Od minerala
u <emphasis>quinoi </emphasis>se nalaze kalcij (47mg što čini 6% RDA), željezo (4,57 mg što čini 32,6%
RDA), magnezij (197 mg što čini 52,5% RDA), fosfor (457 mg što čini 65% RDA), cink
(3,1 mg što čini 31% RDA), bakar (0,6 mg što čini 60% RDA) i mangan (2 mg što čini
100% RDA) i selen (8,5 mcg što čini 15,5% RDA).</para><para>Od vitamina <emphasis>quinoa
</emphasis>sadrži tiamin (0,4 mg što čini 36% RDA), riboflavin (0,3 mg što čini 21% RDA), niacin
(1,5 mg što čini 9% RDA), pantotenska kiselina (0,7 mg što čini 11% RDA), vitamin
B6 (0,5 mg što čini 36% RDA), folna kiselina (110,4 mcg što čini 55% RDA), vitamin A
(1 mcg što čini 0,125% RDA) i vitamin E (2,4 mcg što čini 20% RDA).</para><para>Od ostalih nutrijenata quinoa na 100 g sadrži 7 g vlakana i karotenoide lutein+zeaksantin 163 mcg.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Nutritivni profil <emphasis>quinoe </emphasis>je izuzetno kvalitetan, Svjetska zdravstvena organizacija (FAO) uspoređuje hranjivost i
nutritivni sastav s namirnicom kao što je mlijeko.</para><para>Osobitost <emphasis>quinoe </emphasis>leži u visokom udjelu i kvaliteti proteina, koji obuhvaćaju
sve esencijalne aminokiseline, a osobito je bogata lizinom koji sudjeluje u
procesima rasta i zacjeljivanja tkiva.</para><para>Konzumiranje <emphasis>quinoe </emphasis>se preporuča osobama sklonim migrenama, jer sadrži
mineral magnezij koji pomaže u opuštanju krvnih žila i riboflavin koji
poboljšava energetski metabolizam u mozgu i mišićima.</para><para>Kao cjelovita žitarica doprinosi očuvanju kardiovaskularnog sustava. Utvrđeno
je da se svakodnevnim konzumiranjem cjelovitih žitarica smanjuje rizik od
srčanog udara za 29%. Često konzumiranje cjelovitih žitarica preporuča se i
ženama u menopauzi koje imaju visoki kolesterol, visoki tlak ili neki drugi simptom
kardiovaskularnih bolesti. Najmanje 6 obroka tjedno usporava pojavu stenoze i ateroskleroze.</para><para>Zahvaljujući znatnom udjelu antioksidativnih spojeva <emphasis>quinoa </emphasis>štiti od
oksidativnog oštećenja stanica, pri tome je važno naglasiti da je
antioksidativna sposobnost podjednaka voću i povrću, ali samo u cjelovitom
obliku.</para><para>Studija objavljena u <emphasis>International
Journal of Epidemiology</emphasis> došla je do zanimljivih podataka, zbog visokog
udjela dijetalnih vlakana u cjelovitim žitaricama poput <emphasis>quinoe </emphasis>ženama u
menopauzi može se za polovinu smanjiti rizik od pojave raka dojke. Nadalje
prehrana bogata topljivim vlaknima, pomaže u reduciranju problema sa žučnim
kamencima. Topljiva vlakna ubrzavaju probavu i reduciraju izlučivanje žučne
kiseline, pojačavaju osjetljivost inzulina i snižavaju trigliceride.  </para><para>Istraživanje iz <emphasis>Diabetes Care</emphasis>
pokazuje da se redovitom konzumacijom cjelovitih žitarica snižava rizik od
pojave dijabetesa tip 2. </para><para>Međunarodna studija o alergijama i astmi u djece potvrdila je da cjelovite
žitarice mogu reducirati rizik od pojave dječje astme za 50%.</para><para>Visoki udio bakra u <emphasis>quinoi </emphasis>doprinosi proizvodnji melanina, kožnog pigmenta
i stvaranju hemoglobina.</para><para>Na kraju je potrebno istaknuti da je <emphasis>quinoa </emphasis>bezglutenska hrana što znači da
je pogodna za osobe oboljele od celijakije. Također je lako probavljiva pa je
idealna kao večernji obrok.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>U trgovini ćete sjemenke <emphasis>quinoe </emphasis>najčešće pronaći u pakiranju od 500 g na
odjeljku organske ili eko-hrane. Brašno <emphasis>quinoe </emphasis>i prešane sjemenke, također su
prisutne na tržištu.<pio:linebreak/><emphasis>Quinou
</emphasis>nakon kupnje čuvajte na suhom i tamnom mjestu do isteka roka trajanja.</para><heading2>Priprema jela s <emphasis>quinoom<pio:linebreak/></emphasis></heading2><para>Tek u posljednje vrijeme <emphasis>quinoa </emphasis>u kulinarstvu zauzima mjesto koje zaslužuje.<pio:linebreak/>Sjemenke
<emphasis>quinoe </emphasis>su prirodno presvučene saponinom koji ih štiti od vanjskih utjecaja
prilikom rasta. Saponin se uklanja prije pakiranja no neznatna količina ga
ostane, pa je neizostavno potrebno isprati sjemenke hladnom vodom u cjediljki sa sitnim porama ili gazi prije kuhanja kako ne bi
prisutnost saponina pokvarila okus jelu.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Sjemenke
nakon ispiranja zalijte vodom (na 1 šalicu <emphasis>quinoe </emphasis>dodajte 2 do 2,5 šalice vode), pa
lagano kuhajte uz povremeno miješanje dok vam voda ne nestane, a to je oko 15
minuta. Od šalice sirovog zrna dobit ćete kuhanjem tri šalice kuhane <emphasis>quinoe</emphasis>.
Kuhanu <emphasis>quinou </emphasis>možete čuvati u hladnjaku na +4°C dva do tri dana.</para><para>Kuhana
<emphasis>quinoa </emphasis>je zanimljiv dodatak salatama, juhama, prilozima, povrtnim i mesnim
jelima, a upotrebljava se i u pripremi kolača i kruha. Proklijale
sjemenke <emphasis>quinoe </emphasis>mogu se koristiti kao dodaci salatama i ostalim hladnim jelima. <pio:linebreak/><emphasis>Quinoa
</emphasis>brašno se može miješati s kukuruznim i pšeničnim brašnom. Kod pripreme kruha
postotak <emphasis>quinoa </emphasis>brašna je od 10-13 %, kod pripreme tjestenine 30-40 %, a kod
pripreme slatkog peciva 60 % <emphasis>quinoa </emphasis>brašna.<emphasis><pio:linebreak/>Quinoa
</emphasis>ima jestivo lišće koje se kuha i upotrebljava kao blitva i špinat. Koristi se samo, ali i u kombinaciji s drugim žitaricama, a najčešće rižom,
prosom, kukuruznom krupicom i <emphasis>amaranthom</emphasis>.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Ako
želite pripremiti <emphasis>quinou </emphasis>za zajutrak uzmite jednu šalicu sjemenki <emphasis>quinoe </emphasis>podlijte s
dvije šalice vode pa lagano kuhajte deset minuta, potom umiješajte pola šalice
tanko narezanih jabuka, trećinu šalice grožđica, prstohvat cimeta pa kuhajte dok
se voda ne upije. Poslužite s mlijekom ili vrhnjem zaslađeno medom ili smeđim
šećerom.<pio:linebreak/><pio:linebreak/><emphasis>Quinoa </emphasis>je idealna za pripremu vegeterijanskih i makrobiotičkih
jela. Dobro se slaže sa sezonskim svježim salatama i mirisnim biljem,
češnjakom, lukom, povrćem, maslinama, limunom i maslinovim uljem.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Topla
salata od cvjetače i <emphasis>quinoe </emphasis>može biti samostalno jelo, salata ili pak prilog uz
ribu ili bijelo meso koja se priprema vrlo jednostavno. Skuhajte cvjetaču pa
potom povrtni temeljac od cvjetače upotrijebite kod kuhanja <emphasis>quinoe, </emphasis>a pred kraj
umiješajte malo pirea od rajčice. Kuhanu cvijetaču odvojite na cvjetove pa
stavite u vatrostalnu posudu poprskajte maslinovim uljem i pecite nekoliko
minuta na 200°C dok ne dobijete zlatnu boju po rubovima. Zapečenu
cvjetaču poslužite na toplom tanjuru, a preko nje rasporedite kuhanu
<emphasis>quinou</emphasis>, posipajte sve vlascem i dodajte nekoliko žličica <emphasis>ricotte </emphasis>ili kozjeg mladog
sira.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Ako
ste ljubitelj riže vjerojatno će vam se svidjeti i <emphasis>quinoa</emphasis>. U puno recepata
možete rižu zamijeniti <emphasis>quinoom, </emphasis>naravno ako vam odgovara malo gorkasti okus.<pio:linebreak/>Obogatite je dodatkom karameliziranog luka i pinjola, korice naribane naranče, mladog špinata ili blitve, rajčice.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>je bezglutenska hrana pa
je pogodna za osobe oboljele od celijakije. Lako probavljiva pa je
idealna kao večernji obrok.</para></blockquote><para>Za
<emphasis>quinou </emphasis>s graškom za šest osoba možete upotrijebiti 1 šalicu <emphasis>quinoe</emphasis>, pola luka,
2 žlice ulja, 1 žličicu đumbira, pola ljute papričice, 1 žličicu kurkume, 1
žličicu korijandera, prstohvat cimeta, 2 šalice vode, pola šalice
svježeg ili zamrznutog graška i soli po ukusu. Pirjajte nasjeckani luk na ulju,
dodajte đumbir, čili i <emphasis>quinou</emphasis> nekoliko minuta. Zatim dodajte kurkumu, korijander i soli pa nakon
kratkog pirjanja dodajte vodu i <emphasis>quinou</emphasis>, kuhajte 12 minuta pa dodajte grašak i kuhajte dok se voda ne upije, a grašak
skuha. Po potrebi još posolite. Ovako pripremljenu <emphasis>quinou </emphasis>možete poslužiti s
pečenim pilećim prsima ili svinjskim fileom u umaku od bresaka.</para><para>Kod
pripreme kruha dodavanjem nešto više od 10% <emphasis>quinoa </emphasis>brašna u kukuruzno ili
pšenično brašno dobit ćete bogatiji kruh proteinima, a kod pripreme kolača   <emphasis>quinoa </emphasis>može dekorativno zamijeniti pržene
nasjeckane lješnjake. Za <emphasis>quinoa</emphasis> puding, u
kokosovo mlijeko dodajte javorov sirup, cimet, klinčić, muškatni oraščić,
grožđice i kuhanu <emphasis>quinou, </emphasis>a ugustite ga svijetlim tofuom kojeg se protisnuli sa
sojinim mlijekom. Kuha se dok se ne zgusne, a poslužuje se toplo kao sutlijaš ili riža na mlijeku.</para><para>Jednostavan
desert možete napraviti od crvene <emphasis>quinoe </emphasis>kuhane u obranom mlijeku. Kada se
ohladi u nju dodajte svježe kupine, cimet i nasjeckane orahe. Slatki
krumpir se često koristi u kombinaciji s <emphasis>quinoom </emphasis>pa ima niz kolača u toj kombinaciji, a jedan
od istaknutijih su pogačice od slatkog krumpira i <emphasis>quinoe </emphasis>s umakom od ananasa. </para>

Quinoa quinoa Chenopodium quinoa Willd. ingredient Nutritivni profil quinoe je izuzetno kvalitetan, Svjetska zdravstvena organizacija (FAO) uspoređuje hranjivost i nutritivni sastav s namirnicom kao što je mlijeko. O quinoi se obično govori kao o žitarici, međutim, radi se o biljci koja je srodna špinatu.  Opis i podrijetloQuinoa je drevna južnoamerička biljka koje se nazivala ''zlato Inka'', jedna je od najstarijih žitarica na svijetu koja je kultivirana u Andama na području Perua, Čilea i Bolivije prije 5 000 godina. Stara civilizacija Inka prepoznala je ovu namirnicu kao izvor snage i izdržljivosti za ratnike. Legende kažu kako je kralj tog drevnog naroda svake godine posijao prvo sjeme quinoe, budući da je upravo ta žitarica bila osnovna namirnica kojom se njegov narod prehranjivao. Nazivali su je "majka žitarica".O quinoi se obično govori kao o žitarici, međutim, radi se o biljci koja je srodna špinatu. Naraste na oko dva metra visine sa zeleno crvenim listovima i
cvjetićima formiranim u raznolike grozdove iz kojih kada je zrela izlaze sjemenke. Sjemenke odnosno zrna quinoe male su kuglice, sfernog oblika, promjera 1-3 mm i najčešće su žute boje, a postoje i narančaste, roze, crvene, ljubičaste i crne sorte. Listovi quinoe također su prikladni za jelo i imaju okus sličan špinatu ili blitvi, međutim, uglavnom nisu dostupni u trgovinama.  Topla
salata od cvjetače i može biti samostalno jelo, salata ili pak prilog uz
ribu ili bijelo meso koja se priprema vrlo jednostavno.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska
vrijednost 100 g sirove quinoe iznosi 368 kcal/1593 kJ. Od toga sadrži 64,1%
ugljikohidrata, 14,1% proteina i 6% masti.Od minerala
u quinoi se nalaze kalcij (47mg što čini 6% RDA), željezo (4,57 mg što čini 32,6%
RDA), magnezij (197 mg što čini 52,5% RDA), fosfor (457 mg što čini 65% RDA), cink
(3,1 mg što čini 31% RDA), bakar (0,6 mg što čini 60% RDA) i mangan (2 mg što čini
100% RDA) i selen (8,5 mcg što čini 15,5% RDA).Od vitamina quinoa
sadrži tiamin (0,4 mg što čini 36% RDA), riboflavin (0,3 mg što čini 21% RDA), niacin
(1,5 mg što čini 9% RDA), pantotenska kiselina (0,7 mg što čini 11% RDA), vitamin
B6 (0,5 mg što čini 36% RDA), folna kiselina (110,4 mcg što čini 55% RDA), vitamin A
(1 mcg što čini 0,125% RDA) i vitamin E (2,4 mcg što čini 20% RDA).Od ostalih nutrijenata quinoa na 100 g sadrži 7 g vlakana i karotenoide lutein+zeaksantin 163 mcg.LjekovitostNutritivni profil quinoe je izuzetno kvalitetan, Svjetska zdravstvena organizacija (FAO) uspoređuje hranjivost i
nutritivni sastav s namirnicom kao što je mlijeko.Osobitost quinoe leži u visokom udjelu i kvaliteti proteina, koji obuhvaćaju
sve esencijalne aminokiseline, a osobito je bogata lizinom koji sudjeluje u
procesima rasta i zacjeljivanja tkiva.Konzumiranje quinoe se preporuča osobama sklonim migrenama, jer sadrži
mineral magnezij koji pomaže u opuštanju krvnih žila i riboflavin koji
poboljšava energetski metabolizam u mozgu i mišićima.Kao cjelovita žitarica doprinosi očuvanju kardiovaskularnog sustava. Utvrđeno
je da se svakodnevnim konzumiranjem cjelovitih žitarica smanjuje rizik od
srčanog udara za 29%. Često konzumiranje cjelovitih žitarica preporuča se i
ženama u menopauzi koje imaju visoki kolesterol, visoki tlak ili neki drugi simptom
kardiovaskularnih bolesti. Najmanje 6 obroka tjedno usporava pojavu stenoze i ateroskleroze.Zahvaljujući znatnom udjelu antioksidativnih spojeva quinoa štiti od
oksidativnog oštećenja stanica, pri tome je važno naglasiti da je
antioksidativna sposobnost podjednaka voću i povrću, ali samo u cjelovitom
obliku.Studija objavljena u International
Journal of Epidemiology došla je do zanimljivih podataka, zbog visokog
udjela dijetalnih vlakana u cjelovitim žitaricama poput quinoe ženama u
menopauzi može se za polovinu smanjiti rizik od pojave raka dojke. Nadalje
prehrana bogata topljivim vlaknima, pomaže u reduciranju problema sa žučnim
kamencima. Topljiva vlakna ubrzavaju probavu i reduciraju izlučivanje žučne
kiseline, pojačavaju osjetljivost inzulina i snižavaju trigliceride.  Istraživanje iz Diabetes Care
pokazuje da se redovitom konzumacijom cjelovitih žitarica snižava rizik od
pojave dijabetesa tip 2. Međunarodna studija o alergijama i astmi u djece potvrdila je da cjelovite
žitarice mogu reducirati rizik od pojave dječje astme za 50%.Visoki udio bakra u quinoi doprinosi proizvodnji melanina, kožnog pigmenta
i stvaranju hemoglobina.Na kraju je potrebno istaknuti da je quinoa bezglutenska hrana što znači da
je pogodna za osobe oboljele od celijakije. Također je lako probavljiva pa je
idealna kao večernji obrok.Kupovanje i čuvanjeU trgovini ćete sjemenke quinoe  najčešće pronaći u pakiranju od 500 g na
odjeljku organske ili eko-hrane. Brašno quinoe i prešane sjemenke, također su
prisutne na tržištu.Quinou
nakon kupnje čuvajte na suhom i tamnom mjestu do isteka roka trajanja.Priprema jela s quinoomTek u posljednje vrijeme quinoa u kulinarstvu zauzima mjesto koje zaslužuje.Sjemenke
quinoe su prirodno presvučene saponinom koji ih štiti od vanjskih utjecaja
prilikom rasta. Saponin se uklanja prije pakiranja no neznatna količina ga
ostane, pa je neizostavno potrebno isprati sjemenke hladnom vodom u cjediljki sa sitnim porama ili gazi prije kuhanja kako ne bi
prisutnost saponina pokvarila okus jelu.Sjemenke
nakon ispiranja zalijte vodom (na 1 šalicu quinoe dodajte 2 do 2,5 šalice vode), pa
lagano kuhajte uz povremeno miješanje dok vam voda ne nestane, a to je oko 15
minuta. Od šalice sirovog zrna dobit ćete kuhanjem tri šalice kuhane quinoe.
Kuhanu quinou možete čuvati u hladnjaku na +4°C dva do tri dana.Kuhana
quinoa je zanimljiv dodatak salatama, juhama, prilozima, povrtnim i mesnim
jelima, a upotrebljava se i u pripremi kolača i kruha. Proklijale
sjemenke quinoe mogu se koristiti kao dodaci salatama i ostalim hladnim jelima. Quinoa
brašno se može miješati s kukuruznim i pšeničnim brašnom. Kod pripreme kruha
postotak quinoa brašna je od 10-13 %, kod pripreme tjestenine 30-40 %, a kod
pripreme slatkog peciva 60 % quinoa brašna.Quinoa
ima jestivo lišće koje se kuha i upotrebljava kao blitva i špinat. Koristi se samo, ali i u kombinaciji s drugim žitaricama, a najčešće rižom,
prosom, kukuruznom krupicom i amaranthom.Ako
želite pripremiti quinou za zajutrak uzmite jednu šalicu sjemenki quinoe podlijte s
dvije šalice vode pa lagano kuhajte deset minuta, potom umiješajte pola šalice
tanko narezanih jabuka, trećinu šalice grožđica, prstohvat cimeta pa kuhajte dok
se voda ne upije. Poslužite s mlijekom ili vrhnjem zaslađeno medom ili smeđim
šećerom.Quinoa je idealna za pripremu vegeterijanskih i makrobiotičkih
jela. Dobro se slaže sa sezonskim svježim salatama i mirisnim biljem,
češnjakom, lukom, povrćem, maslinama, limunom i maslinovim uljem.Topla
salata od cvjetače i quinoe može biti samostalno jelo, salata ili pak prilog uz
ribu ili bijelo meso koja se priprema vrlo jednostavno. Skuhajte cvjetaču pa
potom povrtni temeljac od cvjetače upotrijebite kod kuhanja quinoe, a pred kraj
umiješajte malo pirea od rajčice. Kuhanu cvijetaču odvojite na cvjetove pa
stavite u vatrostalnu posudu poprskajte maslinovim uljem i pecite nekoliko
minuta na 200°C dok ne dobijete zlatnu boju po rubovima. Zapečenu
cvjetaču poslužite na toplom tanjuru, a preko nje rasporedite kuhanu
quinou, posipajte sve vlascem i dodajte nekoliko žličica ricotte ili kozjeg mladog
sira.Ako
ste ljubitelj riže vjerojatno će vam se svidjeti i quinoa. U puno recepata
možete rižu zamijeniti quinoom, naravno ako vam odgovara malo gorkasti okus.Obogatite je dodatkom karameliziranog luka i pinjola, korice naribane naranče, mladog špinata ili blitve, rajčice.je bezglutenska hrana pa
je pogodna za osobe oboljele od celijakije. Lako probavljiva pa je
idealna kao večernji obrok.Za
quinou s graškom za šest osoba možete upotrijebiti 1 šalicu quinoe, pola luka,
2 žlice ulja, 1 žličicu đumbira, pola ljute papričice, 1 žličicu kurkume, 1
žličicu korijandera, prstohvat cimeta, 2 šalice vode, pola šalice
svježeg ili zamrznutog graška i soli po ukusu. Pirjajte nasjeckani luk na ulju,
dodajte đumbir, čili i quinou nekoliko minuta. Zatim dodajte kurkumu, korijander i soli pa nakon
kratkog pirjanja dodajte vodu i quinou, kuhajte 12 minuta pa dodajte grašak i kuhajte dok se voda ne upije, a grašak
skuha. Po potrebi još posolite. Ovako pripremljenu quinou možete poslužiti s
pečenim pilećim prsima ili svinjskim fileom u umaku od bresaka.Kod
pripreme kruha dodavanjem nešto više od 10% quinoa brašna u kukuruzno ili
pšenično brašno dobit ćete bogatiji kruh proteinima, a kod pripreme kolača   quinoa može dekorativno zamijeniti pržene
nasjeckane lješnjake. Za quinoa puding, u
kokosovo mlijeko dodajte javorov sirup, cimet, klinčić, muškatni oraščić,
grožđice i kuhanu quinou, a ugustite ga svijetlim tofuom kojeg se protisnuli sa
sojinim mlijekom. Kuha se dok se ne zgusne, a poslužuje se toplo kao sutlijaš ili riža na mlijeku.Jednostavan
desert možete napraviti od crvene quinoe kuhane u obranom mlijeku. Kada se
ohladi u nju dodajte svježe kupine, cimet i nasjeckane orahe. Slatki
krumpir se često koristi u kombinaciji s quinoom pa ima niz kolača u toj kombinaciji, a jedan
od istaknutijih su pogačice od slatkog krumpira i quinoe s umakom od ananasa.  

Quinoa

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Nasjeckani kuhani špinat izvrsno se slaže s bešamel umakom, a možete ga dodati u kajganu s malo parmezana ili omlet.</para></blockquote><para>Špinat je jednogodišnja biljka s tamnozelenim nazubljenim ili glatkim listovima. Spada u zeleno lisnato povrće. Potječe iz Iranskog visočja. </para><para>U srednjem vijeku prodavao se svjež ili kuhan, nasjeckan ili prešan u loptice pod nazivom <emphasis>espinoche</emphasis>. </para><para>Arapi su špinat u 15. st. donijeli u Španjolsku, odakle se širio po sjevernoj i srednjoj Europi, a u 17. st. bio je iznimno popularan i pripremao se sa šećerom.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Špinat je namirnica bogata vodom, ima nisku energetsku vrijednost (61 kJ na 100 g špinata) i lako je probavljiva. U špinatu nalazimo 2,2% bjelančevina, 3,9% ugljikohidrata i 0,3% masti.</para><para>Najveća je vrijednost špinata u bogatstvu mineralnih sastojaka i vitamina: odličan je izvor folne kiseline (49% od RDA po obroku); vitamina A (59% od RDA po obroku); vitamina C (34% od RDA po obroku); željeza (21% od RDA po obroku); magnezija (21% od RDA po obroku) i mangana (44% od RDA po obroku); dobar je izvor riboflavina (16% od RDA po obroku); vitamina B6 (15% od RDA po obroku); vitamina E (14% od RDA po obroku); kalcija (10% od RDA po obroku) i kalija (16% od RDA po obroku).</para><para>Uz kompleks vitamina i minerala, sadrži i dijetalna vlakna (2,2 g/100 g špinata). Mladi špinat sadrži manje vlakana od starijeg, tako da ta količina može varirati.</para><para>Listovi špinata izrazito su zelene boje koju im daje velika količina klorofila (0,1 – 0,2%), pa se s pravom naziva "kraljem povrća s klorofilom".</para><para>DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>RDA – Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Mineralne tvari iz špinata djeluju povoljno na naš organizam. Tako je primjerice magnezij neophodan kod rada mišića i srca, kalij pospješuje izlučivanje vode iz organizma i time olakšava rad bubrega i srca, snižava krvni tlak, potiče rad gušterače i probavu te čišćenje organizma.</para><para>Špinat također sadrži dobru kombinaciju vitamina B skupine, a oni su važni kod metabolizma ugljikohidrata, jačaju živce, zaslužni su za lijepu kosu, kožu i nokte. Vitamin C jača imunitet organizma dok je ß-karoten važan antioksidans.</para><para>Značajan je izvor folne kiseline, koja ima značajnu ulogu u građi crvenih krvnih stanica i pri trudnoći (deficit može imati za posljedicu prijevremeni porođaj ili nisku porođajnu težinu novorođenčeta).</para><para>U prosjeku ima 194 µg folne kiseline/100 g špinata, s tim da se pri toplinskoj obradi nešto gubi i kreće se oko 145 µg folne kiseline/100 g špinata. Zbog velike važnosti folne kiseline, pojedine namirnice, npr. kruh, tjestenina, riža i neke druge namirnice od žitarica (<emphasis>corn flakes</emphasis>), obogaćuju se folnom kiselinom ili se kombiniraju sa špinatom.</para><para>Dijetalna vlakna iz špinata potiču peristaltiku crijeva, smanjuju pojavu zatvora i pospješuju izlučivanje otpadnih tvari iz organizma.</para><para>Međutim, špinat sadrži i oksalnu kiselinu, čiji kristalići mogu začepiti bubrežne kanale pa se bubrežnim bolesnicima preporučuje da ga izbjegavaju. Oksalne kiseline ima najviše u peteljkama i rebrima špinata pa ih prilikom pripreme treba odstraniti. Djelovanje oksalne kiseline na organizam može se ublažiti tako da se špinat priprema s mlijekom ili vrhnjem jer se oksalna kiselina veže s kalcijem iz mlijeka stvarajući netopljivi kalcijev oksalat koji se izlučuje iz organizma.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježi špinat u nas se kupuje na tržnici, zelenih, svježih listova i hrskave stabljike. Možemo kupiti mladi ili stariji špinat, a razlika je u izgledu listova. Mladi špinat ima najčešće po jedan list, svijetlozelene boje i glatke površine. Stariji špinat ima na jednoj biljci više listova tamnozelene boje i naborane površine.</para><para>S obzirom da špinat termičkom pripremom gubi na težini i količini vode, bez obzira na način pripreme potrebno je kupiti 450 g po osobi. Najbolje ga je odmah pripremiti, a može se čuvati u plastičnoj vrećici nekoliko dana.</para><para>Smrznuti špinat koji se koristi izvan sezone moguće je nabaviti u svakoj trgovini. Iako je nadasve praktičan, aromom je siromašniji od svježeg špinata.</para><heading2>Priprema jela sa špinatom</heading2><para>Da bi se sačuvalo što više dragocjenih sastojaka i izbjeglo stvaranje štetnih spojeva, preporučuje se: </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Značajan je izvor folne kiseline, koja ima značajnu ulogu u građi crvenih krvnih stanica i pri trudnoći.</para></blockquote><itemizedlist><listitem><para>konzumirati špinat posijan u ljeto i jesen koji sadrži manje količine štetne oksalne kiseline i nitrata (špinat uzgajan na suncu sadrži manje nitrata i oksalne kiseline nego onaj uzgajan u sjeni) </para></listitem><listitem><para>kuhati špinat na pari ili u vrlo malo kipuće vode </para></listitem><listitem><para>baciti vodu u kojoj se kuhao špinat jer je zasićena nitratima </para></listitem><listitem><para>špinat pripremati uvijek neposredno prije konzumiranja jer se jednom termički obrađen špinat ne smije ponovno zagrijavati (zbog stvaranja nitrita koji se djelovanjem bakterija u debelom crijevu pretvaraju u nitrozamine koji djeluju kancerogeno). </para></listitem></itemizedlist><para>Špinatu prvo uklonite čvrste i žilave dijelove stabljike, a zatim ga dobro operite ispod tekuće vode kako biste isprali ostatke pijeska i zemlje.</para><para>Svježe listove špinata uronite u posudu kipuće vode, pokrijte je poklopcem i kuhajte oko 5 minuta. Špinat možete i pariti na rešetki ispod koje ključa voda (6–8 minuta).</para><para>Mlade listove špinata možete kratko popeći na maslinovu ulju ili maslacu.</para><para>Nakon kuhanja ili parenja špinat uronite u hladnu vodu kako bi se ohladio i sačuvao lijepu boju. Nakon toga ga dobro ocijedite i istisnite suvišnu tekućinu.</para><para>Špinat usitnite i poslužite kao prilog uz dodatak maslaca ili ga koristite fino usitnjenog za pripremu umaka i juha. Možete ga začiniti solju, paprom, češnjakom, dodati mu slaninu, pinjole ili popečene kockice kruha.</para><para>Nasjeckani kuhani špinat izvrsno se slaže i s bešamel umakom ukoliko želimo dobiti špinat <emphasis>a la creme</emphasis>. Možete ga dodati u kajganu s malo parmezana ili omlet. Dobro se kombinira i s mesom (osobito kao dio nadjeva), ribama, korjenastim povrćem i mahunarkama. Također se koristi kod pripreme različitih vrsta svježe tjestenine – rezanaca, lazanja i njoka.</para><para>Svježi mladi špinat možete koristiti na salatu uz začine, maslinovo ulje i limunov sok.</para>

Špinat spinach Spinacia oleracea L. španać, špinać, špinjača, zelje ingredient Svježi špinat u nas se kupuje na tržnici, zelenih, svježih listova i hrskave stabljike. Možemo kupiti mladi ili stariji špinat, a razlika je u izgledu listova. Mladi špinat ima najčešće po jedan list svijetlozelene boje i glatke površine. Špinat  je lako probavljiva namirnica niske energetske vrijednosti s obiljem vitamina, minerala, dijetalnih vlakana, klorofila i vode. Opis i podrijetloNasjeckani kuhani špinat izvrsno se slaže s bešamel umakom, a možete ga dodati u kajganu s malo parmezana ili omlet.Špinat je jednogodišnja biljka s tamnozelenim nazubljenim ili glatkim listovima. Spada u zeleno lisnato povrće. Potječe iz Iranskog visočja. U srednjem vijeku prodavao se svjež ili kuhan, nasjeckan ili prešan u loptice pod nazivom espinoche. Arapi su špinat u 15. st. donijeli u Španjolsku, odakle se širio po sjevernoj i srednjoj Europi, a u 17. st. bio je iznimno popularan i pripremao se sa šećerom.Energetska i nutritivna vrijednostŠpinat je namirnica bogata vodom, ima nisku energetsku vrijednost (61 kJ na 100 g špinata) i lako je probavljiva. U špinatu nalazimo 2,2% bjelančevina, 3,9% ugljikohidrata i 0,3% masti.Najveća je vrijednost špinata u bogatstvu mineralnih sastojaka i vitamina: odličan je izvor folne kiseline (49% od RDA po obroku); vitamina A (59% od RDA po obroku); vitamina C (34% od RDA po obroku); željeza (21% od RDA po obroku); magnezija (21% od RDA po obroku) i mangana (44% od RDA po obroku); dobar je izvor riboflavina (16% od RDA po obroku); vitamina B6 (15% od RDA po obroku); vitamina E (14% od RDA po obroku); kalcija (10% od RDA po obroku) i kalija (16% od RDA po obroku).Uz kompleks vitamina i minerala, sadrži i dijetalna vlakna (2,2 g/100 g špinata). Mladi špinat sadrži manje vlakana od starijeg, tako da ta količina može varirati.Listovi špinata izrazito su zelene boje koju im daje velika količina klorofila (0,1 – 0,2%), pa se s pravom naziva "kraljem povrća s klorofilom".DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).RDA – Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostMineralne tvari iz špinata djeluju povoljno na naš organizam. Tako je primjerice magnezij neophodan kod rada mišića i srca, kalij pospješuje izlučivanje vode iz organizma i time olakšava rad bubrega i srca, snižava krvni tlak, potiče rad gušterače i probavu te čišćenje organizma.Špinat također sadrži dobru kombinaciju vitamina B skupine, a oni su važni kod metabolizma ugljikohidrata, jačaju živce, zaslužni su za lijepu kosu, kožu i nokte. Vitamin C jača imunitet organizma dok je ß-karoten važan antioksidans.Značajan je izvor folne kiseline, koja ima značajnu ulogu u građi crvenih krvnih stanica i pri trudnoći (deficit može imati za posljedicu prijevremeni porođaj ili nisku porođajnu težinu novorođenčeta).U prosjeku ima 194 µg folne kiseline/100 g špinata, s tim da se pri toplinskoj obradi nešto gubi i kreće se oko 145 µg folne kiseline/100 g špinata. Zbog velike važnosti folne kiseline, pojedine namirnice, npr. kruh, tjestenina, riža i neke druge namirnice od žitarica (corn flakes), obogaćuju se folnom kiselinom ili se kombiniraju sa špinatom.Dijetalna vlakna iz špinata potiču peristaltiku crijeva, smanjuju pojavu zatvora i pospješuju izlučivanje otpadnih tvari iz organizma.Međutim, špinat sadrži i oksalnu kiselinu, čiji kristalići mogu začepiti bubrežne kanale pa se bubrežnim bolesnicima preporučuje da ga izbjegavaju. Oksalne kiseline ima najviše u peteljkama i rebrima špinata pa ih prilikom pripreme treba odstraniti. Djelovanje oksalne kiseline na organizam može se ublažiti tako da se špinat priprema s mlijekom ili vrhnjem jer se oksalna kiselina veže s kalcijem iz mlijeka stvarajući netopljivi kalcijev oksalat koji se izlučuje iz organizma.Kupovanje i čuvanjeSvježi špinat u nas se kupuje na tržnici, zelenih, svježih listova i hrskave stabljike. Možemo kupiti mladi ili stariji špinat, a razlika je u izgledu listova. Mladi špinat ima najčešće po jedan list, svijetlozelene boje i glatke površine. Stariji špinat ima na jednoj biljci više listova tamnozelene boje i naborane površine.S obzirom da špinat termičkom pripremom gubi na težini i količini vode, bez obzira na način pripreme potrebno je kupiti 450 g po osobi. Najbolje ga je odmah pripremiti, a može se čuvati u plastičnoj vrećici nekoliko dana.Smrznuti špinat koji se koristi izvan sezone moguće je nabaviti u svakoj trgovini. Iako je nadasve praktičan, aromom je siromašniji od svježeg špinata.Priprema jela sa špinatomDa bi se sačuvalo što više dragocjenih sastojaka i izbjeglo stvaranje štetnih spojeva, preporučuje se: Značajan je izvor folne kiseline, koja ima značajnu ulogu u građi crvenih krvnih stanica i pri trudnoći.konzumirati špinat posijan u ljeto i jesen koji sadrži manje količine štetne oksalne kiseline i nitrata (špinat uzgajan na suncu sadrži manje nitrata i oksalne kiseline nego onaj uzgajan u sjeni) kuhati špinat na pari ili u vrlo malo kipuće vode baciti vodu u kojoj se kuhao špinat jer je zasićena nitratima špinat pripremati uvijek neposredno prije konzumiranja jer se jednom termički obrađen špinat ne smije ponovno zagrijavati (zbog stvaranja nitrita koji se djelovanjem bakterija u debelom crijevu pretvaraju u nitrozamine koji djeluju kancerogeno). Špinatu prvo uklonite čvrste i žilave dijelove stabljike, a zatim ga dobro operite ispod tekuće vode kako biste isprali ostatke pijeska i zemlje.Svježe listove špinata uronite u posudu kipuće vode, pokrijte je poklopcem i kuhajte oko 5 minuta. Špinat možete i pariti na rešetki ispod koje ključa voda (6–8 minuta).Mlade listove špinata možete kratko popeći na maslinovu ulju ili maslacu.Nakon kuhanja ili parenja špinat uronite u hladnu vodu kako bi se ohladio i sačuvao lijepu boju. Nakon toga ga dobro ocijedite i istisnite suvišnu tekućinu.Špinat usitnite i poslužite kao prilog uz dodatak maslaca ili ga koristite fino usitnjenog za pripremu umaka i juha. Možete ga začiniti solju, paprom, češnjakom, dodati mu slaninu, pinjole ili popečene kockice kruha.Nasjeckani kuhani špinat izvrsno se slaže i s bešamel umakom ukoliko želimo dobiti špinat a la creme. Možete ga dodati u kajganu s malo parmezana ili omlet. Dobro se kombinira i s mesom (osobito kao dio nadjeva), ribama, korjenastim povrćem i mahunarkama. Također se koristi kod pripreme različitih vrsta svježe tjestenine – rezanaca, lazanja i njoka.Svježi mladi špinat možete koristiti na salatu uz začine, maslinovo ulje i limunov sok. 

