Moj profil

Kruh moj svagdanji!

28
Kruh moj svagdanji!

U našoj kući svaki drugi, treći dan miriši svježi kruh, kao iz pekare. I tako je već nekoliko godina. Prema kruhu imam neko posebno strahopoštovanje još iz djetinstva, kada je moja baka pekla kruh u krušnoj peći. Kruh je tada za mene  bio nešto veliko i svećano, jer da nije tako zašto bi baka svaki hljeb i onaj mali hljepčić za mene, rukom prekrižila i onako u sebi promrmljala molitvu. U toj se molitvi isto spominje kruh naš svagdanji.

Stoga je kruh i do danas za mene ostao više od hrane, dajem mu posebnu pažnju i mjesto u svom domu i nikad ga ne bacam. On je za mene svetinja i tako se odnosim prema njemu.

Za izradu koristim sve vrste žitarica koje su mi dostupne i to uglavnom intergralne.

Miješam ih u različitim omjerima i sa različitim dodacima, od raznih sjemenaka do začina. To je razlog da vjerojatno još nikada nisam napravila dva ista kruha, ni po sastavu ni po izgledu. Svaki radim sa velikom ljubavlju i uložim cijelu sebe, stoga se nikako ne mogu odlučiti da kupim pekač kruha.

Kruh je od samog miješenja, do oblikovanja i dizanja, živi organizam (doslovno, zbog kvaščevih gljivica, a i preneseno zbog njegove topline i mekoće) i za mene direktan kontakt s njim je neprocjenjiv i nezamjenjiv osjećaj. Kao da sebe kroz njega dajem svim onima koji jedu moj kruh.

Na našoj dragoj Coolinariki gotovo svaki dan nikne po neki recept za kruh i pecivo, većina je gotovo identična, samo se razlikuje po dodacima i raznim lijepim idejama za njegovo oblikovanje. Tu nema velike filozofije, brašno, sol, voda i kvasac, a sve ostalo su finese koje razlikuju naše recepte.

Do sada nisam dala ni jedan recept za kruh (osim za pecivo „bublice“) a razlog je upravo u tome što opisujem u ovom dugom uvodu.

Danas je vani grozno vrijeme, u mom domu miriše po svježem kruhu, a mene obuzeli neki romantični i nostalgični osjećaji, pa sam tako odlučila dati vam recept današnjeg kruha i pokazat vam nekolicinu slika mojih kruhova i peciva.

Mnogi će reči da je ovaj tekst predug za uvod u recept i da možda spada u članak, ali ja nekako moram prije recepta reči šta je za mene kruh, i kako ga doživljavam, pa mi ne zamjerite.

U našoj kući svaki drugi, treći dan miriši svježi kruh, kao iz pekare. I tako je već nekoliko godina. Prema kruhu imam neko posebno strahopoštovanje još iz djetinstva, kada je moja baka pekla kruh u krušnoj peći. Kruh je tada za mene  bio nešto veliko i svećano, jer da nije tako zašto bi baka svaki hljeb i onaj mali hljepčić za mene, rukom prekrižila i onako u sebi promrmljala molitvu. U toj se molitvi isto spominje kruh naš svagdanji.

Stoga je kruh i do danas za mene ostao više od hrane, dajem mu posebnu pažnju i mjesto u svom domu i nikad ga ne bacam. On je za mene svetinja i tako se odnosim prema njemu.

Za izradu koristim sve vrste žitarica koje su mi dostupne i to uglavnom intergralne.

Miješam ih u različitim omjerima i sa različitim dodacima, od raznih sjemenaka do začina. To je razlog da vjerojatno još nikada nisam napravila dva ista kruha, ni po sastavu ni po izgledu. Svaki radim sa velikom ljubavlju i uložim cijelu sebe, stoga se nikako ne mogu odlučiti da kupim pekač kruha.

Kruh je od samog miješenja, do oblikovanja i dizanja, živi organizam (doslovno, zbog kvaščevih gljivica, a i preneseno zbog njegove topline i mekoće) i za mene direktan kontakt s njim je neprocjenjiv i nezamjenjiv osjećaj. Kao da sebe kroz njega dajem svim onima koji jedu moj kruh.

Na našoj dragoj Coolinariki gotovo svaki dan nikne po neki recept za kruh i pecivo, većina je gotovo identična, samo se razlikuje po dodacima i raznim lijepim idejama za njegovo oblikovanje. Tu nema velike filozofije, brašno, sol, voda i kvasac, a sve ostalo su finese koje razlikuju naše recepte.

