Dajte nam nešto slatko

Razna društva, pokreti i udruge uz pomoć znanosti upozoravaju na "četiri bijela otrova" ili još gore "četiri bijele smrti" misleći pod time na svinjsku mast, šećer, sol i bijelo brašno, tj. bijeli kruh.

Ne znam koju od te četiri namirnice više volim. I ne pada mi napamet da ih se krenem bojati. Rekao je jedan pametan pisac da se pravi gastronomi boje samo dvije stvari - gihta i neslanog jela. A šećer mi nećete ukinuti! Ne priznajem vaš sud i osjećam se odgovornim samo pred sudom mojih prijatelja gastronoma!

A te četiri "napasti" odmah me vode u sretno djetinjstvo gdje nastaju prvi gastronomski doživljaji koji se nikada više ne zaboravljaju.

Najinteresantnije jelo zaslađeno sirupom od javora meni je divlja riža.

Na svježem bijelom kruhu namazana svinjska mast, nasjeckan luk i sve to posoljeno. Pravi užitak uz nezaboravna "tri otrova". A tu je i prijatelj Buco! On bi na mast dodao i četvrti, malo šećera. Kako je tek njemu bilo fino!

Šećer je neobična i nevjerojatna namirnica! Kristalizirani užitak! Osjet koji očarava. Potreba i strast prema slatkom urođena je. Vjerojatno jer je prva hrana koju smo unijeli majčino mlijeko. Okus energije i života. Zahvaljujući majčinom mlijeku slatka hrana, hrana bogata šećerima, najpopularnija je hrana cijelog svijeta.

A sam šećer, nekad rijetka i skupa namirnica, postao je jeftin i svima dostupan.

Od davnina je poznato konzerviranje voća šećerom. Postupak je jednostavan, ali zahtijeva dosta pažnje. Prokuhano voće stavlja se u šećerni sirup koji polako oduzima vlažnost iz voća. Bitno je dodavanje i povećavanje gustoće sirupa tako da se voće ne deformira i ne izgubi boju.

Na Kubi šećerom konzerviraju stare galije izvađene iz mora. Postupak je isti kao i kod kandiranja voća. Bitno je iz drveta potopljenih galija izvaditi vodu da bi se izbjeglo propadanje. U nedostatku skupih kemikalija restauratori su se sjetili - šećera.

Smeđi šećer od šećerne trske koji se dobiva raznim razinama rafiniranosti uistinu je poseban. Samo je neznatno "zdraviji" od bijelog, ali neusporedivo ukusniji. A onaj "smeđi" koji stavljate u kavu ne samo da nije ništa zdraviji, nego nije čak ni od trske. On je samo aromatiziran melasom šećerne trske. Dakle - ofarban! Lagana prijevara za sve koji misle da misle o svom zdravlju pa uz kavu i smeđi šećer odmah zapale cigaretu.

Prije šećera - med

Nekad je u centru Zagreba postojala Pčelarska centrala i svaki su se dan mogle pojesti palačinke s medom. Taj gastronomski biser nestao je pod navalom trgovina i banaka, jer nikom ne treba med u centru grada, a kamoli palačinke s medom. A med i palačinke se vole više nego palačinke s čokoladom. A ako je u palačinkama skuta prelivena medom, onda je to praznik za svakog ljubitelja slatkoga.

Med je važna hrana od pradavnih vremena. Držanje pčela počelo je još u brončanom dobu. U Europi se koristio kao najvažniji zaslađivač sve do 16. stoljeća, ali i kao konzervans.

Med se često koristi kod pripreme božićnih kolača i kolačića, medenjaka i paprenjaka. Božićni kolači trebaju stajati duže vrijeme, pa je med u tim uvjetima idealan sastojak jer osim što daje okus, upija i zadržava vlagu pa tako kolači dulje ostaju svježi.

Ako med uzimate u čajevima, pazite da čaj nije prevruć jer se zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda. Med je lako probavljiva namirnica koja trenutno vraća izgubljenu energiju.

Na Kubi šećerom konzerviraju stare galije izvađene iz mora.

Boja, okus, aroma i tekstura meda ovise o cvjetnom nektaru iz kojeg je dobiven. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava.

Od meda su se proizvodila i alkoholna pića. Medovina i popularni gvirc koji se do danas održao u Zagorju u radnjama medičara i licitara.

Poštovanje čovjeka prema pčelama datira od davnina. Posebno je njezino mjesto u životinjskom svijetu. I u našem jeziku pčela ne ugiba nego umire. Pčela je i po tome jedinstvena.

Med iz drveta

Sirup šećernog javora omiljeno je sladilo Kanade, ali i cijelog kontinenta. List javora je i na kanadskoj zastavi. Pancakes, američke palačinke, ne mogu bez javorovog sirupa. Odličan je i uz naše, prave palačinke jer one američke ipak su nešto sasvim drugo.

Najinteresantnije jelo zaslađeno sirupom od javora meni je divlja riža. Ta najskuplja žitarica koja usput nema veze s rižom skuha se i prelije sirupom. Nakon takvog doručka čovjek može cijeli dan stajati na balvanima koji plutaju rijekom i kukom ih preusmjeravati. Jezivo težak posao koji su iskusili i mnogi naši emigranti poput mog pradjeda. Neobično hranjiva "divlja riža" koju smiju brati samo Indijanci, uz javorov sirup, dobitna je kombinacija za težak fizički posao. A ja idem raditi palačinke sa sirupom od javora u čast pradjeda i njegove Minnesote.