Stvarno je tako! :D
Ugodan vikend! :)
Sastojci
Priprema
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
“Ne treba nam dugo” – odgovoriše ribari.
“A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.
“Pa što radite sa tolikim slobodnim vremenom?”
“Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodne siestu provodimo sa svojim ženama. Navečer izlazimo u selo, sastajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo par pjesama. Naš je život ispunjen.”
Gospodin turist im predloži: “Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
“I što onda?”
“Uz veći brod ulovićete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan…čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
“Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
“Dvadeset do dvadeset pet godina”.
“I onda?”
“Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupnjom dionica i zaraditi milijune!”
“Milijune? Stvarno? A onda?”
“Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
“Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?” – upitaše Meksikanci.
Pouka: U životu uvijek moraš znati kamo si se uputio…jer, možda si već tamo!!
#18 Sanja, potpuno seslažem… ali upoznala sam i mnogo njih što žive u inozemstvu, a pate za rodnom grudom, grade tamo kuće, planiraju “preseliti se dogodine”, pa se to odulji “do penzije” a onda na kraju nikada to ne učine i umru nezadovoljni. Slažem se i s Pomoravkom, ako si odlučio živjeti gdje jesi, i radiš ono što radiš, budi time i zadovoljan! U tome i jeste bit ove priče! :)
22