Gačani peku rakiju najviš od sliv ta rakija je najmilija, najpoznatija, za neke i najcjenjenija. Peče se rakija i od rušav tepak, drenjul, jabučin, od sliv belic, od ciburak i od borovic, čak i od murav. Zovu je rakija, zovu ju žujica po žućkastoj boji. Bijele rakije nisu bile na cijeni. Od rođenja do smrti rakija prati život Gačana, ona im je u mentalitetu i njihovoj osobnosti.
Gačani su gostoljubiv svijet. Vole oni da im tko dođe u kuću, da navrati i nije reijetko čuti "svrni na rakiju". Pa ako Vas pozovu, svratite. Poziv je od srca i široke gačanske duše. A zna se i zapivat: "Zora zori, dan se budi a ja moram odlazit"
Gačani peku rakiju najviš od sliv ta rakija je najmilija, najpoznatija, za neke i najcjenjenija. Peče se rakija i od rušav tepak, drenjul, jabučin, od sliv belic, od ciburak i od borovic, čak i od murav. Zovu je rakija, zovu ju žujica po žućkastoj boji. Bijele rakije nisu bile na cijeni. Od rođenja do smrti rakija prati život Gačana, ona im je u mentalitetu i njihovoj osobnosti.
Gačani su gostoljubiv svijet. Vole oni da im tko dođe u kuću, da navrati i nije reijetko čuti "svrni na rakiju". Pa ako Vas pozovu, svratite. Poziv je od srca i široke gačanske duše. A zna se i zapivat: "Zora zori, dan se budi a ja moram odlazit"
Sastojci
Priprema
Gačani peku rakiju najviš od sliv, ta rakija je najmilija, najpoznatija, za neke i najcjenjenija. Peče se rakija i od rušav tepak, drenjul, ja
bučin, od sliv belic, od ciburak i od borovic, čak i od murav.
Sve se mora mlit osim drenjul i borovic. Bačve u ke se meće moradu bit zdrave i čiste da kom ne dobije kakav danf. Kom mora bit redak, čin reji tin bolji, a ne gust kaj palenta. Kad se uvati krovina (plis) kaj se uvati na vrvu ne smi propast, er ako propane, niš od prave rakije. Prije neg se ide peć rakija.. krovinu pli treba maknut.Ako se oće da kom prije dojde, miša se drvenom velikom mišajon (motikon) više puti na dan, a kad kom počme kuvat, mora se pazit da ne kine van. Kom je dozrijal tekar unda kad prestane šapljat i pinit, a najbolje ga je man peć kad rakija zamiriši.
U samljivene rušve i jabuke naljiva se voda, a da bi jabuke kuvale na dno bačve se mora vrć edan anper sliv ili celi paket friške germe, inače niš od rakije.
U borovicu se isto naljiva voda i mećedu slive. nakon nekog vrimena borovica pušći ulje po vrvu koma, ulje se mora man žlicon brat.
Kad se rakija peče, oganj mora biti srednje jaki, prejaka vatra kod drenjule zna protirat pinu kroz civ i ofarbat rakiju u crljeno.
Rakija curi u politru i preljiva se u sud u kaj se vata.
Rakija od belic ili ciburak, od jabuk i rušav mora se prepeć da ne bi bila kisela i slaba. Da bi rušova rakija mirišala, od svakoga spečenog kotla ostavi se po pola *litre* prve rakije ili kere i s prepečenom pomiša da ima miris rušovače.Rakija se uljiva u drvene bačve, najviš rastove i od murve.
Rakija mora bit žuta bela rakija ni na ceni.
i dva spota sa ličkom rakijom
na standardnome hrvatskome jeziku:
Gačani peku rakiju najčešće od šljive bistrice. Lička rakija je najpoznatija a i najcjenjenija. Peče se rakija i od krušaka (tepki), drijena, jabuka, od šljiva bjelica te od borovice (klekovača). Proces pripreme za pečenje rakije od svih vrsta šljiva i krušaka je da se od samljevenih plodova pravi komina. Proces fermentacije ovisi o vanjskoj temperaturi ili temperaturi prostorije u kojoj se nalaze kace za komljenje. Komina mora biti tekuća, na njoj se napravi pokrov a nesmije se stvarati trulež, a da bi se proces fermentacije ubrzao preporuča se dnevno miješanje nekoliko puta. Najbolji indikator da je vrijenje završeno je prestanak pjenjenja komine i osjet mirisa stvorena alkohola.