Špinat

<heading2>Opis i podrijetlo </heading2><para>Cvjetača je povrtna biljka iz porodice kupusnjača. Mesnati cvat cvjetače bijele je ili blijedožute boje i kuglastog oblika, a na površini bradavičast okružen jakim zelenim listovima. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Svježu ili blanširanu cvjetaču možete poslužiti uz dip na bazi majoneze, vrhnja, jogurta i senfa uz dodatak začinskog bilja po vlastitom izboru.</para></blockquote><para>U zemljama Mediterana, osobito u Italiji, cvjetača se uzgajala šest stoljeća pr. Kr., a u većem opsegu u Europi se počinje uzgajati početkom 12. stoljeća u Grčkoj. </para><para>Najveći proizvođač cvjetače je Daleki istok, dok se u Europi najviše uzgaja u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. Kod nas se uzgaja na čitavom području i to na kontinentalnom dijelu za jesensku potrošnju, a u priobalnim područjima za potrošnju od kasne jeseni do ranog proljeća. </para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost </heading2><para>Energetski sadržaj 100 g svježe cvjetače iznosi 25 kcal / 103 kJ. Od toga je 5% ugljikohidrata, 2% proteina i 0,1% masti. </para><para>Od vitamina odličan je izvor vitamina C (46 mg što čini 77% RDA), a dobar je izvor folne kiseline (34,2 μg što čini 17% RDA) i vitamina K (16 μg što čini 16% RDA).</para><para>Svježa cvjetača na 100 g sadrži 2,5 g dijetalnih vlakana, 18 mg fitosterola, od toga luteina i zeaksantina 33 μg.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine). </para><heading2>Ljekovitost </heading2><para>Cvjetača pripada porodici kupusnjača (brokula, kupus i kelj), njene odlike su da je gotovo bez masti, ima vrlo malo ugljikohidrata i općenito kalorija, a sadrži fitonutrijente. Te tvari djeluju dvostruko, sprječavaju štetno djelovanje enzima koji aktiviraju spojeve odgovorne za razvoj raka i povećavaju pozitivno djelovanje onih enzima koji onemogućavaju i eliminiraju kancerogene tvari.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Prilikom kupnje cvjetače izaberite onu koja ima bijelu glavicu, čvrsto priljubljenih cvjetova koje okružuju vanjski svjetlozeleni listovi. </para></blockquote><para>Znanost je već dugo znala da postoji veza između ovog povrća i prevencije raka, ali tek je u prošlom desetljeću otkrila mehanizam. Otkriveno je da aktivni spojevi glukozinolati, tiocijanati i sulforafani povećavaju sposobnost jetre da neutralizira potencijalno toksične tvari. Toksične tvari mogu uzrokovati oštećenje staničnih membrana i molekula kao što su DNA. </para><para>Stručnjaci su nedavno otkrili da fitonutrijenti djeluju i na mnogo dubljoj razini. Ove tvari šalju signale genima da povećaju proizvodnju enzima uključenih u procese detoksifikacije. Indol-3-karbinol primjerice utječe na metabolizam estrogena i štiti od razvoja raka dojke ili drugih oblika raka karakterističnih za žene. Enzimi iz cvjetače također pomažu u procesu detoksifikacije. </para><para>Za smanjenje rizika od razvoja raka tjedno vam je potrebno 3-5 obroka cvjetače ili bilo koje kupusnjače. Kako bi najbolje iskoristili sve hranjive tvari cvjetače, predlažemo kratko kuhanje jer se time zadržavaju sve aktivne supstance i poboljšava njihova iskoristivost u organizmu. </para><para>Kombinacija cvjetače i kurkume osobito je djelotvorna i vrlo ukusna. Zajedničko djelovanje fenetil-izotiocijanata iz cvjetače i kurkumina iz kurukume može spriječiti pojavu raka prostate ili znatno usporiti širenje raka prostate kod laboratorijskih životinja, dok iste tvari zasebno nemaju takvo djelovanje. </para><para>Kontrolirane studije pokazale su da prehrana bogata voćem i povrćem koje sadrži vitamin C, folnu kiselinu i beta-karoten učinkovito snižava razinu homeocisteina (rizični faktor za pojavu bolesti krvožilnog sustava), zatim smanjuje rizik od pojave multiple skleroze i smanjuje rizik od pojave moždanog udara, a kupusnjače i zeleno povrće po sadržaju prednjače pred ostalim vrstama povrća. </para><para>Studija objavljena u stručnom časopisu <emphasis>Annal's of the Rheumatic Diseases</emphasis> otkriva suprotno. Od 20 000 ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju, oni ispitanici koji su konzumirali najmanje hrane bogate vitaminom C imali su tri puta veću šansu da obole od ove bolesti. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Iako je ova kupusnjača najava proljetnog šireg asortimana povrća u trgovinama i na tržnicama, u današnje vrijeme ona je dostupna gotovo cijele godine. Prilikom kupnje cvjetače izaberite onu koja ima bijelu glavicu, čvrsto priljubljenih cvjetova koje okružuju vanjski svjetlozeleni listovi. Glavica koja je okružena s više debljih listova je bolje zaštićena i svježija. Veličina cvjetače pak ne utječe na njenu kvalitetu, kao ni ukoliko na površini imate blago ljubičaste dijelove ili su cvjetovi jače zrnate strukture. Stoga veličinu i količine cvjetače prilagodite svojim potrebama.</para><para>Svakako izbjegnite kupnju cvjetače koja ima manje crne ili veće smeđe mrlje na svojoj površini te razdvojene cvjetove. Ukoliko je cvjetača zamotana u plastičnu foliju, svakako provjerite donji dio stabljike koji ne smije biti žut, mekan ili u fazi sušenja. </para><para>Kupljenu cvjetaču čuvajte u hladnjaku u papirnoj ili plastičnoj vrećici. Kako bi izbjegli nakupljanje vlage, cvjetaču svakako položite stabljikom prema dolje. Najbolje ju je potrošiti unutar tri ili najviše pet dana. Kuhanu cvjetaču potrošite tijekom dva dana.</para><heading2>Priprema jela s cvjetačom</heading2><para>Prilikom čišćenja cvjetače najprije uklonite vanjske zelene listove, a zatim odvajajte cvjetiće od stabljike. Iako većina ljudi vanjske listove i stabljiku baca, oni su dobar dodatak u pripremi temeljca. Ako želite, cvjetiće možete dalje rezati na manje ili ih veličinom ujednačiti što je i prednost pri kuhanju. Ukoliko na rubovima cvjetića postoje eventualne manje promjene boje, svakako ih uklonite. </para><para>Cvjetača je odlična ukoliko je pripremate na pari, cijelu ili razdvojenu na cvjetiće. Parite je u cjediljki ili situ od bambusa iznad posude s kipućom vodom dok ne bude mekana i odmah je maknite s vatre. Po želji, dalje je možete jednostavno popeći na maslinovu ulju ili maslacu, pomiješati s tučenim jajima u fritaju s dodatkom začinskog bilja i parmezana ili je preliti s karameliziranim lukom pomoću <emphasis>aceta balsamica</emphasis> te prije posluživanja posipati popečenim pinjolima. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Najveći proizvođač cvjetače je Daleki istok, dok se u Europi najviše uzgaja u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. </para></blockquote><para>Kada kuhate cvjetaču, provjerite njenu mekoću nakon 10-tak minuta, jer ukoliko se prekuha, gubi na nutritivnim vrijednostima, okusu, a i kuhinjom će se proširiti neugodan sumporasti miris. Dalje se može poslužiti s umacima na bazi rajčice ili sira, kao salata na mediteranski način s dodatkom maslina, malih ljutih papričica (<emphasis>peperoncina</emphasis>), kapara i inćuna, usitnjena kao <emphasis>soufflé</emphasis> te u obliku pirea kao nadjev rajčicama koje se onda posipane popečenim krušnim mrvicama još peku u pećnici. Cvjetača kuhana u mlijeku s dodatkom vrhnja i popečenih kockica kruha s timijanom dat će izvrsnu juhu. </para><para>Pirjanu cvjetaču zajedno s porilukom pripremite u rižoto na talijanski način, s dodatkom <emphasis>curryja</emphasis> i jogurta na indijski ili s drugim pirjanim povrćem uz dodatak bijelog vina i grožđica posluženo s <emphasis>cous-cousom</emphasis> i popečenim listićima badema na marokanski način. </para><para>Svježu ili blanširanu cvjetaču možete poslužiti uz dip na bazi majoneze, vrhnja, jogurta i senfa uz dodatak začinskog bilja po vlastitom izboru. </para><para>Cvjetača je povrće koje se može koristiti i u pripremi zimnice. U kombinaciji s drugim povrćem može se ukiseliti ili zajedno s rajčicom, paprikom, lukom, mrkvom i krastavcima pripremiti kao ukusni <emphasis>relish</emphasis>.</para>

Cvjetača cauliflower Brassica oleracea var. botrytis karfiol, kavul ingredient Cvjetača pripada porodici kupusnjača (brokula, kupus i kelj), njene odlike su da je gotovo bez masti, ima vrlo malo ugljikohidrata i općenito kalorija. Kada kuhate cvjetaču, provjerite njenu mekoću nakon 10-tak minuta jer ukoliko se prekuha, gubi na nutritivnim vrijednostima i okusu. Opis i podrijetlo Cvjetača je povrtna biljka iz porodice kupusnjača. Mesnati cvat cvjetače bijele je ili blijedožute boje i kuglastog oblika, a na površini bradavičast okružen jakim zelenim listovima. Svježu ili blanširanu cvjetaču možete poslužiti uz dip na bazi majoneze, vrhnja, jogurta i senfa uz dodatak začinskog bilja po vlastitom izboru.U zemljama Mediterana, osobito u Italiji, cvjetača se uzgajala šest stoljeća pr. Kr., a u većem opsegu u Europi se počinje uzgajati početkom 12. stoljeća u Grčkoj. Najveći proizvođač cvjetače je Daleki istok, dok se u Europi najviše uzgaja u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. Kod nas se uzgaja na čitavom području i to na kontinentalnom dijelu za jesensku potrošnju, a u priobalnim područjima za potrošnju od kasne jeseni do ranog proljeća. Energetska i nutritivna vrijednost Energetski sadržaj 100 g svježe cvjetače iznosi 25 kcal / 103 kJ. Od toga je 5% ugljikohidrata, 2% proteina i 0,1% masti. Od vitamina odličan je izvor vitamina C (46 mg što čini 77% RDA), a dobar je izvor folne kiseline (34,2 μg što čini 17% RDA) i vitamina K (16 μg što čini 16% RDA).Svježa cvjetača na 100 g sadrži 2,5 g dijetalnih vlakana, 18 mg fitosterola, od toga luteina i zeaksantina 33 μg.DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA.ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA.RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine). Ljekovitost Cvjetača pripada porodici kupusnjača (brokula, kupus i kelj), njene odlike su da je gotovo bez masti, ima vrlo malo ugljikohidrata i općenito kalorija, a sadrži fitonutrijente. Te tvari djeluju dvostruko, sprječavaju štetno djelovanje enzima koji aktiviraju spojeve odgovorne za razvoj raka i povećavaju pozitivno djelovanje onih enzima koji onemogućavaju i eliminiraju kancerogene tvari.Prilikom kupnje cvjetače izaberite onu koja ima bijelu glavicu, čvrsto priljubljenih cvjetova koje okružuju vanjski svjetlozeleni listovi. Znanost je već dugo znala da postoji veza između ovog povrća i prevencije raka, ali tek je u prošlom desetljeću otkrila mehanizam. Otkriveno je da aktivni spojevi glukozinolati, tiocijanati i sulforafani povećavaju sposobnost jetre da neutralizira potencijalno toksične tvari. Toksične tvari mogu uzrokovati oštećenje staničnih membrana i molekula kao što su DNA. Stručnjaci su nedavno otkrili da fitonutrijenti djeluju i na mnogo dubljoj razini. Ove tvari šalju signale genima da povećaju proizvodnju enzima uključenih u procese detoksifikacije. Indol-3-karbinol primjerice utječe na metabolizam estrogena i štiti od razvoja raka dojke ili drugih oblika raka karakterističnih za žene. Enzimi iz cvjetače također pomažu u procesu detoksifikacije. Za smanjenje rizika od razvoja raka tjedno vam je potrebno 3-5 obroka cvjetače ili bilo koje kupusnjače. Kako bi najbolje iskoristili sve hranjive tvari cvjetače, predlažemo kratko kuhanje jer se time zadržavaju sve aktivne supstance i poboljšava njihova iskoristivost u organizmu. Kombinacija cvjetače i kurkume osobito je djelotvorna i vrlo ukusna. Zajedničko djelovanje fenetil-izotiocijanata iz cvjetače i kurkumina iz kurukume može spriječiti pojavu raka prostate ili znatno usporiti širenje raka prostate kod laboratorijskih životinja, dok iste tvari zasebno nemaju takvo djelovanje. Kontrolirane studije pokazale su da prehrana bogata voćem i povrćem koje sadrži vitamin C, folnu kiselinu i beta-karoten učinkovito snižava razinu homeocisteina (rizični faktor za pojavu bolesti krvožilnog sustava), zatim smanjuje rizik od pojave multiple skleroze i smanjuje rizik od pojave moždanog udara, a kupusnjače i zeleno povrće po sadržaju prednjače pred ostalim vrstama povrća. Studija objavljena u stručnom časopisu Annal's of the Rheumatic Diseases otkriva suprotno. Od 20 000 ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju, oni ispitanici koji su konzumirali najmanje hrane bogate vitaminom C imali su tri puta veću šansu da obole od ove bolesti. Kupovanje i čuvanjeIako je ova kupusnjača najava proljetnog šireg asortimana povrća u trgovinama i na tržnicama, u današnje vrijeme ona je dostupna gotovo cijele godine. Prilikom kupnje cvjetače izaberite onu koja ima bijelu glavicu, čvrsto priljubljenih cvjetova koje okružuju vanjski svjetlozeleni listovi. Glavica koja je okružena s više debljih listova je bolje zaštićena i svježija. Veličina cvjetače pak ne utječe na njenu kvalitetu, kao ni ukoliko na površini imate blago ljubičaste dijelove ili su cvjetovi jače zrnate strukture. Stoga veličinu i količine cvjetače prilagodite svojim potrebama.Svakako izbjegnite kupnju cvjetače koja ima manje crne ili veće smeđe mrlje na svojoj površini te razdvojene cvjetove. Ukoliko je cvjetača zamotana u plastičnu foliju, svakako provjerite donji dio stabljike koji ne smije biti žut, mekan ili u fazi sušenja. Kupljenu cvjetaču čuvajte u hladnjaku u papirnoj ili plastičnoj vrećici. Kako bi izbjegli nakupljanje vlage, cvjetaču svakako položite stabljikom prema dolje. Najbolje ju je potrošiti unutar tri ili najviše pet dana. Kuhanu cvjetaču potrošite tijekom dva dana.Priprema jela s cvjetačomPrilikom čišćenja cvjetače najprije uklonite vanjske zelene listove, a zatim odvajajte cvjetiće od stabljike. Iako većina ljudi vanjske listove i stabljiku baca, oni su dobar dodatak u pripremi temeljca. Ako želite, cvjetiće možete dalje rezati na manje ili ih veličinom ujednačiti što je i prednost pri kuhanju. Ukoliko na rubovima cvjetića postoje eventualne manje promjene boje, svakako ih uklonite. Cvjetača je odlična ukoliko je pripremate na pari, cijelu ili razdvojenu na cvjetiće. Parite je u cjediljki ili situ od bambusa iznad posude s kipućom vodom dok ne bude mekana i odmah je maknite s vatre. Po želji, dalje je možete jednostavno popeći na maslinovu ulju ili maslacu, pomiješati s tučenim jajima u fritaju s dodatkom začinskog bilja i parmezana ili je preliti s karameliziranim lukom pomoću aceta balsamica te prije posluživanja posipati popečenim pinjolima. Najveći proizvođač cvjetače je Daleki istok, dok se u Europi najviše uzgaja u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. Kada kuhate cvjetaču, provjerite njenu mekoću nakon 10-tak minuta, jer ukoliko se prekuha, gubi na nutritivnim vrijednostima, okusu, a i kuhinjom će se proširiti neugodan sumporasti miris. Dalje se može poslužiti s umacima na bazi rajčice ili sira, kao salata na mediteranski način s dodatkom maslina, malih ljutih papričica (peperoncina), kapara i inćuna, usitnjena kao soufflé te u obliku pirea kao nadjev rajčicama koje se onda posipane popečenim krušnim mrvicama još peku u pećnici. Cvjetača kuhana u mlijeku s dodatkom vrhnja i popečenih kockica kruha s timijanom dat će izvrsnu juhu. Pirjanu cvjetaču zajedno s porilukom pripremite u rižoto na talijanski način, s dodatkom curryja i jogurta na indijski ili s drugim pirjanim povrćem uz dodatak bijelog vina i grožđica posluženo s cous-cousom i popečenim listićima badema na marokanski način. Svježu ili blanširanu cvjetaču možete poslužiti uz dip na bazi majoneze, vrhnja, jogurta i senfa uz dodatak začinskog bilja po vlastitom izboru. Cvjetača je povrće koje se može koristiti i u pripremi zimnice. U kombinaciji s drugim povrćem može se ukiseliti ili zajedno s rajčicom, paprikom, lukom, mrkvom i krastavcima pripremiti kao ukusni relish. 

Cvjetača

Riba ingredient Meso ribe odlikuje se visokom biološkom vrijednosti, a prednost u odnosu na crveno meso je laka probavljivost. Što se tiče pripreme, najbolja je riba pripremljena na gradele, zatim slijedi riba na lešo s maslinovim uljem i tek na kraju pržena ili pečena riba.
 Meso ribe odlikuje se visokom biološkom vrijednosti, a prednost u odnosu na crveno meso je laka probavljivost. Što se tiče pripreme, najbolja je riba pripremljena na gradele, zatim slijedi riba na lešo s maslinovim uljem i tek na kraju pržena ili pečena riba.
 

Riba

<para>Tapioka je škrob izvađen iz korijena manioke. Manioka je biljka  porijeklom iz Brazila, gdje je poznata kao "mandioca" i njezin škrob se naziva "tapioka". Uzgoj biljke proširio se diljem Južne Amerike i Afrike, dok je kulinarska uporaba tapioke postala popularna u cijelom svijetu.</para><para>Tapioka sadrži 80% probavljivog škroba i odlična je za sve one koji ne podnose gluten, jer ga ne sadrži. Tapioka je čest sastojak u mnogim bezglutenskim proizvodima, jer poboljšava teksturu i vlagu u odsutnosti glutena.</para><para>Sadrži elemente u tragovima, ali ne sadrži masti, ni proteine. Jedna šalica suhih tapioka perla (152 grama) sadrži otprilike 544 kalorija, 135 grama ugljikohidrata, jedan gram dijetalnih vlakana, nula grama masti, i nula grama proteina.</para><para>Upotrebljava se kao sredstvo za ugušćivanje jela, za pripremu pudinga, slatkih deserata, slatkih napitaka, juha, umaka i sl. Najviše se upotrebljava u japanskoj, brazilskoj, indijskoj i drugim kuhinjama svijeta.</para><heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Tapioka je tropska biljka duguljastog korijena, potječe iz Brazila iz kojeg se raširila  južnom Amerikom, a portugalski i španjolski istraživači prenijeli su je u afričke i azijske zemlje. Raste i u drugim tropskim krajevima, kao što su Indonezija i Australija.</para><para>Tapioka je škrob  dobiven ekstrakcijom (izdvajanjem) iz sušenog korijena biljke manioke (Manihot esculenta).</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Tapioka se može nabaviti u trgovinama zdrave hrane. Najčešće se prodaje u obliku perli, koje mogu varirati u veličini od jednog milimetra do 8 mm u promjeru. Manje perle tapioke obično se koriste za pudinge, a veće perle se koriste za Boba čaj.</para><para>Tapioka se također prodaje u pahuljicama i u prahu, koji se obično koristi za uguščivanje umaka, juha i sl.  Radi se o suhom proizvodu koji može biti pohranjen na neodređeno vrijeme dok se drži čvrsto zatvorena kako bi se spriječilo njezino izlaganje vrućini i vlazi. Mora se čuvati na hladnom, tamnom mjestu.</para><heading2>Priprema jela s tapiokom</heading2><para>Tapioka ima neutralan okus i veliku moć geliranja, pa se koristi kao sredstvo za zgušnjavanje u slatkim i slanim jelima. Za razliku od kukuruznog škroba, tapioka može izdržati ciklus smrzavanja da se ne izgubi ili razbije njena struktura gela.</para><para>Tapioka se mora namočiti, a zatim kuhana u tekućini napravit će gel, pa se dodaje hrani prije kuhanja. Prije kuhanja je neprozirna, ali postaje prozirna nakon upijanja tekućine.</para><para>Perle i prah tapioke najčešće su bijele boje, ali perle mogu biti obojene u bilo kojoj boji. Takve obojene tapioka perle najčešće se koriste u slasticama, poput popularnog azijskog pića Boba čaja.</para><para>Tradicionalno se tapioka koristi za tapioka puding, balon ili Boba čaj i druge slatkiše i deserte. I tapioka puding i Boba čaj pripremaju se s perlama tapioke ili od kuglice tapioke koja se pretvori u ljepljivu loptu dok se kuha.</para><para>S obzirom da je tapioka guste, rastezljive, žvakaste teksture, zabavno ju je jesti, naročito u desertima, gumenim bombonima i sl. Danas se često dodaje juhama i umacima kao zgušnjivač, jer ima veću moć zgušnjavanja i jeftinija je od drugih sredstava za zgušnjavanje. Može biti dodana u mljevene mesne proizvode, poput pljeskavica ili pilećih kroketa, za povezivanje i stabiliziranje proizvoda.</para><para>Često se dodaje i u tijesta, pogotovo bezglutenske proizvode, kojima poboljšava teksturu i vlažnost. Dodana u punjene pekarske deserte, ona navlači vlagu iz gela i tako sprječava da tijesto postane mokro tijekom skladištenja.</para><para>Prilikom kuhanja perle tapioke povećaju svoj volumen oko tri puta, pa su za jedan obrok dovoljne dvije žlice sirovih perlica.</para>

Tapioka Tapioca tapioca tapioka ingredient Prozirne bijele kuglice, koje kuhanjem postaju gumaste te su pogodne za spremanje pudinga i krema. Dobiva se od manioke, južnoameričke žitarice, koja ima oblik korijena sličan mrkvi i bogata je škrobom. Tapioka je škrob izvađen iz korijena manioke. Manioka je biljka  porijeklom iz Brazila, gdje je poznata kao "mandioca" i njezin škrob se naziva "tapioka". Uzgoj biljke proširio se diljem Južne Amerike i Afrike, dok je kulinarska uporaba tapioke postala popularna u cijelom svijetu. Tapioka je škrob izvađen iz korijena manioke. Manioka je biljka  porijeklom iz Brazila, gdje je poznata kao "mandioca" i njezin škrob se naziva "tapioka". Uzgoj biljke proširio se diljem Južne Amerike i Afrike, dok je kulinarska uporaba tapioke postala popularna u cijelom svijetu.Tapioka sadrži 80% probavljivog škroba i odlična je za sve one koji ne podnose gluten, jer ga ne sadrži. Tapioka je čest sastojak u mnogim bezglutenskim proizvodima, jer poboljšava teksturu i vlagu u odsutnosti glutena.Sadrži elemente u tragovima, ali ne sadrži masti, ni proteine. Jedna šalica suhih tapioka perla (152 grama) sadrži otprilike 544 kalorija, 135 grama ugljikohidrata, jedan gram dijetalnih vlakana, nula grama masti, i nula grama proteina.Upotrebljava se kao sredstvo za ugušćivanje jela, za pripremu pudinga, slatkih deserata, slatkih napitaka, juha, umaka i sl. Najviše se upotrebljava u japanskoj, brazilskoj, indijskoj i drugim kuhinjama svijeta.Opis i podrijetloTapioka je tropska biljka duguljastog korijena, potječe iz Brazila iz kojeg se raširila  južnom Amerikom, a portugalski i španjolski istraživači prenijeli su je u afričke i azijske zemlje. Raste i u drugim tropskim krajevima, kao što su Indonezija i Australija.Tapioka je škrob  dobiven ekstrakcijom (izdvajanjem) iz sušenog korijena biljke manioke (Manihot esculenta).Kupovanje i čuvanjeTapioka se može nabaviti u trgovinama zdrave hrane. Najčešće se prodaje u obliku perli, koje mogu varirati u veličini od jednog milimetra do 8 mm u promjeru. Manje perle tapioke obično se koriste za pudinge, a veće perle se koriste za Boba čaj.Tapioka se također prodaje u pahuljicama i u prahu, koji se obično koristi za uguščivanje umaka, juha i sl.  Radi se o suhom proizvodu koji može biti pohranjen na neodređeno vrijeme dok se drži čvrsto zatvorena kako bi se spriječilo njezino izlaganje vrućini i vlazi. Mora se čuvati na hladnom, tamnom mjestu.Priprema jela s tapiokomTapioka ima neutralan okus i veliku moć geliranja, pa se koristi kao sredstvo za zgušnjavanje u slatkim i slanim jelima. Za razliku od kukuruznog škroba, tapioka može izdržati ciklus smrzavanja da se ne izgubi ili razbije njena struktura gela.Tapioka se mora namočiti, a zatim kuhana u tekućini napravit će gel, pa se dodaje hrani prije kuhanja. Prije kuhanja je neprozirna, ali postaje prozirna nakon upijanja tekućine.Perle i prah tapioke najčešće su bijele boje, ali perle mogu biti obojene u bilo kojoj boji. Takve obojene tapioka perle najčešće se koriste u slasticama, poput popularnog azijskog pića Boba čaja.Tradicionalno se tapioka koristi za tapioka puding, balon ili Boba čaj i druge slatkiše i deserte. I tapioka puding i Boba čaj pripremaju se s perlama tapioke ili od kuglice tapioke koja se pretvori u ljepljivu loptu dok se kuha.S obzirom da je tapioka guste, rastezljive, žvakaste teksture, zabavno ju je jesti, naročito u desertima, gumenim bombonima i sl. Danas se često dodaje juhama i umacima kao zgušnjivač, jer ima veću moć zgušnjavanja i jeftinija je od drugih sredstava za zgušnjavanje. Može biti dodana u mljevene mesne proizvode, poput pljeskavica ili pilećih kroketa, za povezivanje i stabiliziranje proizvoda.Često se dodaje i u tijesta, pogotovo bezglutenske proizvode, kojima poboljšava teksturu i vlažnost. Dodana u punjene pekarske deserte, ona navlači vlagu iz gela i tako sprječava da tijesto postane mokro tijekom skladištenja.Prilikom kuhanja perle tapioke povećaju svoj volumen oko tri puta, pa su za jedan obrok dovoljne dvije žlice sirovih perlica. 

Tapioka

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Kelj je lisnato povrće, varijetet kupusa, sa specifičnim karakteristikama koje ga čine zasebnom povrtnom kulturom. Kelj je bio poznat već Grcima i Rimljanima. U 4. stoljeću prije Krista razlikovale su se tri vrste kelja: divlji, kovrčasti i glatki kelj.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kelj možete kuhati u vodi ili na pari, pirjati, puniti nadjevom ili pržiti te poslužiti kao toplo predjelo, juhu, prilog ili glavno jelo.</para></blockquote><para>Kelj kakav danas poznajemo navodno su selekcijom stvorili vrijedni belgijski povrtlari još u 18. stoljeću. Iz Belgije se proširio najprije u Francusku, a potom u Nizozemsku i Njemačku, da bi ubrzo osvojio cijelu Europu.</para><para>Pored običnog kelja koji je najrašireniji (glavati kelj), postoje još dvije vrste, s nešto dugačijim karakteristikama. To su lisni ili bezglavi kelj, i kelj pupčar ili prokulica.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Kelj je zeljasto, zeleno povrće koje pripada porodici kupusnjača (<emphasis>Brassica</emphasis>), u koju pripadaju i prokulice, kupus i cvjetača, koja je u zadnje vrijeme u središtu pozornosti zbog zdravstveno vrijednih fitokemikalija.</para><para>Ova je namirnica siromašna kalorijama: u 100 g ima samo 50 kcal / 209 kJ (od toga 3,3% proteina, 0,7% masti i 10% ugljikohidrata), ali je izuzetno bogata mineralima i vitaminima. Od minerala, izvrstan je izvor mangana (0,774 mg, što je 38,7 % od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor kalcija (135 mg, što je 13,5% od preporučenog dnevnog unosa), željeza (1,7 mg, što je 12,1% od preporučenog dnevnog unosa) i magnezija (34 mg, što čini 11,3% od preporučenog dnevnog unosa).</para><para>Izvrstan je izvor vitamina C - u sirovom ga kelju ima nevjerojatnih 120 mg (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa), izvrstan je izvor vitamina K (817 μg, dakle, 817% od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor vitamina B kompleksa, tiamina ima 0,11 mg (10% od preporučenog dnevnog unosa), a riboflavina 0,130 mg, što je 10% od preporučenog dnevnog unosa. Bogat je karotenoidima, beta karotena ima 9,3 mg, a luteina i zeaksantina 40 mg.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Kelj se izdvaja iz porodice kupusnjača kao kvalitetna namirnica koja može preventivno djelovati protiv raka. Organosumporne komponente, kao što su glukozinolati (koje su predmet mnogih istraživanja), djeluju na različite oblike raka, primjerice, rak dojke ili jajnika, jer ovi fitonutrijenti neutraliziraju potencijalno kancerogene tvari. U kelju ima 10-15 vrsta glukozinolata.</para><para/><para>Karotenoidi, kojima kelj obiluje, moćni su antioksidanti koji štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Poput filtera sprječavaju štetne utjecaje UV zračenja na oči, štiteći ih od makularne degeneracije i katarakta. Beta-karoten se u organizmu može pretvoriti u vitamin A i tako osigurati 2/3 potreba organizma. Studije pokazuju da konzumiranje hrane bogate karotenoidima i vitaminom A smanjuje rizik od razvoja katarakta i do 50%. Dobro je istaknuti da pojačavaju djelovanje imnološkog sustava. Višestruka je potreba vitamina A u organizmu budući da je bitan i za normalnu funkciju reproduktivnih organa, a pomaže i u borbi protiv virusnih infekcija. Značajan je kod održavanja epitelnih i mukoznih tkiva (u plućima, dušnicama, koži, usnoj šupljini i probavnom sustavu), za rast i razvoj kostiju. Da bi se potpuno iskoristio sadržaj karotenoida, hranu koja ih sadrži treba jesti sirovu ili lagano kuhanu.</para><para>Vitamin C jedan je od najvažnijih u vodi topljivih antioksidansa u tijelu, koji i nakon kuhanja u kelju ostaje u znatnim količinama. U organizmu onemogućava djelovanje slobodnih radikala, koji utječu na razvoj raka, oksidiranje kolesterola, koji se zatim veže za stijenke žila i može uzrokovati srčano-krvožilne bolesti, uzrokovati bolne upale (astma, osteoartritis, reumatoidni artritis), prehlade i upale uha.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U sirovom kelju ima nevjerojatnih 120 mg vitamina C (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa).</para></blockquote><para>Na potrebe za vitaminom C ukazuju slabo zacjeljivanje rana, česte prehlade i infekcije, kao i bolesti pluća. Potrebe ljudi za vitaminom C se razlikuju, ovisno o dobi i zdravstvenom stanju. Višak vitamina C iz organizma izlučuje se urinom. Vitamin C pospješuje antioksidativno djelovanje vitamina E, a također poboljšava apsorpciju željeza.</para><para>Kelj je dobar izvor tiamina i riboflavina, vitamina B kompleksa, koji također sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala. Riboflavin potiče proizvodnju energije u stanicama i održava razinu ostalih B vitamina. Na nedostatak ukazuju simptomi kao što su osjetljivost na svjetlo, suzne oči, svrbež, upaljenost usta i jezika, pucanje krajeva usana, guljenje kože, osobito oko nosa. Kod povećane fizičke aktivnosti potrebe organizma za vitaminom B<subscript>2</subscript> rastu.</para><para>Vitamina K ima u kelju u velikim količinama. Taj vitamin sudjeluje u sintezi faktora za koagulaciju krvi. Kelj je izvrstan izvor mangana, minerala koji sudjeluje u procesu dobivanja energije iz proteina i ugljikohidrata te sudjeluje u sintezi masnih kiselina, neophodnih za održavanje zdravog živčanog sustava i važnih u procesu proizvodnje kolesterola za stvaranje hormona.</para><para>U kelju se nalazi i kalcij, a potreban je za održavanje zdravlja kostiju, no za razliku od mlijeka, koje se promovira kao dobar izvor kalcija, kelj ima mnogo manje kalorija.</para><para>Kod osoba s bolestima bubrega i žučnog mjehura kelj uzorkuje zdravstvene probleme zbog oksalata, tvari prirodno prisutne u svim živim bićima.</para><para>Također, u kelju nalazimo goitrogene, koji uzrokuju smetnje rada štitne žlijezde. Kuhanjem se smanjuje količina ove tvari, ali znanstvenicima još nije poznato koja se količina tvari inaktivira ili koje količine uzrokuju probleme u osoba s oštećenom štitnom žlijezdom.</para><para>Dijetetska vlakna, visoko zastupljena u kelju, su celuloza, hemiceluloza, polifruktani, galaktooligosaharidi, pekti i dr. Dijatetska vlakna imaju korisnu ulogu u probavi, održavaju normalnu razinu kolesterola, šećera, reguliraju rad crijeva i održavaju crijevnu mikrofloru. Također povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2, usporavaju probavu, te daju osjećaj sitosti (stoga se hrana bogata dijetetskim vlaknima preporučuje tijekom redukcijskih dijeta). Smanjuju rizik od raka debelog crijeva i hemoroida jer ubrzavaju transport kroz debelo crijevo. Potrebe za dijetetskim vlaknima veće su kod konstipacije, hemoroida, visoke razine šećera i kolesterola.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježe glavice kelja dostupne su gotovo cijelu godinu, ali vrhunac njihove sezone je od kasne jeseni do početka proljeća. Potražite teže, tamnozelene glavice sa čvrstim središnjim dijelovima listova. Listovi moraju biti svježi, bez znakova gubitka boje i vlage, mrlja i rupica. Ujedno izbjegavajte lagane glavice jer je to znak da su izgubile dosta vlage ili da su dugo stajale na policama trgovina u neprimjerenim uvjetima čuvanja.</para><para>Izaberite glavice s manjim listovima koji su mekaniji i srednje jake arome, a izbjegavajte kupnju polovica glavica, iako dobro zaštićenih prozirnom folijom, jer vrlo brzo gube veliku količinu vitamina C.</para><para>Kelj omotajte u kuhinjski papir, a zatim stavite u plastičnu vrećicu i čuvajte nekoliko dana u hladnjaku. Najbolje ga je iskoristiti u roku od dva dana jer duljim stajanjem gubi vlažnost i razvija gorku aromu. Za dulje čuvanje, kelj možete kratko blanširati, ohladiti i zamrznuti.</para><heading2>Priprema jela s keljom</heading2><para>Prije pripreme, listove kelja dobro operite pod tekućom vodom, a zatim ih narežite na željenu veličinu i oblik. Ukoliko ne koristite središnje tvrđe dijelove listova, možete polovice listova preklopiti prema sredini i odvojiti polovice listova ručno ili nožem.</para><para/><para>Kelj možete kuhati u vodi ili na pari, pirjati, puniti nadjevom ili pržiti te poslužiti kao toplo predjelo, juhu, prilog ili glavno jelo. Vrijeme pripreme ovisi o termičkoj obradi: prilikom prženja iznosi do 5 minuta, u mikrovalnoj pećnici 7 minuta, kod blanširanja i parenja 10 minuta, a prilikom pirjanja 15-30 minuta.</para><para>Kao toplo predjelo možete pripremiti tjesteninu s keljom. Popečene kockice slanine s lukom i pirjanim keljom pomiješajte s kuhanom tjesteninom i poslužite uz dodatak paremezana ili pripremite tjesteninu s keljom, pinjolima i feta sirom.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U 4. stoljeću prije Krista razlikovale su se tri vrste kelja: divlji, kovrčasti i glatki kelj.</para></blockquote><para>Prethodno umočene u pivsko tijesto, pržene listove kelja možete poslužiti samostalno uz kriške limuna ili kao prilog. Pirjani kelj će, pak, uz dodatak češnjaka, limunova soka i maslinova ulja poslužiti kao izvrstan prilog pečenoj ribi. Kao prilog možete pripremiti kuhani kelj pomiješan s kuhanim krumpirom, češnjakom, nasjeckanim peršinom i uljem, okruglice pripremljene s kuhanim keljom, pecivom, jajima i začinima ili varenac od kelja. Pečene listove kelja s parmezanom možete poslužiti kao ukusne grickalice.</para><para>U pripremi juha, variva i složenaca uvijek dolazi baza od korjenastog povrća, kojoj može prethoditi popečena slanina, kao u nas, ili <emphasis>chouriço</emphasis> kobasica kao u portugalskoj juhi od kelja – <emphasis>caldo verde</emphasis>. Od ostalog povrća najčešće dolazi krumpir, rajčica, tikvice ili mahunarke, poput leće i graha.</para><para>Listove kelja možete nadijevati mesom, rižom ili gljivama, dok parene listove možete koristiti kao dio nadjeva za <emphasis>pizzu</emphasis> ili piletinu. Sarmice od kelja s nadjevom od pirjanog mljevenog mesa možete peći ili pohati te poslužiti uz umak od rajčica.</para><para>Probajte i vrlo osobitu kombinaciju nasjeckanih pirjanih jabuka i kelja uz dodatak nekoliko kapi <emphasis>aceta balsamica</emphasis> i nasjeckanih oraha.</para>

