Svaki pravi muškarac mora znati napraviti dobar gulaš, jer kad muškarac to radi onda to nije puko spravljanje jela - to je demonstracija iskonske muževnosti! Nevjerojatno je to što dobar gulaš čini na ovim prostorima. To je ovdje direktno vezano ne samo s sposobnošću da se brineš o obitelji, nego i da te smatraju odgovornim, plemenitim i mudrim čovjekom. Da se recimo pročuje da premijerski kandidat ne zna napraviti dobar gulaš, nema šanse da taj ovdje dobije izbore. Ma ni na glavu da se nasadi! Svi bi rekli da to nije kompletan muškarac nego neki mutavac ili u najmanju ruku mlakonja. Ako recimo imaš problema u braku jer tučeš ženu i pijanac si, pa te punica očima ne može vidjeti, sve to bez problema izgladiš tako da ženi i punici napraviš dobar gulaš i odma' će ti oprostiti sva zlodjela i početi te hvaliti na poslu i susjedstvu kako si pravi sposobni muž i zet, kako se na tebe može računati, kako svašta znaš popraviti po kući i kako si baš eto jučer napravio savršen gulaš.
I tako, ja, k'o i svi pravi muži, radim gulaš s vremena na vrijeme. Nekad iz nužde jer sam nešto zabrljao, a nekad čisto da preduprijedim moguće probleme i pokažem tko je gazda!
Daklem, ovako to radim:
Prvo natočiti čašu vina. Poveću. Da ne moraš brzo nadolijevati. Ili rakijicu. Nikako neki Stock ili Whiskey. Ne valja to. Ogadilo me to još odavno. 93-će sam čekao Novu godinu kod Denčuge i tamo se za dva sata nalio Stocka da sam obnevidio. Jopa (Joshua) se isto bio uništio od Stocka pa su ga bacili da spava iza kauča, a on im se valjda iz osvete (što li drugo?), odužio tako što je ostavio trajni trag na "ganc" novom tepihu. To je bio zadnji put da čekamo Novu godinu kod Denčuge. Spametovao se čovjek. Dok se nije oženio. Onda nas je pozvao na svadbu. I mi ga opet podsjetili zašto više ne slavimo Nove godine kod njega. I pokazali to njegovoj tazbini. I susjedima koji su im naivno i velikodušno ustupili svoje kuće da uzvanici mogu prespavati. Zahvaljujući drugu Džigiju, jedan je poslije morao krečiti ne samo unutra nego i čak i fasadu. Pranje nije pomoglo.
Eto, zato nije dobro piti Stock ili Whiskey. Ogadi ti se i izađeš na loš glas. Osim! Osim ako se ne radi o susjedu mi Neimaru. Naime, Neimar voli whiskey. Nije sada da ga baš "voli", nego ga voli više od rakije, vina ili gembača. Pazi to: čovjek je zagorec a ne voli gembač! Da ne povjeruješ. A, inače, dobar čovjek je Neimar.
Nego, da se vratim na racept: Otpiješ par gutljaja vina ili trgneš prvu čašu rakijice ako je zima. Ako je ljeto, može i pivo. Ne da može, nego je i bolje. Ali, ljeti se ionako više radi roštilj negoli gulaš.
Kad je to gotovo, onda uzmeš hrgu mesa. Meni je najdraža junetina. I to prsa ili dio od vrata. Volim da je to meso malo prošarano. Plećka mi isto može proći, ali mi je malo previše krta. Ali, ako nema junetine, poslužit će bilo kakvo meso. Ne samo da će poslužit, nego ćeš napraviti odličan gulaš tako da će punica otići u crkvu zahvaliti svetom Anti što joj je kćer našla pravog muža. Boljeg no što je zaslužila i što se nadala. :)
Dalje, bila junetina ili ne, važno je da ta hrga bude baš hrga. Onako, da ti ulijeva povjerenje da ćeš sve ukućane, punicu, susjede i slučajno ako ti navrati tetak Matko iz Njemačke do sita nahraniti, te da će još nešto preteći za večeru. Ima nekih jela koja se ne mogu raditi u malim količinama. Nema šanse da se napravi dobar gulaš, grah ili sarma za dva ili tri čovjeka. Zato se za gulaš treba odabrati poveća posuda ili neka lončina. Kad kažem lončina, onda mislim na onu vrstu lončine koju dobijaš od starih tetaka ili strina kao svadbene poklone. Te starije žene pune su mudrosti. Znaju one vrlo dobro kakav si ti čovjek i da će ti sigurno zatrebati da sačuvaš brak i dobar obraz. Svoj i familijin!
