Čitala sam članke i utiske sa prethodnih okupljanja i ništa drugačije ne bih mogla napisati od onoga što su učesnici i učesnice prethodnih skupova lepo opisale. Zato vam predstavljam pogled iz drugog ugla. Članak je napisao moj deran, kao podsticaj svim onim momcima i devojkama, supruzima i suprugama Coolinaričara da nam se pridruže na okupljanjima. Umemo se odlično zabaviti i ležerno ćaskati, a da ni ne spomenemo kuvanje. Umemo uživati u dobrom zalogaju i finom piću, a da ne diskutujemo o načinu pripreme hrane. Umemo se smejati do suza kad ste uz nas.
E, da se i ja oglasim.
Prvo, nemojte mi toliko hvaliti ženu, lako je vama, a ko će s njom poslije živjeti kad digne nos? Dobro - je lijepa dobra, valjana, vješta s kolačima itd., ali ne mora ona baš sve znat'. 😉
Drugo, unaprijed se izvinjavam jer imam jedan neobičan talent – kad se upoznam s nekim obično zapamtim samo svoje ime, a kad sam Nikolini (Hat) objašnjavao na koga mislim onda se obično svodilo na opise kao "ona nasmijana žen(sk)a" ili "onaj fini gospodin", a to baš i nije neka odrednica jer su jučer skoro svi bili takvi. 🙂
Sam put je protekao bez problema osim što smo se vukli dosta sporo poštujući prometna ograničenja, ali meni je bilo zanimljivo jer odavno nisam posjetio Podravinu i bilo mi je zanimljivo vidjeti neke krajeve nakon dugo godina. 🙂 Hat se malo "smorila", ali sam joj objasnio da nije da idemo sporo, nego ćemo za sat vremena (koliko bi stigli prije idući preko ograničenja brzine) uštedjeti parsto kuna (za kaznu) i da je to kila kulinarskog materijala i raznih špatula i posuda, pa joj je bilo lakše. Jedini potencijalni problem bio je što smo nosili kilu ekspandirane riže u svim kričavim bojama i ako mene pitate – tako nekako izgledaju one "pilule za lilule", ali srećom carinicima nismo bili sumnjivi. 🙂 Taman sam mislio da smo se tih briga riješili, ali ne'š ti – u Koprivnici su nas nadarivali kako sami organizatori tako i neki od Kulinaričara. Gepek nam je izgledao kao da smo poharali Podravkin magazin i dalmatinski podrum (Hat se, vjerujem, zahvalila kome treba, a s moje strane zahvalnost za paket koji sam, ničim izazvano, dobio od Karmele, odnosno Podravke), da sad ne nabrajam. No ni na povratku nije bilo problema (Hat je zaboravila skinuti onu karticu pa su mislili da smo zaposleni u Podravci). 😁
Ja sam, priznajem, očekivao skup na kojem se razmjenjuju recepti i polemizira oko toga koji je šlag najbolji za kremšnite, koji lješnjaci su najbolji za bajaderu i tome slično, dakle nešto nama neupućenima kojima je vrhunac kulinarstva hrskava korica sa praseta s ražnja i dobar špek - dosadno. E tu sam se prevario. Zbilja, svaka čast ekipi i moja zahvala za lijep provod i zanimljive i duhovite razgovore. Organizatorima – kapa dolje. Mislim da će posluženje lijepo opisati stih pjesme koju vjerujem znate: "Odjedared – astal šaren". Mjesto odlično, divna priroda i prijatan ambijent, nema se šta dodati. 😁
Moram napomenuti još nešto po cijenu da budem linčovan. Naime, bilo je lijepo upoznati i sapatnike – nas koji smo ovakve ili onakve "polovine" vas, Kulinaričarki i Kulinaričara. Kod nas kući je, kad Hat sprema, a posebno kad fotografira, skoro opsadno stanje (mali stan) tako da pored vas Kulinaričara ima i nas koji smo mogli razmijeniti svoja iskustva.
- Kako ova tvoja kad slika?
- Joj, ne pitaj ništa – odem van, tako mi je lakše. Ti?
-Ma pusti, isto tako. Još sad hoće kupiti novi foto aparat i neku skalameriju...
Ovdje pozdravljam neznanog mi Riječanina s kojim sam se tješio Arašićevim špekom. 😁
Budući da sam najveći dio vremena proveo sa Smajlicom i njezinom drugom polovicom, gospo'n Arašićem i njegovom gospođom Šeficom, Sanjom BB, LuLi i još nekima koje Hati nisam uspio dovoljno dobro opisati spomenutima i neimenovanima se zahvaljujem na društvu i strpljenju. Nedugo nakon polaska nazad u autu sam zaspao, e sad da li zbog umora, Ankinog likera ili Arašićevih špeka i kobasice – ne znam sigurno. 😁 Uglavnom, špek je bio tako dobar da me inspirirao na jednu modifikaciju poznate igre Checkers mislim da se na naški prevodi kao igra dame, znate ono – žetoni na šahovskoj ploči pa se preskaču i "jedu". E pa pošto čujem da se na nekim od okupljanja igraju neke igre moglo bi se organizirati nešto što bi se zvalo "Špekers", mislim da imate ideju kako.
P.S: Gospo'n Arašiću, NISMO ostali gladni. 😁
Hvala lijepo svima još jednom i kako kažu ovdje u Bačkoj: "Nemojte šta zameriti".
Serž (aka: deran, Lola itd.)
:(Još nema komentara