Kelj kale Brassica oleracea var. sabauda broskva ingredient Svježe glavice dostupne su cijelu godinu, ali vrhunac sezone im je od kasne jeseni do početka proljeća. Izaberite one s manjim listovima koji su mekaniji i srednje jake arome, a izbjegavajte kupnju polovica glavica, jer brzo gube vitamin C. Listove kelja možete nadijevati mesom ili rižom, dok parene listove možete koristiti kao dio nadjeva za pizzu ili piletinu. Opis i podrijetloKelj je lisnato povrće, varijetet kupusa, sa specifičnim karakteristikama koje ga čine zasebnom povrtnom kulturom. Kelj je bio poznat već Grcima i Rimljanima. U 4. stoljeću prije Krista razlikovale su se tri vrste kelja: divlji, kovrčasti i glatki kelj.Kelj možete kuhati u vodi ili na pari, pirjati, puniti nadjevom ili pržiti te poslužiti kao toplo predjelo, juhu, prilog ili glavno jelo.Kelj kakav danas poznajemo navodno su selekcijom stvorili vrijedni belgijski povrtlari još u 18. stoljeću. Iz Belgije se proširio najprije u Francusku, a potom u Nizozemsku i Njemačku, da bi ubrzo osvojio cijelu Europu.Pored običnog kelja koji je najrašireniji (glavati kelj), postoje još dvije vrste, s nešto dugačijim karakteristikama. To su lisni ili bezglavi kelj, i kelj pupčar ili prokulica.Energetska i nutritivna vrijednostKelj je zeljasto, zeleno povrće koje pripada porodici kupusnjača (Brassica), u koju pripadaju i prokulice, kupus i cvjetača, koja je u zadnje vrijeme u središtu pozornosti zbog zdravstveno vrijednih fitokemikalija.Ova je namirnica siromašna kalorijama: u 100 g ima samo 50 kcal / 209 kJ (od toga 3,3% proteina, 0,7% masti i 10% ugljikohidrata), ali je izuzetno bogata mineralima i vitaminima. Od minerala, izvrstan je izvor mangana (0,774 mg, što je 38,7 % od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor kalcija (135 mg, što je 13,5% od preporučenog dnevnog unosa), željeza (1,7 mg, što je 12,1% od preporučenog dnevnog unosa) i magnezija (34 mg, što čini 11,3% od preporučenog dnevnog unosa).Izvrstan je izvor vitamina C - u sirovom ga kelju ima nevjerojatnih 120 mg (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa), izvrstan je izvor vitamina K (817 μg, dakle, 817% od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor vitamina B kompleksa, tiamina ima 0,11 mg (10% od preporučenog dnevnog unosa), a riboflavina 0,130 mg, što je 10% od preporučenog dnevnog unosa. Bogat je karotenoidima, beta karotena ima 9,3 mg, a luteina i zeaksantina 40 mg.DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostKelj se izdvaja iz porodice kupusnjača kao kvalitetna namirnica koja može preventivno djelovati protiv raka. Organosumporne komponente, kao što su glukozinolati (koje su predmet mnogih istraživanja), djeluju na različite oblike raka, primjerice, rak dojke ili jajnika, jer ovi fitonutrijenti neutraliziraju potencijalno kancerogene tvari. U kelju ima 10-15 vrsta glukozinolata.Karotenoidi, kojima kelj obiluje, moćni su antioksidanti koji štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Poput filtera sprječavaju štetne utjecaje UV zračenja na oči, štiteći ih od makularne degeneracije i katarakta. Beta-karoten se u organizmu može pretvoriti u vitamin A i tako osigurati 2/3 potreba organizma. Studije pokazuju da konzumiranje hrane bogate karotenoidima i vitaminom A smanjuje rizik od razvoja katarakta i do 50%. Dobro je istaknuti da pojačavaju djelovanje imnološkog sustava. Višestruka je potreba vitamina A u organizmu budući da je bitan i za normalnu funkciju reproduktivnih organa, a pomaže i u borbi protiv virusnih infekcija. Značajan je kod održavanja epitelnih i mukoznih tkiva (u plućima, dušnicama, koži, usnoj šupljini i probavnom sustavu), za rast i razvoj kostiju. Da bi se potpuno iskoristio sadržaj karotenoida, hranu koja ih sadrži treba jesti sirovu ili lagano kuhanu.Vitamin C jedan je od najvažnijih u vodi topljivih antioksidansa u tijelu, koji i nakon kuhanja u kelju ostaje u znatnim količinama. U organizmu onemogućava djelovanje slobodnih radikala, koji utječu na razvoj raka, oksidiranje kolesterola, koji se zatim veže za stijenke žila i može uzrokovati srčano-krvožilne bolesti, uzrokovati bolne upale (astma, osteoartritis, reumatoidni artritis), prehlade i upale uha.U sirovom kelju ima nevjerojatnih 120 mg vitamina C (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa).Na potrebe za vitaminom C ukazuju slabo zacjeljivanje rana, česte prehlade i infekcije, kao i bolesti pluća. Potrebe ljudi za vitaminom C se razlikuju, ovisno o dobi i zdravstvenom stanju. Višak vitamina C iz organizma izlučuje se urinom. Vitamin C pospješuje antioksidativno djelovanje vitamina E, a također poboljšava apsorpciju željeza.Kelj je dobar izvor tiamina i riboflavina, vitamina B kompleksa, koji također sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala. Riboflavin potiče proizvodnju energije u stanicama i održava razinu ostalih B vitamina. Na nedostatak ukazuju simptomi kao što su osjetljivost na svjetlo, suzne oči, svrbež, upaljenost usta i jezika, pucanje krajeva usana, guljenje kože, osobito oko nosa. Kod povećane fizičke aktivnosti potrebe organizma za vitaminom B2 rastu.Vitamina K ima u kelju u velikim količinama. Taj vitamin sudjeluje u sintezi faktora za koagulaciju krvi. Kelj je izvrstan izvor mangana, minerala koji sudjeluje u procesu dobivanja energije iz proteina i ugljikohidrata te sudjeluje u sintezi masnih kiselina, neophodnih za održavanje zdravog živčanog sustava i važnih u procesu proizvodnje kolesterola za stvaranje hormona.U kelju se nalazi i kalcij, a potreban je za održavanje zdravlja kostiju, no za razliku od mlijeka, koje se promovira kao dobar izvor kalcija, kelj ima mnogo manje kalorija.Kod osoba s bolestima bubrega i žučnog mjehura kelj uzorkuje zdravstvene probleme zbog oksalata, tvari prirodno prisutne u svim živim bićima.Također, u kelju nalazimo goitrogene, koji uzrokuju smetnje rada štitne žlijezde. Kuhanjem se smanjuje količina ove tvari, ali znanstvenicima još nije poznato koja se količina tvari inaktivira ili koje količine uzrokuju probleme u osoba s oštećenom štitnom žlijezdom.Dijetetska vlakna, visoko zastupljena u kelju, su celuloza, hemiceluloza, polifruktani, galaktooligosaharidi, pekti i dr. Dijatetska vlakna imaju korisnu ulogu u probavi, održavaju normalnu razinu kolesterola, šećera, reguliraju rad crijeva i održavaju crijevnu mikrofloru. Također povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2, usporavaju probavu, te daju osjećaj sitosti (stoga se hrana bogata dijetetskim vlaknima preporučuje tijekom redukcijskih dijeta). Smanjuju rizik od raka debelog crijeva i hemoroida jer ubrzavaju transport kroz debelo crijevo. Potrebe za dijetetskim vlaknima veće su kod konstipacije, hemoroida, visoke razine šećera i kolesterola.Kupovanje i čuvanjeSvježe glavice kelja dostupne su gotovo cijelu godinu, ali vrhunac njihove sezone je od kasne jeseni do početka proljeća. Potražite teže, tamnozelene glavice sa čvrstim središnjim dijelovima listova. Listovi moraju biti svježi, bez znakova gubitka boje i vlage, mrlja i rupica. Ujedno izbjegavajte lagane glavice jer je to znak da su izgubile dosta vlage ili da su dugo stajale na policama trgovina u neprimjerenim uvjetima čuvanja.Izaberite glavice s manjim listovima koji su mekaniji i srednje jake arome, a izbjegavajte kupnju polovica glavica, iako dobro zaštićenih prozirnom folijom, jer vrlo brzo gube veliku količinu vitamina C.Kelj omotajte u kuhinjski papir, a zatim stavite u plastičnu vrećicu i čuvajte nekoliko dana u hladnjaku. Najbolje ga je iskoristiti u roku od dva dana jer duljim stajanjem gubi vlažnost i razvija gorku aromu. Za dulje čuvanje, kelj možete kratko blanširati, ohladiti i zamrznuti.Priprema jela s keljomPrije pripreme, listove kelja dobro operite pod tekućom vodom, a zatim ih narežite na željenu veličinu i oblik. Ukoliko ne koristite središnje tvrđe dijelove listova, možete polovice listova preklopiti prema sredini i odvojiti polovice listova ručno ili nožem.Kelj možete kuhati u vodi ili na pari, pirjati, puniti nadjevom ili pržiti te poslužiti kao toplo predjelo, juhu, prilog ili glavno jelo. Vrijeme pripreme ovisi o termičkoj obradi: prilikom prženja iznosi do 5 minuta, u mikrovalnoj pećnici 7 minuta, kod blanširanja i parenja 10 minuta, a prilikom pirjanja 15-30 minuta.Kao toplo predjelo možete pripremiti tjesteninu s keljom. Popečene kockice slanine s lukom i pirjanim keljom pomiješajte s kuhanom tjesteninom i poslužite uz dodatak paremezana ili pripremite tjesteninu s keljom, pinjolima i feta sirom.U 4. stoljeću prije Krista razlikovale su se tri vrste kelja: divlji, kovrčasti i glatki kelj.Prethodno umočene u pivsko tijesto, pržene listove kelja možete poslužiti samostalno uz kriške limuna ili kao prilog. Pirjani kelj će, pak, uz dodatak češnjaka, limunova soka i maslinova ulja poslužiti kao izvrstan prilog pečenoj ribi. Kao prilog možete pripremiti kuhani kelj pomiješan s kuhanim krumpirom, češnjakom, nasjeckanim peršinom i uljem, okruglice pripremljene s kuhanim keljom, pecivom, jajima i začinima ili varenac od kelja. Pečene listove kelja s parmezanom možete poslužiti kao ukusne grickalice.U pripremi juha, variva i složenaca uvijek dolazi baza od korjenastog povrća, kojoj može prethoditi popečena slanina, kao u nas, ili chouriço kobasica kao u portugalskoj juhi od kelja – caldo verde. Od ostalog povrća najčešće dolazi krumpir, rajčica, tikvice ili mahunarke, poput leće i graha.Listove kelja možete nadijevati mesom, rižom ili gljivama, dok parene listove možete koristiti kao dio nadjeva za pizzu ili piletinu. Sarmice od kelja s nadjevom od pirjanog mljevenog mesa možete peći ili pohati te poslužiti uz umak od rajčica.Probajte i vrlo osobitu kombinaciju nasjeckanih pirjanih jabuka i kelja uz dodatak nekoliko kapi aceta balsamica i nasjeckanih oraha. 

Kelj

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Nar je simbol plodnosti, ljubavi, ponovnog rađanja, neprekidnog
obnavljanja ciklusa život-smrt-život, zdravlja i
obilja, voće bogate povijesti, mitologije i simbolizma.<pio:linebreak/>Podrijetlom je iz Perzije i u prijevodu s latinskog znači jabuka puna
koštica.<pio:linebreak/>Raste u cijeloj Europi, naročito na Mediteranu i u Aziji gdje vlada
umjerena klima. <pio:linebreak/><pio:linebreak/>Njegov plod spominje se u mnogim kulturama i religijama, pa i u Starom zavjetu kao drvo koje je cvalo u vrtu Adama i Eve. Svoje mjesto
nalazi u brojnim mitovima i umjetničkim djelima, od Rafaela do Cézannea, od
Homera do Shakespearea. <pio:linebreak/><pio:linebreak/>Tijekom povijesti koristio se za liječenje raznih
bolesti. Kao protuupalno
sredstvo, antihelmintik (protiv crijevnih glista), protiv kašlja, za liječenje
dizenterije i kronične dijareje, za jačanje kapilara, kao pomoć u prevenciji
ateroskleroze, astme, upale krajnika i bronhitisa. <pio:linebreak/>Smatra se da je nar jedna od
prvih kultiviranih voćki zajedno s maslinom, grožđem, smokvom i datuljom
(4000 do 3000 g.pr.K.).</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Sok nara možete koristiti u pripremi sorbeta, hladnih umaka te ukusnog i lijepog ružičastog želea.</para></blockquote><para>Nar je grm ili drvo koje uspijeva u krajevima s toplijom klimom. Polulistopadna
biljka, tj. za blažih zima će zadržati dio svojih listova, dok će za oštrijih
zima izgubiti sve listove. Biljka ima uspravne i razgranate grane, a stanište
joj je osunčano s visokim temperaturama, tlo vodopropusno, jer biljka ne voli puno vlage. Cvjetovi su zvonoliki, a plod veličine jabuke je žućkasto-crvene
boje. </para><para>Kora ploda je kožasta i ne jede se. Unutar ploda nalaze se jestive,
slatke i sočne sjemenke koje imaju po jednu ovalnu košticu. Plod ima oko
šestotinjak jarko crvenih sočnih sjemenki. Sazrijeva početkom jeseni, a dostupan je od rujna do siječnja.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježeg nara iznosi 83 kcal/346 kJ.
Od toga sadrži 18,7% ugljikohidrata, 1,7% proteina i 1,2% masti. </para><para>Nar ne sadrži značajnije količine minerala, ali
su raznovrsni, ima kalcija (10 mg što čini 1,25% RDA), magnezija (12 mg što čini 3,2%
RDA), fosfora (36 mg što čini 5% RDA), cinka
(0,35 mg što čini 3,5% RDA), bakra (0,16 mg što čini 16% RDA) i mangana (0,12 mg
što čini 6% RDA). </para><para>Od vitamina nar sadrži vitamin C (10,2 mg što
čini 12,5% RDA), tiamin (0,07 mg što čini 6% RDA), riboflavin (0,05 mg što čini 4%
RDA), niacin (0,3 mg što čini 2% RDA), pantotensku kiselinu (0,4 mg što čini 6% RDA),
vitamin B6 (0,07mg što čini 5% RDA) i vitamin K (16,4 mcg što čini 22% RDA). </para><para>Nar na 100g sadrži značajnu količinu vlakana od 4 g koji se nalaze u
sjemenkama ploda.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Nar je prozvan "super voćem" koji pokazuje snažno antioksidativno
djelovanje.</para></blockquote><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Nar je odnedavna u
žarištu velike medijske pozornosti zahvaljujući značajnom sadržaju fitokemikalija
(tanini, katehini, antocijanidini i dr.) koje pokazuju snažno antioksidativno
djelovanje. Iz tog razloga je čak prozvan "super voćem".</para><para>Iako su ispitivanja
o ljekovitim svojstvima nara tek na početku i oprezno se iznose konkretni
zaključci, dosadašnji rezultati vrlo su obećavajući. Znanstvenici provode
kliničke studije kojima žele pokazati kako ljekoviti sastojci nara djeluju na
vrlo ozbiljne bolesti kardiovaskularnog sustava, leukemiju i razne oblike raka.</para><para>Jedna studija
objavljena 2000. g. u <emphasis>American Journal of
Clinical Nutrition</emphasis> pokazuje da se konzumiranjem nara znatno pojačava udio
antioksidanata u tijelu što je rezultiralo smanjenjem oksidacije LDL kolesterola
u krvi.</para><para>Istraživanja su
išla i u smjeru ispitivanja utjecaja nara na snižavanje krvnog tlaka. Rezultati
su pokazali da se nakon konzumacije 50 ml soka kroz godinu dana snizio
sistolički, ali nije bilo utjecaja na dijastolički tlak. <pio:linebreak/>Osim toga potencijalno
doprinosi smanjenju nakupljanja masti u arterijama koja dovodi do otvrdnjavanja krvnih žila.<pio:linebreak/>Nadalje,
preliminarni rezultati pokazali su da može u određenom postotku inhibirati
djelovanje virusa. Ekstrakt nara pokazao je i učinkovitu zaštitu zuba i desni. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Ukoliko osjećate da je nar pri kupnji težak za svoju veličinu,
tada je vjerojatno da je pun soka. Odaberite plod koji je sjajne kore, a
izbjegavajte one čija kora izgleda tvrda i suha. Moguće ih je držati u
hladnjaku i do dva mjeseca, a očišćene sjemenke potrošiti u tjedan dana.</para><heading2>Priprema jela s narom</heading2><para>Unutar nara nalazi se mnoštvo kremasto-bijelih jestivih sjemenki, gdje je svaka sjemenka okružena jarkoružičastim ili crvenim mesom, a sve sjemenke zajedno drže djelići gorke,
nejestive, žute membrane, koja se proteže od središta do unutrašnjeg djela
kore. Sjemenke su ono po čemu je i samo voće dobilo ime, a znači "zrnata
jabuka". Ovo voće nije naročito popularno jer iziskuje priličan trud prilikom
čišćenja ukusnih sjemenki s obzirom da se
svako zrno mora pojedinačno vaditi. No
valja paziti, s obzirom da je mrlje od soka nara nemoguće oprati. </para><para>Kako biste došli do ukusnih i hranjivih sjemenki, odrežite kraj nara na kojem je kruna. Zarežite koru ploda s
vanjske strane po četvrtinama i tada razlomite plod pa otvorite i pokupite
sjeme rukom ili pincetom. Puno lakše čišćenje je ukoliko narezani nar potopite u zdjelu hladne vode i pustite da se
namače oko 5 minuta pa potom pod vodom razlomite plod i razdvojite sjemenke od kore i membrana. Tako ćete spriječiti dodatno prskanje sjemenki.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para> Plod nara ima oko
šestotinjak jarkocrvenih sočnih sjemenki po kojima je voće dobilo ime "zrnata jabuka".</para></blockquote><para>Od nara možete istisnuti sok i odbaciti sjemenke. Sok mora biti izvađen nježno,
električni ili mehanički sokovnik će vam slomiti sjemena pa će sok biti gorki. Sok
je ukusan, a u nekim osvježavajućim
pićima se osim okusa koristi i kao bojilo pa je tu u prvom redu nar u limunadi ili se može koristiti sirup za boju i okus alkoholnih pića i
koktela. Komercijalno proizveden  sirup od nara zove se <emphasis>Grenadine</emphasis>.<pio:linebreak/>
Sok nara možete koristiti u pripremi sorbeta, hladnih umaka te ukusnog i lijepog ružičastog želea. Na Bliskom istoku tradicionalno se koristi za
mariniranje fazana, a u jelima turske kuhinje se često susreću sjemenke nara, bilo da
su sastavni dio jela, sirup u  preljevu ili su samo
posipana jela sjemenkama nara prilikom garniranja kao što je slastica <emphasis>gullac</emphasis>. Sok od nara je nekad bio široko
korišten u mnogim iranskim jelima, a još uvijek ga možete naći u tradicionalnim receptima kao
što su <emphasis>fesenjan</emphasis> - gusti umak načinjen od soka nara i mljevenih
oraha, a obično se koristi preliven preko patke ili neke druge peradi i
riže te u <emphasis>pepeo-e anar – </emphasis>juhi od nara<emphasis>.</emphasis></para><para>U Grčkoj se nar koristi u mnogim jelima poput <emphasis>kollivozoumija -</emphasis> kremaste juhe od kuhane pšenice, potom salata s
pšenicom i narom, a tu su i tradicionalni ražnjići od janjetine s glazurom od
nara. U Azerbajdžanu se umak od soka nara – <emphasis>narsharab</emphasis>
obično poslužuje uz ribu ili <emphasis>tika
kabab.</emphasis></para><para>Najbolje je nar konzumirati sirovi bilo da je sastavni dio neke voćne ili
povrtne salate pa tako lijepo pristaje i okusom i bojom raznim <emphasis>carpaccima,</emphasis> bilo
da su voćni, povrtni, riblji ili mesni. Plodovi mora uvijek će biti ukusniji i
zanimljiviji uz dodatak svježih sjemenki nara, a tako je i s raznim kolačima i
kremama. U jogurt možete pomiješati sjemenke nara pa
ćete si učiniti prvi dnevni obrok još
zanimljivijim i ukusnijim.</para>

Nar pomegranate Punica granatum mogranj, granat, dalmatinski šipak ingredient Nar se spominje u mnogim kulturama i religijama te se spominje i u Starom zavjetu kao drvo koje je cvalo u vrtu Adama i Eve. Svoje mjesto nalazi u brojnim mitovima i umjetničkim djelima, od Rafaela do Cézannea, od Homera do Shakespearea. Nar je simbol plodnosti, ljubavi, ponovnog rađanja, neprekidnog obnavljanja ciklusa život-smrt-život, zdravlja i obilja, voće bogate povijesti, mitologije i simbolizma.  Opis i podrijetloNar je simbol plodnosti, ljubavi, ponovnog rađanja, neprekidnog
obnavljanja ciklusa život-smrt-život, zdravlja i
obilja, voće bogate povijesti, mitologije i simbolizma.Podrijetlom je iz Perzije i u prijevodu s latinskog znači jabuka puna
koštica.Raste u cijeloj Europi, naročito na Mediteranu i u Aziji gdje vlada
umjerena klima. Njegov plod spominje se u mnogim kulturama i religijama, pa i u Starom zavjetu kao drvo koje je cvalo u vrtu Adama i Eve. Svoje mjesto
nalazi u brojnim mitovima i umjetničkim djelima, od Rafaela do Cézannea, od
Homera do Shakespearea. Tijekom povijesti koristio se za liječenje raznih
bolesti. Kao protuupalno
sredstvo, antihelmintik (protiv crijevnih glista), protiv kašlja, za liječenje
dizenterije i kronične dijareje, za jačanje kapilara, kao pomoć u prevenciji
ateroskleroze, astme, upale krajnika i bronhitisa. Smatra se da je nar jedna od
prvih kultiviranih voćki zajedno s maslinom, grožđem, smokvom i datuljom
(4000 do 3000 g.pr.K.).Sok nara možete koristiti u pripremi sorbeta, hladnih umaka te ukusnog i lijepog ružičastog želea.Nar je grm ili drvo koje uspijeva u krajevima s toplijom klimom. Polulistopadna
biljka, tj. za blažih zima će zadržati dio svojih listova, dok će za oštrijih
zima izgubiti sve listove. Biljka ima uspravne i razgranate grane, a stanište
joj je osunčano s visokim temperaturama, tlo vodopropusno, jer biljka ne voli puno vlage. Cvjetovi su zvonoliki, a plod veličine jabuke je žućkasto-crvene
boje. Kora ploda je kožasta i ne jede se. Unutar ploda nalaze se jestive,
slatke i sočne sjemenke koje imaju po jednu ovalnu košticu. Plod ima oko
šestotinjak jarko crvenih sočnih sjemenki. Sazrijeva početkom jeseni, a dostupan je od rujna do siječnja.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost 100 g svježeg nara iznosi 83 kcal/346 kJ.
Od toga sadrži 18,7% ugljikohidrata, 1,7% proteina i 1,2% masti. Nar ne sadrži značajnije količine minerala, ali
su raznovrsni, ima kalcija (10 mg što čini 1,25% RDA), magnezija (12 mg što čini 3,2%
RDA), fosfora (36 mg što čini 5% RDA), cinka
(0,35 mg što čini 3,5% RDA), bakra (0,16 mg što čini 16% RDA) i mangana (0,12 mg
što čini 6% RDA). Od vitamina nar sadrži vitamin C (10,2 mg što
čini 12,5% RDA), tiamin (0,07 mg što čini 6% RDA), riboflavin (0,05 mg što čini 4%
RDA), niacin (0,3 mg što čini 2% RDA), pantotensku kiselinu (0,4 mg što čini 6% RDA),
vitamin B6 (0,07mg što čini 5% RDA) i vitamin K (16,4 mcg što čini 22% RDA). Nar na 100g sadrži značajnu količinu vlakana od 4 g koji se nalaze u
sjemenkama ploda.Nar je prozvan "super voćem" koji pokazuje snažno antioksidativno
djelovanje.LjekovitostNar je odnedavna u
žarištu velike medijske pozornosti zahvaljujući značajnom sadržaju fitokemikalija
(tanini, katehini, antocijanidini i dr.) koje pokazuju snažno antioksidativno
djelovanje. Iz tog razloga je čak prozvan "super voćem".Iako su ispitivanja
o ljekovitim svojstvima nara tek na početku i oprezno se iznose konkretni
zaključci, dosadašnji rezultati vrlo su obećavajući. Znanstvenici provode
kliničke studije kojima žele pokazati kako ljekoviti sastojci nara djeluju na
vrlo ozbiljne bolesti kardiovaskularnog sustava, leukemiju i razne oblike raka.Jedna studija
objavljena 2000. g. u American Journal of
Clinical Nutrition pokazuje da se konzumiranjem nara znatno pojačava udio
antioksidanata u tijelu što je rezultiralo smanjenjem oksidacije LDL kolesterola
u krvi.Istraživanja su
išla i u smjeru ispitivanja utjecaja nara na snižavanje krvnog tlaka. Rezultati
su pokazali da se nakon konzumacije 50 ml soka kroz godinu dana snizio
sistolički, ali nije bilo utjecaja na dijastolički tlak. Osim toga potencijalno
doprinosi smanjenju nakupljanja masti u arterijama koja dovodi do otvrdnjavanja krvnih žila.Nadalje,
preliminarni rezultati pokazali su da može u određenom postotku inhibirati
djelovanje virusa. Ekstrakt nara pokazao je i učinkovitu zaštitu zuba i desni. Kupovanje i čuvanjeUkoliko osjećate da je nar pri kupnji težak za svoju veličinu,
tada je vjerojatno da je pun soka. Odaberite plod koji je sjajne kore, a
izbjegavajte one čija kora izgleda tvrda i suha. Moguće ih je držati u
hladnjaku i do dva mjeseca, a očišćene sjemenke potrošiti u tjedan dana.Priprema jela s naromUnutar nara nalazi se mnoštvo kremasto-bijelih jestivih sjemenki, gdje je svaka sjemenka okružena jarkoružičastim ili crvenim mesom, a sve sjemenke zajedno drže djelići gorke,
nejestive, žute membrane, koja se proteže od središta do unutrašnjeg djela
kore. Sjemenke su ono po čemu je i samo voće dobilo ime, a znači "zrnata
jabuka". Ovo voće nije naročito popularno jer iziskuje priličan trud prilikom
čišćenja ukusnih sjemenki s obzirom da se
svako zrno mora pojedinačno vaditi. No
valja paziti, s obzirom da je mrlje od soka nara nemoguće oprati. Kako biste došli do ukusnih i hranjivih sjemenki, odrežite kraj nara na kojem je kruna. Zarežite koru ploda s
vanjske strane po četvrtinama i tada razlomite plod pa otvorite i pokupite
sjeme rukom ili pincetom. Puno lakše čišćenje je ukoliko narezani nar potopite u zdjelu hladne vode i pustite da se
namače oko 5 minuta pa potom pod vodom razlomite plod i razdvojite sjemenke od kore i membrana. Tako ćete spriječiti dodatno prskanje sjemenki. Plod nara ima oko
šestotinjak jarkocrvenih sočnih sjemenki po kojima je voće dobilo ime "zrnata jabuka".Od nara možete istisnuti sok i odbaciti sjemenke. Sok mora biti izvađen nježno,
električni ili mehanički sokovnik će vam slomiti sjemena pa će sok biti gorki. Sok
je ukusan, a u nekim osvježavajućim
pićima se osim okusa koristi i kao bojilo pa je tu u prvom redu nar u limunadi ili se može koristiti sirup za boju i okus alkoholnih pića i
koktela. Komercijalno proizveden  sirup od nara zove se Grenadine.
Sok nara možete koristiti u pripremi sorbeta, hladnih umaka te ukusnog i lijepog ružičastog želea. Na Bliskom istoku tradicionalno se koristi za
mariniranje fazana, a u jelima turske kuhinje se često susreću sjemenke nara, bilo da
su sastavni dio jela, sirup u  preljevu ili su samo
posipana jela sjemenkama nara prilikom garniranja kao što je slastica gullac. Sok od nara je nekad bio široko
korišten u mnogim iranskim jelima, a još uvijek ga možete naći u tradicionalnim receptima kao
što su fesenjan - gusti umak načinjen od soka nara i mljevenih
oraha, a obično se koristi preliven preko patke ili neke druge peradi i
riže te u pepeo-e anar – juhi od nara.U Grčkoj se nar koristi u mnogim jelima poput kollivozoumija - kremaste juhe od kuhane pšenice, potom salata s
pšenicom i narom, a tu su i tradicionalni ražnjići od janjetine s glazurom od
nara. U Azerbajdžanu se umak od soka nara – narsharab
obično poslužuje uz ribu ili tika
kabab.Najbolje je nar konzumirati sirovi bilo da je sastavni dio neke voćne ili
povrtne salate pa tako lijepo pristaje i okusom i bojom raznim carpaccima, bilo
da su voćni, povrtni, riblji ili mesni. Plodovi mora uvijek će biti ukusniji i
zanimljiviji uz dodatak svježih sjemenki nara, a tako je i s raznim kolačima i
kremama. U jogurt možete pomiješati sjemenke nara pa
ćete si učiniti prvi dnevni obrok još
zanimljivijim i ukusnijim. 

Mekinje ingredient Mekinje su ljuske žitarica koje nastaju kao nusprodukt prilikom mljevenja žitarica. Najbolje su i najpoznatije pšenične, ražene i ječmene. Izuzetno su bogate vlaknima pa tako povoljnu utječu na metabolizam i normalnu probavu te smanjuju učestalost povišenog krvnog tlaka.
 Mekinje su ljuske žitarica koje nastaju kao nusprodukt prilikom mljevenja žitarica. Najbolje su i najpoznatije pšenične, ražene i ječmene. Izuzetno su bogate vlaknima pa tako povoljnu utječu na metabolizam i normalnu probavu te smanjuju učestalost povišenog krvnog tlaka.
 