Kad imaš lončinu i meso, onda iz špajza nabereš podosta luka. Podosta je baš "podosta". To je drugi ili treći sastojak po važnosti za dobar gulaš. Strogo tehnički gledano, lončina možda i nije sastojak, ali pošto bez njega nema gulaša je ga uvijek ubrajam u "sastojke".
Ondak u lončinu staviš ulja, nasjeckani luk i počneš dinstati. Tu natočiš drugu čašu vina, polako miješaš luk, pijuckaš vino i pazi sad: isključiš napu ako ju imaš. Ako kuhaš vani, onda svakako pozovi ljude da ti se približe i omirišu luk kako se dinsta. Zašto? Pa zato što nema živog čovjeka koji može odoliti mirisu dinstanog luka. Nitko ne sanja o tome da jede dinstani luk, ali je zato dinstani luk najava svakog dobrog ručka. Ako se na početku ne dinsta luk, ručak može biti dobar ili loš, ali ako se dinsta luk - u ovim krajevima to je garancija za dobar ručak! Taj miris kod ovdašnjih ljudi započne nezaustavljiv proces stvaranja poveće rezerve specifičnog hormona u tijelu koji prilikom komzumacije jela izaziva osjećaj blaženstva i nagradu za bilo kakvo odricanje ili ovozemaljsku patnju.
Eto, to su tri osnovna sastojka.
Ostalo je sve jednostavno: Nakon luka, ubaciš meso nasječeno na kockice. Zapečeš ga i ostaviš da se lagano krčka u svom soku. Po potrebi dodaš vode. Ubaciš lovora, vegete, soli, papra, paprike (slatke i ljute), kocku goveđe i proljetne juhe. Možeš na početku dodati i protisnuti češnjak i naribanu mrkvu. I svašta još nešto ako voliš, ali i ne moraš. Gulaš će u oba slučaja biti odličan!
Poslužiti možeš s kuhanom rižom, krumpirom ili samo sa kruhom. Osobno preferiram ovu zadnju opciju. Previše cickanja oko ručka izazvati će negativne konotacije kod ženskog dijela publike. Uspjeh je zagarantiran!
I još zadnji savjet!:
Neka ručak kasni jedno pola sata, barem! Neka dobro izgladne!
Svaki pravi muškarac mora znati napraviti dobar gulaš, jer kad muškarac to radi onda to nije puko spravljanje jela - to je demonstracija iskonske muževnosti! Nevjerojatno je to što dobar gulaš čini na ovim prostorima. To je ovdje direktno vezano ne samo s sposobnošću da se brineš o obitelji, nego i da te smatraju odgovornim, plemenitim i mudrim čovjekom. Da se recimo pročuje da premijerski kandidat ne zna napraviti dobar gulaš, nema šanse da taj ovdje dobije izbore. Ma ni na glavu da se nasadi! Svi bi rekli da to nije kompletan muškarac nego neki mutavac ili u najmanju ruku mlakonja. Ako recimo imaš problema u braku jer tučeš ženu i pijanac si, pa te punica očima ne može vidjeti, sve to bez problema izgladiš tako da ženi i punici napraviš dobar gulaš i odma' će ti oprostiti sva zlodjela i početi te hvaliti na poslu i susjedstvu kako si pravi sposobni muž i zet, kako se na tebe može računati, kako svašta znaš popraviti po kući i kako si baš eto jučer napravio savršen gulaš.
I tako, ja, k'o i svi pravi muži, radim gulaš s vremena na vrijeme. Nekad iz nužde jer sam nešto zabrljao, a nekad čisto da preduprijedim moguće probleme i pokažem tko je gazda!
