Noću između posljednjega dana listopada i prvoga dana studenoga posljednjih godina gotovo cijeli svijet osvajaju vještice na metlama, elegantni kosturi i strašni duhovi. To je noć kada se raduje i luduje pod maskama.
U našim kontinentalnim krajevima Krampusa se darivalo narezanom repom, a o Svim svetima u Dalmaciji su se pripremali fini bademovi kolačići-bobići.
Noću između posljednjeg dana listopada i prvoga dana studenoga posljednjih godina gotovo cijeli svijet osvajaju vještice na metlama, elegantni kosturi i strašni duhovi. Nitko se ne plaši tih strašnih likova jer je - Noć vještica, Halloween! Noć kad se raduje, luduje pod maskama, daruje i slavi i kada cijela kugla zemaljska i sama nalikuje luckastoj bundevi, nacerenoj i izrezuckanoj u zubate svjetiljke u kakvima te noći titraju svijeće.
Od Kelta do Amerikanca
Halloween, predvečerje Svih svetih, praznik je oslonjen na drevnu keltsku svetkovinu Nove godine, koja je, znano je i u 5. st. pr. Kr., započinjala upravo te noći, kad je 31. listopada završavala jesen. Simbolično su se najprije gasile pa potom palile nove vatre, i na druidskim i na kućnim ognjištima, a između njih noć je ostavljena kao prolaz dušama mrtvih koje su s onoga dolazile na ovaj svijet ne bi li se ogrijale na kućnim ognjištima. Da dozovu dobre duhove, ljudi bi na prozorima ostavljali hranu, a da otjeraju zle, grješne duše, navlačili bi strašne obrazine. A da bi dušama osvijetlili put povratka na onaj svijet, a sebi do svetišta, u repu bi udubli zapaljenu svijeću.
Kada Britanija u 1. st. postaje rimskom provincijom, spajaju se rimska i keltska vjerovanja. U tada ustaljenoj noći uoči Dana mrtvih rimski crni bog lova Samain zavlada svijetom. Ubija srndaća, boga Sunca, a božicu vegetacije Pomonu, koju simbolizira j abuka, odvodi u podzemlje, gdje do proljeća bdije nad dušama mrtvih, mirujućim sjemenkama i usnulim životinjama. I tada se simbolično gase vatre i ponovo pale.
Početkom 9. st. kršćanska crkva zabranjuje keltski poganski običaj, ali zadržava slavljenje Dana mrtvih. I kad proslavu Nove godine kalendarski pomiče, Katolička crkva blaguje 1. studenoga kao Dan svih svetih, a 2. studenoga kao Dušni dan.
Godine 1840. irski emigranti u Novoj Engleskoj oživljavaju običaj krajeva iz Staroga svijeta odakle su doselili u Novi – Halloween odnosno Hallowed Eve ili Sveta Eva. Iako odgovara i poganskim običajima i katoličkome Danu svih svetih, od njega se bitno razlikuje jer se u Americi, odakle se proširio dalje, slavi ponajprije kao bal pod maskama. Dok su se nekad dubile repa i krumpir, danas se dube buče i ukrašavaju svijećama, manje kao čuvari kuća od zlih duhova, a više kao vrlo efektna dekoracija.
Bundeve osvajaju svijet
Ljepota osvijetljene noći običajima pomalo nalikuje našim Pokladama, odnosno Fašniku (zbog maskiranja, obilaska kuća, darivanja novčićima i slatkišima) te prosinačkom Nikolinju, kada umjesto vještica i duhova djecu plaši strašni Krampus s lancima i šibama. Zanimljivo je da se u našim kontinentalnim krajevima Krampusa darivalo narezanom repom, a da su se o Svim svetima u Dalmaciji pripremali fini bademovi kolačići-bombončići - bobići ili fave dei santi, odnosno fave dei morti (glas mrtvih ili bajke mrtvih).
Čak više od ludovanja i vještica svijet osvajaju - bundeve. Američki običaj dubljenja i rezbarenja oživljava ne bajku o Pepeljugi s bundevom koja se pretvara u kočiju, nego staru irsku, pomalo faustovsku legendu o škrtom Jacku O’Lanternu i vragu. Ne mogavši ući ni u raj ni u pakao, škrti Jack luta mrakom nekad s repom sa žeravicom a sada s fenjerom u ruci, kao simbol proklete duše koja luta između svjetova.
Današnji Halloween šaljiv je i radostan običaj bez onostranih značenja, a sve naglašenije potrošački. Kupuju se maske i osobito mnoštvo predmeta u obliku bundeva. Kako je baš jesen uistinu njihovo doba, omiljen je i stol s raznovrsnim jelima od tikava.
Bundeva, tikva, buča, žuta bundeva, misirača iz porodice Cucurbitaceae, dakle srodnica lubenica, dinja i krastavaca, jednogodišnja je biljka rasprostranjena po cijelom svijetu. Što jestivih, što ukrasnih ima ih između 750 i 850 različitih vrsta! Najrasprostranjenije su obična i njezine bliske srodnice. Katkad se priprema (poha) i cvijet, a uglavnom se plod kuha, peče, kiseli, koristi kao nadjev, prerađuje u pekmeze, džemove, marmelade.
Dijetetičari bundevu opisuju kao "bezopasnu povrćarsku namirnicu" i preporučuju je i gojaznima. Visoko je cijene i vegetarijanska i makrobiotička kuhinja. I početnike kao i one iskusnije u kuhinji jednako nadahnjuje za pripravu juha, složenaca, slastica i drugih, uistinu brojnih vrlo ukusnih i ekonomičnih jela. U našoj je tradiciji zacijelo najcjenjenija bučnica.
:(Još nema komentara