Mekinje

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>"Najviše koristan" - prijevod je latinskog imena sjemenki lana kojim se opisuje njihova nutritivna vrijednost i svestrana primjena.</para></blockquote><para>Lan je jedna od najstarijih i najzanimljivijih biljaka, čije je podrijetlo iz Mezopotamije. Lanene sjemenke se uzgajaju preko 5 000 godina u umjerenim i tropskim područjima, gdje se upotrebljavaju u različite svrhe.</para><para>Na vrhu svake biljke koja naraste i do pola metra u visinu cvjeta nježno plavi cvijet. Nakon što pčela izvrši oprašivanje, u cvijetu se počinje razvijati plod, koji će kada sazrije doseći veličinu graška, unutar kojeg se nalazi desetak malih sjemenki. Sjemenke se razlikuju ovisno o mjestu uzgoja, tako da su u Kanadi crne ili smeđe, a u Indiji žućkaste.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetski sadržaj 100 g sjemenki lana iznosi 534 kcal / 2234 kJ. Od toga je 42% masti, 29% ugljikohidrata i 18,2% proteina.</para><para>Od vitamina odličan je izvor tiamina (1,6 mg što čini 133% RDA), riboflavina (0,2 mg što čini 123% RDA), piridoksina (0,5 mg što čini 58% RDA), folne kiseline (52,2 µg što čini 26% RDA) i pantotenske kiseline (1 mg što čini 20% RDA), a dobar je izvor niacina (3 mg što čini 19 % RDA).</para><para>Od minerala lan je odličan izvor bakra (1,2 mg što čini 135% RDA), magnezija (392 mg što čini 131% RDA), mangana (2,5 mg što čini 125% RDA), fosfora (642 mg što čini 80% RDA), selena (25,4 µg što čini 46% RDA), željeza (5,7 mg što čini 41% RDA), kalcija (255 mg što čini 32% RDA) i cinka (4,3 mg što čini 29% RDA).</para><para>Sjemenke lana u 100 g sadrže 27 g dijetalnih vlakana, 28,7 g nezasićenih masnih kiselina, od toga 22,8 g alfa linolenske kiseline, a 651 µg luteina i zeaksantina.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine) </para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Kao što je vidljivo iz sastava, sjemenke lana su iznimno bogate brojnim ljekovitim tvarima. U pučkoj medicini lan se koristio za plućne bolesti, dišni i probavni sustav te otekline, čireve i opekline.</para><para>Već duže vrijeme poznato je da su izvrstan izvor alfa-linolenske kiseline iz koje se pomoću enzima desaturaze složenim biokemijskim procesom dobiju omega-3 masne kiseline.</para><para>Omega-3 masne kiseline imaju višestruko djelovanje na zdravlje našeg organizma. Sudjeluju u procesu ublažavanja upala i boli povezanih s reumatizmom, artritisom, osteoporozom i migrenom. Posredno mogu smanjiti formiranje ugrušaka čime se reducira rizik od pojave srčanog ili moždanog udara.</para><para>Prema rezultatima međunarodne studije o utjecaju mikro i makronutrijenata na krvni tlak, prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama može utjecati i na sniženje visokog tlaka. Lan se pokazao jednako učinkovit kao i lijekovi za snižavanje kolesterola što je dokazano u studiji koja je obuhvatila 40 pacijenata koji su kroz 60 dana konzumirali 20 g mljevenog lana.</para><para>Omega-3 masne kiseline potrebne su za održavanje elastičnosti staničnih membrana, što je vrlo značajno kod dijabetesa jer elastične stanice puno bolje reagiraju na inzulin i bolje apsorbiraju glukozu. Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Torontu pokazalo je da se lan može boriti i protiv dijabetesa. Ispitanici koji su jeli kruh s lanom imali su u krvi sat vremena nakon obroka za 28% manje šećera od onih koji su jeli pšenični kruh.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Laneno ulje je dobiveno postupkom hladnog prešanja, ne smije se zagrijavati, jer dolazi do negativnih promjena u njemu.</para></blockquote><para>Laneno ulje liječi bolesti kože poput ekcema, psorijaze, akni ili opeklina od sunca. Ulja bogata omega-3 masnim kiselinama mogu smanjiti rizik od pojave depresije, a također mogu utjecati na poboljšanje pamćenja, koncentracije pri učenju i zdravlje očiju.</para><para>Međutim, omega-3 nije sve što lan nudi. Obrok s lanom ili brašno od lana je dobar izvor dijetalnih vlakana. Dijetalna vlakna mogu reducirati razinu kolesterola kod srčanih oboljenja, smanjuju izloženost debelog crijeva štetnim tvarima iz hrane, pomažu kod konstipacije i stabiliziraju razinu šećera u slučaju dijabetesa.</para><para>Mljeveni lan ili ulje od lana je dobar izvor fitohormona lignana, koji ublažavaju simptome menopauze, smanjuju rizik od pojave raka dojke i srčanih bolesti. Neki dokazi upućuju i na to da potiču plodnost. Znanstvenici su dobili rezultate koji upućuju na to da lignani iz lana udruženi s omega-3 masnim kiselinama usporavaju pojavu raka prostate. Lignani su antioksidanti, imaju antibakterijska, antivirusna svojstva i sprječavaju oštećenja koja uzrokuju slobodni radikali, a vezana su uz starenje i bolesti.</para><para>Sjemenke lana sadrže i lignin i druga vlakna. Lignini smanjuju rizik nastanka raka dojke i jajnika, jer umanjuju aktivnost estrogena, glavnog spolnog hormona žene, potencijalnog pokretača malignog rasta.</para><para>Dobra kombinacija masti i ugljikohidrata čine lan idealnom namirnicom za one koji žele održati težinu. Savjet je da se konzumira mljeveni lan ili laneno ulje, dok sjemenke lana imaju čvrstu ljusku i slabo su probavljive.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Lanene sjemenke možete kupiti u specijaliziranim dućanima zdrave hrane i velikim trgovačkim centrima. Možete ih pronaći u smeđoj ili žutoj (zlatnoj) varijanti, kao cijele ili mljevene sjemenke. Iako su mljevene sjemenke praktičnije za upotrebu, cijele sjemenke imaju dulji rok trajnosti. Svakako prilikom kupovine obratite pažnju da sjemenke budu visoke kvalitete bez znakova vlage. Čuvajte ih na sobnoj temperaturi do godinu dana. Ukoliko želite koristiti mljevene sjemenke, bolje ih je mljeti prema potrebi, jer se one nakon mljevenja stajanjem lakše užegnu. Stoga ih, za razliku od cijelih sjemenki lana, čuvajte u hladnjaku.</para><para>Hladnim prešanjem od lanenih sjemenki dobiva se visokokvalitetno ulje koje na tržištu dolazi u tamnim bocama od 250 ml. Čuvajte ga na suhom i hladnom mjestu, a nakon otvaranja potrošite unutar tri tjedna.</para><heading2>Priprema jela s lanom</heading2><para>"Najviše koristan" - prijevod je latinskog imena sjemenki lana kojim se opisuje njihova nutritivna vrijednost i svestrana primjena. Njihovim dodatkom u tijesta za kruh, palačinke, <emphasis>pizzu</emphasis> ili <emphasis>muffine</emphasis> obogatit ćete ih ugodnim, orašastim okusom, a ukoliko ih posipate izvana po tijestu, hrskav zalogaj i lijep izgled. Sirove ili popečene sjemenke možete dodati žitaricama ili <emphasis>müslijima</emphasis> za doručak, posipati njima svježi kravlji sir ili <emphasis>ricottu</emphasis>, kuhano povrće i razne vrste salata.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Dobra kombinacija masti i ugljikohidrata čine lan idealnom namirnicom za one koji žele održati težinu.</para></blockquote><para>Mljevene sjemenke lana možete umiješati u gotovo sve - od krem i ragu juha, preko mljevenog mesa, pirjane piletine, variva, kruha i peciva do jogurta ili mliječnog <emphasis>shake</emphasis>a. Ujutro kada nemate vremena za kompletan doručak pripremite ukusan i hranjiv <emphasis>shake</emphasis> od mljevenih sjemenki lana, banane, soka od naranče ili jabuke i običnog ili jogurta s okusom vanilije. Također, kod kuće možete pripremiti i pravu, ali izuzetno hranjivu "energetsku bombu" od mljevenih sjemenki sezama, lana, suncokreta, bundeve i badema, narezanih grožđica, meda i vode. Za tahini umak, izvrstan dodatak vegetarijanskoj prehrani, pomiješajte u glatku smjesu mljevene sezamove i lanene sjemenke, limunov sok, vodu, češnjak u prahu te malo jabučnog octa i soli. Dodatak mljevenih sjemenki lana u prhko tijesto dat će novi okus vašim kolačima.</para><para>Laneno ulje, dobiveno postupkom hladnog prešanja ne smije se zagrijavati, jer dolazi do negativnih promjena u njemu i gubi svoja ljekovita svojstva, dapače postaje opasno za zdravlje. Stoga se ono dodaje u svježe namirnice ili u već zagrijanu gotovu hranu. Može se dodati salatama, pokapati njime kuhano povrće, pripremiti salatne preljeve i marinade. Tako možete pripremiti salatni preljev od lanenog ulja, limunova soka, narezane rajčice i vlasca. No, najbolja iskoristivost lanenog ulja za naš organizam je u kombinaciji s bjelančevinama iz jogurta, obranog kravljeg mlijeka, sojinog i rižinog mlijeka te svježeg kravljeg sira.</para>

Lan flax Linum usitatissimum ingredient Lanene sjemenke uzgajaju se preko 5000 godina u umjerenim i tropskim područjima. Lan se koristi u kulinarske i ljekovite svrhe te za proizvodnju tekstila, a u Europi je i najstariji izvor ulja. Sjemenke se razlikuju ovisno o mjestu uzgoja, tako da su u Kanadi crne ili smeđe, a u Indiji žućkaste.  Opis i podrijetlo"Najviše koristan" - prijevod je latinskog imena sjemenki lana kojim se opisuje njihova nutritivna vrijednost i svestrana primjena.Lan je jedna od najstarijih i najzanimljivijih biljaka, čije je podrijetlo iz Mezopotamije. Lanene sjemenke se uzgajaju preko 5 000 godina u umjerenim i tropskim područjima, gdje se upotrebljavaju u različite svrhe.Na vrhu svake biljke koja naraste i do pola metra u visinu cvjeta nježno plavi cvijet. Nakon što pčela izvrši oprašivanje, u cvijetu se počinje razvijati plod, koji će kada sazrije doseći veličinu graška, unutar kojeg se nalazi desetak malih sjemenki. Sjemenke se razlikuju ovisno o mjestu uzgoja, tako da su u Kanadi crne ili smeđe, a u Indiji žućkaste.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetski sadržaj 100 g sjemenki lana iznosi 534 kcal / 2234 kJ. Od toga je 42% masti, 29% ugljikohidrata i 18,2% proteina.Od vitamina odličan je izvor tiamina (1,6 mg što čini 133% RDA), riboflavina (0,2 mg što čini 123% RDA), piridoksina (0,5 mg što čini 58% RDA), folne kiseline (52,2 µg što čini 26% RDA) i pantotenske kiseline (1 mg što čini 20% RDA), a dobar je izvor niacina (3 mg što čini 19 % RDA).Od minerala lan je odličan izvor bakra (1,2 mg što čini 135% RDA), magnezija (392 mg što čini 131% RDA), mangana (2,5 mg što čini 125% RDA), fosfora (642 mg što čini 80% RDA), selena (25,4 µg što čini 46% RDA), željeza (5,7 mg što čini 41% RDA), kalcija (255 mg što čini 32% RDA) i cinka (4,3 mg što čini 29% RDA).Sjemenke lana u 100 g sadrže 27 g dijetalnih vlakana, 28,7 g nezasićenih masnih kiselina, od toga 22,8 g alfa linolenske kiseline, a 651 µg luteina i zeaksantina.DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA.ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine) LjekovitostKao što je vidljivo iz sastava, sjemenke lana su iznimno bogate brojnim ljekovitim tvarima. U pučkoj medicini lan se koristio za plućne bolesti, dišni i probavni sustav te otekline, čireve i opekline.Već duže vrijeme poznato je da su izvrstan izvor alfa-linolenske kiseline iz koje se pomoću enzima desaturaze složenim biokemijskim procesom dobiju omega-3 masne kiseline.Omega-3 masne kiseline imaju višestruko djelovanje na zdravlje našeg organizma. Sudjeluju u procesu ublažavanja upala i boli povezanih s reumatizmom, artritisom, osteoporozom i migrenom. Posredno mogu smanjiti formiranje ugrušaka čime se reducira rizik od pojave srčanog ili moždanog udara.Prema rezultatima međunarodne studije o utjecaju mikro i makronutrijenata na krvni tlak, prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama može utjecati i na sniženje visokog tlaka. Lan se pokazao jednako učinkovit kao i lijekovi za snižavanje kolesterola što je dokazano u studiji koja je obuhvatila 40 pacijenata koji su kroz 60 dana konzumirali 20 g mljevenog lana.Omega-3 masne kiseline potrebne su za održavanje elastičnosti staničnih membrana, što je vrlo značajno kod dijabetesa jer elastične stanice puno bolje reagiraju na inzulin i bolje apsorbiraju glukozu. Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Torontu pokazalo je da se lan može boriti i protiv dijabetesa. Ispitanici koji su jeli kruh s lanom imali su u krvi sat vremena nakon obroka za 28% manje šećera od onih koji su jeli pšenični kruh.Laneno ulje je dobiveno postupkom hladnog prešanja, ne smije se zagrijavati, jer dolazi do negativnih promjena u njemu.Laneno ulje liječi bolesti kože poput ekcema, psorijaze, akni ili opeklina od sunca. Ulja bogata omega-3 masnim kiselinama mogu smanjiti rizik od pojave depresije, a također mogu utjecati na poboljšanje pamćenja, koncentracije pri učenju i zdravlje očiju.Međutim, omega-3 nije sve što lan nudi. Obrok s lanom ili brašno od lana je dobar izvor dijetalnih vlakana. Dijetalna vlakna mogu reducirati razinu kolesterola kod srčanih oboljenja, smanjuju izloženost debelog crijeva štetnim tvarima iz hrane, pomažu kod konstipacije i stabiliziraju razinu šećera u slučaju dijabetesa.Mljeveni lan ili ulje od lana je dobar izvor fitohormona lignana, koji ublažavaju simptome menopauze, smanjuju rizik od pojave raka dojke i srčanih bolesti. Neki dokazi upućuju i na to da potiču plodnost. Znanstvenici su dobili rezultate koji upućuju na to da lignani iz lana udruženi s omega-3 masnim kiselinama usporavaju pojavu raka prostate. Lignani su antioksidanti, imaju antibakterijska, antivirusna svojstva i sprječavaju oštećenja koja uzrokuju slobodni radikali, a vezana su uz starenje i bolesti.Sjemenke lana sadrže i lignin i druga vlakna. Lignini smanjuju rizik nastanka raka dojke i jajnika, jer umanjuju aktivnost estrogena, glavnog spolnog hormona žene, potencijalnog pokretača malignog rasta.Dobra kombinacija masti i ugljikohidrata čine lan idealnom namirnicom za one koji žele održati težinu. Savjet je da se konzumira mljeveni lan ili laneno ulje, dok sjemenke lana imaju čvrstu ljusku i slabo su probavljive.Kupovanje i čuvanjeLanene sjemenke možete kupiti u specijaliziranim dućanima zdrave hrane i velikim trgovačkim centrima. Možete ih pronaći u smeđoj ili žutoj (zlatnoj) varijanti, kao cijele ili mljevene sjemenke. Iako su mljevene sjemenke praktičnije za upotrebu, cijele sjemenke imaju dulji rok trajnosti. Svakako prilikom kupovine obratite pažnju da sjemenke budu visoke kvalitete bez znakova vlage. Čuvajte ih na sobnoj temperaturi do godinu dana. Ukoliko želite koristiti mljevene sjemenke, bolje ih je mljeti prema potrebi, jer se one nakon mljevenja stajanjem lakše užegnu. Stoga ih, za razliku od cijelih sjemenki lana, čuvajte u hladnjaku.Hladnim prešanjem od lanenih sjemenki dobiva se visokokvalitetno ulje koje na tržištu dolazi u tamnim bocama od 250 ml. Čuvajte ga na suhom i hladnom mjestu, a nakon otvaranja potrošite unutar tri tjedna.Priprema jela s lanom"Najviše koristan" - prijevod je latinskog imena sjemenki lana kojim se opisuje njihova nutritivna vrijednost i svestrana primjena. Njihovim dodatkom u tijesta za kruh, palačinke, pizzu ili muffine obogatit ćete ih ugodnim, orašastim okusom, a ukoliko ih posipate izvana po tijestu, hrskav zalogaj i lijep izgled. Sirove ili popečene sjemenke možete dodati žitaricama ili müslijima za doručak, posipati njima svježi kravlji sir ili ricottu, kuhano povrće i razne vrste salata.Dobra kombinacija masti i ugljikohidrata čine lan idealnom namirnicom za one koji žele održati težinu.Mljevene sjemenke lana možete umiješati u gotovo sve - od krem i ragu juha, preko mljevenog mesa, pirjane piletine, variva, kruha i peciva do jogurta ili mliječnog shakea. Ujutro kada nemate vremena za kompletan doručak pripremite ukusan i hranjiv shake od mljevenih sjemenki lana, banane, soka od naranče ili jabuke i običnog ili jogurta s okusom vanilije. Također, kod kuće možete pripremiti i pravu, ali izuzetno hranjivu "energetsku bombu" od mljevenih sjemenki sezama, lana, suncokreta, bundeve i badema, narezanih grožđica, meda i vode. Za tahini umak, izvrstan dodatak vegetarijanskoj prehrani, pomiješajte u glatku smjesu mljevene sezamove i lanene sjemenke, limunov sok, vodu, češnjak u prahu te malo jabučnog octa i soli. Dodatak mljevenih sjemenki lana u prhko tijesto dat će novi okus vašim kolačima.Laneno ulje, dobiveno postupkom hladnog prešanja ne smije se zagrijavati, jer dolazi do negativnih promjena u njemu i gubi svoja ljekovita svojstva, dapače postaje opasno za zdravlje. Stoga se ono dodaje u svježe namirnice ili u već zagrijanu gotovu hranu. Može se dodati salatama, pokapati njime kuhano povrće, pripremiti salatne preljeve i marinade. Tako možete pripremiti salatni preljev od lanenog ulja, limunova soka, narezane rajčice i vlasca. No, najbolja iskoristivost lanenog ulja za naš organizam je u kombinaciji s bjelančevinama iz jogurta, obranog kravljeg mlijeka, sojinog i rižinog mlijeka te svježeg kravljeg sira. 

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Avokado je voće koje danas stručnjaci drže jednim od najnutritivnijih u prirodi. Naziv avokado potječe od astečke riječi <emphasis>ahuacatl</emphasis>, a kolokvijalni naziv za avokado je "aligatorska kruška", što upućuje na oblik i grubu površinu kore. Postoji više od 80 sorta avokada, koji se svrstavaju u tri kategorije (meksičku, gvatemalsku i zapadnoindijsku), a najpoznatije su: <emphasis>bacon, fuerte, gwen, hass, pinkerton, reed, zutano</emphasis>. U SAD-u najpopularnija je <emphasis>hass</emphasis>.</para><para>Podrijetlom je iz Središnje i Južne Amerike, gdje se počeo uzgajati 8000 g. pr. Kr. i gdje je oduvijek bio kraljevsko voće. Legende Maja kažu da je avokado davao magične i mistične moći njihovim princezama.</para><para>U ljetnim danima avokado je izvrstan za brzu pripremu hladnih juha s krastavcima, rajčicom ili tikvicama.</para><para>Od sredine 17. st. širi se preko Jamajke u Aziju. Uzgoj avokada u SAD-u, prije svega u Kaliforniji i Floridi, počeo je početkom 20. st. Još se uzgaja u Meksiku, Dominikanskoj Republici, Brazilu i Kolumbiji. Europski mornari koristili su avokado kao maslac, a u nekim dijelovima Meksika konzumiraju se i listovi.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježeg avokada iznosi 160 kcal / 669 kJ. Od toga sadrži 2% proteina, 14,6% masti i 8,5% ugljikohidrata, od kojih 6,7 g dijetalnih vlakana i 0,6 g šećera.</para><para>Od minerala, izvrstan je izvor bakra (0,2 mg, što čini 22% RDA), dobar izvor kalcija (12 mg, što čini 12% RDA) i magnezija (30 mg što čini 10% RDA), a sadrži vrlo malo natrija (7 mg).</para><para>Od vitamina, dobar je izvor vitamina C (10 mg, što čini 16% RDA), a od vitamina B kompleksa izvrstan je izvor pantotenske kiseline (1,4 mg, što čini 28% RDA), dobar je izvor riboflavina (0,1 mg, što čini 10% RDA), niacina (1,74 mg, što čini 11% RDA) i vitamina E (2 mg što čini 14% RDA).</para><para>Od fitonutrijenata sadrži beta-karoten 62 µg i kombinaciju lutein+zeaksantin 271 µg i sterola sadrži beta-sitosterol 76 mg.</para><para>DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto RDA.<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto RDA.<pio:linebreak/>RDA – <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine).</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Ljekovita su svojstva avokada brojna i iznimna. Za zdravlje kardiovaskularnog sustava važno je istaknuti kvalitetan sastav masnih kiselina, među kojima se ističe mononezasićena oleinska kiselina koja pomaže u snižavanju kolesterola i sprječava njegovo štetno djelovanje. Zatim prirodno sadrži sterole, a najviše beta-sitosterol koji je strukturom sličan kolesterolu, i kada se konzumira s hranom koja sadrži kolesterol, inhibira njegovu apsorpciju te tako sprječava njegovo štetno djelovanje. Avokado je bogat i kalijem, koji pomaže u regulaciji krvnoga tlaka. Na temelju brojnih znanstvenih dokaza agencija FDA iz SAD-a potvrdila je sljedeće: "Prehrana koja je dobar izvor kalija s niskim udjelom natrija pomaže u reduciranju rizika od visokog tlaka i srčanog udara."</para><para>Europski mornari koristili su avokado kao maslac, a u nekim dijelovima Meksika konzumiraju se i listovi.</para><para>Avokado sadrži sastojke koji štite od raka dojke i prostate zahvaljujući velikom udjelu karotenoida luteina i vitamina E. Avokado će salate ili umake kao što je <emphasis>salsa</emphasis> obogatiti kremastim okusom i teksturom te ujedno znatno povećati sposobnost tijela da apsorbira karotenoide iz povrća (zbog sadržaja masti u avokadu, a karotenoidi se otapaju u mastima). Osim što štiti organizam od raka prostate i bolesti očiju kao što su katarakt i makularna degeneracija, lutein zbog svojih antioksidativnih svojstava štiti oči od štetnog djelovanja slobodnih radikala i filtrira štetne UV-zrake.</para><para>Studije su također pokazale da steroli, osobito beta-sitosterol, učinkovito sprječavaju i liječe bolesti prostate kao što je benigna hiperplazija prostate, reduciraju razvoj stanica raka prostate i crijeva te djeluju protiv nekih oblika leukemije. Steroli djeluju pozitivno i na imunološki sustav jer pojačavaju razvoj limfocita, normaliziraju razinu šećera u krvi i inzulin kod dijabetesa tipa 2. Beta-sitosterol pomaže kod smanjenja upala, u procesu liječenja čireva i ublažava grčeve. Također djeluje antivirusno, antibakterijski i antigljivično.</para><para>Avokado je bogat izvor vitamina E koji je, osim što štiti kožu, dobar i za normalno funkcioniranje organizma jer je moćni antioksidans. Štiti polinezasićene masne kiseline u stanici od štetnog djelovanja slobodnih radikala, koji utječu na razvoj raka i bolesti srca. Vitamin C važan je za sintezu kolagena potrebnog za razvoj stanica i tkiva, sprječava ulazak virusa u stanicu i jaki je antioksidans. Vitamini B kompleksa sudjeluju u brojnim reakcijama koje u tijelu proizvode energiju.</para><para>Dijetalna vlakna u avokadu u svakodnevnoj prehrani reguliraju probavu i štite probavni sustav.Hrana bogata vlaknima snižava rizik od hemoroida, sindroma iritabilnog kolona i divertikularne bolesti debelog crijeva. Visoki unos vlakana smanjuje rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Vlakna pomažu i kod regulacije težine jer zahtijevaju više žvakanja, vežu vodu na sebe, povećavaju volumen i duže se zadržavaju, što daje osjećaj sitosti i smanjuje opasnost od prejedanja, a nemaju nikakvu kalorijsku vrijednost.</para><para>Vrlo vrijedan proizvod koji se dobiva iz avokada je ulje, koje – osim što je ukusno i zdravo – mnogi kuhari koriste umjesto maslinova. U kulinarstvu su prednosti ulja avokada u odnosu na maslinovo njegova visoka točka zagrijavanja (255°C, a za maslinovo ulje 208°C) te gusta konzistencija, što znači da ga je manje potrebno.</para><para>Ulje avokada ima izvanredne sposobnosti regeneracije i pomlađivanja zbog visokih koncentracija esencijalnih masnih kiselina koje sprječavaju isušivanje i održavaju elastičnost kože. U kožu prodire dublje od svih biljnih ulja i aktivne tvari nosi do unutrašnjih slojeva dermisa. Njegova antibakterijska i zacjeljujuća svojstva čine ga idealnom bazom za kozmetičke tretmane rana, akni, dermatitisa i sl. Ublažava svrbež koji se pojavljuje kod ekcema i psorijaze. Ulje avokada usporava pojavu znakova starenja jer potiče metabolizam kolagena, povećava njegovu topivost u dermisu, a njegov visoki sadržaj vitamina E pomaže u neutraliziranju slobodnih radikala. Ima svojstva apsorpcije UV-zraka i idealan je dodatak za pojačavanje aktivnosti UV-A i UV-B apsorbera, zbog čega se smanjuje koncentracija umjetnih spojeva. Od svih biljnih ulja (bademovo, sezamovo, suncokretovo, kokosovo, maslinovo, ulje jojobe i dr.) pokazao se kao najučinkovitije sredstvo za zaštitu od sunca, štiti od pjegica nastalih od sunca i opeklina. Visoki udio lecitina i fitosterola utječe na laku razmazivost.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Postoje četiri sorte avokada, a razlikuju se po obliku (od izrazito okruglog do kruškolikog) i boji (od crne do zelene). U nas se najčešće može kupiti avokado kruškolika oblika s tankom, glatkom zelenom korom i kremastim blijedozelenim usplođem na prerezu.</para><para>U trgovinama ili na tržnici većinom ćete naići na tvrd i nezreo avokado – zato što se na taj način manje oštećuje i kvari. Zrelost avokada možete utvrditi ukoliko ga uzmete u ruku i lagano stisnete. Nezreli avokado bit će tvrd, zreli će biti blago mekan, dok će kod prezrelog avokada nakon pritiska ostati blage udubine. Izbjegavajte kupnju avokada čija je kora oštećena ili ima tamne mrlje.</para><para>Ukoliko niste sigurni, bolje je kupiti tvrdi, nezreli avokado i ostaviti ga 3–5 dana na sobnoj temperaturi da dozrije. Zreli avokado možete čuvati u hladnjaku do sedam dana.</para><para>Narezani avokado, pokapan limunovim sokom, možete čuvati u zatvorenoj posudi do dva dana. Pire od avokada možete i zamrznuti. Na dvije žlice pirea dolazi po jedna žlica limunova soka. Zamrznuti pire čuvajte do pet mjeseci.</para><heading2>Priprema jela s avokadom</heading2><para>Avokado prije rezanja dobro operite pod tekućom vodom. Nožem ga, po dužini, prerežite napola i zaokrenite polovice kako biste ih lakše odvojili. Košticu odvojite tako da pod nju lagano podvučete dršku žlice i podignete je njome. Unutarnji mesnati dio okrenite prema dolje, a zatim nožem povucite koru od užeg prema širem kraju ili žlicom izvadite sočni dio avokada. Avokado odmah dobro pokapajte sokom limuna ili limete kako ne bi promijenio boju.</para><para/><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Avokado se koristi u raznim jelima, najčešće sirov, a može se i kratko termički obraditi, npr. pirjanjem ili na roštilju.</para></blockquote><para>Sirov avokado možete koristiti za pripremu različitih namaza, dipova i maštovitih salata, možete ga nadijevati, koristiti za pripremu salatnog preljeva ili za ukrašavanje juha i drugih jela. Evo nekoliko ideja. Najpoznatiji avokado dip, <emphasis>guacamole</emphasis>, dolazi iz meksičke kuhinje, a priprema se od avokada, rajčice, luka, čili papričica, listova korijandra (koje zamijenite peršinom), soli, papra i limunova soka. Poslužite ga uz <emphasis>tacose</emphasis>, kao prilog tortiljama ili umjesto uobičajenog namaza za sendviče. Avokado možete kombinirati i s majonezom te poslužiti uz ribu s roštilja ili pomiješati s malo pilećeg temeljca, svježeg bosiljka, češnjaka, soka limete i ulja te poslužiti uz piletinu s roštilja ili pomiješati s kuhanom tjesteninom.</para><para>Avokado se izvrsno slaže s povrćem, voćem, mesom i ribom u raznim salatnim kombinacijama. Izvrstan je s mrkvom, krastavcima, krumpirom, rikulom, zatim u nadahnutim kombinacijama s komoračem, narančom i mentom, celerovom stabljikom, paprikom i crnim maslinama, krastavcem i dimljenom pastrvom ili s <emphasis>grilla</emphasis> uz salatu od rajčica s dodatkom <emphasis>pesta</emphasis>. I salatni preljev možete pripremiti od sitno nasjeckanog avokada, limunova soka, senfa, soli, maslinova ulja, malo kiselog vrhnja i nasjeckanog peršina – prelijte njime zelenu salatu, narezane rotkvice i šampinjone.</para><para>U ljetnim danima avokado je izvrstan za brzu pripremu hladnih juha s krastavcima, rajčicom ili tikvicama. Osobite su meksičke juhe <emphasis>pozole</emphasis>. Riječ je o bistroj juhi od piletine u kojoj sami kombinirate dodatke poput luka, avokada i čili papričice, ili krem juhi s dodatkom dimljenog lososa. Narezanim avokadom možete ukrasiti <emphasis>gazpacho</emphasis> ili juhe od mahunarki. Avokado se može nadijevati tunom ili se koristi za nadijevanje, npr. rostbifa kao pire s tikvicama ili zajedno s kuhanim račićima za nadijevanje kuhanih jaja.</para><para>U Meksiku avokado raste u velikim količinama, a meksička kuhinja obiluje receptima s tom namirnicom. Izvrsno se slaže s pirjanom piletinom, ribom s roštilja ili račićima, a odličan je i kao dio nadjeva za tortilje. U kombinaciji s mangom ili paprikom, rajčicom i kukuruzom daje izvrsne <emphasis>salse</emphasis>.</para><para>S avokadom možete pripremiti i slastice, poput <emphasis>moussea, </emphasis>sorbeta i sladoleda ili raznih voćnih salata. Pire od avokada možete pomiješati s kokosovim mlijekom, šećerom i koricom limete u izvrstan napitak.</para>

Avokado avocado Persea gratissima ingredient Vrijedan proizvod koji se dobiva iz avokada je ulje. Osim što je ukusno i zdravo, mnogi ga kuhari koriste umjesto maslinova. U kulinarstvu njegova je prednost visoka točka zagrijavanja i gusta konzistencija. Avokado se koristi u raznim jelima, sirov ili kratko termički obrađen pirjanjem ili na roštilju. Opis i podrijetloAvokado je voće koje danas stručnjaci drže jednim od najnutritivnijih u prirodi. Naziv avokado potječe od astečke riječi ahuacatl, a kolokvijalni naziv za avokado je "aligatorska kruška", što upućuje na oblik i grubu površinu kore. Postoji više od 80 sorta avokada, koji se svrstavaju u tri kategorije (meksičku, gvatemalsku i zapadnoindijsku), a najpoznatije su: bacon, fuerte, gwen, hass, pinkerton, reed, zutano. U SAD-u najpopularnija je hass.Podrijetlom je iz Središnje i Južne Amerike, gdje se počeo uzgajati 8000 g. pr. Kr. i gdje je oduvijek bio kraljevsko voće. Legende Maja kažu da je avokado davao magične i mistične moći njihovim princezama.U ljetnim danima avokado je izvrstan za brzu pripremu hladnih juha s krastavcima, rajčicom ili tikvicama.Od sredine 17. st. širi se preko Jamajke u Aziju. Uzgoj avokada u SAD-u, prije svega u Kaliforniji i Floridi, počeo je početkom 20. st. Još se uzgaja u Meksiku, Dominikanskoj Republici, Brazilu i Kolumbiji. Europski mornari koristili su avokado kao maslac, a u nekim dijelovima Meksika konzumiraju se i listovi.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost 100 g svježeg avokada iznosi 160 kcal / 669 kJ. Od toga sadrži 2% proteina, 14,6% masti i 8,5% ugljikohidrata, od kojih 6,7 g dijetalnih vlakana i 0,6 g šećera.Od minerala, izvrstan je izvor bakra (0,2 mg, što čini 22% RDA), dobar izvor kalcija (12 mg, što čini 12% RDA) i magnezija (30 mg što čini 10% RDA), a sadrži vrlo malo natrija (7 mg).Od vitamina, dobar je izvor vitamina C (10 mg, što čini 16% RDA), a od vitamina B kompleksa izvrstan je izvor pantotenske kiseline (1,4 mg, što čini 28% RDA), dobar je izvor riboflavina (0,1 mg, što čini 10% RDA), niacina (1,74 mg, što čini 11% RDA) i vitamina E (2 mg što čini 14% RDA).Od fitonutrijenata sadrži beta-karoten 62 µg i kombinaciju lutein+zeaksantin 271 µg i sterola sadrži beta-sitosterol 76 mg.DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto RDA.ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto RDA.RDA – Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine).LjekovitostLjekovita su svojstva avokada brojna i iznimna. Za zdravlje kardiovaskularnog sustava važno je istaknuti kvalitetan sastav masnih kiselina, među kojima se ističe mononezasićena oleinska kiselina koja pomaže u snižavanju kolesterola i sprječava njegovo štetno djelovanje. Zatim prirodno sadrži sterole, a najviše beta-sitosterol koji je strukturom sličan kolesterolu, i kada se konzumira s hranom koja sadrži kolesterol, inhibira njegovu apsorpciju te tako sprječava njegovo štetno djelovanje. Avokado je bogat i kalijem, koji pomaže u regulaciji krvnoga tlaka. Na temelju brojnih znanstvenih dokaza agencija FDA iz SAD-a potvrdila je sljedeće: "Prehrana koja je dobar izvor kalija s niskim udjelom natrija pomaže u reduciranju rizika od visokog tlaka i srčanog udara."Europski mornari koristili su avokado kao maslac, a u nekim dijelovima Meksika konzumiraju se i listovi.Avokado sadrži sastojke koji štite od raka dojke i prostate zahvaljujući velikom udjelu karotenoida luteina i vitamina E. Avokado će salate ili umake kao što je salsa obogatiti kremastim okusom i teksturom te ujedno znatno povećati sposobnost tijela da apsorbira karotenoide iz povrća (zbog sadržaja masti u avokadu, a karotenoidi se otapaju u mastima). Osim što štiti organizam od raka prostate i bolesti očiju kao što su katarakt i makularna degeneracija, lutein zbog svojih antioksidativnih svojstava štiti oči od štetnog djelovanja slobodnih radikala i filtrira štetne UV-zrake.Studije su također pokazale da steroli, osobito beta-sitosterol, učinkovito sprječavaju i liječe bolesti prostate kao što je benigna hiperplazija prostate, reduciraju razvoj stanica raka prostate i crijeva te djeluju protiv nekih oblika leukemije. Steroli djeluju pozitivno i na imunološki sustav jer pojačavaju razvoj limfocita, normaliziraju razinu šećera u krvi i inzulin kod dijabetesa tipa 2. Beta-sitosterol pomaže kod smanjenja upala, u procesu liječenja čireva i ublažava grčeve. Također djeluje antivirusno, antibakterijski i antigljivično.Avokado je bogat izvor vitamina E koji je, osim što štiti kožu, dobar i za normalno funkcioniranje organizma jer je moćni antioksidans. Štiti polinezasićene masne kiseline u stanici od štetnog djelovanja slobodnih radikala, koji utječu na razvoj raka i bolesti srca. Vitamin C važan je za sintezu kolagena potrebnog za razvoj stanica i tkiva, sprječava ulazak virusa u stanicu i jaki je antioksidans. Vitamini B kompleksa sudjeluju u brojnim reakcijama koje u tijelu proizvode energiju.Dijetalna vlakna u avokadu u svakodnevnoj prehrani reguliraju probavu i štite probavni sustav.Hrana bogata vlaknima snižava rizik od hemoroida, sindroma iritabilnog kolona i divertikularne bolesti debelog crijeva. Visoki unos vlakana smanjuje rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Vlakna pomažu i kod regulacije težine jer zahtijevaju više žvakanja, vežu vodu na sebe, povećavaju volumen i duže se zadržavaju, što daje osjećaj sitosti i smanjuje opasnost od prejedanja, a nemaju nikakvu kalorijsku vrijednost.Vrlo vrijedan proizvod koji se dobiva iz avokada je ulje, koje – osim što je ukusno i zdravo – mnogi kuhari koriste umjesto maslinova. U kulinarstvu su prednosti ulja avokada u odnosu na maslinovo njegova visoka točka zagrijavanja (255°C, a za maslinovo ulje 208°C) te gusta konzistencija, što znači da ga je manje potrebno.Ulje avokada ima izvanredne sposobnosti regeneracije i pomlađivanja zbog visokih koncentracija esencijalnih masnih kiselina koje sprječavaju isušivanje i održavaju elastičnost kože. U kožu prodire dublje od svih biljnih ulja i aktivne tvari nosi do unutrašnjih slojeva dermisa. Njegova antibakterijska i zacjeljujuća svojstva čine ga idealnom bazom za kozmetičke tretmane rana, akni, dermatitisa i sl. Ublažava svrbež koji se pojavljuje kod ekcema i psorijaze. Ulje avokada usporava pojavu znakova starenja jer potiče metabolizam kolagena, povećava njegovu topivost u dermisu, a njegov visoki sadržaj vitamina E pomaže u neutraliziranju slobodnih radikala. Ima svojstva apsorpcije UV-zraka i idealan je dodatak za pojačavanje aktivnosti UV-A i UV-B apsorbera, zbog čega se smanjuje koncentracija umjetnih spojeva. Od svih biljnih ulja (bademovo, sezamovo, suncokretovo, kokosovo, maslinovo, ulje jojobe i dr.) pokazao se kao najučinkovitije sredstvo za zaštitu od sunca, štiti od pjegica nastalih od sunca i opeklina. Visoki udio lecitina i fitosterola utječe na laku razmazivost.Kupovanje i čuvanjePostoje četiri sorte avokada, a razlikuju se po obliku (od izrazito okruglog do kruškolikog) i boji (od crne do zelene). U nas se najčešće može kupiti avokado kruškolika oblika s tankom, glatkom zelenom korom i kremastim blijedozelenim usplođem na prerezu.U trgovinama ili na tržnici većinom ćete naići na tvrd i nezreo avokado – zato što se na taj način manje oštećuje i kvari. Zrelost avokada možete utvrditi ukoliko ga uzmete u ruku i lagano stisnete. Nezreli avokado bit će tvrd, zreli će biti blago mekan, dok će kod prezrelog avokada nakon pritiska ostati blage udubine. Izbjegavajte kupnju avokada čija je kora oštećena ili ima tamne mrlje.Ukoliko niste sigurni, bolje je kupiti tvrdi, nezreli avokado i ostaviti ga 3–5 dana na sobnoj temperaturi da dozrije. Zreli avokado možete čuvati u hladnjaku do sedam dana.Narezani avokado, pokapan limunovim sokom, možete čuvati u zatvorenoj posudi do dva dana. Pire od avokada možete i zamrznuti. Na dvije žlice pirea dolazi po jedna žlica limunova soka. Zamrznuti pire čuvajte do pet mjeseci.Priprema jela s avokadomAvokado prije rezanja dobro operite pod tekućom vodom. Nožem ga, po dužini, prerežite napola i zaokrenite polovice kako biste ih lakše odvojili. Košticu odvojite tako da pod nju lagano podvučete dršku žlice i podignete je njome. Unutarnji mesnati dio okrenite prema dolje, a zatim nožem povucite koru od užeg prema širem kraju ili žlicom izvadite sočni dio avokada. Avokado odmah dobro pokapajte sokom limuna ili limete kako ne bi promijenio boju.Avokado se koristi u raznim jelima, najčešće sirov, a može se i kratko termički obraditi, npr. pirjanjem ili na roštilju.Sirov avokado možete koristiti za pripremu različitih namaza, dipova i maštovitih salata, možete ga nadijevati, koristiti za pripremu salatnog preljeva ili za ukrašavanje juha i drugih jela. Evo nekoliko ideja. Najpoznatiji avokado dip, guacamole, dolazi iz meksičke kuhinje, a priprema se od avokada, rajčice, luka, čili papričica, listova korijandra (koje zamijenite peršinom), soli, papra i limunova soka. Poslužite ga uz tacose, kao prilog tortiljama ili umjesto uobičajenog namaza za sendviče. Avokado možete kombinirati i s majonezom te poslužiti uz ribu s roštilja ili pomiješati s malo pilećeg temeljca, svježeg bosiljka, češnjaka, soka limete i ulja te poslužiti uz piletinu s roštilja ili pomiješati s kuhanom tjesteninom.Avokado se izvrsno slaže s povrćem, voćem, mesom i ribom u raznim salatnim kombinacijama. Izvrstan je s mrkvom, krastavcima, krumpirom, rikulom, zatim u nadahnutim kombinacijama s komoračem, narančom i mentom, celerovom stabljikom, paprikom i crnim maslinama, krastavcem i dimljenom pastrvom ili s grilla uz salatu od rajčica s dodatkom pesta. I salatni preljev možete pripremiti od sitno nasjeckanog avokada, limunova soka, senfa, soli, maslinova ulja, malo kiselog vrhnja i nasjeckanog peršina – prelijte njime zelenu salatu, narezane rotkvice i šampinjone.U ljetnim danima avokado je izvrstan za brzu pripremu hladnih juha s krastavcima, rajčicom ili tikvicama. Osobite su meksičke juhe pozole. Riječ je o bistroj juhi od piletine u kojoj sami kombinirate dodatke poput luka, avokada i čili papričice, ili krem juhi s dodatkom dimljenog lososa. Narezanim avokadom možete ukrasiti gazpacho ili juhe od mahunarki. Avokado se može nadijevati tunom ili se koristi za nadijevanje, npr. rostbifa kao pire s tikvicama ili zajedno s kuhanim račićima za nadijevanje kuhanih jaja.U Meksiku avokado raste u velikim količinama, a meksička kuhinja obiluje receptima s tom namirnicom. Izvrsno se slaže s pirjanom piletinom, ribom s roštilja ili račićima, a odličan je i kao dio nadjeva za tortilje. U kombinaciji s mangom ili paprikom, rajčicom i kukuruzom daje izvrsne salse.S avokadom možete pripremiti i slastice, poput moussea, sorbeta i sladoleda ili raznih voćnih salata. Pire od avokada možete pomiješati s kokosovim mlijekom, šećerom i koricom limete u izvrstan napitak. 