Daklem, ovako to radim:
Prvo natočiti čašu vina. Poveću. Da ne moraš brzo nadolijevati. Ili rakijicu. Nikako neki Stock ili Whiskey. Ne valja to. Ogadilo me to još odavno. 93-će sam čekao Novu godinu kod Denčuge i tamo se za dva sata nalio Stocka da sam obnevidio. Jopa (Joshua) se isto bio uništio od Stocka pa su ga bacili da spava iza kauča, a on im se valjda iz osvete (što li drugo?), odužio tako što je ostavio trajni trag na "ganc" novom tepihu. To je bio zadnji put da čekamo Novu godinu kod Denčuge. Spametovao se čovjek. Dok se nije oženio. Onda nas je pozvao na svadbu. I mi ga opet podsjetili zašto više ne slavimo Nove godine kod njega. I pokazali to njegovoj tazbini. I susjedima koji su im naivno i velikodušno ustupili svoje kuće da uzvanici mogu prespavati. Zahvaljujući drugu Džigiju, jedan je poslije morao krečiti ne samo unutra nego i čak i fasadu. Pranje nije pomoglo.
Eto, zato nije dobro piti Stock ili Whiskey. Ogadi ti se i izađeš na loš glas. Osim! Osim ako se ne radi o susjedu mi Neimaru. Naime, Neimar voli whiskey. Nije sada da ga baš "voli", nego ga voli više od rakije, vina ili gembača. Pazi to: čovjek je zagorec a ne voli gembač! Da ne povjeruješ. A, inače, dobar čovjek je Neimar.
Nego, da se vratim na racept: Otpiješ par gutljaja vina ili trgneš prvu čašu rakijice ako je zima. Ako je ljeto, može i pivo. Ne da može, nego je i bolje. Ali, ljeti se ionako više radi roštilj negoli gulaš.
Kad je to gotovo, onda uzmeš hrgu mesa. Meni je najdraža junetina. I to prsa ili dio od vrata. Volim da je to meso malo prošarano. Plećka mi isto može proći, ali mi je malo previše krta. Ali, ako nema junetine, poslužit će bilo kakvo meso. Ne samo da će poslužit, nego ćeš napraviti odličan gulaš tako da će punica otići u crkvu zahvaliti svetom Anti što joj je kćer našla pravog muža. Boljeg no što je zaslužila i što se nadala. :)
Dalje, bila junetina ili ne, važno je da ta hrga bude baš hrga. Onako, da ti ulijeva povjerenje da ćeš sve ukućane, punicu, susjede i slučajno ako ti navrati tetak Matko iz Njemačke do sita nahraniti, te da će još nešto preteći za večeru. Ima nekih jela koja se ne mogu raditi u malim količinama. Nema šanse da se napravi dobar gulaš, grah ili sarma za dva ili tri čovjeka. Zato se za gulaš treba odabrati poveća posuda ili neka lončina. Kad kažem lončina, onda mislim na onu vrstu lončine koju dobijaš od starih tetaka ili strina kao svadbene poklone. Te starije žene pune su mudrosti. Znaju one vrlo dobro kakav si ti čovjek i da će ti sigurno zatrebati da sačuvaš brak i dobar obraz. Svoj i familijin!
Kad imaš lončinu i meso, onda iz špajza nabereš podosta luka. Podosta je baš "podosta". To je drugi ili treći sastojak po važnosti za dobar gulaš. Strogo tehnički gledano, lončina možda i nije sastojak, ali pošto bez njega nema gulaša je ga uvijek ubrajam u "sastojke".
Ondak u lončinu staviš ulja, nasjeckani luk i počneš dinstati. Tu natočiš drugu čašu vina, polako miješaš luk, pijuckaš vino i pazi sad: isključiš napu ako ju imaš. Ako kuhaš vani, onda svakako pozovi ljude da ti se približe i omirišu luk kako se dinsta. Zašto? Pa zato što nema živog čovjeka koji može odoliti mirisu dinstanog luka. Nitko ne sanja o tome da jede dinstani luk, ali je zato dinstani luk najava svakog dobrog ručka. Ako se na početku ne dinsta luk, ručak može biti dobar ili loš, ali ako se dinsta luk - u ovim krajevima to je garancija za dobar ručak! Taj miris kod ovdašnjih ljudi započne nezaustavljiv proces stvaranja poveće rezerve specifičnog hormona u tijelu koji prilikom komzumacije jela izaziva osjećaj blaženstva i nagradu za bilo kakvo odricanje ili ovozemaljsku patnju.
