umjetno nenutritivno sladilo nove generacije sintetizirano u Njemačkoj 1967. godine, za uporabu dopušteno tek 1989. godine, i to samo u nekim zemljama. Dolazi u obliku bijelog praha bez mirisa, a slađi je od šećera 150-200 puta. Stabilan je čak i na temperaturama do 235°C. Moguće ga je koristiti u kombinaciji s ostalim sladilima. Koristi se u osvježavajućim napitcima, kao stolno sladilo, u žvakaćim gumama, komprimatima i pastama za zube. Dopušteni dnevni unos do 9 mg/kg tjelesne težine.