Avokado

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Hobotnica pripada obitelji <emphasis>Octopodidae</emphasis> i najveći je jadranski glavonožac. Najviše je ima u Sredozemlju, ali njome su bogata i druga mora. Živi na dnu među pukotinama stijena. Čitavo je njezino tijelo snažan mišić obavijen sluzavom kožom. Ima veliku glavu i osam jednakih krakova s dvorednim prianjaljkama, u čijoj se sredini nalaze čeljusti slične kljunu papige. Dio tijela s probavnim i dišnim organima manji je nego što su krakovi, a ima izgled vrećice koja se zove plašt.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo.</para></blockquote><para>Boja joj je crvenkasto-žuto-smeđa i prilagođava se boji okoline. U tjelesnim naborima krije vrećicu s crnilom koje ispušta kad želi zbuniti svoje neprijatelje. Može narasti do 3 m duljine i težiti do 15 kg. Najviše se hrani rakovima, ribama i školjkama.</para><para>Meso ženki je ukusnije. Mužjaci se od ženki razlikuju po izrazito velikim prianjaljkama kojih, međutim, imaju samo nekoliko i ne na svim krakovima.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježe hobotnice iznosi 82 kcal / 343 kJ. Od ukupne energetske vrijednosti 15% čine proteini, 1% masti, a 2,2% ugljikohidrati.</para><para>Od minerala, izvrstan je izvor selena (45 mg, što čini 82% RDA), bakra (0,4 mg, što čini 48% RDA), željeza (5,3 mg, što čini 38% RDA), fosfora (186 mg, što čini 23% RDA), cinka (1,7 mg, što čini 17% RDA), dobar je izvor magnezija (30 mg, što čini 10% RDA).</para><para>Od vitamina, izvrstan je izvor vitamina B kompleksa piridoksina (0,4 mg, što čini 21% RDA) i dobar izvor pantotenske kiseline (0,5 mg, što čini 10% RDA).</para><para>Energetska vrijednost 100 g kuhane hobotnice iznosi 164 kcal/686 kJ od čega proteini čine 30%, masti 2%, a ugljikohidrati 4,4%.</para><para>Od minerala, izvrstan je izvor selena (90 mg, što čini 160% RDA), bakra (0,7 mg, što čini 78% RDA), željeza (9,5 mg, što čini 68% RDA), fosfora (280 mg, što čini 35% RDA), cinka (3,4 mg, što čini 34% RDA), magnezija (60 mg, što čini 20% RDA).</para><para>Od vitamina, izvrstan je izvor vitamina B kompleksa piridoksina (0,6 mg, što čini 35% RDA) i dobar izvor pantotenske kiseline (0,9 mg, što čini 18% RDA).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Hobotnica je izvrstan izvor nekoliko za organizam iznimno važnih mikroelemenata. Primjerice, izvrstan je izvor selena, esencijalnog mikroelementa koji je svakodnevno potreban, ali u malim količinama. U ljudskom organizmu selen je sastavni dio enzima koji djeluje u obrambenom sustavu. Hrana bogata selenom štiti stanice od štetnog djelovanja radikala, omogućuje proizvodnju hormona štitne žlijezde i smanjuje rizik od upala zglobova. U eritrocitima štiti membranske lipide od molekularnog kisika. Pojačava antioksidacijsko djelovanje vitamina E, a nedostatak ovog minerala inače uzrokuje srčana oboljenja. Brojne studije pokazale su da selen smanjuje rizik od pojave raka jer potiče obnovu i sintezu DNA u oštećenim stanicama.</para><para/><para>Bakar se u hrani nalazi u tragovima, treći je po količini mikroelement u organizmu iza željeza i cinka. Sudjeluje u važnim metaboličkim procesima kao esencijalni dio mnogih enzima. U organizmu pomaže iskorištavanje željeza, neutralizira štetu koju čine slobodni radikali, održava zdravlje kostiju i vezivnog tkiva, pomaže pri proizvodnji pigmenta melanina, omogućava pravilno funkcioniranje štitne žlijezde i živčanog sustava jer štiti živčana vlakna.</para><para>Hrana bogata željezom, kao što je hobotnica, potiče prijenos kisika kroz tijelo jer je vezan s proteinom u hemoglobin i mioglobin, molekule koje transportiraju kisik kroz tijelo i mišiće. Željezo održava zdravlje imunološkog sustava, pomaže u proizvodnji energije u tijelu. Iako organizam ima sposobnost skladištenja ovog minerala, njegov je nedostatak danas u svijetu vrlo čest, najčešći od svih nutrijenata. Nedostatak uzrokuje anemiju, stanje pri kojem krvnim stanicama nedostaje hemoglobin i smanjen je dotok kisika, a to uzrokuje slabost, smanjenu koncentraciju, povećanu osjetljivost na infekcije, gubitak kose, vrtoglavice, glavobolje, apatiju i depresiju. Nedostatak željeza u djece može uzrokovati poteškoće u učenju i smanjen IQ.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Na egzotičan način priprema se pirjana hobotnica uz dodatak đumbira, češnjaka, šafrana i s kokosovim mlijekom koja se poslužuje s rižom.</para></blockquote><para>Cink je potrebno dobiti prehranom na dnevnoj bazi, ali u malim količinama. On pomaže u održavanju normalne razine šećera u krvi, stabilizira metabolizam, sprječava slabljenje imunološkog sustava, podržava optimalan osjet mirisa i okusa, regulator je genetičkih procesa u stanici.</para><para>Vitamin piridoksin (B6), pripada grupi vitamina B kompleksa. Hrana bogata tim vitaminom potiče brojne procese u organizmu koji štite živčani sustav, sudjeluje u razgradnji ugljikohidrata te sprječava nakupljanje homocisteina u krvi koji uzrokuje bolesti srčano-krvožilnog sustava jer sudjeluje u otvrdnjenju arterija i stvaranju ugrušaka.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>U nas se hobotnica, najčešće, prodaje svježa ili smrznuta u specijaliziranim dućanima i ribarnicama. Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo.</para><para>Svježinu hobotnice osigurat ćete i kupnjom neočišćene hobotnice jer stajanjem ona poprima neugodan miris, dok očišćena hobotnica može stajati i nekoliko dana. Za 4 do 8 osoba kupite hobotnicu težine 2–4 kg.</para><para>Smrznuta hobotnica dolazi očišćena na plastičnom podlošku obavijena folijom ili u vrećici mase od 500 g. Na našem tržištu rijetko se može naći kuhana hobotnica, a sušena je, nažalost, samo dio naše otočne tradicije.</para><para>Svježu hobotnicu dobro je odmah očistiti i upotrijebiti isti dan. Ako to nije slučaj, onda je čuvajte u hladnjaku najviše do dva dana u pokrivenoj posudi. Smrznutu hobotnicu možete čuvati u zamrzivaču u originalnom pakiranju do dva mjeseca.</para><heading2>Priprema jela s hobotnicom</heading2><para>Prije pripreme, svježu hobotnicu potrebno je očistiti. Prvo vrećasti dio tijela hobotnice očistite tako da ga okrenete prema van i uklonite utrobu, ali pritom ne odvajate krakove. Vratite hobotnicu u prirodni položaj pa nožićem odstranite oči, a iz sredine krakova uklonite zubiće. Na kraju djelomično odstranite vanjsku opnu s tijela hobotnice i isperite je pod tekućom vodom.</para><para/><para>I dok se veće hobotnice kuhaju i peku, manje možete pržiti ili pripremati na roštilju. Prilikom kuhanja hobotnicu stavite u vodu tako da joj je glava unutra, a krakovi okrenuti tako da se vidi usni otvor. Voda se ne soli, a hobotnica se kuha, ovisno o veličini, 1–2 sata. Prilikom kuhanja hobotnici se može dodati korjenasto povrće ili samo začinsko bilje, poput zrna papra, lovorova lista i kriške limuna.</para><para>Kuhana hobotnica rado se priprema na salatu. U nas se ona poslužuje uz dodatak maslinova ulja, limunova soka, <emphasis>aceta balsamica</emphasis>, soli, papra i nasjeckanog peršina. Umjesto limunova soka možete dodati sok limete, a za "vatreniji" okus – nasjeckane čili papričice. Kuhanoj hobotnici možete dodati i povrće poput kuhanog krumpira, graha, šparoga, pečenih paprika i sl. Talijanska salata od hobotnice, iz Firence, sastoji se od kuhane hobotnice i boba te rikule sa salatnim preljevom kojem poseban okus daju sušeni komadići paprika.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Mužjaci se od ženki razlikuju po izrazito velikim prianjaljkama kojih, međutim, ima samo nekoliko i ne na svim krakovima.</para></blockquote><para>Osobito jelo s otoka Ugljena kuhana je hobotnica u aspiku. Naime, kada se hobotnica skuha, stavi se u usku, valjkastu posudu i prelije tekućinom u kojoj se kuhala, koja hlađenjem prelazi u želatinu. Na posudu se stavi teret i ostavi u hladnjaku da se stisne. Tako oblikovana kuhana hobotnica može se lijepo rezati, zatim posoliti, pokapati s malo maslinova ulja i poslužiti s kriškama limuna.</para><para>Grci mariniraju kuhanu hobotnicu u istim omjerima maslinova ulja i crvenog vinskog octa uz dodatak soli, papra, češnjaka i timijana. Tako marinirana treba odstajati do 5 dana, a poslužuje se uz kockice kruha i kriške limuna.</para><para>Djelomično kuhana hobotnica može se i pirjati na luku i češnjaku s dodatkom rajčice i vina, kao brudet ili na grčki način na luku, komoraču i rajčici.</para><para>Sušenu hobotnicu također možete pripremiti na brudet, kao što je pripremaju na otoku Rabu, s tim da je prije pripreme močite u vodi do 12 sati. Poslužuje se uz palentu.</para><para>Na egzotičan način priprema se pirjana hobotnica uz dodatak đumbira, češnjaka, šafrana i <emphasis>marsale</emphasis> s kokosovim mlijekom koja se poslužuje s rižom. U umaku od rajčica s mediteranskim začinima, poput ružmarina i bosiljka, pirjana se hobotnica poslužuje sa špagetima, a s malo luka, pancete i kuhanog boba uz <emphasis>pennete</emphasis>.</para><para>U Primorju i Dalmaciji ipak je najpoznatija hobotnica ispod peke s krumpirom. Pečenu hobotnicu s roštilja može se jednostavno preliti maslinovim uljem uz dodatak narezanog bosiljka, usitnjenih pinjola i protisnutoga češnjaka ili pomiješati u salati sa svježim krastavcima.</para>

Hobotnica octopus Octopus vulgaris folpo, mrkač, krakatnica ingredient Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo. Grci mariniraju kuhanu hobotnicu u istim omjerima maslinova ulja i crvenoga vinskog octa uz dodatak soli, papra, češnjaka i timijana. Opis i podrijetloHobotnica pripada obitelji Octopodidae i najveći je jadranski glavonožac. Najviše je ima u Sredozemlju, ali njome su bogata i druga mora. Živi na dnu među pukotinama stijena. Čitavo je njezino tijelo snažan mišić obavijen sluzavom kožom. Ima veliku glavu i osam jednakih krakova s dvorednim prianjaljkama, u čijoj se sredini nalaze čeljusti slične kljunu papige. Dio tijela s probavnim i dišnim organima manji je nego što su krakovi, a ima izgled vrećice koja se zove plašt.Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo.Boja joj je crvenkasto-žuto-smeđa i prilagođava se boji okoline. U tjelesnim naborima krije vrećicu s crnilom koje ispušta kad želi zbuniti svoje neprijatelje. Može narasti do 3 m duljine i težiti do 15 kg. Najviše se hrani rakovima, ribama i školjkama.Meso ženki je ukusnije. Mužjaci se od ženki razlikuju po izrazito velikim prianjaljkama kojih, međutim, imaju samo nekoliko i ne na svim krakovima.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost 100 g svježe hobotnice iznosi 82 kcal / 343 kJ. Od ukupne energetske vrijednosti 15% čine proteini, 1% masti, a 2,2% ugljikohidrati.Od minerala, izvrstan je izvor selena (45 mg, što čini 82% RDA), bakra (0,4 mg, što čini 48% RDA), željeza (5,3 mg, što čini 38% RDA), fosfora (186 mg, što čini 23% RDA), cinka (1,7 mg, što čini 17% RDA), dobar je izvor magnezija (30 mg, što čini 10% RDA).Od vitamina, izvrstan je izvor vitamina B kompleksa piridoksina (0,4 mg, što čini 21% RDA) i dobar izvor pantotenske kiseline (0,5 mg, što čini 10% RDA).Energetska vrijednost 100 g kuhane hobotnice iznosi 164 kcal/686 kJ od čega proteini čine 30%, masti 2%, a ugljikohidrati 4,4%.Od minerala, izvrstan je izvor selena (90 mg, što čini 160% RDA), bakra (0,7 mg, što čini 78% RDA), željeza (9,5 mg, što čini 68% RDA), fosfora (280 mg, što čini 35% RDA), cinka (3,4 mg, što čini 34% RDA), magnezija (60 mg, što čini 20% RDA).Od vitamina, izvrstan je izvor vitamina B kompleksa piridoksina (0,6 mg, što čini 35% RDA) i dobar izvor pantotenske kiseline (0,9 mg, što čini 18% RDA).DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDAODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDARDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostHobotnica je izvrstan izvor nekoliko za organizam iznimno važnih mikroelemenata. Primjerice, izvrstan je izvor selena, esencijalnog mikroelementa koji je svakodnevno potreban, ali u malim količinama. U ljudskom organizmu selen je sastavni dio enzima koji djeluje u obrambenom sustavu. Hrana bogata selenom štiti stanice od štetnog djelovanja radikala, omogućuje proizvodnju hormona štitne žlijezde i smanjuje rizik od upala zglobova. U eritrocitima štiti membranske lipide od molekularnog kisika. Pojačava antioksidacijsko djelovanje vitamina E, a nedostatak ovog minerala inače uzrokuje srčana oboljenja. Brojne studije pokazale su da selen smanjuje rizik od pojave raka jer potiče obnovu i sintezu DNA u oštećenim stanicama.Bakar se u hrani nalazi u tragovima, treći je po količini mikroelement u organizmu iza željeza i cinka. Sudjeluje u važnim metaboličkim procesima kao esencijalni dio mnogih enzima. U organizmu pomaže iskorištavanje željeza, neutralizira štetu koju čine slobodni radikali, održava zdravlje kostiju i vezivnog tkiva, pomaže pri proizvodnji pigmenta melanina, omogućava pravilno funkcioniranje štitne žlijezde i živčanog sustava jer štiti živčana vlakna.Hrana bogata željezom, kao što je hobotnica, potiče prijenos kisika kroz tijelo jer je vezan s proteinom u hemoglobin i mioglobin, molekule koje transportiraju kisik kroz tijelo i mišiće. Željezo održava zdravlje imunološkog sustava, pomaže u proizvodnji energije u tijelu. Iako organizam ima sposobnost skladištenja ovog minerala, njegov je nedostatak danas u svijetu vrlo čest, najčešći od svih nutrijenata. Nedostatak uzrokuje anemiju, stanje pri kojem krvnim stanicama nedostaje hemoglobin i smanjen je dotok kisika, a to uzrokuje slabost, smanjenu koncentraciju, povećanu osjetljivost na infekcije, gubitak kose, vrtoglavice, glavobolje, apatiju i depresiju. Nedostatak željeza u djece može uzrokovati poteškoće u učenju i smanjen IQ.Na egzotičan način priprema se pirjana hobotnica uz dodatak đumbira, češnjaka, šafrana i  s kokosovim mlijekom koja se poslužuje s rižom.Cink je potrebno dobiti prehranom na dnevnoj bazi, ali u malim količinama. On pomaže u održavanju normalne razine šećera u krvi, stabilizira metabolizam, sprječava slabljenje imunološkog sustava, podržava optimalan osjet mirisa i okusa, regulator je genetičkih procesa u stanici.Vitamin piridoksin (B6), pripada grupi vitamina B kompleksa. Hrana bogata tim vitaminom potiče brojne procese u organizmu koji štite živčani sustav, sudjeluje u razgradnji ugljikohidrata te sprječava nakupljanje homocisteina u krvi koji uzrokuje bolesti srčano-krvožilnog sustava jer sudjeluje u otvrdnjenju arterija i stvaranju ugrušaka.Kupovanje i čuvanjeU nas se hobotnica, najčešće, prodaje svježa ili smrznuta u specijaliziranim dućanima i ribarnicama. Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo.Svježinu hobotnice osigurat ćete i kupnjom neočišćene hobotnice jer stajanjem ona poprima neugodan miris, dok očišćena hobotnica može stajati i nekoliko dana. Za 4 do 8 osoba kupite hobotnicu težine 2–4 kg.Smrznuta hobotnica dolazi očišćena na plastičnom podlošku obavijena folijom ili u vrećici mase od 500 g. Na našem tržištu rijetko se može naći kuhana hobotnica, a sušena je, nažalost, samo dio naše otočne tradicije.Svježu hobotnicu dobro je odmah očistiti i upotrijebiti isti dan. Ako to nije slučaj, onda je čuvajte u hladnjaku najviše do dva dana u pokrivenoj posudi. Smrznutu hobotnicu možete čuvati u zamrzivaču u originalnom pakiranju do dva mjeseca.Priprema jela s hobotnicomPrije pripreme, svježu hobotnicu potrebno je očistiti. Prvo vrećasti dio tijela hobotnice očistite tako da ga okrenete prema van i uklonite utrobu, ali pritom ne odvajate krakove. Vratite hobotnicu u prirodni položaj pa nožićem odstranite oči, a iz sredine krakova uklonite zubiće. Na kraju djelomično odstranite vanjsku opnu s tijela hobotnice i isperite je pod tekućom vodom.I dok se veće hobotnice kuhaju i peku, manje možete pržiti ili pripremati na roštilju. Prilikom kuhanja hobotnicu stavite u vodu tako da joj je glava unutra, a krakovi okrenuti tako da se vidi usni otvor. Voda se ne soli, a hobotnica se kuha, ovisno o veličini, 1–2 sata. Prilikom kuhanja hobotnici se može dodati korjenasto povrće ili samo začinsko bilje, poput zrna papra, lovorova lista i kriške limuna.Kuhana hobotnica rado se priprema na salatu. U nas se ona poslužuje uz dodatak maslinova ulja, limunova soka, aceta balsamica, soli, papra i nasjeckanog peršina. Umjesto limunova soka možete dodati sok limete, a za "vatreniji" okus – nasjeckane čili papričice. Kuhanoj hobotnici možete dodati i povrće poput kuhanog krumpira, graha, šparoga, pečenih paprika i sl. Talijanska salata od hobotnice, iz Firence, sastoji se od kuhane hobotnice i boba te rikule sa salatnim preljevom kojem poseban okus daju sušeni komadići paprika.Mužjaci se od ženki razlikuju po izrazito velikim prianjaljkama kojih, međutim, ima samo nekoliko i ne na svim krakovima.Osobito jelo s otoka Ugljena kuhana je hobotnica u aspiku. Naime, kada se hobotnica skuha, stavi se u usku, valjkastu posudu i prelije tekućinom u kojoj se kuhala, koja hlađenjem prelazi u želatinu. Na posudu se stavi teret i ostavi u hladnjaku da se stisne. Tako oblikovana kuhana hobotnica može se lijepo rezati, zatim posoliti, pokapati s malo maslinova ulja i poslužiti s kriškama limuna.Grci mariniraju kuhanu hobotnicu u istim omjerima maslinova ulja i crvenog vinskog octa uz dodatak soli, papra, češnjaka i timijana. Tako marinirana treba odstajati do 5 dana, a poslužuje se uz kockice kruha i kriške limuna.Djelomično kuhana hobotnica može se i pirjati na luku i češnjaku s dodatkom rajčice i vina, kao brudet ili na grčki način na luku, komoraču i rajčici.Sušenu hobotnicu također možete pripremiti na brudet, kao što je pripremaju na otoku Rabu, s tim da je prije pripreme močite u vodi do 12 sati. Poslužuje se uz palentu.Na egzotičan način priprema se pirjana hobotnica uz dodatak đumbira, češnjaka, šafrana i marsale s kokosovim mlijekom koja se poslužuje s rižom. U umaku od rajčica s mediteranskim začinima, poput ružmarina i bosiljka, pirjana se hobotnica poslužuje sa špagetima, a s malo luka, pancete i kuhanog boba uz pennete.U Primorju i Dalmaciji ipak je najpoznatija hobotnica ispod peke s krumpirom. Pečenu hobotnicu s roštilja može se jednostavno preliti maslinovim uljem uz dodatak narezanog bosiljka, usitnjenih pinjola i protisnutoga češnjaka ili pomiješati u salati sa svježim krastavcima. 

Hobotnica

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Heljda je
sjeme biljke <emphasis>Fagopyrum esculentum</emphasis>,
podrijetlom sa sjevera Europe, kao i Azije. Spada u zeljaste biljke, iako se
često pogrešno svrstava u žitarice. Zrno koje se koristi za ljudsku prehranu je
piramidalnog oblika i da bi se mogla koristiti kao hrana, mora se ukloniti
vanjska ljuska. Može se kuhati kao riža, pripremiti u obliku heljdine kaše ili
se može samljeti i na taj se način dobiti kvalitetno brašno za pripremanje
palente. </para><para>Najviše se
uzgaja u Rusiji i Poljskoj, jer je dio njihove tradicionalne kuhinje.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijačama.</para></blockquote><para>Visoka prehrambena vrijednost nutrijenata, tj. značajne količine ključnih minerala i vitamina, čine ovu namirnicu osobito prikladnom i cijenjenom u prehrani. </para><para>Bogata je ugljikohidratima i sadrži sporo probavljivi škrob, koji izaziva postupan rast šećera u krvi. To znači da je vrlo dobra namirnica za ljude s povišenim šećerom u krvi i za one koji moraju paziti na prekomjerni unos kalorija.</para><para>Heljdina kaša jedan je od najboljih izvora bjelančevina u biljnom svijetu. U usporedbi s drugim žitaricama ima iznimno visoku biološku vrijednost i iskoristivost bjelančevina. Organizam može iskoristiti 74% bjelančevina iz heljde. Ona sadrži sve esencijalne aminokiseline u odgovarajućim omjerima i ima naročito visok sadržaj lizina koji je vrlo bitan za iskoristivost i pretvorbu bjelančevina.</para><para>Masnoće su u heljdinoj kaši prisutne u manjim količinama i sa zdravstvenog stajališta veoma su dobre jer sadrže dosta nezasićenih masnih kiselina i lecitina, važnog u razvoju djece. Heljdina je kaša i odličan izvor niacina, pantotenske kiseline, vitamina B1, vitamina E, magnezija, fosfora i željeza te dobar izvor vitamina B2 i kalija. Energetska vrijednost iznosi 343 kcal na 100 g.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine,
minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba
(RDA).<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže
vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20%
dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine). 
</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Heljdina kaša sadrži 0,2% biljnih sterola koji sprječavaju povećanje kolesterola u krvi. Sastavljena je od 75% složenih ugljikohidrata. Odličan je izvor vlakana jer sadrži oko 25% neprobavljivih sirovih vlakana koji blagotvorno djeluju na probavni sustav.</para><para>U obliku posija sadrži 4 do 6% rutina, flavonoida koji smanjuje kolesterol, snižava krvni tlak i ojačava oslabljene kapilare. Ne sadrži gluten pa je stoga prikladna za osobe koje boluju od celijakije.</para><para>Heljdina je kaša lako probavljiva namirnica koja bi se trebala češće nalaziti na našem jelovniku kao dodatak žitaricama ili zamjena za njih.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Plodovi heljde sitni su trobridni, 5-6 mm dugi, jajasti oraščići. Sušenjem se iz njih oslobađa sjemenka svijetle boje, koja prženjem dobiva smeđu boju i koju poznajemo pod nazivom heljdina kaša.</para><para>Prodaje se u trgovinama, u manjim i većim pakiranjima, u prozračnoj papirnoj ili plastičnoj ambalaži, a čuva se na suhom i tamnom mjestu. Heljdino brašno najčešće ćete naći u trgovinama zdrave hrane.</para><heading2>Priprema jela s heljdinom kašom</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Heljdina je kaša lako probavljiva namirnica i ne sadrži gluten pa je stoga prikladna za osobe koje boluju od celijakije.</para></blockquote><para>Kaša je stara hrvatska hrana, danas pomalo zaboravljena, osim u sjevernim dijelovima Hrvatske, osobito u Međimurju, Zagorju i Podravini.</para><para>Kašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijačama. Upotrebljava se i za pripremu variva samostalno ili s povrćem, kombinira se s različitim povrćem i mesom za hladne salate, a i kao dodatak kod pripreme domaćih kobasica.</para><para>Heljdino brašno možete koristiti kod pripreme štrukli, žganaca, peciva ili kruha. U Rusiji ga upotrebljavaju za pripremu <emphasis>blina</emphasis> (manjih i debljih palačinki), u Japanu za pripremu <emphasis>soba</emphasis> okruglica, a u Italiji za pripremu tjestenine.</para>

Heljdina kaša buckwheat Fagopyrum esculentum Moench eljda, hajda, ajda, hajdina, hajdinska kaša, golokud ingredient Heljdina kaša ima iznimno visoku biološku vrijednost i iskoristivost bjelančevina. Organizam može iskoristiti 74% bjelančevina iz heljde, a ima naročito visok sadržaj lizina koji je vrlo bitan za iskoristivost i pretvorbu bjelančevina. Premda je po načinu pripreme sličnija žitaricama, ubraja se u jednogodišnje zeljaste biljke iz porodice dvornjača (Polygonaceae).  Opis i podrijetloHeljda je
sjeme biljke Fagopyrum esculentum,
podrijetlom sa sjevera Europe, kao i Azije. Spada u zeljaste biljke, iako se
često pogrešno svrstava u žitarice. Zrno koje se koristi za ljudsku prehranu je
piramidalnog oblika i da bi se mogla koristiti kao hrana, mora se ukloniti
vanjska ljuska. Može se kuhati kao riža, pripremiti u obliku heljdine kaše ili
se može samljeti i na taj se način dobiti kvalitetno brašno za pripremanje
palente. Najviše se
uzgaja u Rusiji i Poljskoj, jer je dio njihove tradicionalne kuhinje.Energetska i nutritivna vrijednostKašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijačama.Visoka prehrambena vrijednost nutrijenata, tj. značajne količine ključnih minerala i vitamina, čine ovu namirnicu osobito prikladnom i cijenjenom u prehrani. Bogata je ugljikohidratima i sadrži sporo probavljivi škrob, koji izaziva postupan rast šećera u krvi. To znači da je vrlo dobra namirnica za ljude s povišenim šećerom u krvi i za one koji moraju paziti na prekomjerni unos kalorija.Heljdina kaša jedan je od najboljih izvora bjelančevina u biljnom svijetu. U usporedbi s drugim žitaricama ima iznimno visoku biološku vrijednost i iskoristivost bjelančevina. Organizam može iskoristiti 74% bjelančevina iz heljde. Ona sadrži sve esencijalne aminokiseline u odgovarajućim omjerima i ima naročito visok sadržaj lizina koji je vrlo bitan za iskoristivost i pretvorbu bjelančevina.Masnoće su u heljdinoj kaši prisutne u manjim količinama i sa zdravstvenog stajališta veoma su dobre jer sadrže dosta nezasićenih masnih kiselina i lecitina, važnog u razvoju djece. Heljdina je kaša i odličan izvor niacina, pantotenske kiseline, vitamina B1, vitamina E, magnezija, fosfora i željeza te dobar izvor vitamina B2 i kalija. Energetska vrijednost iznosi 343 kcal na 100 g.DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine,
minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba
(RDA).ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže
vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20%
dnevnih potreba (RDA).RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine). 
LjekovitostHeljdina kaša sadrži 0,2% biljnih sterola koji sprječavaju povećanje kolesterola u krvi. Sastavljena je od 75% složenih ugljikohidrata. Odličan je izvor vlakana jer sadrži oko 25% neprobavljivih sirovih vlakana koji blagotvorno djeluju na probavni sustav.U obliku posija sadrži 4 do 6% rutina, flavonoida koji smanjuje kolesterol, snižava krvni tlak i ojačava oslabljene kapilare. Ne sadrži gluten pa je stoga prikladna za osobe koje boluju od celijakije.Heljdina je kaša lako probavljiva namirnica koja bi se trebala češće nalaziti na našem jelovniku kao dodatak žitaricama ili zamjena za njih.Kupovanje i čuvanjePlodovi heljde sitni su trobridni, 5-6 mm dugi, jajasti oraščići. Sušenjem se iz njih oslobađa sjemenka svijetle boje, koja prženjem dobiva smeđu boju i koju poznajemo pod nazivom heljdina kaša.Prodaje se u trgovinama, u manjim i većim pakiranjima, u prozračnoj papirnoj ili plastičnoj ambalaži, a čuva se na suhom i tamnom mjestu. Heljdino brašno najčešće ćete naći u trgovinama zdrave hrane.Priprema jela s heljdinom kašomHeljdina je kaša lako probavljiva namirnica i ne sadrži gluten pa je stoga prikladna za osobe koje boluju od celijakije.Kaša je stara hrvatska hrana, danas pomalo zaboravljena, osim u sjevernim dijelovima Hrvatske, osobito u Međimurju, Zagorju i Podravini.Kašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijačama. Upotrebljava se i za pripremu variva samostalno ili s povrćem, kombinira se s različitim povrćem i mesom za hladne salate, a i kao dodatak kod pripreme domaćih kobasica.Heljdino brašno možete koristiti kod pripreme štrukli, žganaca, peciva ili kruha. U Rusiji ga upotrebljavaju za pripremu blina (manjih i debljih palačinki), u Japanu za pripremu soba okruglica, a u Italiji za pripremu tjestenine. 

