Žganci ili palenta sa jogurtom i čvarcima

Ovaj recept ili bolje rečeno ove redove pišem da zabilježim dio nekih prošlih vremena, uspomena, sjećanja i priča, dašak tradicije obitelji i moga kraja. Jer reći će netko teške li muke skuhati žgance i preliti ih jogurtom ili pečenim čvarcima i u pravu je, ali htjela bih sačuvati makar djelić starine koji je duboko utkan u tom starom jelu na kojemu su se odhranile generacije i generacije sve do danas, kako one u ravnici tako i on druge u kršu i kamenu. Kada recimo pitate slučajno te starije, reći će vam mnogi da ne mogu više ni vidjeti žgance¸ jer im je to bila svakodnevna hrana, ali ima i onih drugih koji ih unatoč tome još uvijek vole. Ja se sjetim svog djetinjstva i fruštuka žganaca sa mlijekom, kobasicom, čvarcima, a mi djeca smo jela kuhani griz s malo šećera ili meda. Sjetim se jedne bake koja je to spremala, bake moje prijateljice koja me je čuvala, stare drvene sinije i tanjura iz kojih su se još pušile te delicije, jer mi kod kuće griz i žganci nisu bili   "tako slatki i  ukusni ", da me mama čuje, ma znala je to ona dobro jer u većem društvu je sve slađe. Eto to je moja priča o žgancima, dobar vam tek!