Gastro putopis Helsinkijem

Gastronomsko otkrivanje Helsinkija započinjem na izvoru namirnica. Prohladno je pa na otvorenom dijelu tržnice nailazim na tek nekoliko štandova s hranom. Puno su brojniji prodavači suvenira koji mame turiste figuricama drvenih i krpenih sobova svih veličina, posuđem od drveta i divnim vunenim rukotvorinama.

"Ljeti je ovdje puno življe - otkriva mi razgovorljivi prodavač ribe. Tada se riba kupuje direktno s ribarskih brodova usidrenih u luci. A nema bolje ribe od finske" - nastavlja moj veseli poznanik. Ispred njega se zaista sjaje friški, zamamni primjerci iz sjevernih mora, rijeka i jezera. Iako mu je posve jasno da ništa neću kupiti, poziva me da navratim i sutra. Imat će još bolji izbor.

Zanima me gdje mogu kupiti dimljeni losos, a on me usmjerava prema zgradi udaljenoj nekoliko koraka. Zatvorena tržnica, izgrađena 1889. godine, nevjerojatno je uredna i manje bučna nego tržnice juga i istoka, no ništa manje privlačna. Prodavači smješteni u male drvene odjeljke nude sve. Od tradicionalnih finskih proizvoda poput mesa losa i soba, gljiva i marmelada od raznovrsnog bobičastog voća, preko biranih francuskih sireva do istočnjačkih algi. Sve je neobično tiho, no istovremeno i živo. Što izabrati? Medvjeđa pašteta, dimljeni los, kobasice od soba? Nakon kratkog savjetovanja s ljubaznim prodavačem odlučujem se za pršut od soba i salamu od losa. Vrećica sušenih gljiva, konzerva haringi i marmelada od brusnica otežat će vrećicu u mojoj ruci dok napuštam ovo simpatično zdanje u potrazi za ručkom.

Restoranska scena Helsinkija

Odmah preko puta dvije izazovne opcije. Restorani Havis i G.W. Sundmans - koji je ovjenčan Michelinovom zvjezdicom. Malo posramljeno, zaključujem da me to iznenadilo. Ne prestaje li dobra gastronomija početkom sjevera? - progovara južnjakinja u meni. Moje predrasude lagano nestaju okusom juhe od šparoga i tope se uz mekani, srednje pečeni steak od losa na mom tanjuru.

Prilikom svog posjeta Finskoj, sada već bivši, francuski predsjednik J. Chirac izjavio je da je finska hrana gotovo nejestiva. Tom se izjavom svrstao uz bok svom kolegi iz još jedne zemlje dobre hrane. Silvio Berlusconi je naime, nešto ranije, ustvrdio kako su finska kultura i hrana u vrlo inferiornom položaju prema talijanskoj. Vlasnik jednog restorana smirenim glasom mi govori kako samo neupućeni mogu finsku kuhinju proglasiti lošom i nezanimljivom. "Francuzi za sebe vole reći da su profinjeni. No ja ovu izjavu gospodina Chiraca mogu, u najboljem slučaju, nazvati neuljudnom." Moja prijateljica, Finkinja, ne obazire se na uvrede s juga. "Uživam u dobroj hrani. Obožavam finsku frišku ribu, a često odlazim i u šumu gdje skupljam gljive i berem bobičasto voće. No isto tako, vrlo ću rado pojesti fini francuski baquette ili talijansku paštu. Mi uzimamo najbolje od onoga što nam se nudi" - nastavlja uz smijeh.

Istina je da su finska svakidašnja tradicionalna jela vrlo jednostavna: okruglice od mljevenog mesa, pire od krumpira, kobasice... Popularno jelo pomalo neuobičajenog okusa je i štruca crnoga kruha punjena haringama i slaninom.

No finska nouvelle cuisine velikim se koracima odmakla od ustaljene predodžbe o siromašnoj i nemaštovitoj trpezi sjevera. Da nije sve u bogom danom geografskom položaju najbolje svjedoči restoranska scena Helsinkija, ponosno obasjana s nekoliko uglednih Michelinovih zvjezdica. Ovaj boom nije se dogodio preko noći i rezultat je napornog rada finskih gastronoma. 2000- te godine pokrenut je Helsinki menu project čija je osnovna zadaća promicanje i razvoj vrhunske finske gastronomije. Zato kada na vratima restorana ugledate plavi ovalni znak s vilicom, možete biti sigurni da ste na pravom mjestu. Da bi zaslužili članstvo u ovom ekskluzivnom klubu, chefovi moraju jelovnike prilagođavati promjenama godišnjih doba i koristiti isključivo svježe namirnice.