Heljdina kaša

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Slanutak je mahunarka čije je sjeme slično sjemenu soje ili sušenom zrnu graška. Svjetlosmeđe je boje i koristi se u pripremi variva ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje vrlo ukusnih jela.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Zbog svoje kremaste strukture i orašastog okusa, slanutak je izvrstan za pripremu namaza i dipova.</para></blockquote><para>Podrijetlo slanutka nije sa sigurnošću utvrđeno. Smatra se da potječe iz zapadne Azije i da su ga u Europu prenijeli Turci, koji ga nazivaju <emphasis>nohut</emphasis>. Poznavali su ga i stari Rimljani, koji su ga kuhali, pržili i miješali s drugim mahunarkama, osobito graškom.</para><para>Iako je u svijetu rasprostranjen gotovo na svim kontinentima, najviše se uzgaja u Aziji (Indija, Pakistan, Kina, Afganistan, Iran, Sirija). U Europi je najviše cijenjen u Španjolskoj. U nekim zemljama od slanutka melju brašno, koje zatim miješaju s pšeničnim ili ga koriste kao nadomjestak za kavu.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Slanutak je bogat energijom - u samo 100 g ima 364 kcal / 1522 kJ energije, a od toga 19,3% proteina, 6,04% masti, 60,65% ugljikohidrata, 17,4 g dijetetskih vlakana i 10,7 g šećera.</para><para>Sadržaj minerala je raznolik i bogat. Izvrstan je izvor mangana (2,204 mg, što iznosi 100% od preporučenog dnevnog unosa), fosfora (366 mg, što čini 45,7% od preporučenog dnevnog unosa), željeza (6,24 mg, što čini 44,6% od preporučenog dnevnog unosa), magnezija (115 mg, što iznosi 38,4% od preporučenog dnevnog unosa), cinka (3,43 mg, što je 4,3% od preporučenog dnevnog unosa), a dobar je izvor selena (8,2 mg, što čini 5% od preporučenog dnevnog unosa) i kalcija (105 mg, što iznosi 10,5% od preporučenog dnevnog unosa).</para><para>Od vitamina značajnije su prisutni samo vitamini B kompleksa, izvrstan je izvor tiamina (0,477 mg, što čini 39,8% od preporučenog dnevnog unosa), pantotenske kiseline (1,588 mg ili 31,8% od preporučenog dnevnog unosa), folne kiseline (334,2 mg ili 83,5% od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor riboflavina (0,212 mg, što čini 16,4% od preporučenog dnevnog unosa) i niacina (1,54 mg ili 10% od preporučenog dnevnog unosa).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Slanutak je namirnica visokovrijedna za ljudsku prehranu, a u mnogim zemljama predstavlja važan izvor bjelančevina, koje povećavaju apsorpciju željeza i kalcija. Poboljšava rad slezene i djeluje dijuretički.</para><para/><para>Klijanje slanutku povećava iskoristivost bjelančevina, vitamina i minerala, a smanjuje koncentraciju neprobavljivih ugljikohidrata. Primjerice, obrok riže pripremljen uz slanutak ima potpuni sastav dnevnih potreba organizma za esencijalnim aminokiselinama.</para><para>Slanutak je izvrstan izvor mangana, minerala koji sudjeluje u procesu dobivanja energije iz proteina i ugljikohidrata te sudjeluje u sintezi masnih kiselina, neophodnih za održavanje zdravog živčanog sustava i važnih u procesu proizvodnje kolesterola za stvaranje hormona. Mangan je ključni sastojak enzima koji u mitohondrijima štiti od štetnog djelovanja radikala tijekom dobivanja energije. Pomaže tijelu da iskoristi nekoliko ključnih nutrijenata, kao što su, primjerice, biotin, tiamin, askorbinska kiselina i kolin. Održava čvrstoću i zdravlje kostiju, normalnu razinu krvnog tlaka i potiče optimalni rad štitne žljezde.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Slanutak je bogat energijom - u samo 100 g ima 364 kcal/ 1522 kJ energije, a od toga 19,3% proteina i 17,4 g dijetetskih vlakana.</para></blockquote><para>Željezo je vitalan makroelement za zdravlje tijela; ima ga svaka stanica, vezan je na protein i tvori hemoglobin. Pojačava distribuciju kisika kroz tijelo i pomaže u proizvodnji energije. U prehrani dolazi u dva oblika: hemski i nehemski. Hemski nalazimo u mesu, a nehemski u biljkama i mliječnim proizvodima. Dio je nekoliko enzima, tako da igra ključnu ulogu u dobivanju energije. Nedostatak željeza utječe na razvoj anemije.</para><para>Magnezij ima ulogu u relaksaciji živaca i mišića te održavanju cirkulacije krvi. Magnezija najviše ima u kostima (60-65%) i mišićima (25%), zatim u ostalim stanicama i tjelesnim tekućinama. Magnezij u kostima je dio minerala, a ostalo se nalazi na površini (zalihe iz kojih ga organizam crpi). S kalcijem osigurava tonus mišića i živčanog sustava. Simptomi nedostataka su povezani s promjenama u živčanim i mišićnim funkcijama, slabošću mišića, tremorom ili grčevima, srčanom aritmijom, ubrzanim radom srca, omekšanjem kostiju, neuravnoteženom razinom šećera u krvi, glavoboljama i povišenim tlakom.</para><para>Cink je mikroelement potreban u malim količinama. Pomaže u održavanju ravnoteže šećera, stabilizira metabolizam, sprječava slabljenje imunološkog sustava, potiče optimalni osjet mirisa i okusa. Na nedostatak ukazuje neodgovarajući osjet okusa i mirisa. Cink se, naime, veže na gustin, protein povezan s osjetom okusa, i tako utječe na nedostatak apetita, depresiju, zaostajanje u rastu djece, česte prehlade i infekcije. Važan je regulator genetske aktivnosti. Selen sprječava štetno djelovanje slobodnih radikala na organizam, omogućava štitnoj žlijezdi proizvodnju hormona te smanjuje rizik od upala zglobova. Na nedostatak ukazuje slabost mišića, diskoloracija kože i kose te bijeljenje noktiju. Selen je kritični mineral za održavanje normalne funkcije štitne žlijezde.</para><para>Od vitamina B-kompleksa u znatnim količinama se u slanutku nalazi tiamin, pantotenska kiselina i folna kiselina. Tiamin koordinira aktivnost mišića i živaca te održava rad srca. Naziv vitamina ''pantotenska kiselina'' dolazi iz grčkog, gdje znači ''svugdje prisutan'', tj. u svoj hrani. Ima ulogu u procesu pretvaranja ugljikohidrata i masti u energiju i poboljšava sposobnost organizma u stanju stresa. Folna kiselina se u hrani nalazi u obliku soli folata. Folati potiču proizvodnju crvenih krvnih stanica i sprječavaju anemiju i nakupljanje homocisteina u krvi. Visoke razine homocisteina utječu na proces razvoja Parkinsonove bolesti, olakšavaju cirkulaciju i time smanjuju rizik od srčanog udara. Folati potiču epitelizaciju kože, omogućavaju normalno funkcioniranje živčanog sustava, pomažu u sprječavanju lomova povezanih s osteoporozom, utječu na usporavanje razvoja demencije, kao i Alzheimerovu bolest.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Slanutak je dostupan tijekom cijele godine, suh ili konzerviran. Suhi slanutak se obično prodaje u rinfuzi na tržnicama i u specijaliziranim dućanima hrane, dok se u većini dućana i supermarketa prodaje konzerviran, cijeli u slanoj otopini. Prilikom kupovanja slanutka u rinfuzi obratite pažnju na njegovu žućkastu boju, koja mora biti ujednačena. U nekim mediteranskim zemljama i Indiji može se kupiti i brašno od slanutka.</para><para>Suhi slanutak ima neograničenu upotrebu, ali duljim stajanjem se njegova tvrdoća povećava, a time i vrijeme kuhanja. Konzervirani slanutak ima trajnost do 5 godina. Višak kuhanog slanutka možete čuvati u hladnjaku nekoliko dana u zatvorenoj posudi.</para><heading2>Priprema jela sa slanutkom</heading2><para>Iako se slanutak nepravedno zapostavlja u svakodnevnoj prehrani, vegetarijanska ga prehrana obilno koristi u raznim jelima. Njegova zastupljenost osobito je prisutna i u kuhinjama sjeverne Afrike, Bliskog Istoka, Turske i Indije te mediteranskim zemljama, u kojima svakako prednjače naši zapadni susjedi, Talijani.</para><para>Osnovna priprema slanutka je kuhanje, nakon čega se može pripremiti na razne načine, kao predjelo, juha, glavno jelo ili prilog, pa čak i kao sastavni dio deserta.</para><para/><para>Prije kuhanja, slanutak je potrebno preko noći namočiti u hladnoj vodi, najmanje 4 sata, pa čak i do 24 sata. Nakon što ga ocijedite i dobro isperete pod mlazom tekuće vode, slanutak stavite u vodu u omjeru 1:3 i pustite da voda zavrije u nepokrivenoj posudi. Zatim posudu poklopite i slanutak kuhajte 1,5 – 2 sata.</para><para>Zbog svoje kremaste strukture i orašastog okusa, slanutak je izvrstan za pripremu namaza i dipova. Za namaze sa slanutkom možete upotrijebiti svježe ili pirjano povrće sa začinima. Osvježavajući proljetni namaz možete pripremiti od usitnjenog slantuka, naribane mrkve, nasjeckane stabljike celera i mladog luka uz dodatak maslinova ulja i malo senfa, a za pikantniji okus možete koristiti Podravkin <emphasis>Relish</emphasis>. Pirjani luk sa začinima možete, pak, dodati pireu od kuhanog slanutka i mrkve s dodatkom limunova soka i nasjeckanih lješnjaka, pa namaz poslužiti na integralnom ili crnom kruhu.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Smatra se da potječe iz zapadne Azije i da su ga u Europu prenijeli Turci, koji ga nazivaju .</para></blockquote><para>Bliskoistočni <emphasis>hummus</emphasis> svakako je najpoznatiji namaz/dip od slanutka, koji se priprema uz dodatak tahinija (paste od sezamovih sjemenki), limunova soka, češnjaka, maslinova ulja i začina i poslužuje uz tanku pogaču ili pečenu janjetinu. Dip od slanutka možete pripremiti i na meksički način, uz dodatak malo svježeg sira, ljutih papričica, tekile, ulja, limunova soka i poslužiti uz tople tortilje ili <emphasis>tacose</emphasis>.</para><para>Salate sa slanutkom imaju raspon od vrlo jednostavnih do vrlo maštovitih kombinacija raznih namirnica. Vrlo jednostavna salata od slanutka s dodatkom tune, izvrsna je varijacija <emphasis>on tonno e fagioli</emphasis>, a poslužite li je uz malo zelene salate i čašu bijelog vina, dobit ćete ukusan mali obrok. Slanutku se u salatama mogu dodati svježe, na kockice narezane paprike, rajčica, celerova stabljika, rotkvice, naranča, kuhana leća, mahune, riža i mrkva te odabrani svježi ili sušeni začini. Gotovoj salati, kao zadnji dodatak, možete dodati feta sir, masline ili popečene pinjole.</para><para>Kuhani slanutak možete obložiti smjesom od tučenih bjelanjaka uz dodatak par kapi <emphasis>tabasca</emphasis> ili čilija te popeći na pek-papiru u pećenici oko sat vremena na 160°C, čime ćete dobiti izvrsnu pikantnu grickalicu.</para><para>Pire od slanutka može se dodati i u pripremi pogačica od pšeničnog bijelog brašna, ali u drugim zemljama nije neuobičajno pripremati kruh, <emphasis>pizzu</emphasis>, krekere, palačinke ili bline od slanutkova brašna. Talijanska pučka kuhinja obiluje takvim receptima, među kojima se izdvajaju ligurijska <emphasis>panissa</emphasis>, palenta od brašna slanutka koju svatko sam prilikom jela soli, papri, te dodaje maslinovo ulje i limunov sok. Slično <emphasis>panissi</emphasis>, stanovnici Palerma pripremaju pržene slane pravokutne <emphasis>panelle</emphasis>, poslužene s kruhom i dodatkom limunova soka i soli, ili pak slatke <emphasis>pannelle</emphasis>, kojima se u osnovni recept dodaje mlijeko, šećer i jaje te se nakon prženja jednostavno posipaju šećerom u prahu i tople posluže.</para><para>Ni talijanska tjestenina ne može bez slanutka, pa tako makarone možete poslužiti uz umak od rajčice s dodatkom pancete, luka, slanutka, kadulje i ružmarina, dok <emphasis>farfalle</emphasis> (tjestenina u obliku mašnica) poslužite uz umak od pirjanog špinata i slanutka s dodatkom češnjaka i timijana. Arapska kuhinja će ponuditi musaku od patlidžana i slanutka koja se poslužuje uz njihovu tanku pogaču, a egipatske pržene kuglice od slanutka, <emphasis>falafel</emphasis>, poslužuju se uz tahini umak.</para><para>Juhe sa slanutkom mogu biti bistre i guste. Bistra juha može sadržavati samo slanutak uz dodatak začina i malo krušnih mrvica, dok specijalitet talijanske kuhinje, juha od slanutka sa špinatom i malo tjestenine, uz dodatak maslinova ulja i ribanog parmezana, daje punoću okusa tipičnog za mediteransko podneblje. Guste se, pak, juhe kombiniraju s drugim mahunarkama, češnjakom ili bundevom.</para><para>Slanutak kao dodatak mesnim jelima dolazi u kombinaciji s piletinom i janjetinom, rjeđe sa svinjetinom. Osobita su mesna jela pripremljena na marokanski ili mediteranski način. Kod prvog se dodaje obilje povrća i slanutak s egzotičnim začinima poput cimeta, kima, klinčića i đumbira, dok je mediteranska verzija ona uz dodatak ružmarina i kadulje.</para><para>Da slanutak možete pripremiti i s ribom, dokazuje portugalsko jelo s usoljenim bakalarom koji se moči i kuha, a prilikom pirjanja mu se dodaju okusi luka, češnjaka, čilija i slanutka. Poslužuje se s kuhanim jajima i maslinama.</para><para>Kao prilog ili malo jelo slanutak dolazi u kombinaciji s obiljem raznovrsnog povrća, <emphasis>cous-cousom</emphasis> ili rižom, a u domaćoj varijanti probajte ga s ječmom. Slanutak može biti i dio nadjeva za tikvice i paprike. Svakako najzanimljiviji nadjev od slanutka je onaj za pržene slatke raviole, koji se sastoji od usitnjenog slanutka, naribane čokolade, malo cimeta i kuhanog voća. Da li je tu kraj kombinacijama? Vjerojatno ne. Okušajte se i sami, i pripremite vlastitu.</para>

Slanutak chickpeas Cicer arietinum L. naut ingredient Vegetarijanska ga prehrana obilno koristi u raznim jelima. Njegova zastupljenost osobito je prisutna i u kuhinjama sjeverne Afrike, Bliskog Istoka, Turske i Indije te mediteranskim zemljama. Kao prilog slanutak dolazi u kombinaciji s raznovrsnim povrćem, cous-cousom ili rižom, a probajte ga i s ječmom. Opis i podrijetloSlanutak je mahunarka čije je sjeme slično sjemenu soje ili sušenom zrnu graška. Svjetlosmeđe je boje i koristi se u pripremi variva ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje vrlo ukusnih jela.Zbog svoje kremaste strukture i orašastog okusa, slanutak je izvrstan za pripremu namaza i dipova.Podrijetlo slanutka nije sa sigurnošću utvrđeno. Smatra se da potječe iz zapadne Azije i da su ga u Europu prenijeli Turci, koji ga nazivaju nohut. Poznavali su ga i stari Rimljani, koji su ga kuhali, pržili i miješali s drugim mahunarkama, osobito graškom.Iako je u svijetu rasprostranjen gotovo na svim kontinentima, najviše se uzgaja u Aziji (Indija, Pakistan, Kina, Afganistan, Iran, Sirija). U Europi je najviše cijenjen u Španjolskoj. U nekim zemljama od slanutka melju brašno, koje zatim miješaju s pšeničnim ili ga koriste kao nadomjestak za kavu.Energetska i nutritivna vrijednostSlanutak je bogat energijom - u samo 100 g ima 364 kcal / 1522 kJ energije, a od toga 19,3% proteina, 6,04% masti, 60,65% ugljikohidrata, 17,4 g dijetetskih vlakana i 10,7 g šećera.Sadržaj minerala je raznolik i bogat. Izvrstan je izvor mangana (2,204 mg, što iznosi 100% od preporučenog dnevnog unosa), fosfora (366 mg, što čini 45,7% od preporučenog dnevnog unosa), željeza (6,24 mg, što čini 44,6% od preporučenog dnevnog unosa), magnezija (115 mg, što iznosi 38,4% od preporučenog dnevnog unosa), cinka (3,43 mg, što je 4,3% od preporučenog dnevnog unosa), a dobar je izvor selena (8,2 mg, što čini 5% od preporučenog dnevnog unosa) i kalcija (105 mg, što iznosi 10,5% od preporučenog dnevnog unosa).Od vitamina značajnije su prisutni samo vitamini B kompleksa, izvrstan je izvor tiamina (0,477 mg, što čini 39,8% od preporučenog dnevnog unosa), pantotenske kiseline (1,588 mg ili 31,8% od preporučenog dnevnog unosa), folne kiseline (334,2 mg ili 83,5% od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor riboflavina (0,212 mg, što čini 16,4% od preporučenog dnevnog unosa) i niacina (1,54 mg ili 10% od preporučenog dnevnog unosa).DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostSlanutak je namirnica visokovrijedna za ljudsku prehranu, a u mnogim zemljama predstavlja važan izvor bjelančevina, koje povećavaju apsorpciju željeza i kalcija. Poboljšava rad slezene i djeluje dijuretički.Klijanje slanutku povećava iskoristivost bjelančevina, vitamina i minerala, a smanjuje koncentraciju neprobavljivih ugljikohidrata. Primjerice, obrok riže pripremljen uz slanutak ima potpuni sastav dnevnih potreba organizma za esencijalnim aminokiselinama.Slanutak je izvrstan izvor mangana, minerala koji sudjeluje u procesu dobivanja energije iz proteina i ugljikohidrata te sudjeluje u sintezi masnih kiselina, neophodnih za održavanje zdravog živčanog sustava i važnih u procesu proizvodnje kolesterola za stvaranje hormona. Mangan je ključni sastojak enzima koji u mitohondrijima štiti od štetnog djelovanja radikala tijekom dobivanja energije. Pomaže tijelu da iskoristi nekoliko ključnih nutrijenata, kao što su, primjerice, biotin, tiamin, askorbinska kiselina i kolin. Održava čvrstoću i zdravlje kostiju, normalnu razinu krvnog tlaka i potiče optimalni rad štitne žljezde.Slanutak je bogat energijom - u samo 100 g ima 364 kcal/ 1522 kJ energije, a od toga 19,3% proteina i 17,4 g dijetetskih vlakana.Željezo je vitalan makroelement za zdravlje tijela; ima ga svaka stanica, vezan je na protein i tvori hemoglobin. Pojačava distribuciju kisika kroz tijelo i pomaže u proizvodnji energije. U prehrani dolazi u dva oblika: hemski i nehemski. Hemski nalazimo u mesu, a nehemski u biljkama i mliječnim proizvodima. Dio je nekoliko enzima, tako da igra ključnu ulogu u dobivanju energije. Nedostatak željeza utječe na razvoj anemije.Magnezij ima ulogu u relaksaciji živaca i mišića te održavanju cirkulacije krvi. Magnezija najviše ima u kostima (60-65%) i mišićima (25%), zatim u ostalim stanicama i tjelesnim tekućinama. Magnezij u kostima je dio minerala, a ostalo se nalazi na površini (zalihe iz kojih ga organizam crpi). S kalcijem osigurava tonus mišića i živčanog sustava. Simptomi nedostataka su povezani s promjenama u živčanim i mišićnim funkcijama, slabošću mišića, tremorom ili grčevima, srčanom aritmijom, ubrzanim radom srca, omekšanjem kostiju, neuravnoteženom razinom šećera u krvi, glavoboljama i povišenim tlakom.Cink je mikroelement potreban u malim količinama. Pomaže u održavanju ravnoteže šećera, stabilizira metabolizam, sprječava slabljenje imunološkog sustava, potiče optimalni osjet mirisa i okusa. Na nedostatak ukazuje neodgovarajući osjet okusa i mirisa. Cink se, naime, veže na gustin, protein povezan s osjetom okusa, i tako utječe na nedostatak apetita, depresiju, zaostajanje u rastu djece, česte prehlade i infekcije. Važan je regulator genetske aktivnosti. Selen sprječava štetno djelovanje slobodnih radikala na organizam, omogućava štitnoj žlijezdi proizvodnju hormona te smanjuje rizik od upala zglobova. Na nedostatak ukazuje slabost mišića, diskoloracija kože i kose te bijeljenje noktiju. Selen je kritični mineral za održavanje normalne funkcije štitne žlijezde.Od vitamina B-kompleksa u znatnim količinama se u slanutku nalazi tiamin, pantotenska kiselina i folna kiselina. Tiamin koordinira aktivnost mišića i živaca te održava rad srca. Naziv vitamina ''pantotenska kiselina'' dolazi iz grčkog, gdje znači ''svugdje prisutan'', tj. u svoj hrani. Ima ulogu u procesu pretvaranja ugljikohidrata i masti u energiju i poboljšava sposobnost organizma u stanju stresa. Folna kiselina se u hrani nalazi u obliku soli folata. Folati potiču proizvodnju crvenih krvnih stanica i sprječavaju anemiju i nakupljanje homocisteina u krvi. Visoke razine homocisteina utječu na proces razvoja Parkinsonove bolesti, olakšavaju cirkulaciju i time smanjuju rizik od srčanog udara. Folati potiču epitelizaciju kože, omogućavaju normalno funkcioniranje živčanog sustava, pomažu u sprječavanju lomova povezanih s osteoporozom, utječu na usporavanje razvoja demencije, kao i Alzheimerovu bolest.Kupovanje i čuvanjeSlanutak je dostupan tijekom cijele godine, suh ili konzerviran. Suhi slanutak se obično prodaje u rinfuzi na tržnicama i u specijaliziranim dućanima hrane, dok se u većini dućana i supermarketa prodaje konzerviran, cijeli u slanoj otopini. Prilikom kupovanja slanutka u rinfuzi obratite pažnju na njegovu žućkastu boju, koja mora biti ujednačena. U nekim mediteranskim zemljama i Indiji može se kupiti i brašno od slanutka.Suhi slanutak ima neograničenu upotrebu, ali duljim stajanjem se njegova tvrdoća povećava, a time i vrijeme kuhanja. Konzervirani slanutak ima trajnost do 5 godina. Višak kuhanog slanutka možete čuvati u hladnjaku nekoliko dana u zatvorenoj posudi.Priprema jela sa slanutkomIako se slanutak nepravedno zapostavlja u svakodnevnoj prehrani, vegetarijanska ga prehrana obilno koristi u raznim jelima. Njegova zastupljenost osobito je prisutna i u kuhinjama sjeverne Afrike, Bliskog Istoka, Turske i Indije te mediteranskim zemljama, u kojima svakako prednjače naši zapadni susjedi, Talijani.Osnovna priprema slanutka je kuhanje, nakon čega se može pripremiti na razne načine, kao predjelo, juha, glavno jelo ili prilog, pa čak i kao sastavni dio deserta.Prije kuhanja, slanutak je potrebno preko noći namočiti u hladnoj vodi, najmanje 4 sata, pa čak i do 24 sata. Nakon što ga ocijedite i dobro isperete pod mlazom tekuće vode, slanutak stavite u vodu u omjeru 1:3 i pustite da voda zavrije u nepokrivenoj posudi. Zatim posudu poklopite i slanutak kuhajte 1,5 – 2 sata.Zbog svoje kremaste strukture i orašastog okusa, slanutak je izvrstan za pripremu namaza i dipova. Za namaze sa slanutkom možete upotrijebiti svježe ili pirjano povrće sa začinima. Osvježavajući proljetni namaz možete pripremiti od usitnjenog slantuka, naribane mrkve, nasjeckane stabljike celera i mladog luka uz dodatak maslinova ulja i malo senfa, a za pikantniji okus možete koristiti Podravkin Relish. Pirjani luk sa začinima možete, pak, dodati pireu od kuhanog slanutka i mrkve s dodatkom limunova soka i nasjeckanih lješnjaka, pa namaz poslužiti na integralnom ili crnom kruhu.Smatra se da potječe iz zapadne Azije i da su ga u Europu prenijeli Turci, koji ga nazivaju .Bliskoistočni hummus svakako je najpoznatiji namaz/dip od slanutka, koji se priprema uz dodatak tahinija (paste od sezamovih sjemenki), limunova soka, češnjaka, maslinova ulja i začina i poslužuje uz tanku pogaču ili pečenu janjetinu. Dip od slanutka možete pripremiti i na meksički način, uz dodatak malo svježeg sira, ljutih papričica, tekile, ulja, limunova soka i poslužiti uz tople tortilje ili tacose.Salate sa slanutkom imaju raspon od vrlo jednostavnih do vrlo maštovitih kombinacija raznih namirnica. Vrlo jednostavna salata od slanutka s dodatkom tune, izvrsna je varijacija on tonno e fagioli, a poslužite li je uz malo zelene salate i čašu bijelog vina, dobit ćete ukusan mali obrok. Slanutku se u salatama mogu dodati svježe, na kockice narezane paprike, rajčica, celerova stabljika, rotkvice, naranča, kuhana leća, mahune, riža i mrkva te odabrani svježi ili sušeni začini. Gotovoj salati, kao zadnji dodatak, možete dodati feta sir, masline ili popečene pinjole.Kuhani slanutak možete obložiti smjesom od tučenih bjelanjaka uz dodatak par kapi tabasca ili čilija te popeći na pek-papiru u pećenici oko sat vremena na 160°C, čime ćete dobiti izvrsnu pikantnu grickalicu.Pire od slanutka može se dodati i u pripremi pogačica od pšeničnog bijelog brašna, ali u drugim zemljama nije neuobičajno pripremati kruh, pizzu, krekere, palačinke ili bline od slanutkova brašna. Talijanska pučka kuhinja obiluje takvim receptima, među kojima se izdvajaju ligurijska panissa, palenta od brašna slanutka koju svatko sam prilikom jela soli, papri, te dodaje maslinovo ulje i limunov sok. Slično panissi, stanovnici Palerma pripremaju pržene slane pravokutne panelle, poslužene s kruhom i dodatkom limunova soka i soli, ili pak slatke pannelle, kojima se u osnovni recept dodaje mlijeko, šećer i jaje te se nakon prženja jednostavno posipaju šećerom u prahu i tople posluže.Ni talijanska tjestenina ne može bez slanutka, pa tako makarone možete poslužiti uz umak od rajčice s dodatkom pancete, luka, slanutka, kadulje i ružmarina, dok farfalle (tjestenina u obliku mašnica) poslužite uz umak od pirjanog špinata i slanutka s dodatkom češnjaka i timijana. Arapska kuhinja će ponuditi musaku od patlidžana i slanutka koja se poslužuje uz njihovu tanku pogaču, a egipatske pržene kuglice od slanutka, falafel, poslužuju se uz tahini umak.Juhe sa slanutkom mogu biti bistre i guste. Bistra juha može sadržavati samo slanutak uz dodatak začina i malo krušnih mrvica, dok specijalitet talijanske kuhinje, juha od slanutka sa špinatom i malo tjestenine, uz dodatak maslinova ulja i ribanog parmezana, daje punoću okusa tipičnog za mediteransko podneblje. Guste se, pak, juhe kombiniraju s drugim mahunarkama, češnjakom ili bundevom.Slanutak kao dodatak mesnim jelima dolazi u kombinaciji s piletinom i janjetinom, rjeđe sa svinjetinom. Osobita su mesna jela pripremljena na marokanski ili mediteranski način. Kod prvog se dodaje obilje povrća i slanutak s egzotičnim začinima poput cimeta, kima, klinčića i đumbira, dok je mediteranska verzija ona uz dodatak ružmarina i kadulje.Da slanutak možete pripremiti i s ribom, dokazuje portugalsko jelo s usoljenim bakalarom koji se moči i kuha, a prilikom pirjanja mu se dodaju okusi luka, češnjaka, čilija i slanutka. Poslužuje se s kuhanim jajima i maslinama.Kao prilog ili malo jelo slanutak dolazi u kombinaciji s obiljem raznovrsnog povrća, cous-cousom ili rižom, a u domaćoj varijanti probajte ga s ječmom. Slanutak može biti i dio nadjeva za tikvice i paprike. Svakako najzanimljiviji nadjev od slanutka je onaj za pržene slatke raviole, koji se sastoji od usitnjenog slanutka, naribane čokolade, malo cimeta i kuhanog voća. Da li je tu kraj kombinacijama? Vjerojatno ne. Okušajte se i sami, i pripremite vlastitu. 

Slanutak

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Poriluk je vrlo stara kultivirana biljka koja je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom, drobnjakom i ostalim vrstama luka. Potječe od divlje vrste <emphasis>Allium ampeloprasum</emphasis> koja se javlja u Portugalu i sjevernoj Africi, odnosno istočno u Turskoj i Iranu.</para><para>Uzgajali su ga još stari Egipćani, Grci i Rimljani i cijenili ga kao ljekovitu biljku. Plinije opisuje dane poriluka u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas. Poriluk je pak danas nacionalni simbol Walesa.</para><para>Poriluk ima dugačke, plosnate zelenkaste listove koji rastu usko jedan kraj drugog u obliku dugačkog cilindra. Poriluk može narasti i do veličine od pola metra. Podzemni dio bijele je boje, mesnat i zadebljao. Njegova je aroma rafiniranija od većine srodnika.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para/><para>Budući da se poriluk nalazi u grupi povrća zajedno s češnjakom, crvenim lukom, ljutikom i vlascem, posjeduje slične karakteristike, ali znatno blaži okus i miris.</para><para>Po nutritivnom sastavu sličan je svojim srodnicima, ali nešto višeg sadržaja bjelančevina, beta-karotena i vitamina C.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Tradicionalno se priprema s krumpirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem.</para></blockquote><para>Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, a dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6.</para><para>S obzirom da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.</para><para>DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/> RDA – <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Poriluk je dragocjen zbog svog sadržaja organosumpornih komponenti, fitokemikalija koje se razlikuju kod pojedinih grupa povrća i svaka od njih ima povoljno djelovanje na zdravlje.</para><para>Fitokemikalije, često nazvane i fitonutrijenti, biološki su aktivne biljne molekule koje u suradnji s vitaminima i mineralima povoljno djeluju na zdravlje.</para><para>One imaju sposobnost moduliranja metabolizma organizma te na taj način preveniraju pojavu malignih oboljenja. Imaju i zaštitno djelovanje jer učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu.</para><para>Poriluk i njegovi srodnici sadrže tiosulfonate koji rezanjem ili drobljenjem povrća prelaze u sulfide. Te tvari djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, snizuju kolesterol, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma, imaju ulogu prevencije pojave malignih oboljenja.</para><para>Poriluk se može jesti sirov ili kuhan, što ne umanjuje vrijednost fitokemikalija premda određeni gubitak mikronutrijenata kulinarskom pripremom ne možemo izbjeći.</para><para>Da bi se spriječio izraziti gubitak dragocjenih sastojaka prilikom kuhanja, preporučuje se poriluk (kao i ostale vrste povrća) staviti u vruću vodu umjesto u hladnu.</para><para>Želimo li organizmu pružiti najviše što možemo, raznolika prehrana svakako podrazumijeva dnevni unos od 3 do 5 obroka povrća što će povremeno uključiti i poriluk, bez obzira radi li se o sirovom ili kuhanom povrću, je li ono svježe, smrznuto ili konzervirano. </para><para>Jedan obrok povrća čini: 1 šalica sirovog lisnatog povrća; ½ šalice ostalih vrsta povrća (sirovo ili kuhano); ¾ šalice soka od povrća.</para><para>Poriluk je veoma bogat eteričnim uljem, koje u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe na izlučivanje mokraće.</para><para>U rano proljeće koristi se za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevna flore, a ima i blago laksativno djelovanje.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Poriluk možete naći na tržnicama u proljeće i jesen, a pri kupnji poriluka obratite pozornost na njegovu čvrstoću i boju. Bijeli dio poriluka treba na dodir biti čvrst i bez mrlja, a zeleni listovi izrazite boje i usko priljubljeni.</para><para>Poriluk kupujte onda kada ćete ga koristi, a ukoliko ga ne koristite odmah, odrežite vrhove listova i čuvajte ga u pretincu za povrće hladnjaka ili na hladnom mjestu nekoliko dana.</para><heading2>Priprema jela s porilukom</heading2><para/><para>U svakodnevnoj prehrani poriluk možete pripremati na različite načine. Najčešće se poriluk kuha i poslužuje s dodatkom maslinova ulja ili maslaca kao prilog. </para><para>Tradicionalno se priprema s krumpirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Plinije opisuje dane poriluka u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas.</para></blockquote><para>Poriluk možete i pirjati samostalno ili u kombinaciji sa slaninom, šunkom, jajima, puževima, ribom ili gljivama. Pečeni poriluk izvrstan je u kombinaciji s maslacem i krušnim mrvicama ili nadjeven s topljivim sirevima. S gorgonzolom i vrhnjem poriluk može biti sastavni dio umaka za tjesteninu, a možete ga i pohati.</para><para>Porilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga tijesta te pripremati <emphasis>soufflé</emphasis>. Koristi se i za pripremu salata, a može biti i dobra zamjena za luk.</para>

Poriluk leek Allium ampeloprasum var. porrum (L.) J. Gay por, praziluk, porijak ingredient Poriluk i njegovi srodnici sadrže tiosulfonate koji rezanjem ili drobljenjem povrća prelaze u sulfide. Te tvari djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki sustav, snizuju kolesterol i imaju ulogu prevencije malignih oboljenja. Porilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga tijesta. Koristi se za pripremu salata, a može i zamijeniti luk. Opis i podrijetloPoriluk je vrlo stara kultivirana biljka koja je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom, drobnjakom i ostalim vrstama luka. Potječe od divlje vrste Allium ampeloprasum koja se javlja u Portugalu i sjevernoj Africi, odnosno istočno u Turskoj i Iranu.Uzgajali su ga još stari Egipćani, Grci i Rimljani i cijenili ga kao ljekovitu biljku. Plinije opisuje dane poriluka u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas. Poriluk je pak danas nacionalni simbol Walesa.Poriluk ima dugačke, plosnate zelenkaste listove koji rastu usko jedan kraj drugog u obliku dugačkog cilindra. Poriluk može narasti i do veličine od pola metra. Podzemni dio bijele je boje, mesnat i zadebljao. Njegova je aroma rafiniranija od većine srodnika.Energetska i nutritivna vrijednostBudući da se poriluk nalazi u grupi povrća zajedno s češnjakom, crvenim lukom, ljutikom i vlascem, posjeduje slične karakteristike, ali znatno blaži okus i miris.Po nutritivnom sastavu sličan je svojim srodnicima, ali nešto višeg sadržaja bjelančevina, beta-karotena i vitamina C.Tradicionalno se priprema s krumpirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem.Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, a dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6.S obzirom da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.DOBAR IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA). ODLIČAN IZVOR – pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA). RDA – Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostPoriluk je dragocjen zbog svog sadržaja organosumpornih komponenti, fitokemikalija koje se razlikuju kod pojedinih grupa povrća i svaka od njih ima povoljno djelovanje na zdravlje.Fitokemikalije, često nazvane i fitonutrijenti, biološki su aktivne biljne molekule koje u suradnji s vitaminima i mineralima povoljno djeluju na zdravlje.One imaju sposobnost moduliranja metabolizma organizma te na taj način preveniraju pojavu malignih oboljenja. Imaju i zaštitno djelovanje jer učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu.Poriluk i njegovi srodnici sadrže tiosulfonate koji rezanjem ili drobljenjem povrća prelaze u sulfide. Te tvari djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, snizuju kolesterol, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma, imaju ulogu prevencije pojave malignih oboljenja.Poriluk se može jesti sirov ili kuhan, što ne umanjuje vrijednost fitokemikalija premda određeni gubitak mikronutrijenata kulinarskom pripremom ne možemo izbjeći.Da bi se spriječio izraziti gubitak dragocjenih sastojaka prilikom kuhanja, preporučuje se poriluk (kao i ostale vrste povrća) staviti u vruću vodu umjesto u hladnu.Želimo li organizmu pružiti najviše što možemo, raznolika prehrana svakako podrazumijeva dnevni unos od 3 do 5 obroka povrća što će povremeno uključiti i poriluk, bez obzira radi li se o sirovom ili kuhanom povrću, je li ono svježe, smrznuto ili konzervirano. Jedan obrok povrća čini: 1 šalica sirovog lisnatog povrća; ½ šalice ostalih vrsta povrća (sirovo ili kuhano); ¾ šalice soka od povrća.Poriluk je veoma bogat eteričnim uljem, koje u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe na izlučivanje mokraće.U rano proljeće koristi se za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevna flore, a ima i blago laksativno djelovanje.Kupovanje i čuvanjePoriluk možete naći na tržnicama u proljeće i jesen, a pri kupnji poriluka obratite pozornost na njegovu čvrstoću i boju. Bijeli dio poriluka treba na dodir biti čvrst i bez mrlja, a zeleni listovi izrazite boje i usko priljubljeni.Poriluk kupujte onda kada ćete ga koristi, a ukoliko ga ne koristite odmah, odrežite vrhove listova i čuvajte ga u pretincu za povrće hladnjaka ili na hladnom mjestu nekoliko dana.Priprema jela s porilukomU svakodnevnoj prehrani poriluk možete pripremati na različite načine. Najčešće se poriluk kuha i poslužuje s dodatkom maslinova ulja ili maslaca kao prilog. Tradicionalno se priprema s krumpirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem.Plinije opisuje dane poriluka u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas.Poriluk možete i pirjati samostalno ili u kombinaciji sa slaninom, šunkom, jajima, puževima, ribom ili gljivama. Pečeni poriluk izvrstan je u kombinaciji s maslacem i krušnim mrvicama ili nadjeven s topljivim sirevima. S gorgonzolom i vrhnjem poriluk može biti sastavni dio umaka za tjesteninu, a možete ga i pohati.Porilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga tijesta te pripremati soufflé. Koristi se i za pripremu salata, a može biti i dobra zamjena za luk. 