Do sada nisam dala ni jedan recept za kruh (osim za pecivo „bublice“) a razlog je upravo u tome što opisujem u ovom dugom uvodu.

Danas je vani grozno vrijeme, u mom domu miriše po svježem kruhu, a mene obuzeli neki romantični i nostalgični osjećaji, pa sam tako odlučila dati vam recept današnjeg kruha i pokazat vam nekolicinu slika mojih kruhova i peciva.

Mnogi će reči da je ovaj tekst predug za uvod u recept i da možda spada u članak, ali ja nekako moram prije recepta reči šta je za mene kruh, i kako ga doživljavam, pa mi ne zamjerite.

Sastojci

1,5 kg integralnog brašna pšenice, zobi, heljde i pira
šalica posija, mekinja
šalica bućinih koštica
pola šalice sjemenke suncokreta
malo mlijeka i žlica meda
2 žlice suhog kvasca
1 dcl bućinog ulje
tople vode i mlijeka po potrebi
žumanjak i malo šalše

Priprema

1.

U malo mlakog mlijeka, u kojem sam otopila žlicu meda, stavila sam dvije žlice suhog kvasca, promiješala i pustila desetak minuta da kvašćeve gljivice ožive.

Za to vrijeme u veliku zdjelu (moj stari vajdlek) stavila sam u jednakim omjerima sva brašna, koja sam navela u sastojcima i sjemenke buće. Zasolila sam i dobro promiješala suhu smjesu. Napravila rupu u sredini i izlila probuđeni kvasac. Lagano umiješala i dodala mlake vode.

2.

Rukama mijesila i dodavala toplo mlijeko i vodu (razrijeđeno mlijeko) tako dugo dok nisam zadovoljna dobivenom toplom, podatnom kuglom od tijesta. Tada obilno zalijem kuglu bućinim uljem (u ovom današnjem je samo bućino, ali koristim i maslinovo i miješano i maslac...) te ponovo dobro promijesim. Sad samo još malo zauljim površinu, da se ne osuši, poklopim čistom krpom i pustim najmanje tri sata, a često i puno duže, da se diže.

3.

Dignuto tijesto lagano premjestim na jedan stari, još uvijek bijeli ko snijeg, stolnjak, koji mi služi samo za kruh (manje količine i peciva radim na silikonskom podlošku) i rasporedim u male kugle, već prema tome da li ću raditi manje ili veće kruheke ili peciva, ili stavljati u kalupe i kalupiće. Ponovo ih promijesim i oblikujem.

Ovaj put sam u čast naše aktualne Cool šefice radila velike suncokrete, par hljepčića i male ružice, po Lunoinoj ideji.

4.

Suncokrete sam premazala žutanjkom i sredinu posula sjemenke suncokreta, pa su imali hrskavu koricu, a  hljepčiće premazala šalšom i bućinim uljem (u zadnje vrijeme premazujem ih i čvrstim jogurtom i uljem po Zocacroinom receptu) da ostaju što duže mekani i svježi.

5.

Ostavila sam ih nekih dvadeset-trideset minuta da ponovo malo narastu.

6.

Pećnicu sam ugrijala na 230°C. Kad sam stavila kruh i pecivo u pećnicu smanjila temperaturu na 200°C i pekla 35 minuta.

7.

Odmah nakon što ih izvadim iz pećnice stavim na žicu i dobro pokrijem sa dvije krpe, da svoje pećenje završe na stolu.

Tako ostane dok se potpuno ne ohladi (možete misliti!? ) a tek onda ga spremam u kutiju za kruh.

Jedemo ga tako dugo dok ga ima, obično dva tri dana, ovisno koliku količinu pećem odjednom, i zadnji dan je ukusan i mekan. I nikada nisam bacila ni komadića!!!

8.

To je moj recept ili saga o kruhu mojem svagdanjem!

  • Kruh(5)
  • Kruh i pecivo(1)
  • Hleb-peciva(1)
  • Integralni-hleb(1)

32

Super recept, inače hleb slabo jedem jer sam večita dijetalka🙁 ali kad vidim ove prelepe varijante ne mogu da odolim 😍👋

Hvala, Banditos!!!

Super uvod, a slika je prelijepa😘

Kako je tebi ispao recept?

Poslikaj i pohvali se! :)

Još recepata za ovo jelo

Najzdravji & Najbrzi Kruh
vanili

Najzdravji & Najbrzi Kruh

Recepti koji koriste slične sastojke

Zobeni prutići s jogurtom
lynda

Zobeni prutići s jogurtom