Općenito primjećujem da su Finci prilično vjerni sljedbenici sezonskih promjena. Tako za vrijeme mog posjeta sve miriše po artičokama i šparogama, ali i finim finskim gljivama pripremljenim na tisuću i jedan način. Od jednostavnih omleta do vrhunskih umaka služenih uz odrezak od soba ili filet friškog bakalara sa žara.

Jedan od restorana koji zadovoljava visoke kriterije Helsinki menu projecta je nezaobilazni "Zetor" - mjesto za vesele traktoriste, kako stoji u podnaslovu ovog zaista jedinstvenog mjesta. Restoran je posvećen kultnom finskom rock bandu Leningrad Cowboys, a interijer je ispunjen starim traktorima "čehoslovačke" tvrtke Zetor. U nadasve neobičnom ambijentu prvo ćete se slatko nasmijati duhovito sročenom jelovniku na kojem se nalaze jela poput: Laganog snacka za istočnonjemački tim bacačica kugle ili Jedi ovo, Berlusconi. Finci se ipak najviše od svega vole šaliti na vlastiti račun pa tako možete probati i jelo pod imenom Finci-najbrbljaviji Europljani ili Finski Eurosong - s podobjašnjenjem da je ovaj desert posvećen svim natjecanjima Eurovizije na kojima su Finci osvojili nula bodova. Ima toga još pa zato toplo preporučujem posjet njihovoj stranici. No, kada se na vašem tanjuru pojavi izvrsno pečeni list u umaku od maslaca, poslužen uz ukusan pire od cikle - nema više mjesta šali. Hrana je u Zetoru zaista vrhunski pripremljena.

Uz dobar obrok većina će se odlučiti za najpoznatije domaće pivo Lapin Kulta, iako sve više Finaca uživa i u probranim svjetskim vinima.

U travnju se u Helsinkiju održava jedan od najzabavnijih festivala piva - Helsinki Beer Festival. Ova luda zabava začinjena koncertima najboljih finskih rock bandova traje dva dana. A osim piva koja dolaze sa svih strana svijeta na festivalu se pojavljuju i proizvođači whiskija.

Zanimljivosti finske gastronomske scene svakako pridonose i brojni laponski restorani koji prezentiraju kuhinju nomadskog naroda Sami. Ipak, budite na oprezu! S obzirom da je hrana pristigla s one strane polarnice laki mamac za turiste, cijene u takvim restoranima vrlo često prelaze kvalitetu ponude. Svakako treba spomenuti i rusku manjinsku zajednicu koja s par dobrih restorana među kojima se ističe Bellevue, otvoren daleke 1917., dostojno brani boje ruske kuhinje.

Uz zanimljiva jela od soba i losa, preko raznih vrsta ribe, gljiva i fantastičnog beskvasnog raženog kruha pa sve do običnih mesnih okruglica od svinjetine, Finci zaista ne zaslužuju podsmjehe s juga. Posebna priča je upravo fascinantna ljubaznost osoblja u restoranima. S jedne strane tihi i samozatajni, a s druge otvoreni i beskrajno duhoviti, dojam je koji su na mene ostavili stanovnici te sjeverne metropole čija arhitektura predstavlja pomalo čudan spoj sjevera i istoka. Centar Helsinkija relativno je mali, tako da je glavne znamenitosti poput južne luke s tržnicom, Trg Senata, predsjedničku palaču, protestantsku te pravoslavnu katedralu, koja je najveća pravoslavna crkva u zapadnom svijetu, najbolje obići pješke.

Mali korisni savjeti

Finska je za naše pojmove veoma skupa zemlja pa je zgodno znati da gotovo svugdje primaju kreditne kartice. Čak i na većini štandova na tržnici. Za prosječan obrok potrebno je izdvojiti oko 15-20 eura, a 1 decilitar vina platit ćete čak 6-10 eura. Zato je vrlo važno ne propustiti vrijeme ručka (uglavnom od 12-16 sati) kada većina restorana nudi dnevne menije po popularnim cijenama. To je prigoda da za samo 10 eura pojedete ručak od tri slijeda.

Iako je već prošlo devet sati navečer, dan još uvelike traje, a Finci uživaju u svjetlosti koju gotovo da i nisu vidjeli tijekom dugih zimskih mjeseci. U malom bistrou smještenom u parku Esplanadi naručujem krišku kolača od šumskih jagoda i uživam uz čašu desertnog vina od bobičastog voća, izvorni finski proizvod na koji su u Finci posebno ponosni. I pitam se: gdje li je to jeo gospodin Chirac?

Autor slika: murtela