Nakon dugih 9 godina dočekah jesen u svom prelijepom Širokom Brijegu..
Većinom sam u svom kraju provodila ljeto, ali jesen, osim što raspolaže prelijepim bojama, po temperaturi se vrlo malo razlikuje od ljeta.
Za početak: odvrnite zvučnike i kliknite:
http://www.youtube.com/watch?v=eS6FLyzvMvo
U toj lijepoj zemlji gdje se Gospa ukazala bijaše ovo:
Buđenje pijetla u zoru, ispijanje kave sa susjedima u svom dvorištu, starinske priče naših baka, djedova..
Cijepanje drva, spremanje na mjesto gdje su sigurna od jesenskih kiša, branje smokava, njihovo sušenje, berba oraha - uzeli smo oveću granu i njome udarali po granama oroška (tako se u Hercegovini zove drvo oraha) kako bi plodovi pali na pod, pokupimo ih, stavimo da se malo prosuše, jer su bili mokri od kiše, a nakon kojeg dana njihovo čišćenje.
Ovce i dalje pasu po ledinama, čak i ako malo bure puhne, njih to ne ometa.
Šipurike ponosno stoje i čekaju na branje.
Cvijeće se šepuri kao da je rano proljeće.
Grožđe i smokve spremni za branje.. te pretvaranje u džem, slatko od smokava, grožđa, vino..
Sada mi čak nedostaje i ono hukanje bure jedne večeri, prizor i zvuk kao da smo u najstrašnijem hororu..
Tako lijepi dani, prekratki za uživanje u ovako lijepom kraju. ❤️
Kao što kaže u jednoj pjesmi: Hercegovino, najtvrđi si kamen svijeta!
Mogla bih danima pričati o Hercegovini u bilo koje godišnje doba ali da ne duljim mnoštvo slika je priloženo članku, prekrasne boje, raznolike, nadam se da ćete uživati u svakoj kao što sam ja svojim očima nekoliko dana.
:(Još nema komentara