Kad sam ispekla pogačice, moj veliki sin je rekao: A što su ti lijepe PATOFNE!
Mislila sam, otkud takva asocijacija?
PATOFNE su glavni atribut domaće topline, simfonija odmora. Bude se sa vama, prate vas po stanu, strpljivo vas čekaju.
A i pogačice ugriju!
Kad sam ispekla pogačice, moj veliki sin je rekao: A što su ti lijepe PATOFNE!
Mislila sam, otkud takva asocijacija?
PATOFNE su glavni atribut domaće topline, simfonija odmora. Bude se sa vama, prate vas po stanu, strpljivo vas čekaju.
A i pogačice ugriju!
Sastojci
Priprema
Rastvoriti kvasac u čašu toplog mlijeka.
Umutiti jaje, krišku kozjeg sira, krišku kravljeg sira (200 g), 1 dl ulja, 2 dl mlijeka.
Sve sasuti u vanglu s brašnom, oko 800 g. Dodavati rašna kao za pogaču. Ostaviti da nadođe.
Rasklagijati tijesto debljine prsta, vaditi čašom pogačice, ups, hoću reći PATOFNE. Redati u pleh. Premazati jajetom, posuti susamom. Peći 15 minuta na 220 stepeni.
Posluživanje
Zgrijati se u PATOFNAMA uz tople pogačice.
Ljubi ga majka za ovu inspiraciju!
Baš tako. I danas osjećam miris kolača sa polica starog kredenca, gdje je majka krila kolače za poslije ručka.
Konotacije koje u meni budi ovaj kulinarski šedevr- Gradac kod Pljevlja, daleka 60-a godina prošlog vijeka... Mila majka sa puno ljubavi i dobre volje svojoj, još uvijek nejakoj, dječici sprema pogačice u koje, pored brašna, mlijeka, kvasca i ostalih neophodnih sastojaka, mijesi pregršt majčinske topline (a i supružničke, ruku na srce). Dok se tako pogačice peku, opojni miris se širi iz prostaranog, dvosobnog stana (mada je za sreću dosta i 30 kvadrata, ali od viška ne boli glava) i dopire do poljane na kojoj se nejač bezbrižno igra... I, mamin poziv nije neophodan, pogačice same zovu! Zovu, da se opet svi okupe za stolom, u svom porodičnom gnijezdu iz koga će, neminovno, ptići morati jednog dana da odlete... Do tad, oni u živaju u momentu, i punu pažnju poklanjaju jedni drugima, ne opterećujući se previše pitanjem- šta će sjutra biti, i ne sluteći da će komunizmu jednog dana doći kraj. A danas, samo sa uzdahom i nostalgijom u duši, izuste poluglasno- E Tito, Tito! Ali pogačice su kao mostovi, neprolazna kategorija, spajaju ljude bez obzira u kom vremenu i političkom režimu živjeli...
11