Moja “filozofija” kuhinje limitirana je mojim znanjem kuharstva i nutricionizma, a najlakše bi ju opisao kroz ove natuknice (ne nužno i tim redosljedom):
Bolje friško spremljeno nego podgrijano
Mikrovalna je nužno zlo
Zamrzivač je najbolji prijatelj
Voće se ne jede navečer
Kasne večere treba izbjegavati
Sve što “s vatre skinem” prelijem lagano maslinovim uljem
Frigano je loše - lešo je najbolje
Konvekcijska pećnica je zakon
Jesti treba sve, ali ne pretjerivati s količinom
Masnoću ne smijemo pregrijati
Soliti umjereno, ukus se uči, ako se naučimo preslanom nikada nam neće biti dovoljno slano
Ugljikohidrate ne miješati

Od kako mi je majka pokojna, pa za njom i tete, počesto sam na internetu posegnuo za izvorom inspiracija i recepata kada bih kuhao jelo koje do tada nisam kuhao ili sam ga rjeđe kuhao. Coolinarka mi je, zahvaljujući entuzijazmu drugih kolegica i kolega, izvor ideja i informacija u 80% slučajeva. Stoga mi se nametnuo imperativ da i sam dam svoj obol.

Preferiram mediteranski stil prehrane, no nerijetko se odam užicima kontinentalne kuhinje i počesto ne poštujem gore navedene natuknice. Svojim sam kulinarskim umijećem zadovoljan (jer su zadovoljni moji ukućani), na kraju krajeva i svoju suprugu sam osvojio ne svojom elokventnošću, pameću i ljepotom, nego upravo preko pjata, a od tada sam i evoluirao. U kuhinji me najviše veseli beskonačna mogućnost kreativnosti i to mi daje poticaj za novim izazovima. Kuhati se mora jer se jesti mora, to su razlozi zašto u osnovi kuham, no zašto pritom u kuhanju ne bi uživali i jeli zdravo koliko je to moguće?

PS
Uspješno sam se suočio i s izazovom kuhanja za dijete u razvoju na hipoalergenoj dijeti. Oni koji ovaj termin razumiju, slobodno mi se mogu obratiti za moj dnevnik kuhanja u takvom režimu.