Azijske juhe: Koji su sastojci, kako se pripremaju i jedu?

Juha je za nas nezaobilazno jelo. Vjerovatno je većina ovaj tjedan barem jednom jela juhu. Kod nas je uobičajno mišljenje da žlica vodi zdravlju. Juhu obavezno kuhamo s mrkvom, lukom, peršinom, mesom ili ribom, tjesteninom ili rižom. Volimo kada u hladnjaku imamo lonac juhe, što znači da sutradan ne moramo kuhati ako ne stignemo ili nam se ne da. Juha znači sigurnost i dom.

Juhe jugoistočne Azije, kojih ima bezbroj, vrlo su složenog okusa i predstavljaju potpuni obrok.

I nismo jedini! Većina čovječanstva jede juhe, čak i u krajevima u kojima se temperatura ne spušta ispod 20 stupnjeva. U zemljama južnoistočne Azije, poput Vijetnama, Tajlanda, Kambodže, Indonezije, Filipina, pripremaju se vrlo maštovita jela, koja se jedu žlicom ili eventualno štapićima, uz ispijanje tekućine direktno iz zdjelica.
Pho je slavna vijetnamska juha, od svjetlo žute do boje jantara, s tjesteninom od riže i govedinom, te svježim biljem. Bistra i jarkih boja, već na prvi pogled daje osjećaj svježine. Vijetnamci je uglavnom jedu za doručak, mada zdjelicu phoa možete u bilo koje doba dana i noć kupiti kod uličnih prodavača u Vijetnamu, te u susjednom Laosu.

Pho se priprema od goveđih kostiju, đumbira, češnjaka, luka i fish saucea (riblji umak), te mješavine začina od aniša i kardamoma do klinčića i cimeta. Tek kad se već nalazi u zdjelicama, dodaje se zasebno kuhano goveđe meso, narezano na tanke komade, te tjestenina od riže. Poseban okus joj daje svježe začinsko bilje, listovi limete, bosiljka, metvice, korijandera, te sojine klice.

Tom Yam je za Tajlanđane, ono što je Pho za Vijetnamce. Nacionalno jelo, koje se priprema u svako doba dana, omiljeni street food Tajlanđana, ali i Indonežana, Kambodžanaca, Malezijaca. Tom Yum je gušća juha crvenkasto-narančaste boje i vrlo složenog okusa, u kojem dominiraju kisele, pikantne i slatke note. Kiselkasti okus mu daje sok limete, lemongrass i rajčice, pikantni đumbir i chili pasta, slatkasti kokosovo mlijeko. Originalni Tom Yum se priprema s račićima, chili pastom, rajčicama, lemongrassom, đumbirom, korijenom galanga (sličan đumbiru, ali manje pikantan, i mirisniji).

Nacionalno jelo Malezijaca je laksa, juha koja izvorno spada u kuhinju nonya ili tzv. peranakan Kineza koje su se od 16-og stoljeća naseljavali u dijelove Južnoistočne Azije. Kinezi su sa sobom donijeli ljubav prema svinjetini, a od domorodaca prihvatili začine i začinske trave. Postoje dva osnovna tipa lakse, ovisno o sastojcima koji se dodaju nakon pripreme juhe, curry laksa slađeg okusa, priprema se s curry pastom i kokosovim mlijekom, te asam laksa, kiselkastijeg okusa, koji treba zahvaliti tamarindu. Glavni sastojak svake lakse je laksa paste, gusti umak koji se sastoji od lemongrassa, đumbira, luka, chili paste, korijena galanga, kurkume, praha koji se dobiva sušenjem račića. Laksa se poslužuje, slično kao i druge bistre juhe Jugoistočne Azije, tako da se najprije u zdjelice stavi deblja ili tanja tjestenina od riže ili pšenice, nakon toga komadi mesa, ribe ili račići, i na kraju se dodaje juha i svježe začinske trave.
Juhe jugoistočne Azije, kojih ima stvarno bezbroj, vrlo su složenog okusa i predstavljaju potpuni obrok. Sastojci i okusi nam često mogu izgledati nespojivi. Tajlandska juha Canh Chu Ca, među sastojcima ima ribu, tamarind, ananas i grah, dok se filipinska Tinolang Manok priprema s ribljim umakom, piletinom, papajom i đumbirom.