Rasplakaše me ove divne, mirisne sljive. Zapravo sam htela praviti pekmez od marelica al’ su se sve one lepe rasprodale. Ni šljivama nisam mogla odoliti, kupim ih... pa ih gedam, nižu se sećanja....divna, dječačka, topla...slatka isto koliko i ove divne šljive a onda me tako rastuže...
Dusa me zaboli pri pomisli kako te nemogu vise nazvati mila moja majkice da mi kazes po ko zna koji put kako pravis taj divan pekmez od šljiva. Još me ljuti realnost u kojoj te nema, razljuti me isto toliko i spoznaja da si mi uvek pričala o njemu s takvom radošću a ja nisam slušala, jer ti si uvek tu, samo telefonski poziv udaljena ... i danas sam te poželjela nazvati.
A onda sam uzela tvoje recepte u nadi da ću ga tamo pronaći. Listajući list po list, ahh koliko si ih samo ispisala ....valjda mi
:(Još nema komentara