Eto, to su tri osnovna sastojka.
Ostalo je sve jednostavno: Nakon luka, ubaciš meso nasječeno na kockice. Zapečeš ga i ostaviš da se lagano krčka u svom soku. Po potrebi dodaš vode. Ubaciš lovora, vegete, soli, papra, paprike (slatke i ljute), kocku goveđe i proljetne juhe. Možeš na početku dodati i protisnuti češnjak i naribanu mrkvu. I svašta još nešto ako voliš, ali i ne moraš. Gulaš će u oba slučaja biti odličan!
Poslužiti možeš s kuhanom rižom, krumpirom ili samo sa kruhom. Osobno preferiram ovu zadnju opciju. Previše cickanja oko ručka izazvati će negativne konotacije kod ženskog dijela publike. Uspjeh je zagarantiran!
I još zadnji savjet!:
Neka ručak kasni jedno pola sata, barem! Neka dobro izgladne!
Sastojci
Priprema
Prodinstati luk. Ovisno o preferencijama, dodati naribane 2-3 mrkve srednje veličine. Na kraju dinstanja, po povolji dodati protisnutog češnjaka (5-6 češanja)
Ubaciti mesko izrezano na kockice (2x2 cm) i pojačati vatru na maksimum da se meso zapeče. Miješati svaku minutu. Nakon 10-tak minuta, tj. nakon što je meso zapečeno sa svih strana, smanjiti temperaturu i pustiti da se lagano krčka u svom soku. jedno sat i pol. Odmah posoliti i dodati lovora da meso ne bude bljutavo. Po potrebi dodati vode (vrele) da pokrije meso. Ako imate temeljca, onda još bolje!
Ukoliko volite šmek vina, dodajte ga čim zapečate meso. Znači, dok je jaka vatra i ostavite 4-5 minuta otklopljeno da vino ispari. Ja dodam graševine jedno 2-3 decilitra.
Dodati ostale začine: vegetu, papar, papriku, čili po volji, pasta od rajčice (ja ju ne dodajem) i ostaviti da kuha dok meso dobro ne omekša (da se može lijepo žlicom razdvajati). Ako nemate temeljca, dodati kocku goveđe i proljetne juhe.
P.S. Tanja veli da je dobro dodati i par nasjeckanih suhih šljiva!
Nakon jedno pola sata kuhanja probati i po potrebi "ugoditi" pojedine začine (zaljutiti, posoliti, ...).
Kad je gotovo, ostaviti pola sata da "stane".
Posluživanje
Da se ljudi ne bi sramili koliko puno su pojeli (pogotovo žene), posluživati u povećim zdjelama sa kuhanim krumpirom, rižom ili samo sa kruhom (meni najdraža opcija).
Moj prvi gulaš i ispa je prva liga! Za početnike u kužini kao ja , jedino ovaj koncentrat nebi bilo loše napisat radi li se o žlici ili više ;) skoro cila tuba je bila unutra ali ispalo je za prste polizat! hehe 🙂
Ha, ha, ha! Uvod za bogove! Sad sam ga ištampala i hitno nosim mužu s podebljanom rečenicom - svaki muškarac mora znati napraviti dobar gulaš jer je to demonstracija iskonske muževnosti.
Možda to kod njega pokrene pozitivnu reakciju oslobađanja od urođenog straha pred loncima i zdjelama. Teški strah mu izaziva čak i pečenje jaja na oko.
Svi bi dečki bili rado u macho izvedbi, a sad bar znamo način - nek kuhaju gulaš i postići će divljenje svog ženskog svijeta u svojoj blizini. Ma i sama sam se uvjerila u tu činjenicu.
Kako je tebi ispao recept?
5