Moja interpretacija poznatog recepta dostojna najsvečanijih prilika, uz to jednostavna i brza.
Jako sam vezana baš na ovu fotografiju, koju sam listajući već stare stvari, danas pronašla. Dan prije promocije moje knjige u Ljubljani, nakon cjelodnevnog pripremanja zakuske za stotinjak ljudi, u osam navečer , još jedna "genijalna" ideja, koja nema veze s pameću, odnosno preostalom snagom. Nazivam Andreja Goljata, velikog slovenskog kuhara, sa kojim sam sudjelovala na portalu Mercatora- poznajemo se, onako, preko telefona. Molim ga za savjet -možda trik, kako da sačuvam hrskave bigne za sutradan uvečer. "Ne može, odgovara. Do sutra, na ovoj vlazi, postat će mekani". "Šteta", odgovaram. "Koliko vam ih treba?" "Paa, jedno stotinjak, 120 recimo." "I to ste mislili peći u vašoj kućnoj pećnici? Šta vam pada na pamet !" "Ništa, radit ću krostine." "Nije to isto. Daakle, treba vam ih 130. Da budu od jednog griza... Punit ćete ih zadnjih pola sata. Neka u 16,30 netko dođe po njih u Škofju Loku". Ostajem bez riječi , oči su mi zasuzile i drhtavim glasom ga pitam: "Kako da vam se zahvalim na vašoj velikoj ljubaznosti?". "Pošaljite i meni jednu knjigu. Vaš Mediteran je moje novo zadovoljstvo". Još jednom hvala, gospodine Goljat, za toliku nesebičnost i prijaznost
Moja interpretacija poznatog recepta dostojna najsvečanijih prilika, uz to jednostavna i brza.
Jako sam vezana baš na ovu fotografiju, koju sam listajući već stare stvari, danas pronašla. Dan prije promocije moje knjige u Ljubljani, nakon cjelodnevnog pripremanja zakuske za stotinjak ljudi, u osam navečer , još jedna "genijalna" ideja, koja nema veze s pameću, odnosno preostalom snagom. Nazivam Andreja Goljata, velikog slovenskog kuhara, sa kojim sam sudjelovala na portalu Mercatora- poznajemo se, onako, preko telefona. Molim ga za savjet -možda trik, kako da sačuvam hrskave bigne za sutradan uvečer. "Ne može, odgovara. Do sutra, na ovoj vlazi, postat će mekani". "Šteta", odgovaram. "Koliko vam ih treba?" "Paa, jedno stotinjak, 120 recimo." "I to ste mislili peći u vašoj kućnoj pećnici? Šta vam pada na pamet !" "Ništa, radit ću krostine." "Nije to isto. Daakle, treba vam ih 130. Da budu od jednog griza... Punit ćete ih zadnjih pola sata. Neka u 16,30 netko dođe po njih u Škofju Loku". Ostajem bez riječi , oči su mi zasuzile i drhtavim glasom ga pitam: "Kako da vam se zahvalim na vašoj velikoj ljubaznosti?". "Pošaljite i meni jednu knjigu. Vaš Mediteran je moje novo zadovoljstvo". Još jednom hvala, gospodine Goljat, za toliku nesebičnost i prijaznost
Sastojci
Priprema
U multipraktiku sameljite zajedno mortadelu isjeckanu na kockice i krem sir
Istucite slatko vrhnje i dodajte kremi, te još nekoliko puta zavrtite u multipraktiku
Stavite u zdjelicu s poklopcem u hladnjak, do posluživanja
Posluživanje
Ideja da se ovaj mousse služi u košaricama bignea bila je savršena -treba ih naravno puniti zadnji trenutak. Bilo bi idealno sa slastičarskom vrećicom i oštrim šiljkom (najširim) puniti ih odozdo, tako da bigne ostanu cijeli. Nama je to bilo prekomplicirano jer je bilo veoma mnogo ljudi i vrijeme je stiskalo.
Pjenica se može služiti na manjim, popečenim krostinima - važan je taj "susret" pjenice i hrskavosti. Dakle, na hrskavoj podlozi slastičarskim špricem istisnite lijepu ružicu pjenice. Na nju možete dodatno staviti još malo isjeckanih pistacija
8