Poznata blogerica i draga nam suradnica – Domaćica Sanja Mijac odnedavno je i ponosna mama! A s nama je rado podijelila crtice iz svog blogerskog i obiteljskog života.
Poznata blogerica i draga nam suradnica – Domaćica Sanja Mijac odnedavno je i ponosna mama! A s nama je rado podijelila crtice iz svog blogerskog i obiteljskog života.
Kako je počela tvoja suradnja s Dolcelom?
Suradnja je, na obostrano zadovoljstvo, počela prije otprilike dvije godine. Budući da se na mom blogu nalaze većinom deserti, biti Dolcelinom ambasadoricom bio mi je, i još uvijek mi je, veliki gušt i ponos.
Najdraži Dolcelin proizvod mi je... limun-šećer.
Djeluješ nam kao školski primjer perfekcionista. :) Jesi li zaista takva i u čemu se to najviše ogleda?
Poprilična sam, što bi se kod nas reklo, 'picajzla' i dosta pazim na detalje, a to se najviše ogleda u vizualnom dijelu gdje se vodim onom da svi prvo jedemo očima.
Snimaš li i montiraš sve videe sama? Imaš li kakvog pomagača? Koliko ti obitelj pomaže općenito oko kuhanja, fotkanja, stylinga?
Što se tiče videa, to je timski posao mene i Vladimira (supruga). Ideja za recept i video je moja, jer radimo za Domaćicu, ali iza kamere je on, nadgleda štima li sve, kako sve izgleda, izgleda li onako kako je zamišljeno, daje svoje ideje i što je meni najvažnije – montira video jer ja baš nisam od tehnologije. Otkako imamo bebu, veliku ulogu u stvaranju sadržaja igraju i bake koje pričuvaju i šetaju Nou okolo kuće dok nas dvoje snimamo videorecepte.
Što se tiče samog kuhanja/pečenja, fotkanja i stylinga, glavna sam i odgovorna. :)
Što si htjela biti kad si bila mala? I... kakav si bila "jelac"? :)
Nikada nisam znala što želim biti kad narastem, te su se želje mijenjale iz dana u dan. Samo sam uvijek znala da želim imati kućicu, obitelj, saditi vrt i kuhati svoju zimnicu. Sve mi se ostvarilo, osim vrta, ali mislim da ću to pod starije dane.
Nisam "jelac" bila ni kao mala, a nisam ni sada. Nisam gurman, puno toga ne jedem i nemam želju probati što više toga kao neki, no to ne znači da ne mogu pisati gastroblog. Moj blog je odraz onoga što volim i zato šaljem potporu svima onima koji razmišljaju o blogu, ali nemaju hrabrosti – dovoljno je da volite ono što ćete predstavljati.
Osim što ponosno nosiš titulu jedne od najpopularnijih food blogerica na ovim prostorima, ti si i ponosna mama. Koje su glavne vrijednosti koje ćeš se truditi usaditi svom bebaču Noi?
Da je obitelj najvažnija – to ćemo Vladimir i ja pokušati prenijeti primjerom, i da uvijek bude čovjek, u svakoj situaciji. Biti roditelj jako je teško. Sada je još relativno lagano, jer on ima samo četiri mjeseca, ali poslije kada doista trebaš odgajati malog čovjeka, mislim da će biti veliki izazov.
A imaš li kakav obiteljski recept koji ćeš mu predati u nasljeđe?
Moj cijeli blog ostaje tu za njega, da vidi što je mama radila i radi. Zato je online svijet odličan jer sve ostaje zauvijek. Voljela bih kada bih određene recepte i uvezala u tvrde korice jedne kuharice jer papir je ipak papir. No to je projekt koji zahtijeva i vrijeme i novac. Volje svakako imam.
Da možeš provesti jedan dan u društvu nekog poznatog chefa/foodija/gastroznalca, tko bi to bio? I kako bi iskoristila ta 24 sata?
Izabrala bih biti dio radionice First we eat i družila bih se sa svjetskim gastroblogericama čije fotografije obožavam.
Dan bih provela fotografirajući hranu i kući se vratila s golemim znanjem.
Brzopotezni:
Gljive nikako ne treba... stavljati direktno na pizzu. Uvijek ih prvo posolite, ostavite da odstoje 10 ‒ 15 minuta i puste vodu pa ih tek onda stavite na pizzu.
Namirnica bez koje ne mogu je... tekući jogurt (ako se može reći da je to namirnica).
Najdraži Dolcelin proizvod mi je... limun-šećer.
Da je moj život knjiga, nazvala bih je... nešto poput knjige Louise Miller – Slatke tajne života na selu.
:(Još nema komentara