U samljevene kruške i jabuke nalijeva se voda, a da bi jabuke uopće fermentirale, proces se potiče stavljanjem nekoliko kilograma šljiva ili svježeg kvasca u kominu.
U borovicu se također nalijeva voda i potiče proces vrijenja šljivama. Nakon nekog vremena borovica otpusti aromatično ulje koje se s površine žlicom mora odmah ukloniti.
Prilikom pečenja rakije, vatra mora biti srednje jaka, jaka vatra kod drijeka može prouzročiti da pjena komine prođe kroz cijev i hladnjak i oboji rakiju u crveno. Rakija curi u staklenu bočicu od pola litre i prelijeva se u posudu da bi se uklonili štetni i neukusni alkoholi.
Rakija od drugih vrsta šljiva, osim šljive bistrice, jabuke i kruške mora se prepeći da bi se dobila određena jakost, a da bi se zadržao okus kruške, od svakog ispečenog kotla ostavi se po litri "prve" rakije i zatim s prepečenicom pomiješa da zadrži okus kruške.
Rakija se ulijeva u drvene kace najčešće hrastove.
I ovdje divan zvuk prirode..Ličko lešče... ptičice i zvuk ovo je prelijepooo pjesma Gacka vodo bistra vodo zelena..Pozz!!
Posluživanje
Gačanska lička tradicija je da rakija mora biti srednje žute boje, na cijeni nisu baš bijele rakije ...
Mučenica - jeli ovaj naziv dobila što one koji više malo popiju muči ili što treba dosta truda i muke da bi se dobila dobra rakija. Možda po tome što šljive do kapljice prolaze kroz muke. Ma nije ni važno, važno je da kuća ima rakije, da se ima za "masirati unutra", kako se to kaže, rijeđe izvana.."Da se ima koja boca nedaj Bože doktora ili sudca ili advokata, za dite u školi protisnuti a valja prištediti bocu rakije more bit za dobit posal" i takve stvarčice koje se čovijeku u životu događaju.
Nisu rijetki i oni koji su bačvicu ili bocun tvrdo začepili, dapače zapečatili i s njom čekali udaju kćeri ili ženidbu sina a i u najtežim trenutcima rakija je valjala jer " kakova bi to čuvarina bila ako nebi bilo kaj žmulj rakije".
A ne mora biti samo slivova, može biti i rušova – od kruške tetke, može biti drenjulova - od drijenka, borovova – od ploda borovice.
Na nižoj je ljestvici rakija od cibura – ranih šljiva i belis, rane bijele šljive ali ako nema bolje dobra je i takva.
Zna se tako peći rakija i od murbe – dude, čak i od meda. Otvorenih rakija nikada nije bilo jer je šljiva bilo dosta a za šećer nije bilo dosta novaca.
Rakiju su mahom pili muškarci i to iz "vinenske čaše" – čaše za vino jer s malom čašom se može i uvrijediti koga. Žene nisu trebale piti a ako jesu onda potajice ili kad su u ženskom društvu. A da bi se rakija imala tijekom godine, zato se znalo prištedjeti tako, da se nije pekla u jesen već u proljeće ili čak u rano ljeto.
Tek sama to vidjela. I sjetila se svog djetinjstva, dobar dio provela sam kod babe i djeda te tetke u Lici (ali na drugm kraju nego je Anka ...). I sjećam se djeda kako je pekao rakiju, šljivovicu, i naučio tome i mog oca, inače Slavonca. Pa je Slavonac pekao ličku rakiju ...
I moj je tata to svoje umijeće pečenja rakije prenio i k nama u Sloveniju, skoro je svake zime pekao rakiju (ajoj, kako smo samo šljive brali, mati mila ...), to je bio pravi obred ... I kada je netko rekao da bi trebalo "tako i tako", moj je tata uvijek rekao "možeš ti, ali mene je moj punac tako naučio ...".
Ali, otkako je tata prije dvije godine umro, nema više te tradicije, okupljanja oko kotla, isprobavanja rakijice, one prve kada procuri ... Samo kotao podsjeća na neke lijepe zime, kada smo tse okupljali oko kotla ...
Kako je tebi ispao recept?
16