Ako je život kao bombonijera i nikad ne znamo što ćemo izvući, onda je ljubav grejp. Izgleda privlačno i primamljivo, kad ga zagrizeš, gorkog je okusa. Nekima se i ta gorčina sviđa, nekima je nepodnošljiva.
Ako je život kao bombonijera i nikad ne znamo što ćemo izvući, onda je ljubav grejp. Izgleda privlačno i primamljivo, kad ga zagrizeš, gorkog je okusa. Nekima se i ta gorčina sviđa, nekima je nepodnošljiva. Pravila sam kolač s grejpom, i po tko zna koji put razmišljala kako sam ljuta na Davora zato što naš stan nema balkon. Mislim da svaka žena ima listu, posloženu u srcu, stvari koje je njen muž napravio, rekao ili propustio, a koje mu ne može oprostiti. Ili ne može oprostiti sebi, zato što je preko njih prešla.
Kad smo kupovali stan, zgrada sa šest stanova i stražnjim dvorištem, u mirnoj uličici, stan na prvom katu, izgledao je kao savršen izbor. Dok nisam vidjela da nema balkon. I tada rekla da mi se više sviđa onaj drugi, koji je bio malo skuplji, a imao je natkriveni balkon. No ovaj stan, koji smo kupili najviše jer je Davoru blizu posla, je bio "naš izbor". Uvjerio me jer nisam imala hrabrosti i snage boriti se do kraja.
No, kad opereš veš, ne možeš ga sušiti u podrumu. On svoj bicikl, skije i pancerice može držati tamo. Veš sušim u spavaćoj sobi, a grane li imalo sunca, kao danas, onda imam konop, razapet između prozora spavaćih soba, na koji ga povješam. Ljeti se osuši za nekoliko sati, a danas će se dovoljno prosušiti da ga mogu opeglati. Povješala sam tako Igorovu opremu za judo i rublje koje se sinoć opralo u perilici, i prionula pravljenju kolača. Iznenadila sam se kad sam vidjela da u hladnjaku nemam jaja, pa sam se brzo odjenula i odjurila do kvartovske trgovine. U trenutku kad sam gotovo stigla pred vrata, naišla je pokraj mene Susjeda.
Ona jedna, koja živi u svakoj zgradi ovoga svijeta i stanari je se boje jer pravi probleme, proganja te kao tajna služba, prijavljuje policiji ako slaviš rođendan zbog buke, mrzi svakog tko ima život. I nikad ne znaš je li bolje da te Susjeda pozdravlja ili ne, ako se o takvoj radi. Moja Susjeda, prosijeda i debeljuškasta, likom iz daljine podsjeća na Kathy Bates u filmu Misery, mene ne pozdravlja.
Prođe zureći praznim očima u daljinu, dok joj se gornja usnica u grču stanji, a donja ode malo ulijevo. Primijetila sam to jer sam je dugo vremena pozdravljala, dok nisam prije koju godinu prestala. Bez obzira što me nikad nije pogledala, niti pokazala da je svjesna mog postojanja, znala sam da se našim životom itekako bavi i bilo mi je jasno da vjerojatno zna kako u trgovinu idem kupiti jaja, za kolač od grejpa.
Živjela je na prozoru svog stana na trećem katu, gdje ju je Davor često vidio iz auta, odakle bi se povukla u tamu prazne sobe. U stanu na drugom katu nitko ne živi, pa su do nje nesmetano dopirali zvuci, glasovi i mirisi našeg života, a ostali stanari su se na nju često žalili, jer svakome je bar jedanput zagorčala život.
Nikada joj se nisam obratila nakon tih spački, koje je činila vjerojatno i zato jer joj je bilo dosadno. Možda i zato što se bojim jakih žena, imam mamu i svekrvu, ne treba mi još ona. Tko li ju je učinio takvom, mislila sam, kad sam se vratila iz trgovine i miješala jaje sa šećerom i brašnom. O njoj baš ništa nisam znala, no uvijek sam sklona vjerovati da okolnosti života utječu na nas, jednako kao i genetika.
Prije nego je pao mrak, pokupila sam odjeću s konopa, da je ne uhvati vlaga. Užasnuto sam gledala Igorovu bijelu opremu i rublje puno prljavštine, koju sam prepoznala, istresla je sadržaj svoje vrećice od usisivača kroz prozor, ravno na moje rublje. Osjetila sam takav jad da sam se istog trenutka rasplakala. Ušao je Davor, jer je čuo jecaje. Projurila sam pokraj njega u kupaonicu i dobacila mu kroz suze: "Evo zašto sam htjela balkon!" Onda sam se zaključala u kupaonicu i odjeću potopila u kadu koju sam napunila vodom, prljavština je plivala na površini.
Bila sam puna bijesa, nesigurna prema kome. I zato nisam htjela izaći, nego sam bjesomučno ispirala odjeću, dok zadnji trag bezobrazluka nisam poslala u kanalizaciju.
Kad sam izašla iz kupaone, pred vratima su zbunjeni stajali Davor, Nora i Igor, kojem je oko usana bio trag kolača od grejpa, naprosto ga je obožavao. Prošla sam pokraj njih u kuhinju, otvorila hladnjak, vidjela da imam još dvije kriške, stavila ih na tanjur i otišla gore, na njena vrata. Zvonila sam, dugo i bez prestanka, osjetila gledanje kroz špijunku, prisutnost i snebivanje s druge strane, sve dok mi nije otvorila.
Poslastica s grejpom
"Dobar dan."- rekla sam "Ja sam vaša susjeda s prvog kata. Istresli ste danas sadržaj svog usisivača na moje čisto rublje, pa sam donijela kolač da vam zahvalim. Shvatila sam koliko sam blagoslovljena svojim životom kad mi nikad nije palo na pamet biti takva prema drugima. Nadam se da će vam se kolač svidjeti, a iduće nedjelje napravit ću drugi, pa slobodno svratite po još."- rekla sam i gurnula joj tanjur u ruke. Lice joj je bilo ledena maska, sve dok me trzaj njezina nosa nije podsjetio na kućnog miša u klopci.
Okrenula sam se na peti i spustila dolje, čuvši kad je tiho zatvorila vrata. Vratila sam se u stan i ispričala Davoru što sam učinila.
"To si joj rekla?"- upitao je.
"Da."- Moj bijes je ispario negdje na stubištu.
"Ti stvarno imaš muda. Ja je se bojim pogledati izbliza."- rekao je.
"Da imam muda, mi bi imali balkon."- rekla sam, a on me zagrlio.
Ljubav je grejp, kao što sam rekla.
:(Još nema komentara