Poriluk

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Komorač je otporna samonikla divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim korijenom, iz kojeg u prvoj godini izrastu listovi, a u drugoj godini i do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika je okrugla, modro-zelene boje i u gornjem dijelu razgranjena, a listovi su sastavljeni od mnoštva sitnih listića. Komorač pripada porodici štitarki, jer su žuti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao začin.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Umjesto zelene salate probajte u omiljeni sendvič staviti svježe narezani komorač ili ga prelijte s jogurtom s dodatkom svježe narezane metvice.</para></blockquote><para>Ova biljka potječe iz Sredozemlja i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. U Hrvatskoj raste po kamenjarima Primorja i Dalmacije.</para><para>U antici i u azijskom prostoru komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava. Rimljani su uživali jesti njegove listove, korijenje i sjemenke u salatama i kruhu. U srednjem vijeku koristili su ga za rastjerivanje kukaca. Vjerovalo se da plaši vještice, pa su ga za Ivanjske noći vješali na ulazna vrata. Često su ga stavljali u ključanice da nikakvo zlo noću ne uđe u kuću. Srodne vrste komoraču su anis, celer i kim.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježeg korijena komorača iznosi <pio:linebreak/>31 kcal / 130 kJ. Od toga 1,2% čine proteini, 0,2 % masti i 7,3% ugljikohidrati. Sadrži 3,1 g dijetalnih vlakana, kao i još dvanaest važnih elemenata u tragovima i četrnaest aminokiselina u idealnom sastavu.</para><para>Od minerala izvrstan je izvor kalija (414 mg), dobar je izvor mangana (0,2 mg, što čini 10% RDA), a od vitamina izvrstan je izvor <pio:linebreak/>vitamina C (12 mg, što čini 20% RDA).</para><para>Energetska vrijednost sjemena komorača iznosi 345 kcal / 1443 kJ. Od toga je 16% proteina, 15% masti, 52% ugljikohidrata, a bogat je dijetalnim vlaknima (40 mg) i fitosterolima (66 mg).</para><para>Od minerala izvrstan je izvor mangana (6,5 mg, što čini 310% RDA), željeza (18,5 mg, što čini 130% RDA), magnezija (385 mg, što čini 130% RDA), kalcija (1 200 mg, što čini 120% RDA), bakra (1,1 mg, što čini 120% RDA), fosfora (487 mg, što čini 61% RDA) i cinka (3,7 mg, što čini 37% RDA).</para><para>Od vitamina izvrstan je izvor vitamina C (21 mg, što čini 35% RDA) i vitamina B kompleksa: niacina (6 mg, što čini 38% RDA), tiamina (0,4 mg, što čini 34% RDA), piridoksina (0,5 mg, što čini 28% RDA) i riboflavina (0,4 mg, što čini 27% RDA).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada, proslavili benediktinci.</para><para>U ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito se ističu flavonoidi rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol glikozidi, koji imaju snažno antioksidativno djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih komponenti eteričnog ulja. Istraživanja su pokazala da smanjuje upale i pomaže u sprječavanju razvoja raka. Eksperimentima na životinjama utvrđeno je da eterično ulje ima sposobnost zaštite jetre od štetnog toksičnog djelovanja.</para><para>Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U antici i u azijskom prostoru komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava.</para></blockquote><para>Odličan je izvor dijetetskih vlakana koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva, i na taj način sudjeluje u sprječavanju razvoja raka debelog crijeva. Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u crijevima, odstranjujući tako otrove iz tijela te smanjujući razinu kolesterola i masnoće u krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje srca jer vežu žučne soli u debelom crijevu i izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih dijeta.</para><para>Komorač je izvrstan izvor kalija, koji pomaže kod snižavanja visokog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar.</para><para>U pučkoj medicini ljekovitim dijelovima biljke smatraju se korijen, koji se skuplja od polovine ožujka do kraja travnja, i nadzemni dio biljke, lišće, koje se može skidati tijekom cijelog ljeta.</para><para>Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma, što se pripisuje eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve želuca i crijeva i djeluje protiv vrenja. Čisto eterično ulje dobiva se destilacijom iz sjemenki, a preporuča se uzimanje sa šećerom ili u vodi za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporučuje i za vanjsku primjenu, kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu.</para><para>Komorač pojačava rad stanica, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, pospješuje izlučivanje mlijeka, utječe na živčani sustav i dobro raspoloženje, odstranjuje sluz kod kašlja i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Zbog visokog sadržaja beta-karotena, može se preventivno koristiti kao djelotvorno sredstvo protiv raka. Više od dva puta tjedno komorač ne bi smjele konzumirati osobe koje su sklone proljevu.</para><para>Prije se koristio kuhan u vinu kod bolesti bubrega i mjehura, za izlučivanje kamenca, a smatralo se da je dobar za jetru, slezenu i kod bolesti grušanja krvi. Vino se preporučalo piti i za proširene vene, a usitnjeno sjeme komorača, pomiješano s toplim mlijekom, davalo se djeci koja se nisu hranila majčinim mlijekom.</para><para>Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje, a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće, pa je idealan za djecu.</para><para>Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem i ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Bijela ili blijedozelena i čvrsta lukovica, sa suptilnim mirisom na anis, bez znakova oštećenja i truljenja, znak je dobre kvalitete komorača. Stabljike koje se nadovezuju na lukovicu trebaju biti ravne i bliske jedne drugoj, a listovi svježi i zeleni. Prilikom kupnje birajte manje lukovice koje su čvršće i manje vlaknate. Izbjegavajte komorač koji ima cvjetove na stabljikama jer je to znak da je prezreo.</para><para>Komorač čuvajte u odjeljku hladnjaka za povrće do četiri dana, iako ga je najbolje pripremiti istoga dana nakon kupnje jer stajanjem gubi na aromi. Nakon blanširanja komorač se može zamrznuti, no ovim postupcima on dosta gubi na svojoj aromi.</para><para>Osušene sjemenke komorača čuvajte u čvrsto zatvorenoj posudi na hladnom i suhom mjestu do šest mjeseci. Čuvanje u hladnjaku produžit će njihovu trajnost.</para><heading2>Priprema jela s komoračem</heading2><para>Svi dijelovi komorača, lukovica, stabljike i listovi, upotrebljavaju se u pripremi jela. Nožem odrežite stabljike i dno lukovice, a maknite i vanjske listove lukovice. Kratko isperite pod tekućom vodom, a zatim komorač narežite prema potrebi. Nožem lukovicu prepolovite i režite je po dužini na kriške za pirjanje ili na tanke ploške u obliku polumjeseca za salate. Svaku polovicu možete narezati i na kockice. Stabljike koristite u pripremi temeljaca, dok listovi daju osobitu aromu ribi pečenoj u foliji, a mogu se iskoristiti i za ukrašavanje jela.</para><para>Najbolje od komorača dobit ćete poslužite li ga svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i složenim salatama. Evo nekoliko zanimljivih kombinacija salata s komoračem, koje vrijedi kušati: s avokadom i narančama, artičokama i parmezanom, s jabukama, rikulom, mandarinama i narom, s pršutom i kruškama, pečenom piletinom, radičem, lukom, pinjolima i svježim smokvama.</para><para>Umjesto zelene salate ili rajčice u omiljeni sendvič možete staviti svježe narezani komorač ili ga prelijte s jogurtom s dodatkom svježe narezane metvice.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem, pa ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo.</para></blockquote><para>Za toplo predjelo ili mali obrok možete u francuskom stilu pripremiti omlet s komoračem, rajčicom i maslinama ili <emphasis>quiche</emphasis> s nadjevom od poriluka i komorača s dodatkom parmezana i sjemenki maka. Oba jela poslužite uz zelenu salatu. U istoj grupi toplih predjela za talijansku kuhinju to su tjestenina i rižoto. Bijeli umak za tjesteninu možete pripremiti s komoračem, lukom i pancetom u vrhnju, a crveni umak možete pripremiti na bazi rajčica, luka, komorača, crvene paprike i inćuna. Izvrstan rižoto dobit ćete kombinacijom komorača i repova račića.</para><para>Od lukovice komorača možete pripremiti krem juhu, a ostale pire ili krem juhe od komorača možete pripremiti u kombinaciji s mrkvom, špinatom, rajčicom ili patlidžanom. Stabljike komorača koristite za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva.</para><para>Komorač možete pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati.</para><para>S komoračem možete pripremati i mesna jela od piletine, svinjetine i teletine. Ujedno za perad, poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve. Za piletinu nadjev od kuhanog komorača, češnjaka, timijana, ružmarina i mažurana, a za puretinu nadjev od pirjanog komorača, pršuta, pinjola, peršina, mažurana i limunove korice.</para><para>Ova namirnica izvrsno se slaže s dimljenim lososom i školjkama. Pirjani komorač možete pripremiti sa sipom, u kombinaciji s pirjanim paprikama uz pečene odreske tune ili s kuhanom rižom, paprikama i pinjolima kao dio nadjeva za pastrve.</para><para>Svježe listove komorača možete koristiti za pripremu umaka na bazi majoneze, salatnih preljeva i nadjeva, dok sjemenke komorača koristite kod pripreme kruha, slanih kolača i mesnih jela.</para><para>Od komorača se u Makedoniji i Grčkoj rade tipična nacionalna žestoka alkoholna pića, a i u našim se krajevima često dodaje u travaricu.</para>

Komorač fennel Foeniculum vulgare Mill. koromač, morač, slatki kopar, janež, slatki aniš ingredient Najbolje od komorača dobit ćete ukoliko ga poslužite svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i složenim salatama: s avokadom i narančama, artičokama i parmezanom, mandarinama i narom ili s pršutom i kruškama. Komorač možete pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati.  Opis i podrijetloKomorač je otporna samonikla divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim korijenom, iz kojeg u prvoj godini izrastu listovi, a u drugoj godini i do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika je okrugla, modro-zelene boje i u gornjem dijelu razgranjena, a listovi su sastavljeni od mnoštva sitnih listića. Komorač pripada porodici štitarki, jer su žuti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao začin.Umjesto zelene salate probajte u omiljeni sendvič staviti svježe narezani komorač ili ga prelijte s jogurtom s dodatkom svježe narezane metvice.Ova biljka potječe iz Sredozemlja i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. U Hrvatskoj raste po kamenjarima Primorja i Dalmacije.U antici i u azijskom prostoru komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava. Rimljani su uživali jesti njegove listove, korijenje i sjemenke u salatama i kruhu. U srednjem vijeku koristili su ga za rastjerivanje kukaca. Vjerovalo se da plaši vještice, pa su ga za Ivanjske noći vješali na ulazna vrata. Često su ga stavljali u ključanice da nikakvo zlo noću ne uđe u kuću. Srodne vrste komoraču su anis, celer i kim.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost 100 g svježeg korijena komorača iznosi 31 kcal / 130 kJ. Od toga 1,2% čine proteini, 0,2 % masti i 7,3% ugljikohidrati. Sadrži 3,1 g dijetalnih vlakana, kao i još dvanaest važnih elemenata u tragovima i četrnaest aminokiselina u idealnom sastavu.Od minerala izvrstan je izvor kalija (414 mg), dobar je izvor mangana (0,2 mg, što čini 10% RDA), a od vitamina izvrstan je izvor vitamina C (12 mg, što čini 20% RDA).Energetska vrijednost sjemena komorača iznosi 345 kcal / 1443 kJ. Od toga je 16% proteina, 15% masti, 52% ugljikohidrata, a bogat je dijetalnim vlaknima (40 mg) i fitosterolima (66 mg).Od minerala izvrstan je izvor mangana (6,5 mg, što čini 310% RDA), željeza (18,5 mg, što čini 130% RDA), magnezija (385 mg, što čini 130% RDA), kalcija (1 200 mg, što čini 120% RDA), bakra (1,1 mg, što čini 120% RDA), fosfora (487 mg, što čini 61% RDA) i cinka (3,7 mg, što čini 37% RDA).Od vitamina izvrstan je izvor vitamina C (21 mg, što čini 35% RDA) i vitamina B kompleksa: niacina (6 mg, što čini 38% RDA), tiamina (0,4 mg, što čini 34% RDA), piridoksina (0,5 mg, što čini 28% RDA) i riboflavina (0,4 mg, što čini 27% RDA).DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDAODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDARDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostKomorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada, proslavili benediktinci.U ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito se ističu flavonoidi rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol glikozidi, koji imaju snažno antioksidativno djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih komponenti eteričnog ulja. Istraživanja su pokazala da smanjuje upale i pomaže u sprječavanju razvoja raka. Eksperimentima na životinjama utvrđeno je da eterično ulje ima sposobnost zaštite jetre od štetnog toksičnog djelovanja.Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom.U antici i u azijskom prostoru komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava.Odličan je izvor dijetetskih vlakana koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva, i na taj način sudjeluje u sprječavanju razvoja raka debelog crijeva. Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u crijevima, odstranjujući tako otrove iz tijela te smanjujući razinu kolesterola i masnoće u krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje srca jer vežu žučne soli u debelom crijevu i izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih dijeta.Komorač je izvrstan izvor kalija, koji pomaže kod snižavanja visokog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar.U pučkoj medicini ljekovitim dijelovima biljke smatraju se korijen, koji se skuplja od polovine ožujka do kraja travnja, i nadzemni dio biljke, lišće, koje se može skidati tijekom cijelog ljeta.Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma, što se pripisuje eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve želuca i crijeva i djeluje protiv vrenja. Čisto eterično ulje dobiva se destilacijom iz sjemenki, a preporuča se uzimanje sa šećerom ili u vodi za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporučuje i za vanjsku primjenu, kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu.Komorač pojačava rad stanica, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, pospješuje izlučivanje mlijeka, utječe na živčani sustav i dobro raspoloženje, odstranjuje sluz kod kašlja i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Zbog visokog sadržaja beta-karotena, može se preventivno koristiti kao djelotvorno sredstvo protiv raka. Više od dva puta tjedno komorač ne bi smjele konzumirati osobe koje su sklone proljevu.Prije se koristio kuhan u vinu kod bolesti bubrega i mjehura, za izlučivanje kamenca, a smatralo se da je dobar za jetru, slezenu i kod bolesti grušanja krvi. Vino se preporučalo piti i za proširene vene, a usitnjeno sjeme komorača, pomiješano s toplim mlijekom, davalo se djeci koja se nisu hranila majčinim mlijekom.Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje, a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće, pa je idealan za djecu.Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem i ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo.Kupovanje i čuvanjeBijela ili blijedozelena i čvrsta lukovica, sa suptilnim mirisom na anis, bez znakova oštećenja i truljenja, znak je dobre kvalitete komorača. Stabljike koje se nadovezuju na lukovicu trebaju biti ravne i bliske jedne drugoj, a listovi svježi i zeleni. Prilikom kupnje birajte manje lukovice koje su čvršće i manje vlaknate. Izbjegavajte komorač koji ima cvjetove na stabljikama jer je to znak da je prezreo.Komorač čuvajte u odjeljku hladnjaka za povrće do četiri dana, iako ga je najbolje pripremiti istoga dana nakon kupnje jer stajanjem gubi na aromi. Nakon blanširanja komorač se može zamrznuti, no ovim postupcima on dosta gubi na svojoj aromi.Osušene sjemenke komorača čuvajte u čvrsto zatvorenoj posudi na hladnom i suhom mjestu do šest mjeseci. Čuvanje u hladnjaku produžit će njihovu trajnost.Priprema jela s komoračemSvi dijelovi komorača, lukovica, stabljike i listovi, upotrebljavaju se u pripremi jela. Nožem odrežite stabljike i dno lukovice, a maknite i vanjske listove lukovice. Kratko isperite pod tekućom vodom, a zatim komorač narežite prema potrebi. Nožem lukovicu prepolovite i režite je po dužini na kriške za pirjanje ili na tanke ploške u obliku polumjeseca za salate. Svaku polovicu možete narezati i na kockice. Stabljike koristite u pripremi temeljaca, dok listovi daju osobitu aromu ribi pečenoj u foliji, a mogu se iskoristiti i za ukrašavanje jela.Najbolje od komorača dobit ćete poslužite li ga svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i složenim salatama. Evo nekoliko zanimljivih kombinacija salata s komoračem, koje vrijedi kušati: s avokadom i narančama, artičokama i parmezanom, s jabukama, rikulom, mandarinama i narom, s pršutom i kruškama, pečenom piletinom, radičem, lukom, pinjolima i svježim smokvama.Umjesto zelene salate ili rajčice u omiljeni sendvič možete staviti svježe narezani komorač ili ga prelijte s jogurtom s dodatkom svježe narezane metvice.Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem, pa ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo.Za toplo predjelo ili mali obrok možete u francuskom stilu pripremiti omlet s komoračem, rajčicom i maslinama ili quiche s nadjevom od poriluka i komorača s dodatkom parmezana i sjemenki maka. Oba jela poslužite uz zelenu salatu. U istoj grupi toplih predjela za talijansku kuhinju to su tjestenina i rižoto. Bijeli umak za tjesteninu možete pripremiti s komoračem, lukom i pancetom u vrhnju, a crveni umak možete pripremiti na bazi rajčica, luka, komorača, crvene paprike i inćuna. Izvrstan rižoto dobit ćete kombinacijom komorača i repova račića.Od lukovice komorača možete pripremiti krem juhu, a ostale pire ili krem juhe od komorača možete pripremiti u kombinaciji s mrkvom, špinatom, rajčicom ili patlidžanom. Stabljike komorača koristite za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva.Komorač možete pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati.S komoračem možete pripremati i mesna jela od piletine, svinjetine i teletine. Ujedno za perad, poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve. Za piletinu nadjev od kuhanog komorača, češnjaka, timijana, ružmarina i mažurana, a za puretinu nadjev od pirjanog komorača, pršuta, pinjola, peršina, mažurana i limunove korice.Ova namirnica izvrsno se slaže s dimljenim lososom i školjkama. Pirjani komorač možete pripremiti sa sipom, u kombinaciji s pirjanim paprikama uz pečene odreske tune ili s kuhanom rižom, paprikama i pinjolima kao dio nadjeva za pastrve.Svježe listove komorača možete koristiti za pripremu umaka na bazi majoneze, salatnih preljeva i nadjeva, dok sjemenke komorača koristite kod pripreme kruha, slanih kolača i mesnih jela.Od komorača se u Makedoniji i Grčkoj rade tipična nacionalna žestoka alkoholna pića, a i u našim se krajevima često dodaje u travaricu. 

Komorač

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Zbog hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje preporuča se što češće konzumirati ječam kao cjelovitu žitaricu, juhu ili kao napitak.</para></blockquote><para>Ječam je žitarica iz porodice trava (<emphasis>Poaceae</emphasis>) i zauzima peto mjesto u svjetskoj proizvodnji žitarica.</para><para><emphasis>Hordeum vulgare</emphasis> šestoredni je oblik ječma koji ima klasove smještene na suprotnim stranama s tri klasića svaki na svojoj stapci iz kojih se poslije razvija zrno ječma. Ovaj se oblik razvio iz dvorednih oblika koji imaju središnji klasić iz kojeg se razvijaju zrno i postranični sterilni klasići.</para><para>Ječam potječe iz Etiopije i jugoistočne Azije gdje se uzgajao prije 10 000 godina. Upotrebljavao se za prehranu ljudi i životinja, kao i za proizvodnju alkoholnih pića. Prvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda već od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.</para><para>U doba antičke Grčke ječam je bio osnovni sastojak u pripremi kruha, kao i vrlo važna namirnica u prehrani sportaša, kojoj su davali važnost kao izvoru sportske snage. I rimski sportaši cijenili su ječam i rabili ga u prehrani, kao i gladijatori koje su zvali <emphasis>hordearii</emphasis>, što znači "oni koji jedu ječam".</para><para>Ječam je bio osobito cijenjen u davnoj Kini, kao simbol muške zrelosti.</para><para>U srednjem vijeku, kada je pšenica bila vrlo skupa, mnogi su Europljani pripremali kruh od ječma i raži. U 16. stoljeću Španjolci su u Južnu Ameriku donijeli ječam, dok su Englezi i Nizozemci zaslužni za prenošenje ječma u Sjevernu Ameriku.</para><para>Danas su najveći svjetski proizvođači ječma Kanada, Sjedinjene Američke Države, Rusija, Njemačka, Francuska i Španjolska.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Prosječan kemijski sastav ječma sličan je kemijskom sastavu ostalih žitarica; računato na 100 g svježe namirnice iznosi: voda 9,4 g; proteini 12,5 g; masti 2,3 g; ugljikohidrati 73,5 g i vlakna 17,3 g. U oljuštenom zrnu ječma te su vrijednosti nešto promijenjene - postotak proteina i masti se smanjuje, a povećava postotak ugljikohidrata.</para><para>Energetska vrijednost ječma iznosi 354 kcal na 100 g svježe namirnice.</para><para>Ječam je bogat mineralima: kalijem, fosforom, magnezijem, željezom, manganom, cinkom, selenom i dr. Kao i većina ostalih žitarica, sadrži velike količine vitamina B skupine i manje količine ostalih vitamina (vitamin A, E i K).</para><para>Od vitamina posebno se ističe djelovanje pantotenske kiseline koja je prijeko potrebna za metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Taj vitamin ulazi u strukturu koenzima A koji je zadužen za oslobađanje energije iz ugljikohidrata te igra važnu ulogu u metabolizmu masti, zbog čega ječam i ima onaj poznati učinak zagrijavanja.</para><para>Ječam je dobar izvor kalija (13% od RDA na 100 g) te odličan izvor vlakana (69% od RDA na 100 g), proteina (25% od RDA na 100 g), mangana (95% od RDA na 100 g), selena (69% od RDA na 100 g), fosfora (38% od RDA na 100 g), magnezija (36% od RDA na 100 g), cinka (29% od RDA na 100 g), željeza (28% od RDA na 100 g), tiamina (57% od RDA na 100 g), niacina (31% od RDA na 100 g), vitamina B6 (25% od RDA na 100 g) i riboflavina (24% od RDA na 100 g).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Ječam se najviše rabi kao sirovina u proizvodnji piva i viskija, dok je u ljudskoj prehrani ova vrijedna namirnica nepravedno zanemarena.</para><para>Od ječmenog slada, koji se upotrebljava u proizvodnji piva, dobiva se brašno visoke hranjive vrijednosti, osobito bogato vitaminom B<subscript>12</subscript> koji je rijedak u namirnicama biljnog podrijetla. Važna je i prisutnost vitamina E. Ječmeni slad bogat je enzimima i stoga lako probavljiv, potiče lučenje želučanih sokova, pa je koristan u prehrani osoba s bolesnim želucem, rekonvalescenata, djece i starijih osoba.</para><para>Nizozemski istraživači ustanovili su da ječam sadrži i do 35 posto nezasićenih masnih kiselina koje smanjuju kolesterol u krvi, što nije slučaj ni s jednom drugom žitaricom.</para><para>Ječam ima znatan udio prehrambenih vlakana, zbog čega pospješuje probavu i održava povoljnu ravnotežu crijevne mikroflore. Ječmena sluz koja nastaje pri kuhanju oljuštenog zrna vrijedna je dijetalna hrana u bolestima grla i želuca.</para><para>Cijelo zrno ječma, prženo i samljeveno, s dodatkom cikorije, može zamijeniti kavu. Ječmena kava pomiješana s mlijekom (bijela kava) izvrstan je i hranjiv napitak za djecu i starije ljude, bez kofeina.</para><para>Zbog bogatog sadržaja hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje preporuča se što češće konzumirati ječam kao cjelovitu žitaricu, juhu ili kao napitak.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Ječam se smatra najstarijom kultiviranom žitaricom koja je i danas sastavni dio prehrane istočne Europe, Bliskog istoka i Azije.</para><para>Ječam se danas rijetko može kupiti u izvornom obliku. Za ljudsku prehranu zrno ječma priprema se struganjem zrna pomoću brusnih diskova. Nakon tri brušenja dobivamo ječmeno zrno kojemu su uklonjeni ljuska i posije, a s dva do tri dodatna brušenja dobivamo ječmenu kašu. Ovako dobivena kaša ima umanjene nutritivne vrijednosti, ali taj nedostatak nadoknađuje svojom mekanijom strukturom i kraćim kuhanjem.</para><para>U trgovinama ćete ječmenu kašu najčešće naći u pakiranju od 500 g i s lomom zrna do pet posto. Čuvajte je na suhom i hladnom mjestu do godine dana.</para><para>Mljevenjem ječmene kaše dobiva se brašno koje se upotrebljava za proizvodnju dječje hrane ili se pak miješa s pšeničnim brašnom i koristi za pripremu kruha.</para><para>Ječmena zrna mogu se rezati i na tanke ploške te valjati kako bi se dobile ječmene pahuljice koje se mogu upotrijebiti kao i ostale žitne pahuljice.</para><heading2>Priprema jela s ječmom</heading2><para/><para/><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Prvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.</para></blockquote><para>Iako polako gubimo vezu s nekad tradicionalnim namirnicama, u koje ubrajamo i ječam, evo prilike da ih ponovno uvrstimo u svoj "zdravi" jelovnik.</para><para>Za početak, evo ideje za doručak. Iako su kupovne žitne pahuljice vrlo praktične, vikendom možete pripremiti domaće (<emphasis>home-made</emphasis>) muesli.</para><para>U tavi bez ulja popecite suncokretove i bundevine sjemenke. Tomu dodajte ječmene i zobene pahuljice, grožđice, sušene i narezane marelice, nasjeckane lješnjake i sušeni čips od jabuka. Sve zajedno pomiješajte i imate – muesli! Prije posluživanja namočite ga u malo vode ili omiljenog voćnog soka kako bi sastojci malo omekšali. Kao ukras dobrome početku dana dodajte malo tučenog vrhnja i svježeg voća ili pak malo kokosova brašna.</para><para>Za međuobrok vrlo jednostavno možete pripremiti ječmene posije bogate vlaknima. Popecite ih kratko u tavi, malo posolite i pomiješajte s jogurtom.</para><para>Za ručak, večeru ili mali obrok pripremite ječam ili ječmenu kašu tako da ječam prije kuhanja isperete ispod tekuće vode i stavite kuhati u kipuću vodu ili temeljac. Omjer količine ječma ili kaše i vode je 1:3. Ječam se kuha oko 90 minuta, a ječmena kaša sat vremena.</para><para>Jedna zdrava napomena prilikom kuhanja ječmene kaše: voda u kojoj se kuhala ječmena kaša vrlo je povoljna za probavni sustav, pa na sljedeći način možete pripremiti tzv. ječmenu vodu.</para><para>Ječmenu kašu isperite i prelijte vodom. Kada voda zakipi, nastavite kuhati na laganoj vatri 20-ak minuta, skidajući pjenu. Maknite s vatre, ocijedite je od kaše, dodajte naribanu limunovu koricu i šećer. Promiješajte i ostavite neka se ohladi. Poslužite s ledom i kriškama limuna.</para><para>Ječam ili ječmena kaša upotrebljava se i u pripremi juha. Meso, govedinu ili janjetinu, možete kuhati u temeljcu s dodatkom <emphasis>bouquet garni</emphasis>, a nakon toga ga izvadite i narežite. U istoj tekućini zatim kuhajte ječmenu kašu i povrće, a meso dodajte pred kraj kuhanja. Ako radite povrtnu juhu, korjenasto povrće možete prvo pirjati, a zatim dodati ječam i mahune, zaliti s vodom i kuhati dok ne omekšaju.</para><para>Najpoznatije jelo sjeverozapadne Hrvatske s ječmenom kašom je ričet. To tradicionalno zimsko izdašno jelo kombinacija je kaše, graha i sušenog mesa. Ječmenu kašu možete dodati i drugim varivima, posebno zimskim jelima od kiselog kupusa i repe, kako bi se pojačao njihov osnovni okus, a ujedno dobila i potrebna gustoća.</para><para>Ječmena kaša u kombinaciji s porilukom i paprikom ili pirjanim gljivama može biti zanimljiv mali obrok ili prilog mesnom jelu.</para><para>Što se tiče slastica, svoje omiljene <emphasis>muffine</emphasis> pokušajte pripremiti mješavinom pšeničnog i ječmenog brašna. Iznenadit će vas okusom!</para>

Ječam barley Hordeum vulgare L. ječmen, stoklas ingredient Najpoznatije jelo sjeverozapadne Hrvatske s ječmenom kašom je ričet. Ječmenu kašu možete dodati i drugim zimskim jelima, osobito od kiselog kupusa i repe, kako bi se pojačao njihov osnovni okus, a ujedno dobila potrebna gustoća. Zbog bogatog sadržaja hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje ječam se preporuča što češće konzumirati u prehrani. Opis i podrijetloZbog hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje preporuča se što češće konzumirati ječam kao cjelovitu žitaricu, juhu ili kao napitak.Ječam je žitarica iz porodice trava (Poaceae) i zauzima peto mjesto u svjetskoj proizvodnji žitarica.Hordeum vulgare šestoredni je oblik ječma koji ima klasove smještene na suprotnim stranama s tri klasića svaki na svojoj stapci iz kojih se poslije razvija zrno ječma. Ovaj se oblik razvio iz dvorednih oblika koji imaju središnji klasić iz kojeg se razvijaju zrno i postranični sterilni klasići.Ječam potječe iz Etiopije i jugoistočne Azije gdje se uzgajao prije 10 000 godina. Upotrebljavao se za prehranu ljudi i životinja, kao i za proizvodnju alkoholnih pića. Prvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda već od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.U doba antičke Grčke ječam je bio osnovni sastojak u pripremi kruha, kao i vrlo važna namirnica u prehrani sportaša, kojoj su davali važnost kao izvoru sportske snage. I rimski sportaši cijenili su ječam i rabili ga u prehrani, kao i gladijatori koje su zvali hordearii, što znači "oni koji jedu ječam".Ječam je bio osobito cijenjen u davnoj Kini, kao simbol muške zrelosti.U srednjem vijeku, kada je pšenica bila vrlo skupa, mnogi su Europljani pripremali kruh od ječma i raži. U 16. stoljeću Španjolci su u Južnu Ameriku donijeli ječam, dok su Englezi i Nizozemci zaslužni za prenošenje ječma u Sjevernu Ameriku.Danas su najveći svjetski proizvođači ječma Kanada, Sjedinjene Američke Države, Rusija, Njemačka, Francuska i Španjolska.Energetska i nutritivna vrijednostProsječan kemijski sastav ječma sličan je kemijskom sastavu ostalih žitarica; računato na 100 g svježe namirnice iznosi: voda 9,4 g; proteini 12,5 g; masti 2,3 g; ugljikohidrati 73,5 g i vlakna 17,3 g. U oljuštenom zrnu ječma te su vrijednosti nešto promijenjene - postotak proteina i masti se smanjuje, a povećava postotak ugljikohidrata.Energetska vrijednost ječma iznosi 354 kcal na 100 g svježe namirnice.Ječam je bogat mineralima: kalijem, fosforom, magnezijem, željezom, manganom, cinkom, selenom i dr. Kao i većina ostalih žitarica, sadrži velike količine vitamina B skupine i manje količine ostalih vitamina (vitamin A, E i K).Od vitamina posebno se ističe djelovanje pantotenske kiseline koja je prijeko potrebna za metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Taj vitamin ulazi u strukturu koenzima A koji je zadužen za oslobađanje energije iz ugljikohidrata te igra važnu ulogu u metabolizmu masti, zbog čega ječam i ima onaj poznati učinak zagrijavanja.Ječam je dobar izvor kalija (13% od RDA na 100 g) te odličan izvor vlakana (69% od RDA na 100 g), proteina (25% od RDA na 100 g), mangana (95% od RDA na 100 g), selena (69% od RDA na 100 g), fosfora (38% od RDA na 100 g), magnezija (36% od RDA na 100 g), cinka (29% od RDA na 100 g), željeza (28% od RDA na 100 g), tiamina (57% od RDA na 100 g), niacina (31% od RDA na 100 g), vitamina B6 (25% od RDA na 100 g) i riboflavina (24% od RDA na 100 g).DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostJečam se najviše rabi kao sirovina u proizvodnji piva i viskija, dok je u ljudskoj prehrani ova vrijedna namirnica nepravedno zanemarena.Od ječmenog slada, koji se upotrebljava u proizvodnji piva, dobiva se brašno visoke hranjive vrijednosti, osobito bogato vitaminom B12 koji je rijedak u namirnicama biljnog podrijetla. Važna je i prisutnost vitamina E. Ječmeni slad bogat je enzimima i stoga lako probavljiv, potiče lučenje želučanih sokova, pa je koristan u prehrani osoba s bolesnim želucem, rekonvalescenata, djece i starijih osoba.Nizozemski istraživači ustanovili su da ječam sadrži i do 35 posto nezasićenih masnih kiselina koje smanjuju kolesterol u krvi, što nije slučaj ni s jednom drugom žitaricom.Ječam ima znatan udio prehrambenih vlakana, zbog čega pospješuje probavu i održava povoljnu ravnotežu crijevne mikroflore. Ječmena sluz koja nastaje pri kuhanju oljuštenog zrna vrijedna je dijetalna hrana u bolestima grla i želuca.Cijelo zrno ječma, prženo i samljeveno, s dodatkom cikorije, može zamijeniti kavu. Ječmena kava pomiješana s mlijekom (bijela kava) izvrstan je i hranjiv napitak za djecu i starije ljude, bez kofeina.Zbog bogatog sadržaja hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje preporuča se što češće konzumirati ječam kao cjelovitu žitaricu, juhu ili kao napitak.Kupovanje i čuvanjeJečam se smatra najstarijom kultiviranom žitaricom koja je i danas sastavni dio prehrane istočne Europe, Bliskog istoka i Azije.Ječam se danas rijetko može kupiti u izvornom obliku. Za ljudsku prehranu zrno ječma priprema se struganjem zrna pomoću brusnih diskova. Nakon tri brušenja dobivamo ječmeno zrno kojemu su uklonjeni ljuska i posije, a s dva do tri dodatna brušenja dobivamo ječmenu kašu. Ovako dobivena kaša ima umanjene nutritivne vrijednosti, ali taj nedostatak nadoknađuje svojom mekanijom strukturom i kraćim kuhanjem.U trgovinama ćete ječmenu kašu najčešće naći u pakiranju od 500 g i s lomom zrna do pet posto. Čuvajte je na suhom i hladnom mjestu do godine dana.Mljevenjem ječmene kaše dobiva se brašno koje se upotrebljava za proizvodnju dječje hrane ili se pak miješa s pšeničnim brašnom i koristi za pripremu kruha.Ječmena zrna mogu se rezati i na tanke ploške te valjati kako bi se dobile ječmene pahuljice koje se mogu upotrijebiti kao i ostale žitne pahuljice.Priprema jela s ječmomPrvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.Iako polako gubimo vezu s nekad tradicionalnim namirnicama, u koje ubrajamo i ječam, evo prilike da ih ponovno uvrstimo u svoj "zdravi" jelovnik.Za početak, evo ideje za doručak. Iako su kupovne žitne pahuljice vrlo praktične, vikendom možete pripremiti domaće (home-made) muesli.U tavi bez ulja popecite suncokretove i bundevine sjemenke. Tomu dodajte ječmene i zobene pahuljice, grožđice, sušene i narezane marelice, nasjeckane lješnjake i sušeni čips od jabuka. Sve zajedno pomiješajte i imate – muesli! Prije posluživanja namočite ga u malo vode ili omiljenog voćnog soka kako bi sastojci malo omekšali. Kao ukras dobrome početku dana dodajte malo tučenog vrhnja i svježeg voća ili pak malo kokosova brašna.Za međuobrok vrlo jednostavno možete pripremiti ječmene posije bogate vlaknima. Popecite ih kratko u tavi, malo posolite i pomiješajte s jogurtom.Za ručak, večeru ili mali obrok pripremite ječam ili ječmenu kašu tako da ječam prije kuhanja isperete ispod tekuće vode i stavite kuhati u kipuću vodu ili temeljac. Omjer količine ječma ili kaše i vode je 1:3. Ječam se kuha oko 90 minuta, a ječmena kaša sat vremena.Jedna zdrava napomena prilikom kuhanja ječmene kaše: voda u kojoj se kuhala ječmena kaša vrlo je povoljna za probavni sustav, pa na sljedeći način možete pripremiti tzv. ječmenu vodu.Ječmenu kašu isperite i prelijte vodom. Kada voda zakipi, nastavite kuhati na laganoj vatri 20-ak minuta, skidajući pjenu. Maknite s vatre, ocijedite je od kaše, dodajte naribanu limunovu koricu i šećer. Promiješajte i ostavite neka se ohladi. Poslužite s ledom i kriškama limuna.Ječam ili ječmena kaša upotrebljava se i u pripremi juha. Meso, govedinu ili janjetinu, možete kuhati u temeljcu s dodatkom bouquet garni, a nakon toga ga izvadite i narežite. U istoj tekućini zatim kuhajte ječmenu kašu i povrće, a meso dodajte pred kraj kuhanja. Ako radite povrtnu juhu, korjenasto povrće možete prvo pirjati, a zatim dodati ječam i mahune, zaliti s vodom i kuhati dok ne omekšaju.Najpoznatije jelo sjeverozapadne Hrvatske s ječmenom kašom je ričet. To tradicionalno zimsko izdašno jelo kombinacija je kaše, graha i sušenog mesa. Ječmenu kašu možete dodati i drugim varivima, posebno zimskim jelima od kiselog kupusa i repe, kako bi se pojačao njihov osnovni okus, a ujedno dobila i potrebna gustoća.Ječmena kaša u kombinaciji s porilukom i paprikom ili pirjanim gljivama može biti zanimljiv mali obrok ili prilog mesnom jelu.Što se tiče slastica, svoje omiljene muffine pokušajte pripremiti mješavinom pšeničnog i ječmenog brašna. Iznenadit će vas okusom! 

Ječam

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Kvasac je sitna jednostanična gljivica koja pripada grupi
mikroorganizama.<pio:linebreak/>Najpoznatiji soj kvasca je <emphasis>Saccharomyces cervisiae</emphasis>, a naziv potječe iz grčkog jezika od riječi "saccharo" što znači šećer i "myces" - 
gljiva, dok <emphasis>"cerevisiae"</emphasis> potječe
iz latinskog jezika i znači "iz piva".  Ovaj soj kvasca je vrlo aktivan i sposoban za
fermentaciju, proces koji uzrokuje dizanje krušnog tijesta.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Stanica kvasca je ovalnog oblika, a vidljiva je samo pod mikroskopom.
Svojom veličinom ne prelazi 6 do 8 tisućinki milimetra. Kako bi malo pobliže
objasnili o kakvom se sićušnom mikroorganizmu radi,  navest ćemo jedan zanimljiv podatak: ako poredamo stanicu do stanicu kvasca iz količine
od 1 kg 
dobili bi lanac dugačak 42.000
 km ili drugim riječima dužinu opsega Zemlje.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Njihova omiljena hrana je šećer u različitim
oblicima: saharoza (šećer dobiven iz šećerne repe ili trske), fruktoza i
glukoza (u medu, melasi, javorovom sirupu i voću) i maltoza (dobivena iz škroba
u brašnu). Kada kvasac fermentira šećer iz brašna i šećer koji se dodao
u tijesto, nastaje ugljikov dioksid. Taj plin ostaje "zarobljen" u tijestu jer je
tijesto elastično i rastezljivo. Kao rezultat nastanka ovog plina tijesto se
diže.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U internacionalnoj kuhinji kvasac se upotrebljava za izradu tijesta za talijanske , , mediteranske pogače, ruske bline, njemačke okruglice.</para></blockquote><para>Nekoliko civilizacija, uključujući Egipćane, Židove, Grke te
kasnije Gale i Ibere, proizvodilo je fermentirane prehrambene proizvode. Kruh,
vino i pivo nastali su kao rezultat empirijskih procesa koji tada još nisu bili
u potpunosti shvaćeni.<pio:linebreak/>Tek je u 19. stoljeću znanstveni napredak doveo do otkrića
tajne vezane uz aktivnost kvasca. Francuski kemičar Louis Pasteur dokazao je
između 1857. i 1863. godine da fermentacija nastaje uz pomoć živih
mikroorganizama. Ti mikroorganizmi, prirodno prisutni na sjemenkama i voću, prepoznati
su kao mikroskopski sitne gljivice i nazvani su <emphasis>Saccharomyces cerevisiae</emphasis>.</para><para>Industrijska proizvodnja kvasca je započela primjenom
Mautnerova procesa prvotno u Austriji 1846. godine te primjenom procesa
neprekidnog prozračivanja hranjive podloge u Engleskoj 1886. godine. Presudan se
napredak dogodio u Danskoj i Njemačkoj između 1910. i 1920. godine razvojem
procesa koji je uključivao postepeni pritok šećera u prisustvu kisika. U tom se
procesu stanice kvasca razmnožavaju i
nastaje kvaščeva biomasa koja se izdvaja iz hranjive podloge i oblikuje u blok
svježeg pekarskog kvasca ili se suši u granulama kao instant suhi pekarski
kvasac.</para><para>Njegova višestruka upotreba može se
najbolje prikazati činjenicom da se koristi za proizvodnju različitih mirisa, u
prehrani ljudi, kao dodatak u hrani za životinje, u  proizvodnji vina i piva, u kozmetici, za
biogorivo itd.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost svježeg pekarskog kvasca iznosi 158 kcal na 100 g, a suhog pekarskog kvasca 295 kcal na 100 g.</para><para>Usporedba sadržaja hranjivih tvari u svježem i suhom pekarskom kvascu (na 100 g namirnice) pokazuje određene razlike. Suhi pekarski kvasac sadrži veće količine bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vlakana, minerala (osim cinka) i vitamina.</para><para>Uz makronutrijente, pekarski kvasac iznimno je vrijedan izvor minerala i vitamina - željeza, magnezija, fosfora, kalija, cinka, selena, folne kiseline, tiamina, riboflavina, niacina, pantotenske kiseline i vitamina B6.</para><para>Zbog visokog sadržaja bjelančevina i vitamina B-skupine, naročito folne kiseline, upotrebljava se kao dodatak prehrani u slučajevima gdje prehranom nisu osigurani u potrebnim količinama.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Kao lijek i dijetetičko sredstvo, svježi je kvasac bio poznat već Hipokratu i Dioskoridu. Njihova su se iskustva prenijela i na suhi kvasac, koji je dao dobre rezultate u suzbijanju skorbuta, gonoreje, bolesti ženskih organa, akni, očnih bolesti i slično.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Postoji više sojeva kvasca, naravno
najrasprostranjeniji je <emphasis>Saccharomyces
cerevisiae</emphasis> iz kojeg se proizvodi pekarski kvasac pomoću kojeg dobivamo
ukusni kruh, peciva, <emphasis>pizze</emphasis>, kolače itd. Koristi se u pekarskoj industriji kao i
u domaćinstvima. Za domaćinstva dolazi u dva oblika: kao svježi kvasac u obliku
kockice (40 g) i suhi kvasac (7 g).</para><para>Svježi i suhi kvasac kupuje se u trgovinama prehrambenih proizvoda. Svježi kvasac se čuva na temperaturi od 2-8°C, dok se suhi kvasac čuva se na suhom i tamnom mjestu. Rok upotrebe kod obaju je proizvoda naznačen na ambalaži.</para><heading2>Priprema jela s kvascem</heading2><para>Kvasac se najčešće upotrebljava za dizanje tijesta, kako bi ono povećalo volumen, razvilo strukturu te stvorilo specifičan okus i miris.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Ako poredamo stanicu do stanicu kvasca iz količine
od 1 kg,
dobili bismo lanac dugačak 42.000
 km ili drugim riječima dužinu opsega Zemlje.</para></blockquote><para>Osim kruha i peciva, od dizanoga se tijesta izrađuju i omiljeni kolači bakine kuhinje, kao npr. orehnjače, makovnjače, kuglof, pinca, uštipci, krafne, fritule. </para><para>U internacionalnoj kuhinji kvasac se upotrebljava za izradu tijesta za talijanske <emphasis>pizze</emphasis>, <emphasis>focacciu</emphasis> (tanku pogaču) i <emphasis>panettone</emphasis>, mediteranske pogače, ruske bline, njemačke okruglice. Čak i famozni <emphasis>croissant</emphasis> sadrži kvasac iako mu je osnova lisnato tijesto.</para>

Kvasac yeast Saccharomyces cerevisiae germa ingredient Egipćani su postupak fermentiranja smatrali mudrošću i milošću boga Ozirisa, a pravi je princip fermentacije ostao misterij sve do 17. stoljeća, kada je Leeuwenhoek izumom mikroskopa utvrdio postojanje stanica kvasca. Pekarski je kvasac sivkastobijela vlažna smjesa koja se sastoji od čiste kulture kvasnica, a koristi se za dizanje kruha, peciva i kolača. Opis i podrijetloKvasac je sitna jednostanična gljivica koja pripada grupi
mikroorganizama.Najpoznatiji soj kvasca je Saccharomyces cervisiae, a naziv potječe iz grčkog jezika od riječi "saccharo" što znači šećer i "myces" - 
gljiva, dok "cerevisiae" potječe
iz latinskog jezika i znači "iz piva".  Ovaj soj kvasca je vrlo aktivan i sposoban za
fermentaciju, proces koji uzrokuje dizanje krušnog tijesta.Stanica kvasca je ovalnog oblika, a vidljiva je samo pod mikroskopom.
Svojom veličinom ne prelazi 6 do 8 tisućinki milimetra. Kako bi malo pobliže
objasnili o kakvom se sićušnom mikroorganizmu radi,  navest ćemo jedan zanimljiv podatak: ako poredamo stanicu do stanicu kvasca iz količine
od 1 kg 
dobili bi lanac dugačak 42.000
 km ili drugim riječima dužinu opsega Zemlje.Njihova omiljena hrana je šećer u različitim
oblicima: saharoza (šećer dobiven iz šećerne repe ili trske), fruktoza i
glukoza (u medu, melasi, javorovom sirupu i voću) i maltoza (dobivena iz škroba
u brašnu). Kada kvasac fermentira šećer iz brašna i šećer koji se dodao
u tijesto, nastaje ugljikov dioksid. Taj plin ostaje "zarobljen" u tijestu jer je
tijesto elastično i rastezljivo. Kao rezultat nastanka ovog plina tijesto se
diže.U internacionalnoj kuhinji kvasac se upotrebljava za izradu tijesta za talijanske , , mediteranske pogače, ruske bline, njemačke okruglice.Nekoliko civilizacija, uključujući Egipćane, Židove, Grke te
kasnije Gale i Ibere, proizvodilo je fermentirane prehrambene proizvode. Kruh,
vino i pivo nastali su kao rezultat empirijskih procesa koji tada još nisu bili
u potpunosti shvaćeni.Tek je u 19. stoljeću znanstveni napredak doveo do otkrića
tajne vezane uz aktivnost kvasca. Francuski kemičar Louis Pasteur dokazao je
između 1857. i 1863. godine da fermentacija nastaje uz pomoć živih
mikroorganizama. Ti mikroorganizmi, prirodno prisutni na sjemenkama i voću, prepoznati
su kao mikroskopski sitne gljivice i nazvani su Saccharomyces cerevisiae.Industrijska proizvodnja kvasca je započela primjenom
Mautnerova procesa prvotno u Austriji 1846. godine te primjenom procesa
neprekidnog prozračivanja hranjive podloge u Engleskoj 1886. godine. Presudan se
napredak dogodio u Danskoj i Njemačkoj između 1910. i 1920. godine razvojem
procesa koji je uključivao postepeni pritok šećera u prisustvu kisika. U tom se
procesu stanice kvasca razmnožavaju i
nastaje kvaščeva biomasa koja se izdvaja iz hranjive podloge i oblikuje u blok
svježeg pekarskog kvasca ili se suši u granulama kao instant suhi pekarski
kvasac.Njegova višestruka upotreba može se
najbolje prikazati činjenicom da se koristi za proizvodnju različitih mirisa, u
prehrani ljudi, kao dodatak u hrani za životinje, u  proizvodnji vina i piva, u kozmetici, za
biogorivo itd.Energetska i nutritivna vrijednostEnergetska vrijednost svježeg pekarskog kvasca iznosi 158 kcal na 100 g, a suhog pekarskog kvasca 295 kcal na 100 g.Usporedba sadržaja hranjivih tvari u svježem i suhom pekarskom kvascu (na 100 g namirnice) pokazuje određene razlike. Suhi pekarski kvasac sadrži veće količine bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vlakana, minerala (osim cinka) i vitamina.Uz makronutrijente, pekarski kvasac iznimno je vrijedan izvor minerala i vitamina - željeza, magnezija, fosfora, kalija, cinka, selena, folne kiseline, tiamina, riboflavina, niacina, pantotenske kiseline i vitamina B6.Zbog visokog sadržaja bjelančevina i vitamina B-skupine, naročito folne kiseline, upotrebljava se kao dodatak prehrani u slučajevima gdje prehranom nisu osigurani u potrebnim količinama.LjekovitostKao lijek i dijetetičko sredstvo, svježi je kvasac bio poznat već Hipokratu i Dioskoridu. Njihova su se iskustva prenijela i na suhi kvasac, koji je dao dobre rezultate u suzbijanju skorbuta, gonoreje, bolesti ženskih organa, akni, očnih bolesti i slično.Kupovanje i čuvanjePostoji više sojeva kvasca, naravno
najrasprostranjeniji je Saccharomyces
cerevisiae iz kojeg se proizvodi pekarski kvasac pomoću kojeg dobivamo
ukusni kruh, peciva, pizze, kolače itd. Koristi se u pekarskoj industriji kao i
u domaćinstvima. Za domaćinstva dolazi u dva oblika: kao svježi kvasac u obliku
kockice (40 g) i suhi kvasac (7 g).Svježi i suhi kvasac kupuje se u trgovinama prehrambenih proizvoda. Svježi kvasac se čuva na temperaturi od 2-8°C, dok se suhi kvasac čuva se na suhom i tamnom mjestu. Rok upotrebe kod obaju je proizvoda naznačen na ambalaži.Priprema jela s kvascemKvasac se najčešće upotrebljava za dizanje tijesta, kako bi ono povećalo volumen, razvilo strukturu te stvorilo specifičan okus i miris.Ako poredamo stanicu do stanicu kvasca iz količine
od 1 kg,
dobili bismo lanac dugačak 42.000
 km ili drugim riječima dužinu opsega Zemlje.Osim kruha i peciva, od dizanoga se tijesta izrađuju i omiljeni kolači bakine kuhinje, kao npr. orehnjače, makovnjače, kuglof, pinca, uštipci, krafne, fritule. U internacionalnoj kuhinji kvasac se upotrebljava za izradu tijesta za talijanske pizze, focacciu (tanku pogaču) i panettone, mediteranske pogače, ruske bline, njemačke okruglice. Čak i famozni croissant sadrži kvasac iako mu je osnova lisnato tijesto. 

Kvasac

Kukuruzna krupica ingredient Priprema žganaca ili palente, žličnjaka, nabujka, kaša, pita i zlevanki bio bi nezamisliv bez kukuruzne krupice. U kombinaciji s mliječnim proizvodima daje najbolje od svojeg okusa. Priprema žganaca ili palente, žličnjaka, nabujka, kaša, pita i zlevanki bio bi nezamisliv bez kukuruzne krupice. U kombinaciji s mliječnim proizvodima daje najbolje od svojeg okusa.
 

Kukuruzna krupica

Proso ingredient Ova lako probavljiva žitarica sadrži više željeza od ostalih žitarica, a dobar je izvor cinka, kalcija, mangana i B vitamina. Ne sadrži gluten, pa se preporučuje u prehrani oboljelih od celijakije. 
 Ova lako probavljiva žitarica sadrži više željeza od ostalih žitarica, a dobar je izvor cinka, kalcija, mangana i B vitamina. Ne sadrži gluten, pa se preporučuje u prehrani oboljelih od celijakije. 
 

Proso

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Leća se ubraja u grupu zrnatih mahunarki, zajedno s grahom, graškom, bobom i slanutkom. Poznato je oko četrdesetak sorti, koje se razlikuju bojom, veličinom i oblikom.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Leća ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni kolesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana.</para></blockquote><para>Biljka ima jednu ili razgranatu stabljiku visine 15-75 cm sastavljenih listova. Cvjetovi su bijele, ljubičaste ili svijetloplave boje, a iz njih se razvijaju mahune, koje sadrže 1-2 sjemenke.</para><para>Sitnosjemena leća ima sitne do srednje velike mahune sa sjemenkama promjera 3-6 mm, a krupnosjemena podvrsta ima krupne plosnate mahune i plosnato sjeme promjera 6-9 mm, raznih nijansi. Kod nas se najčešće kuha smeđa leća, a može se naći i zelena, narančasta i crna.</para><para>Leća se uzgajala još u mlađem kamenom dobu, a pretpostavlja se da potječe iz jugozapadne Azije, odakle se preko Sredozemlja proširila u Europu. Pretpostavlja se da je leća bila prva namirnica koja se počela uzgajati. Prije 8000 godina pronađena je na arheološkim nalazištima Bliskog Istoka, a pronađena je i u grobnicama egipatskih faraona. Uzgajali su je i stari Grci i Rimljani, a spominje se i u Bibliji. Stoljećima se leća konzumirala s još dvije tradicionalne namirnice koje su se uz nju uzgajale, ječmom i pšenicom.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, leća se nalazi u grupi namirnica zajedno s ostalim suhim mahunarkama, mesom, ribom, jajima i orašastim plodovima. Preporuka za tu grupu namirnica je 2-3 serviranja dnevno. Kao jedinica serviranja uzima se ½ šalice kuhanih suhih mahunarki.</para><para>Energetska vrijednost 100 g sirove leće iznosi 352 kcal/1442kJ. Od toga sadrži 60% ugljikohidrata, 25,8% proteina i 1% masti.</para><para>Od minerala leća sadrži značajnije količine kalcija (56 mg što čini 7% NRV), željeza (7,5 mg što čini 53,8% NRV), magnezija (122 mg što čini 32,5% NRV), fosfora (451 mg što čini 64,4% NRV), cinka (4,8 mg što čini 48% NRV), bakra (0,5 mg što čini 52% NRV), mangana (1,3 mg što čini 66,5% NRV) i selena (8,3 mg što čini 15,1% NRV).</para><para>Od vitamina leća u značajnijim količinama sadrži vitamin C (4,4 mg što čini 5,5% NRV), tiamin (0,8 mg što čini 79,4% NRV), riboflavin (0,2 mg što čini 15,1% NRV), niacin (2,6 mg što čini 16,3% NRV), pantotensku kiselinu (2,1 mg što čini 35,7% NRV), vitamin B6 (0,5 mg što čini 38,6% NRV), folnu kiselinu (287,4 mg što čini 144% NRV) i vitamin K (5 mg što čini 6,7% NRV).</para><para>Od ostalih hranjivih tvari leća na 100 g sadrži značajan udio vlakana 30,5g i beta karotena 23 mcg.</para><para>Zbog toga se kombiniranjem leće s različitim žitaricama u istom obroku dobiva uravnoteženi sastav aminokiselina, čime se zadovoljava ukupna potreba ljudskog organizma za esencijalnim aminokiselinama. Osim sa žitaricama, leću je poželjno pripremati s jajima ili mesom. Zbog bogatstva proteina, za mahunarke se često kaže da su alternativa mesu jer su, za razliku od mesa, pristupačnije cijenom, lako dostupne i jednostavne za pripremu.</para><para>Za razliku od nekih vrsta mahunarki kao što su npr. soja, kikiriki i slanutak, leća je siromašna mastima. Sadrži značajne količine vitamina i minerala. Odličan je izvor tiamina, vitamina B6, fosfora, magnezija, željeza i cinka. Dobar je izvor riboflavina i niacina, i osrednji izvor folata i kalcija.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/> RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Leća ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni kolesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana.</para><para>Topiva vlakna snižavaju razinu glukoze i kolesterola u krvi, čime smanjuju potrebu za inzulinom kod osoba oboljelih od dijabetesa.</para><para>Netopiva vlakna pospješuju probavu i skraćuju vrijeme zadržavanja hrane u probavnom sustavu, te na taj način smanjuju rizik od raka debelog crijeva.</para><para>Visok sadržaj vitamina B-kompleksa povoljno utječe na živčani sustav, a visoki sadržaj željeza pomaže u sprječavanju slabokrvnosti.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Leća su uvijek kupuje u suhom obliku (smeđa, zelena, narančasta) u rinfuzi ili u dućanima u pakiranju od 500 g. Prilikom kupovine provjerite da nema pokazatelja vlage, prisustva insekata, te da su sjemenke cijele.</para><para>Čuvajte je u hermetički zatvorenoj posudi na hladnom, suhom i tamnom mjestu do 6 mjeseci. Kuhanu leću možete čuvati u hladnjaku do 3 dana.</para><heading2>Priprema jela s lećom</heading2><para>Leća se može pripremati isti dan kada se jelo i poslužuje, jer, za razliku od ostalih mahunarki, ne treba je močiti dan ranije. Prije pranja, leću raširite na kuhinjskom stolu ili radnoj površini kako bi odstranili manju nečistoću. Nakon toga, leću stavite u cjediljku i operite je nekoliko puta pod tekućom vodom.</para><para>Kako bi leća bila lakše probavljiva, nemojte je staviti u hladnu, već u kipuću vodu. Kada je voda uzvrela, smanjite temperaturu i posudu poklopite. Zelena leća je kuhana za otprilike 45 minuta, dok je narančasta gotova za 25 minuta. Ovisno o namjeni, vrijeme kuhanja možete skraćivati, odnosno produživati. Ukoliko leću pripremate na salatu ili je dodajete juhi, treba je maknuti s vatre 5-10 minuta ranije od uobičajnog vremena kuhanja kako bi ostala čvršća, dok kod pripreme jela u kojima ona treba biti mekana (poput pirea), ostavite leću kuhati 10-15 minuta duže.</para><para>Leća se odlično slaže s rajčicom, lukom, češnjakom, mesom, suhomesnatim proizvodima, maslinovim uljem te ovčjim i kozjim sirevima.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Prije 8000 godina pronađena je na arheološkim nalazištima Bliskog Istoka, ali i u grobnicama egipatskih faraona.</para></blockquote><para>Možete je poslužiti kao glavno jelo u obliku variva ili juhe, kao prilog mesu, u kombinaciji s tjesteninama, palentom, na salatu ili kao namaz. Jednako tako, njeno se brašno može miješati s brašnima žitarica u pripremi kruha i kolača.</para><para>Naša kuhinja vrlo malo koristi ovu mahunarku, dok je svjetske kuhinje upotrebljavaju na pomalo egzotičan način.</para><para>Indijska kuhinja svakako prednjači u pripremi raznih jela od leće. <emphasis>Bengali dhal</emphasis> je gusta juha od žute razdvojene leće, koja je, zbog dodatka čili papričica i grožđica, istovremeno i ljuta i slatka. Piletina s lećom uz dodatak rajčica i svojstvenih začina poput čilija, gorušice, lišća limete i korijandora, salata od leće uz dodatak naribanog krastavca, kokosa, đumbira, limete i čilija, tanki kruh od lećina brašna, <emphasis>papad</emphasis>, pržen ili pečen na žaru, ili <emphasis>dosai</emphasis>, palačinke od fermentiranog tijesta, koje se priprema od riže dugog zrna i razdvojene leće, neka su od jela s lećom u kojima su okusi spojeni na vrlo maštovit način od namirnica uobičajenih za to podneblje.</para><para>U arapskoj kuhinji leća se kombinira najčešće s bulgur pšenicom i rižom. <emphasis>Imjadra</emphasis> je juha od bulgur pšenice i leće s dodatkom rajčice i jogurta, koja se poslužuje tako da se u posudi jasno vide tri različito obojena kruga od navedenih namirnica, dok je <emphasis>megaddara</emphasis> prilog od riže i leće.</para><para>Mediteranci, osobito Francuzi, pripremu leće prilagodili su svojoj kuhinji, pa je tako pirjaju na gušćoj masnoći, pripremaju kao maštovitu povrtno-voćnu salatu od rikule i leće, svježih smokvi i malina uz dodatak toplog kozjeg sira, ili ju poslužuju pirjanu uz aromatične janjeće kotlete. Talijani je, pak, koriste kod pripreme tjestenine u kombinaciji s talijanskom kobasicom, maslinovim uljem, svježe nasjeckanim peršinom i naribanim <emphasis>pecorinom</emphasis>.</para><para>Leći nije odoljela ni Latinska Amerika, gdje se priprema s bakalarom u ekvadorskom specijalitetu <emphasis>Fanesca</emphasis>, koji se poslužuje za Badnjak, ili u umaku od rajčica s dodatkom češnjaka, luka i korijandora kao ukusnom dodatku odrescima.</para>

Leća lentil Lens esculenta L.; Lens culinaris Medic. leće, lečica, sočivo, soška ingredient Leća se odlično slaže s rajčicom, lukom, češnjakom, mesom, suhomesnatim proizvodima, maslinovim uljem te ovčjim i kozjim sirevima. Možete je poslužiti kao glavno jelo u obliku variva ili juhe, kao prilog mesu, na salatu ili kao namaz. Leća je odličan izvor tiamina, vitamina B6, fosfora, magnezija, željeza i cinka, i dobar izvor riboflavina i niacina. Opis i podrijetloLeća se ubraja u grupu zrnatih mahunarki, zajedno s grahom, graškom, bobom i slanutkom. Poznato je oko četrdesetak sorti, koje se razlikuju bojom, veličinom i oblikom.Leća ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni kolesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana.Biljka ima jednu ili razgranatu stabljiku visine 15-75 cm sastavljenih listova. Cvjetovi su bijele, ljubičaste ili svijetloplave boje, a iz njih se razvijaju mahune, koje sadrže 1-2 sjemenke.Sitnosjemena leća ima sitne do srednje velike mahune sa sjemenkama promjera 3-6 mm, a krupnosjemena podvrsta ima krupne plosnate mahune i plosnato sjeme promjera 6-9 mm, raznih nijansi. Kod nas se najčešće kuha smeđa leća, a može se naći i zelena, narančasta i crna.Leća se uzgajala još u mlađem kamenom dobu, a pretpostavlja se da potječe iz jugozapadne Azije, odakle se preko Sredozemlja proširila u Europu. Pretpostavlja se da je leća bila prva namirnica koja se počela uzgajati. Prije 8000 godina pronađena je na arheološkim nalazištima Bliskog Istoka, a pronađena je i u grobnicama egipatskih faraona. Uzgajali su je i stari Grci i Rimljani, a spominje se i u Bibliji. Stoljećima se leća konzumirala s još dvije tradicionalne namirnice koje su se uz nju uzgajale, ječmom i pšenicom.Energetska i nutritivna vrijednostPrema smjernicama piramide pravilne prehrane, leća se nalazi u grupi namirnica zajedno s ostalim suhim mahunarkama, mesom, ribom, jajima i orašastim plodovima. Preporuka za tu grupu namirnica je 2-3 serviranja dnevno. Kao jedinica serviranja uzima se ½ šalice kuhanih suhih mahunarki.Energetska vrijednost 100 g sirove leće iznosi 352 kcal/1442kJ. Od toga sadrži 60% ugljikohidrata, 25,8% proteina i 1% masti.Od minerala leća sadrži značajnije količine kalcija (56 mg što čini 7% NRV), željeza (7,5 mg što čini 53,8% NRV), magnezija (122 mg što čini 32,5% NRV), fosfora (451 mg što čini 64,4% NRV), cinka (4,8 mg što čini 48% NRV), bakra (0,5 mg što čini 52% NRV), mangana (1,3 mg što čini 66,5% NRV) i selena (8,3 mg što čini 15,1% NRV).Od vitamina leća u značajnijim količinama sadrži vitamin C (4,4 mg što čini 5,5% NRV), tiamin (0,8 mg što čini 79,4% NRV), riboflavin (0,2 mg što čini 15,1% NRV), niacin (2,6 mg što čini 16,3% NRV), pantotensku kiselinu (2,1 mg što čini 35,7% NRV), vitamin B6 (0,5 mg što čini 38,6% NRV), folnu kiselinu (287,4 mg što čini 144% NRV) i vitamin K (5 mg što čini 6,7% NRV).Od ostalih hranjivih tvari leća na 100 g sadrži značajan udio vlakana 30,5g i beta karotena 23 mcg.Zbog toga se kombiniranjem leće s različitim žitaricama u istom obroku dobiva uravnoteženi sastav aminokiselina, čime se zadovoljava ukupna potreba ljudskog organizma za esencijalnim aminokiselinama. Osim sa žitaricama, leću je poželjno pripremati s jajima ili mesom. Zbog bogatstva proteina, za mahunarke se često kaže da su alternativa mesu jer su, za razliku od mesa, pristupačnije cijenom, lako dostupne i jednostavne za pripremu.Za razliku od nekih vrsta mahunarki kao što su npr. soja, kikiriki i slanutak, leća je siromašna mastima. Sadrži značajne količine vitamina i minerala. Odličan je izvor tiamina, vitamina B6, fosfora, magnezija, željeza i cinka. Dobar je izvor riboflavina i niacina, i osrednji izvor folata i kalcija.DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA. RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)LjekovitostLeća ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni kolesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana.Topiva vlakna snižavaju razinu glukoze i kolesterola u krvi, čime smanjuju potrebu za inzulinom kod osoba oboljelih od dijabetesa.Netopiva vlakna pospješuju probavu i skraćuju vrijeme zadržavanja hrane u probavnom sustavu, te na taj način smanjuju rizik od raka debelog crijeva.Visok sadržaj vitamina B-kompleksa povoljno utječe na živčani sustav, a visoki sadržaj željeza pomaže u sprječavanju slabokrvnosti.Kupovanje i čuvanjeLeća su uvijek kupuje u suhom obliku (smeđa, zelena, narančasta) u rinfuzi ili u dućanima u pakiranju od 500 g. Prilikom kupovine provjerite da nema pokazatelja vlage, prisustva insekata, te da su sjemenke cijele.Čuvajte je u hermetički zatvorenoj posudi na hladnom, suhom i tamnom mjestu do 6 mjeseci. Kuhanu leću možete čuvati u hladnjaku do 3 dana.Priprema jela s lećomLeća se može pripremati isti dan kada se jelo i poslužuje, jer, za razliku od ostalih mahunarki, ne treba je močiti dan ranije. Prije pranja, leću raširite na kuhinjskom stolu ili radnoj površini kako bi odstranili manju nečistoću. Nakon toga, leću stavite u cjediljku i operite je nekoliko puta pod tekućom vodom.Kako bi leća bila lakše probavljiva, nemojte je staviti u hladnu, već u kipuću vodu. Kada je voda uzvrela, smanjite temperaturu i posudu poklopite. Zelena leća je kuhana za otprilike 45 minuta, dok je narančasta gotova za 25 minuta. Ovisno o namjeni, vrijeme kuhanja možete skraćivati, odnosno produživati. Ukoliko leću pripremate na salatu ili je dodajete juhi, treba je maknuti s vatre 5-10 minuta ranije od uobičajnog vremena kuhanja kako bi ostala čvršća, dok kod pripreme jela u kojima ona treba biti mekana (poput pirea), ostavite leću kuhati 10-15 minuta duže.Leća se odlično slaže s rajčicom, lukom, češnjakom, mesom, suhomesnatim proizvodima, maslinovim uljem te ovčjim i kozjim sirevima.Prije 8000 godina pronađena je na arheološkim nalazištima Bliskog Istoka, ali i u grobnicama egipatskih faraona.Možete je poslužiti kao glavno jelo u obliku variva ili juhe, kao prilog mesu, u kombinaciji s tjesteninama, palentom, na salatu ili kao namaz. Jednako tako, njeno se brašno može miješati s brašnima žitarica u pripremi kruha i kolača.Naša kuhinja vrlo malo koristi ovu mahunarku, dok je svjetske kuhinje upotrebljavaju na pomalo egzotičan način.Indijska kuhinja svakako prednjači u pripremi raznih jela od leće. Bengali dhal je gusta juha od žute razdvojene leće, koja je, zbog dodatka čili papričica i grožđica, istovremeno i ljuta i slatka. Piletina s lećom uz dodatak rajčica i svojstvenih začina poput čilija, gorušice, lišća limete i korijandora, salata od leće uz dodatak naribanog krastavca, kokosa, đumbira, limete i čilija, tanki kruh od lećina brašna, papad, pržen ili pečen na žaru, ili dosai, palačinke od fermentiranog tijesta, koje se priprema od riže dugog zrna i razdvojene leće, neka su od jela s lećom u kojima su okusi spojeni na vrlo maštovit način od namirnica uobičajenih za to podneblje.U arapskoj kuhinji leća se kombinira najčešće s bulgur pšenicom i rižom. Imjadra je juha od bulgur pšenice i leće s dodatkom rajčice i jogurta, koja se poslužuje tako da se u posudi jasno vide tri različito obojena kruga od navedenih namirnica, dok je megaddara prilog od riže i leće.Mediteranci, osobito Francuzi, pripremu leće prilagodili su svojoj kuhinji, pa je tako pirjaju na gušćoj masnoći, pripremaju kao maštovitu povrtno-voćnu salatu od rikule i leće, svježih smokvi i malina uz dodatak toplog kozjeg sira, ili ju poslužuju pirjanu uz aromatične janjeće kotlete. Talijani je, pak, koriste kod pripreme tjestenine u kombinaciji s talijanskom kobasicom, maslinovim uljem, svježe nasjeckanim peršinom i naribanim pecorinom.Leći nije odoljela ni Latinska Amerika, gdje se priprema s bakalarom u ekvadorskom specijalitetu Fanesca, koji se poslužuje za Badnjak, ili u umaku od rajčica s dodatkom češnjaka, luka i korijandora kao ukusnom dodatku odrescima. 

Koje namirnice imaš?

Saznaj više o namirnicama

Vrijeme pripreme